digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Aktuelno

Zablude 21. stoljeća: Gdje smo to izgubili sebe?

Autor: Nermin Burzić Februar 11, 2016 0
Zablude 21. stoljeća: Gdje smo to izgubili sebe?

Čovječanstvo u 21. stoljeću razgovara, ali sagovornici ne čuju jedan drugog. Odsutni su. Odjavljeni iz uma. Za sve nesreće u svijetu krivi su “moćnici” iz predmeta “teorija zavjere”. Zanimljiva činjenica je da ljudi plaču za ubijenom djecom po svijetu, ali ne čuju vapaje vlastite djece

Dragi svi, 

u 21. stoljeću ljudi imaju najviše bogatstva, a najmanje su sretni. Sve im je dostupno i tehnološki su najnapredniji, ali izgubili su sebe. Javnost je u stalnom grču, strahu, šoku i svađi. Rasuđuje se po emocijama i interesima, pa je svijet uredno u neredu. 

A šta možemo kazati o ljudima koji su izgubili sebe? Ovo je vrijeme kad se vlada svima, ali ne i sobom. Vrijeme u kojem je važnije šta drugi misle o nama, nego mi o sebi. Sebičnost kao drugarica, novac kao jedini cilj, politika i nacija kao primarni identitet, prijateljstvo kao interes, vjerski osjećaj kao sredstvo manipulacije… 

Isključivost je najveći imperativ, istomišljenici su jedina braća, a političke stranke su majka. Obrazovanje je jedna prevara, ali je laž najčešća istina. Užitak je jesti i gledati golotinju. Strast je beskrajno mahalanje, talasanje, linčovanje, sataniziranje i ubijanje. Dobronamjerni neistomišljenici najveći su neprijatelji, jer jedino još oni upozoravaju na greške. Pravda je ono što zastupa rulja, masa koja se krije iza lažnih imena i prezimena. Protesti za “bolje sutra” sredstvo su u rukama manipulatora. Ako i čujete za istinske pravednike, oni su češće pod zemljom, nego na njoj. 

Komunikacija s drugima i drukčijima je smrtni grijeh. Što manje znaš o “njima”, lakše, više i kvalitetnije mrziš. Privatnost i intima su sebičnost, jer nije sreća ako nije na društvenim mrežama. Vrijeme više nije novac, sad je informacija moć. Što više informacija, to manje koristi u životu, što više medija, to manje objektivnosti, što više negativnosti, to više želje za krvlju. 

Zvjeri koje poznajete iz horor-filmova umiljate su u usporedbi s onim šta kriju ljudska prsa. Svi su veliki, uspješni, najbolji, najsposobniji, a ipak duboko u sebi isfrustrirani, nesretni i bezvoljni. Živote provode negdje u prošlim sretnim danima ili u budućim imaginarnim idealnim mjestima. Prisutni su svugdje, ali ne i “sada”, u ovom trenutku. StrIsključivost je najveći imperativ, istomišljenici su jedina braća, a političke stranke su majka. Obrazovanje je jedna prevara, ali je laž najčešća istina. Užitak je jesti i gledati golotinju. Strast je beskrajno mahalanje, talasanje, linčovanje, sataniziranje i ubijanje. Dobronamjerni neistomišljenici najveći su neprijatelji, jer jedino još oni upozoravaju na greške ah je živjeti “sada”, misliti i raditi bez lutanja po imaginarnom idealnom svijetu. 

Čovječanstvo u 21. stoljeću razgovara, ali sagovornici ne čuju jedan drugog. Odsutni su. Odjavljeni iz uma. Za sve nesreće u svijetu krivi su “moćnici” iz predmeta “teorija zavjere”. Zanimljiva činjenica je da ljudi plaču za ubijenom djecom po svijetu, ali ne čuju vapaje vlastite djece. Svi znaju odgajati tuđu, a bespomoćni su pred potrebama svojih razmaženih potomaka. 

Skromnost odavno više nije vrlina. Ona se smatra nesposobnošću za snalaženje u životu, a bezobrazna nametljivost predstavlja se ambicioznošću. Najbolji radnici su oni kojima je kompanija život. 

Ni vjernici više nisu dužni davati onoliko koliko su u mogućnosti, već koliko im se kaže da treba. Više ni žrtvovanje nema mjeru – ljudi se žrtvuju zato što to neko od njih očekuje, a ne zato što sami misle da trebaju. Svi vape za duhovnoću, ali je praznoće najviše. Slijepo slijeđenje u političkom, vjerskom i svakom drugom obliku je zakonska direktiva. Licemjernost je ogledalo stvarnosti, a iskrenost je izmišljeni ideal. 

Svi obični ljudi u zajednicama žive slično – siromašno. U suštini, jedan posto stanovništva posjeduje više od ostatka svijeta. Valjda tako bude kad čovjeku daš sa dijeli po slovu “demokratije i jednakosti”.
Nije sve ni tako crno u 21. stoljeću, ima mnogo lijepih i pozitivnih vijesti, samo mi za njih ne znamo, nisu nam zanimljive, pa nisu ni u fokusu naših života. Teško da će i biti, pa Vam šaljemo ovu poruku: 

Učite iz vlastitih grešaka, jer vjerovatno drukčije, kao ni mi, ni ne znate, vi koji dolazite u narednim stoljećima…

« Dr. Behija Durmišević: “U odnosima na društvenim mrežama vlada ideja iluzije” Palestina je učiteljica života »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine