„Zapad će se morati probuditi. Za nas u Evropi je prekasno. Demografija je protiv nas. Ona se ne može preokrenuti. Naš natalitet je šokantno nizak. Dakle, ono što će se desiti je balkanizacija Evrope. Mjesta poput Poljske i Mađarske, gdje imaju jake nacionaliste, znate, prilično gadni karakteri da budem iskren s vama. Oni će preživjeti jer neće da trpe. Mjesta poput Njemačke, Holandije, Belgije, Engleske, koja su izuzetno liberalna i koja su izgubila svoju vjeru, izgubila osjećaj socijalne kohezije. Ona će pasti u islam... Muslimani će nas brojčano nadjačati za dvadeset godina u grupi onih mlađih od četrdeset godina. A kada se to dogodi, ili ćete se podvrgnuti islamu, držati usta zatvorenim, baviti se svojim poslom, vjerovatno vas neće uznemiravati. Ili ćete se boriti da odbranite ovo ostrvo koje smo gradili u posljednjih 10.000 godina. I što se mene tiče, sve dok nas 100 budemo živi i slobodni muškarci i kršćani, nikada se nećemo pokoriti islamu.“

Jim Dawson,

osnivač stranke Britanija na prvom mjestu[1]

“Stari svijet umire, a novi se bori da bude rođen; sada je vrijeme čudovišta,“ - čuveni citat Antonia Gramscija, žrtve Musolinija, fašističkog  lidera kojeg je i sam Adolf Hitler smatrao svojim uzorom, zbog radiklanih stavova i politika koje je promovirao -  zanimljivo koincidira značenjski sa mottom koji stoji na zvaničnoj stranici English Defence Leage EDL – krajnje desničarske organizacije. Radi se o riječima Alberta Einsteina, „izbjeglice iz nacističke Njemačke“, kako ga EDL opisuje: „Svijet je opasno mjesto za živjeti; ne zato što su ljudi zli, već zato što ljudi ne čine ništa u pogledu toga.“ Na istom mjestu dat je i kratki pregled misije ove organizacije u šest tačaka: (1) EDL je izrastao iz engleske radničke klase da djeluje, vodi i nadahnjuje u borbi protiv globalne „islamifikacije“[2]; (2) EDL se zalaže za ljudska prava; (3) EDL se zalaže za demokratiju i vladavinu prava; (4) EDL obrazuje britansku javnost o islamu; (5) EDL poštuje englesku tradiciju; (6) EDL je po perspektivi međunarodna organizacija. Zanimljivo je da kada detaljnije razlažu svoje misijske ciljeve i govore o ljudskim pravima u drugoj tačci misije ističu kako se pripadnici EDL „zalažu za pravo engleskog naroda na njihovu vlastitu zemlju prije i iznad ljudi iz drugih mjesta“, ali se odmah dodaje da se EDL zalaže za pravo britanskih muslimana da slobodno govore o problemima koji potiču iz islama“. Također naglašavaju da su njihove aktivnosti miroljubive i da se zalažu za nenasilje. Nadalje se ističe protivljenje šerijatu, „islamskom razdvajanju na muslimane i nemuslimane“, poziva na otvorenu debatu o islamu u Britaniji, ističe ponos engleskom kulturom, te izražava podrška „našim oružanim snagama“. [3] Upravo je ovo posljednje bio povod osnivanja EDL kao odgovor na skup jedne male selefističke grupe iz Lutona koja je 10. marta 2009. godine protestirala protiv vojne parade (Royal Anglian Regiment) organizirane u čast povratka ove pješadijske jedinice iz misije u Afganistanu. Međutim, kada se danas sagledaju parole i aktivnosti EDL sa novim momentima u desničarskom populizmu kao što je poruka Jima Dowsona s početka ovog eseja, onda stvari izgledaju krajnje zabrinjavajuće.

Pročitajte cijeli tekst ovdje.

Antropološki ogled

Neki autori EDL smještaju u generalni okvir novih društvenih pokreta, dok britanski istraživač Chris Allen ovu organizaciju svrstava u krajnje desničarske političke pokrete nastale nakon 2001. godine u okvirima anti-muslimanskih kampanja. Po ovom autoru kontekst i diskurs EDL se mogu sagledavati u usponu i kasnijem padu Britanske nacionalne stranke (BNP), a njene korijene on trasira i do engleskih huliganskih bratstava i događaja koji su se desili u Lutonu 2009. godine.[4] Neki britanski autori su ovaj pokret sagledavali u okvirima palingenetičkog ultranacionalizma, teorije po kojoj se fašizam definira svojim sržnim mitom, odnosno revolucijom koja za cilj ima postignuće "nacionalnog preporoda" ili palingeneze. "Važnost mita o nacionalnom preporodu leži u tome da on može operirati u daleko nerazgovjetnijem i artikuliranom obliku kao neki nejasan skup osjećaja. Za milione građana koji su bili namamljeni u aktivni dosluh sa nacizmom osnova za njihov afinitet u izboru se svodila tek na jedan nejasni osjećaj da je korumpirani sistem napokon srušen, a izgledi za novi poredak svakom ko je rasno osvješćen nudio je jedno utočište gdje se mogao osjećati sigurno i poštovano." [5]

Ova teorijska objašnjenja povezanosti ideologije novih masovnih društvenih pokreta sa krajnjom desničarskom agendom scoiološki donekle nude objašnjenja, međutim, smatram da je u razumijevanju ideologije ovih pokreta važan jedan političko antropološki pristup koji ovim pojavama prilazi kroz analizu primordijalnog identiteta u europskim društvima, a koji se u skoro svim državama pogođenim migrantskim talasima ili samo prijetnjama javljaju i podstiču svojevrsni agresivni predatorski aspekt. Taj proces uistinu prijeti da od novih krajnje desničarskih skupina kreira "čudovišta". U ovom smislu zanimljiv pristup nudi pakistansko-američki antropolog i učenjak Akbar Ahmed. "Ako novi krajnje desničarski lideri nisu u potpunosti čudovišta u kategoriji Hitlera i Mussolinija, oni se polahko poput guski kreću u tom smjeru," ističe ovaj autor sagledavajući glavne konture primordijalnih europskih identiteta i njihove refleksije u Evropi naših dana.[6]

EDL je u ideološkom smislu nastala kao antipod ekstremnom nasilnom ekstremizm koji se u zapadnom miljeu samoprozvao kao "kontra-džihad" pokret, odnosno, kao ekstremni islamistički aktivizam koji radikalnih skupina koje su često prerastale u terorističke organizacije tipa Al-Kaide i ISIL-a. U konkretnom ambijentu Velike Britanije i njene muslimanske populacije koja je uglavnom imigrantskog porijekla EDL je razvio svoju ideologiju i narativ. Uz to, rast ovog pokreta se dešava nakon ozbiljnog pada Britanske nacionalne stranke, krajnje desničarske stranke koju su politolozi okarakterisali kao fašističku ili neofašističku organizaciju. Ono što je karakteristično za EDL jeste rast između 2010. i 2013. godine, pri čemu je najveći pad EDL doživjela 2011. godine nakon otkrića da je masovni ubica Andres Breivik, počinitelj maskovnog ubistva u Norveškoj u 22. jula, 2011. godine bio povezan sa Norveškom odbrambenom ligom (NDL), sestrinskom organizacijom EDL. Tada su mediji objavili Breivikovo priznanje u njegovom famoznom "Manifestu 2083". Na stranici 1436. ovog opskurnog dokumenta Breivik je zapisao: "Znao sam imati više od 600 članova EDL-a kao prijatelje na Facebooku i razgovarao sam sa desetinama članova i vođa EDL-a. Zapravo, bio sam jedan od onih koji su ih snadbijevali sa prerađenim ideološkim materijalom (uključujući retoričke strategije) od samog početka."[7]

Kakogod, u zadnjih par godina, aktivnosti EDL-a su znatno smanjenje, a to je očigledno i po blokiranju njihove Facebook stranice 18. aprila, 2019. godine, za što su ovu platformu iz EDL-a optužili da "je krenula sa svojom ideološki usmjerenom misijom da očisti Internet od poruka koje su vezane za patriotizam i kriticizam islama."[8] K tome, na službenoj stranici EDL-a također među zadnjim objavama već duže vrijeme stoje informacije o suspendiranju PayPal naloga za plaćanje putem online servisa za ovu organizaciju u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu. Unatoč obećanjima administratora da će pronaći druge načine za uplatu donacija, detaljnijim uvidom na stranici postaje očigledno da su i drugi modeli online plaćanja za ovu organizaciju onemogućeni, vjerovatno u sklopu striktnije kontrole koju finansijske vlasti u Evropi i Americi sprovode nad krajnjim desničarskim organizacijama.[9]

Prema svojoj deklariranoj misiji EDL je uglavnom orijentirana anti-islamski. 

[1] Navedeno prema: Akbar Ahmed, Journey into Europe: Islam, Immigration and Identity, Brookings Institution Press, Washington, 2018. str. 430.

[2] Iako se u riječnicima termini “islamifikacija” i “islamizacija”  navode kao sinonimi, u recentnim medijskim komentarima “islamifikacija” se označava kao “nametanje islamističkog društvenog i političkog sistema u društvu kojim se pojedincima (posebno ženama) uskraćuju slobode, te se nastoji da i one nacije gdje su muslimani manjine promijene svoj način života i budu usklađenije sa islamskim fundamentalizmom.” Vidi: Julienne Davis, “London bombing shows danger of Islamification in Britain and Europe. Is the US next?”, Fox News, 16. septembar, 2017.

https://www.foxnews.com/opinion/london-bombing-shows-danger-of-islamification-in-britain-and-europe-is-the-us-next

(Stranici pristupljeno: 18. decembar, 2019.)

[3] “About Us”, English Defence League, The official English Defence League website.

http://www.englishdefenceleague.org.uk/mission-statement/

(Stranici pristupljeno: 18. decembar, 2019.)

[4] Chris Allen, " Opposing Islamification or promoting Islamophobia? Understanding the English Defence League" Patterns of Prejudice. Vol. 45 /4, str. 279–294. 

[5] Roger Griffin, The Nature of Fascism, London, Routledge, 1991. str. 105-106.

[6] Akbar Ahmed, Journey into Europe, str. 479.

[7] Andrew B. R. Elliot,  Medievalism, Politics and Mass Media: Appropriating the Middle Ages in the Twenty-First Century, D.S. Brewer, Cambridge, 2017., str. 155-156.

[8] EDL Writers Team, "Facebook: Enemies of Free Speech and Critics of Islam", The Official English Defence League website, 20. april, 2019.

http://www.englishdefenceleague.org.uk/facebook-enemies-of-free-speech-and-critics-of-islam/

(Stranici pristupljeno: 19. decembar, 2019.)

[9] Vidi detaljnije: EDL Donate Page

https://donorbox.org/edl-donate-page

 (Stranici pristupljeno: 19. decembar, 2019.)