Uz pojmove “vjera“i “vjerovanje“islamska tradicija u značajnoj mjeri tretira i pojmove “djelo“i “djelovanje“. Takav je slučaj i kada je riječ o radu razumijevanom kao privređivanje za sebe, porodicu i zajednicu. To odgovara i konceptu rada i posla u savremenom društvu, što je izuzetno vrednovano u islamu. Stoga, islamsko pravo i islamski pravnici nisu zanemarili veoma izražen korpus islamske tradicije koja tretira rad, zaradu, halal i haram imetak, međuljudske odnose u kontekstu prava radnika itd. Posebno se insisistira na “poštivanju prava drugih“– briga o „tuđem haku“. To jeste refleksija osnovnih principa islama s akcentom na odnos prema drugom čovjeku, odnosno prema svijetu i pojavama koje ga okružuju. To je odnos utemeljen na pravednom postupanju ili kroz dozvoljeno i pravilno korištenje resursa.

Jednakost nadređenog i podređenog

U korištenje / upravljanje resursima danas ubrajamo ljudske resurse (eng. human resource managment), iako bi se dalo problematizirati nazivanje ljudi resursima i otvoriti debatu o tome jesmo li olahko pristali na takvo određenje savremenog, većinski kapitalističkog svjetonazora u svijetu. Mada, historija ne negira postojanje “vlasništva nad ljudima“, iako je riječ o konceptu s kojim smo se civilizacijski rastali, barem u njegovoj najdugotrajnijoj i za sada najprepoznatljivoj formi. Ipak, primarni izvori islama nisu negirali postojanje ropstva niti je ono decidno zabranjeno i tretirano je kao društvena forma, ali se Kur‘anom i sunnetom, bez dvojbe, stalo u zaštitu robova/sluga. Doslovno, do nivoa u kojem ih se smatra ravnim njihovim nadređenim. Pejgamber, a.s., je već tada postavljao obrasce na kojima se bazira odnos prema radnicima i podređenima. Poslanikov, a.s., ashab Ebu Zerr, prepoznatljiv po svojoj socijalnoj osjetljivosti, pronosio je glas o Poslanikovoj poruci da su nadređeni i podređeni jednaki prema hadisu: „Vaše sluge su vaša braća. Allah ih je stavio pod vašu vlast, pa ko od vas bude imao svoga brata (slugu) pod svojom vlašću, neka ga hrani hranom koju i sam jede i neka ga oblači onim čime i sebe oblači. Ne opterećujete ih do iznemoglosti, a ako ih opteretite, pomozite im“.

Također, niz je i drugih hadisa koji precizno oslikavaju stav mnogih o tome da je islam, ustvari, udario temelje ukidanju i samog ropstva.

„Kada nekome od vas sluga donese hranu, ako ti se ne pridruži, ponudi ga sa jedan-dva pregršta / zalogaja. Pa, on je to spremao (grijao, bdio, trudio se da bude fino)“– navodi se u jednom od hadisa koji tretiraju spomenutu temu.

Radnička prava, obaveze, ugovori, dogovori i slično nisu, dakle, teme strane islamskoj tradiciji i praksi muslimana. Time se potvrđuje da Bog, dželle šanuhu, i Poslanik, a.s., ne negiraju stvarnost čovjeka, ali je islam imao upliv u njeno ispravnije, bolje i humanije uređivanje – čovjek je upućen, skrenuta mu je pažnja te mu naglašeno da će za svoja postupanja biti odgovoran.

Nužnost općeg interesa

Dok se u mnogome danas gubimo među listinama raznih zakona i pravilnika itekako nam važnih i u radničkoj svakodnevnici, nerijetko se moralni imperativi u svemu tome potiskuju, a govori se o mogućnostima pronalaženja i korištenja “rupa u zakonu“. Svakako, stvarnost je takva da mnogi, posebno radnici, nisu upoznati s brojnim svojim pravima. To, dakako, odgovara onima koji zanemaruju prava drugih ili, prosto, i pored ugovora, nemaju motiva ili “računa“da unaprijede, recimo, uslove rada. Moralni odnos ili težnja za upotpunjenjem moralnog odnosa itekako može pomoći u boljoj percepciji radničkih prava i razumijevanju te unapređenju njihovog položaja.

