Slijedeće sedmice ćemo objaviti osvrt Mirnesa Kovača na ovaj tekst i njegove problematične postavke koji je izašao u štampanom izdanju Preporoda od 15. marta, 2015. godine.

Greame Wood,

The Atlantic, mart, 2015

prijevod: Mahir Kevrić

(...)

Stoljeća su prošla od kada su u Evropi prestali vjerski ratovi i umiranje velikog broja ljudi zbog nejasnih teoloških razilaženja. I ovo je jedan od razloga zašto Evropljani sa nevjericom i nerazumijevanjem posmatraju privrženost pripadnika ID, nazadnost u idejama i apokaliptični karakter djelovanja ove grupe.

Njihov skepticizam je razumljiv. Zapadnjaci koji su otpuživali muslimane za slijepo slijeđenje prastarih spisa, nailazili su na oštre reakcije muslimanskih imtelektualaca – posebno ističemo Edwarda Saida – koji je naglašavao da prozivanje muslimana nazadnim je samo još jedan od načina klevetanja i otuđivanja muslimana od društava u kojima žive. Umjesto ovakvog odnosa, muslimanski intelektualci poručuju da se pogleda u društva u kojima se rađaju ekstremno nasilne ideologije – obično su to društva korumpiranih i nasilnih vlada, loših socijalnih uvjeta, ponižavajućeg načina života, u zemljama čije je jedino dobro nafta i jedina stvar zbog koje su cijenjeni.

Bez priznavanja i poznavanja ovih faktora, ne može se ponuditi logičan uzrok nastanka ID-e. Ali fokusiranje samo na sociološke faktore, isključujući uticaj ideologije je rezultiralo još jednom greškom u zapadnom poimanju trenutne situacije: ukoliko vjera ne predstavlja skoro ništa značajno u Berlinu ili Washingtonu, ne mora značiti da je tako i u Raqqi ili Mosulu. Kada maskirani dželat uzvikuje Allahu ekber, dok ubija drugog čovjeka, pretpostaviti je da tu postoji vjerska motivacija koja ga podstiče na taj čin.

Mnoge značajne muslimanske organizacije su se javno ogradile od ID-e, nazivajući je Neislamskom državom. Značajno je saznanje da većina muslimana nema želju, niti volju zamijeniti hollywoodske filmove, scenama smaknuća kao standardnom večernjom zabavom. Ali oni muslimani koji ID nazivaju neislamskom su, kako kaže profesor sa Princetona Bernard Haykel, vodeći stručnjak za teološka pitanja grupe, „posramljeni, politički korektni i naivni glede pozicije vlastite religije, koji negiraju ono što je njihova religija kroz historiju i pravno tražila od svojih sljedbenika.“

Prema Haykelu struktura ID-e je duboko ukorijenjena u vjerski zanos. Kur'anski citati su na svim mjestima prisutni. „Borci konstatno uzvikuju iste parole, nerijetko se unoseći u kamere koje bilježe njihovu borbu.“ Posebno se osvrće na tvrdnju da je ID s namjerom izokrenula osnovne postulate islama. „Ljudi žele da izvuku islam iz ovog konteksta i to čine, konstantno ponavljajući mantru „Islam je vjera mira.“ „Kao da postoji nešto što se može zasebno nazvati „islam“! Islam je ono što muslimani rade i način na koji tumače svete tekstove.“ Ti tekstovi podjednako pripadaju svim muslimanima, ne samo ID. „Ali ova, kao i svaka druga grupa, ima potrebnu legitimnost za njihovo tumačenje.“

Svi muslimani priznaju da rana Muhamedova a.s., osvajanja nisu bila najbolje organizovana i da su zakoni ratovanja koji se nalaze u Kur'anu kao i hadisi Poslanika, bili prilagođeni turbulentnom i izuzetno nasilnom vremenu u kome su živjeli. Prema Haykelovoj procjeni, borci ID-e su vjerne kopije boraca tog vremena koji detaljno provode tadašnje norme ratovanja. Tu su uključene i neke norme koje muslimani ne priznaju imamnentim svetim tekstovima poput ropstva, raspinjanja i obezglavljivanja protivnika. Haykel kaže da borci ID ne probiru selektivno ove stvari, već su one sastavni dio borbe inspirisane vjerom koje oni prenose u savremeno doba.

Kur'an dozvoljava razapinjanje kao jednu od kazni za neprijatelje islama. Specifičan porez namijenjen za kršćane je utemljen u suri Tewba, devetoj kur'anskoj suri, koja nalaže muslimanima da se bore protiv jevreja i kršćana sve dok ne prihvate legitimnu islamsku vlast i ne plate jizyu. Poslanik, koga muslimani uzimaju za primjer, nametnuo je ova pravila i sam posjedovao robove.

Lideri ID-e su nametnuli slijeđenje Muhameda kao obavezu i oživjeli tradicije koje su bile zaboravljene stotinama godina. „Ono što je posebno zanimljivo, vezano za ovaj fenomen, je ne samo literalizam, već i krajnja ozbiljnost kod iščitavanja tekstova i njihove provedbe“, kaže Haykel. „Postoji neka vrsta opsesivne ozbiljnosti koja se obično ne primjećuje kod muslimana.“

Prije nastanka ID-e, najozbiljniji pokušaj doslovnog približavanja poslaničkom modelu su bile saudijske Wahhabije 18-tog stoljeća. Oni su osvojili većinu teritorija koji se danas naziva Saudijska Arabija i njihova verzija praktikovanja islama je i danas na snazi u Saudijskoj Arabiji. Haykel primjećuje važnu razliku između ID-e i Wahhabija: „Wahhabije nisu bili objesni u svome nasilju. Bili su okruženi muslimanima i osvojili su teritorij na kome su bili muslimani. ID s druge strane, ima drugačije okruženje. Oni, kao i prvi muslimani, su okruženi nemuslimanima i zbog principa tekfira smatraju da su u istoj poziciji kao i prvi muslimani.“

Ako je Al-Qaida imala namjeru da povrati ropstvo, nikada to nije jasno izrazila. A i žasto bi? Šutnja o ropstvu je odražavala strateško razmišljanje, vodeći računa o simpatijama javnosti: kada je ID počela sa porobljavanjem ljudi, čak neki od njenih pripadnika su otišli. Bez obzira na sve, hilafet je nastavio sa porobljavanjem i razapinjanjem ljudi. „Osvojit ćemo Rim, slomiti vaš križ i porobiti vaše žene“, izjavio je Adnani u jednom od redovnih obraćanja Zapadu. „Ako mi ne doživimo to vrijeme, naša djece i unučad hoće i oni će prodavati vaše sinove na pijacama roblja.“ U oktobru, u časopisu ID-e Dabiq, je objavljen članak pod nazivom „Oživljavanje ropstva“, koji je raspravljao o Jezidijama, (članovima stare kurdske sekte koja posuđuje elemente iz islama) odnosno da li su oni otpadnici od islama i samim time podložni smrtnoj kazni ili nevjernici čije porobljavanje je dozvoljeno. Formirana je vjerska grupa ID-e čiji je zadatak da riješi ovu dilemu. Ukoliko bi se dokazalo da su nevjernici, anonimni autor donosi sljedeći scenarij: „Jezidijske žene i djece će biti raspodjeljenje, prema šerijatu, borcima koji su učestvovali na Sinjaru. Porobljavanje nevjernika je tradicija utemeljena u šerijatu i svi onu koji je poriču ili ismijavaju, time poriču i ismijavaju kur'anske ajete čime time prestaju biti muslimani.“

Teritorij

Smatra se da su u Islamsku državu imigrirali deseci hiljada stranih muslimana. Ti muslimani dolaze iz Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Holandije, Australije, Indonezije, SAD i mnogih drugih zemalja širom svijeta. Mnogi su došli da se bore, a mnogi samo da poginu.

Peter R. Neumann, profesor na King’s College u Londonu, kaže da su krucijalni u širenju propagande bili online glasovi. Online regrutovanje je proširilo demografiju džihadi zajednice, omogućavajući konzervativnim muslimankama – fizički izoliranim u njihovim domovima – da se pridruže ID.

