digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Aktuelno

Ima li iko danas da je musliman

Autor: Ajša Hadžimešić-Hafizović Januar 18, 2017 0
Ima li iko danas da je musliman

Dobro se sjećam mog prvog posla u Libiji. Duboko su mi se urezale u pamćenje i poslovne i životne lekcije koje vučem iz tog vremena kad sam radila kao prevodilac u jednoj srednjoj školi u Tripoliju početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Pola godine je taj proces išao nekim „normalnim“ putem, ali dolaskom ramazana naprasno sam postala „njihova“ (čitaj: muslimanka iz Libije, a ne Jugoslovenka) - neprijatelj pa to ti je. Sva krvna zrnca su mi prebrojana i došlo se do zaključka da ih treba isprati, a moj prvi nadređeni dobije ukor što to nije navrijeme uočio. Kad „ispiranje“ nije uspjelo „moj“ saradnik je tražio zamjenu prevodioca. Ali, kad se njegov prevodilac razbolio opet je morao raditi sa mnom. Ujutro sam radila svoj redovni posao, a poslije podne dodatno sa njim. On je predavao učenicima, ja prevodila, ostalo vrijeme smo provodili bez ikakve komunikacije - samo muk. Nije mogao izdržati tako do kraja i jednom me upita konstatujući: „Ti mene sigurno mrziš?!“ Tiho, ne optužujući ga, odgovorila sam: „Ja svoje osjećaje ne trošim na mržnju.“

 

Danas kad ljudi više nego ikada imaju priliku da šire svoje vidike i rade na sebi, oni troše vrijeme na brojanje krvnih zrnaca ljudi oko sebe. Broje li broje i lijepe li lijepe raznovrsne etikete svemu i svakome, presuđujući tako olahko po raznim pitanjima - od toga da tvrde bez pokrića da je neko kriminalac i lopov, do toga da izriču presude jer nekoga vidi kao, gluho bilo, vehabiju, selefiju, ši'ijju i koga sve ne.

On je ostao bez riječi. I ne samo bez riječi, vjerovali ili ne čovjek se teško razbolio, toliko da su ga morali hitno otpremiti kući. A ja sam dobila „karakteristiku“ u radnoj biografiji čiju stranicu sam tek otvarala...

Njegov doživljaj te rečenice za mene je bio znak da je u njegovom biću ostalo nešto što je zadržalo vezu sa vrijednostima i svojstvima s kojima nas Stvoritelj stvara, jer probudila se njegova savjest – savjest onoga ko se partijskom pripadnošću deklarisao kao nevjernik i time bio zadužen za brojanje krvnih zrnaca.

Ali šta je ovo danas u višepartijskom demokratskom sistemu, bez obzira na sve njegove nedostatke. Danas kad ljudi više nego ikada imaju priliku da šire svoje vidike i rade na sebi, oni troše vrijeme na brojanje krvnih zrnaca ljudi oko sebe. Broje li broje i lijepe li lijepe raznovrsne etikete svemu i svakome, presuđujući tako olahko po raznim pitanjima - od toga da tvrde bez pokrića da je neko kriminalac i lopov, do toga da izriču presude jer nekoga vidi kao, gluho bilo, vehabiju, selefiju, ši'ijju i koga sve ne.

Shvatljivo je kada to rade oni kojima nije stalo da njihov Stvoritelj bude s njima zadovoljan, ali šta je s onim kojima je do toga stalo? Kako njih osvijestiti i urazumiti, njih koji svjesno i nesvjesno, svrstavaju pojedince, bez ikakvog dokaza i prava, u definirane i nedefinirane neprijateljske grupe, i utječu na formiranje jedne više nego nepoželjne „kulture življenja“. 

Kako njima objasniti da prebrojavanje krvnih zrnaca zatvara um i vodi jednodimenzionalnom gledanju, paralizira moždane stanice, zamagljuje zajedničke vrijednosti, vodi ograničenom umu iz koga proizlazi potvora, podjela, mržnja i, na kraju, zločin. Današnji haos u muslimanskom svijetu je posljedica međusobnih etiketiranja muslimana i dopuštanja da ih politike zavađaju i zloupotrebljavaju.

Također, neodgovorno, olahko presuđivanje svemu i svakome dozvoljava politikama da i time zadržavaju neuređenost sistema i manipuliranje sa nama.

I to u vremenu mnogobrojnih mogućnosti širenja horizonata i spoznaja, kad su mehanizmi i alati za sticanje znanja i vještina dostupniji nego ikada - za dobro i odbranu prava muslimana i svih drugih, i to na svim nivoima. Samo što treba trošiti vrijeme na istinsko obrazovanje i osposobljavanje pravim vještinama, a ne na objede, podjele i sukobe?!

I za kraj radi podsjećanja, u vremenu sa početka ovog teksta svi unutar naše zajednice smo bili muslimani, nismo ni čuli za podjele u obliku, vehabije, selefije, sunnije i ši'ie, pa se nameće pitanje: ima li danas, dragi moji sljedbenici Objave, da je iko „samo“ musliman, što bi značilo onaj ko se svojevoljno pokorava volji Stvoritelja svog, a ne nečijoj tuđoj.

Nemam odgovara na pitanje zašto u vrijeme kada slobodan um ima toliko mogućnosti za kreativnost i inovaciju u službi dobra, muslimani troše vrijeme na etiketiranje drugih muslimana. Zar nije dovoljno biti „samo“ musliman bez nekih drugih vjerskih oznaka? Meni jeste!

Oznake
« Centralna zona grada Mostara - Od harema do katedrale Pregled: Napadi na muslimane u BiH u 2016. godini »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine