Uspjeh Zapada se temelji na detaljnom izučavanju misli i djela velikih arapskih umova u nauci, arhitekturi, upravi, stoga nije grijeh preuzeti od Zapada rezultate slijeđenja muslimanskih umova. Potrajat će taj oporavak, međutim, ne zaboravimo da je arapski svijet nebrojeno puta bogatiji resursima od Zapada, tako će, uz Božiju pomoć, i pomoć novih ljudi izgraditi se novi pobjedonosni Istok. 

 

Palestina ima sudbinu Musāa, a.s. Ona je neuništiva. Kao što faraon imade priliku, moć, vojsku, žrtvu, Musāa, a.s., na dvoru i želju da ga ubije, ali to ne mogaše da učini. Palestina ima sudbinu i Ibrahimovu, a.s., koji bi u vatri, a nije izgorio. Palestina ima sudbinu i Isaovu, a.s. Njega je izdao prijatelj da bi ga ponizio, a Isa, a.s., bi uzdignut. Tako je i sa Palestinom. Ona je neuništiva. Ona jedna u čeljustima svih, prkosi jednima i drugima Snagom istom onom koja je data Musāu, a.s., Hrabrošću Ibrahimovom, a.s., i Dostojanstvom Isaovim, a.s. Nepravda-zulum je oružje za masovno uništenje onih koji su je proizveli. Zato je nepravda-zulum pojela kroz historiju svoje izumitelje i tako će biti sa svim zulumćarima do Sudnjega dana. 

Nestalo je i Osmansko carstvo. Kraj tog uspješnog vladanja je obilježila nepravda koja se pojavila u Carstvu. Ne znamo kakvu je dovu učio šejh Ilhamija dok je hodio putem smrti iz Žepča do Travnika. Ali znamo da poslije njegovog nepravednog ubistva u Carstvu bosanskom više ništa nije bilo isto. A on nije bio jedini koji je na takav način izgubio život. Znao je i Sejjid Kutb učiti dove. Ne možemo tvrditi koje je on dove učio dok je proveo više od deset godina života u egipatskom zatvoru i ne znamo koju je dovu učio onih dana kada je bio ubijen. Znamo da ga je ubila vlast Naserova, a ona je ista kao i Mubarakova, a Mubarakova je ista kao Es-Sisijeva, a sve one su iste kao Assadova i mnoge druge.

Mnogo je faktora i razloga zašto je pala Jugoslavija. Nepravda je jedan od najvećih razloga. Zulum je činjen čestitim i pravednim ljudima na svakom mogućem mjestu. Pogubljeni su mnogi čestiti ljudi. Oni su mazlumi. Oni su učili dove, a dove mazluma su kabul. Ne znamo koju je dovu učio Mustafa Busuladžić dok je bio nepravedno ubijen. Sigurni smo da je Mehmed ef. Handžić znao učiti dove, ali ne znamo šta je učio dok su njega ubili. Znao je i Alija Izetbegović dove. Njegovu dovu možemo pretpostaviti. On je molio Allaha, dž.š., da porazi Svog i njegovog neprijatelja. 

Ne znamo koje su dove Palestinaca. Ako je njihova dova da Allah, dž.š., bude protiv onih koji su saveznici njihovih neprijatelja, onda je to dovoljan razlog da padne cijeli Istok prije nego padne Palestina. To je onda uzrok propasti arapskog svijeta.

Očito je da su sve ove hidžre u arapskom svijetu bile potrebne. Prilike su bile uzrele. Zulum-nepravda su već dugo trajali. Ove nepravedne vlasti i nisu mogle otići drugačije. Svjetlo i nije moglo zasjati kroz zidove nepravde, nečistoće režima koji su vladali arapskim svijetom dok ti zidovi nisu porušeni. Zapad je sagradio te režime poslije kolonijalizma i on ih je i srušio.

Sa uma se ne smije izgubiti činjenica da je Allah, dž.š., Vladar nebesa i Zemlje i svega između toga. On je Tvorac i Vladar svega. Ništa se ne može desiti bez Njegovog znanja. Ništa ne može izmaći kontroli. On ne da da se poremeti ravnoteža između Nebesa i Zemlje.

Stoga, braćo muslimani, ne plašimo se za islam! Ne plašimo se za Istok! Tamo je plodna zemlja. Tamo su rođeni svi Božiji poslanici i najveći umovi čovječanstva. Na Istoku je nastao dunjalučki život. Tamo su svi izvori duhovnosti i učenosti. Danas je na Istoku sve porušeno, samo je Ideja ostala. Sada će se, ako Bog da, na Ideji graditi društvo i države. Gradit će to i Istok i Zapad. Jer je spas uvijek bio na Istoku. Ako Istoka ne bude neće biti ni Dunjaluka. Dunjaluk će okončati sa pobjedonosnim Istokom.

Arapsko buđenje tek predstoji. Kao što su došli u vrijeme kolonijalizatora arapskog svijeta Afgani, Muhammed Abduhu, Hasan el-Benna, Muhammed Ikbal, Sueyyid Kutb, Muhammed Assad i obnavljali, reformisali islamsku misao, tako će, ako Bog da, doći i sada novi obnovitelji vjere koji će uspraviti islamsku misao u arapskom svijetu. Ne očekujmo Sudnji dan prepuštajući se zloslutnjama, već očekujmo nove velike umove koji će na patnji svoga naroda izgraditi pravednije društvo, koje će se iz generacije u generaciju obnavljati. 

Očekujemo, da će razumni ljudi, koji nose u prsima svjetlost islama utjecati na svijest svojih sunarodnjaka i graditi nova društva i države u Tunisu, Libiji, Egiptu, Iraku, Afganistanu, Siriju. Svi oni koji pune danas kolektivne centre po zapadnim zemljama će se za nekoliko godina, ako Bog da, vratiti u svoje zemlje sa svježim idejama rukovođenja državom i većom željom slijeđenja svoje vjere. Očekujemo dan kada će Arapi izaći iz malog džihada, oružjem, ući u veliki džihad, borbu protiv svojih slabosti, pomažući sebi prvim farzom-znanjem i predanim radom, slijedeći stope svojih predaka koji su pisali zlatnim slovima historiju čovječanstva. Uspjeh Zapada se temelji na detaljnom izučavanju misli i djela velikih arapskih umova u nauci, arhitekturi, upravi, stoga nije grijeh preuzeti od Zapada rezultate slijeđenja muslimanskih umova. Potrajat će taj oporavak, međutim, ne zaboravimo da je arapski svijet nebrojeno puta bogatiji resursima od Zapada, tako će, uz Božiju pomoć, i pomoć novih ljudi izgraditi se novi pobjedonosni Istok. 

Tada će i Palestina biti slobodna. Palestinska nesreća je rezultat arapske slabosti, a arapska slabost je rezultat moći palestinskog neprijatelja. Palestina je savjest Ummeta. Njena nesreća daje svu potrebnu energiju da se arapski svijet probudi iz svoga sna za kojeg kaže Predsjednik Alija Izetbegović da traje već dva stoljeća.