U novembru sam otputovao u Australiju kako bih se susreo sa Musa Cerantoniom, koga Neumann i drugi istraživači identificiraju kao jednog od dvojice najznačajnijih „novih vjerskih vođa“, koji pozivaju strance da se pridruže ID. Tri godine je bio propovijednik na kairskoj Iqraa TV ali je bio otpušten zbog konstantnog pozivanja na uspostvaljanje hilafeta. Sada propovijeda na Facebooku i Twitteru.

Cerantonio – veliki, prijateljski nastrojen mladić sa izgledom štrebera – mi je kazao da preblijedi svaki put kada vidi nasilje. Mrzi vidjeti nasilje, iako ga kao pripadnik ID mora podržati. (On propovijeda da je zabranjeno izvršiti samoubistvo jer ga Uzvišeni Allah zabranjuje; razlikuje se u još nekoliko pitanja od zvaničnih stavova ID-e.)

Prošlog juna, Cerantonio i njegova supruga su pokušali emigrirati – ne želi reći gdje, jer je putovanje u Siriju nezakonito – ali su uhvaćeni na Filipinima i deportovani u Australiju gdje mu je oduzet pasoš. Nalazi se u Melbournu gdje je dobro poznat policijskim snagama. Ukoliko bude uhvaćen da fizički priprema borce za pridruživanje ID, bit će zatvoren.

Cerantonio je rekao kako je osjećao veliku sreću kada je Baghdadi proglasio hilafet 29. juna i magnetičnu privlačnost koju je tamošnje područje prema njemu počelo „isijavati.“ “Kada sam čuo vijest, bio sam u hotelskoj sobi (na Filipinima) i bio sam očaran. Pomislio sam: Zašto se ja nalazim u ovoj prokletoj sobi?”, ispričao je.

Posljedni hilafet je bio Osmanski, koji je svoj vrhunac doživio u 16 stoljeću, a nakon toga nazadovanje, sve dok nije 1924. godine ugašen od strane Mustafe Kemala Atatürka, osnivača moderne Turske. Ali Cerantonio, kao i mnogi drugi pripadnici ID-e, ne priznaju ovaj hilafet legitmnim, jer nije provodio islamski zakon u cjelini, i jer halife nisu bile iz Qurejša, plemena Poslanika.

Baghdadi je naširoko govorio o važnosti uspostavljanja hilafeta u svojoj hutbi u Mosulu. Rekao je da je društvena obaveza oživjeti hilafet koji skoro 1000 godina nije funkcionisao. On i njegovi sljedbenici su požurili sa proglašavanjem hilafeta i postavljanjem vođe, jer je to obaveza muslimana, obaveza koji je bila stoljećima zaboravljena. Kao i Bin Laden prije njega, Baghdadi je kičasto govorio, često citirajući sveti tekst. Ali za razliku od Bin Ladena i lažnih osmanskih halifa, on pripada plemenu Qurejš.

Hilafet, kaže Cerantonio, nije samo politički entitet, već i sredstvo spasa. Propaganda ID-e često iznosi slučajeva iskazivanja odanosti vođi ID-e od strane džihadi grupa širom muslimanskog svijeta. Cerantonio citira Poslanika i kaže da neiskazivanje odanosti i vjernosti ID muslimana dovodi u pozciju da „umre smrću nevjernika“, kako kaže Poslanik. Zamislite kako muslimani zamišljaju odnos Boga prema čovjeku koji je umro, a nije spoznao pravu vjeru. U sličnoj poziciji su i muslimani koji priznaju jednog Boga i obavljaju molitve ali umru ne iskazujući vjernost legitmnom halifi, umrli su, a nisu u punini živjeli islamski život. Istakao sam da to znači da su svi muslimani koji su umrli između 1924. i 2014. godine, umrli nevjerničkom smrću. Cerantonio mi je odgovorio da jedino može ustvrditi da je islam nanovo utemeljen osnivanjem hilafeta.  

Upitao sam o njegovom iskazivanju vjernosti halifi. „Nisam rekao da sam još uvijek iskazao vjernost.“ Prema australskom zakonu, iskazivanje vjernosti ID je nezakonito. „Ali slažem se s činjenicom da Baghdadi ispunjava uslove.“