Kada je riječ o radničkim pravima uobičajeno je govoriti o (pot)plaćenosti njihovog rada, a pri tome o (ne) uplaćivanju doprinosa radnicima u okviru onoga što sljeduje poslodavca, (ne)pravovremenoj isplati, (ne) opterećavanju radnika mimo njegovih mogućnosti, odnosno (ne)vrednovanju prekovremenog rada, (ne) sigurnosti na poslu, ali i o izrabljivanju, diskriminaciji (posebno žena!), mobingu itd. To su često, recimo, problemi radnika u Bosni i Hercegovini. Neko će, možda, opravdanje potražiti i u tome da je uzrok “linije minimuma“, najblaže kazano, kojom djeluju poslodavci i u njihovom nezavidnom položaju u odnosu na državu, što bi moglo biti posebna tema. No, teško je tu iznjedriti opravdanja.

Primjetno je da se u bosanskohercegovačkom društvu, također, iskorištava opća loša socio-ekonomska situacija u kojoj značajan dio stanovništva nema mnogo opcija u izboru poslova te su, često, primorani pristati na neuslovne i nepravedne uslove rada. S druge strane, uočljivo je da se i u tom segmentu situacija promijenila, posebno kada je riječ o odlasku stanovništva i ukazivanju poslovnih prilika u inostranstvu te se danas brojni poslodavci suočavaju s manjkom radnika u različitim sektorima.

Pandemija je ogolila mnoge slabosti i u našem i u društvima širom svijeta. Dok su jedni pretpostavljali da će takva kriza donijeti mnogo više solidarnosti, drugi su očekivali i da će takva kriza donijeti i različitih zloupotreba, pa i radničkih prava, kao što to inače biva u kriznim situacijama. I nije bilo riječi samo o nezakonitim otkazima i nepokazivanju solidarnosti i slično, već i o ugrožavanju zdravlja radnika itd. Svakako, u raspravama o tim temama opredmećeno je i pitanje pozicije poslodavaca i uloge države, no, čini se, da je, po ko zna koji put, očuvanje kapitala pod svaku cijenu preovladalo.

Uprkos unapređenju zakona o radu, uopće, širom svijeta, sveopća trka za profitom ne birajući sredstva i pohlepa nisu zgasnule. U značajnoj mjeri one su opravdane u kapitalističkim krugovima. Insistiranje na moralnom djelovanju pomoglo bi da se jasnije uočavaju takve intencije i umanjuju takva postupanja, pa i u slučaju kada se insistira na boljim zakonima, ali zanemaruje moralni segment. Šteta nanesena ovakvim kursom ili svjetonazorom u poslovanju očitava se ne samo na ugrožavanju prava radnika pojedinaca ili radnog kolektiva, već i na nivou šire zajednice, što nas usmjerava na polje općih interesa.

Dakle, obazriv i pažljiv odnos, koji, svakako, ne isključuje postojanje autoriteta i vlasti, primjer je izgradnje zdrave zajednice. Štiti se pojedinac i kolektiv. Ništa drugačije nije ni u slučaju ostalih prava, a riječ je o intencijama šerijata. Džasir Avde u knjizi Intencije Šerijata kao filozofija islamskog prava piše „da pravna pravila imaju za cilj i dobre namjere koje ostvaruju putem sprečavanja ili dopuštanja određenih sredstava, te su intencije šerijata grupa Božijih intencija i moralnih koncepata, na kojima se i temelji islamsko pravo, a u što se ubraja: pravda, ljudski dignitet, slobodna volja, velikodušnost, olakšavanje i društvena saradnja, što, predstavlja, ustvari, poveznicu između islamskog prava i današnjih ideja o ljudskim pravima, razvoju i građanstvu“.

Profit nije osnovna mjera

Hadis „Isplatite radnika prije nego mu se znoj osuši“ili hadisi-kudsijj u kojem Bog kaže da će na Sudnjem danu biti protivnik i onome ko unajmi radnika, ovaj mu uradi traženo, a ne plati ga, sukusiraju neke od osnovnih principa odnosa prema radniku, a osim dunjalučkog vrednovanja, ukazano je i na ahiretsko vrednovanje tog odnosa, koji podupire moralnu auru islamskih propisa.

Shodno svemu, emanet nije tek pečat, potpis te puki ugovor i dogovor, već postavljanjem emaneta na pijadestal imana, ne izuzimajući ga iz pravnih dimenzija, u tradiciji islama uspostavljena je neraskidiva veza moralnog i pravnog djelovanja, koje ima tendenciju da u korijenu sasijeca negativne pojave u okviru međuljudskih privatnih i poslovnih odnosa. Kreiranje zdravog poslovnog okruženja ne zavisi samo od pozitivnih ekonomskih pokazatelja i ostvarenog profita, već od sveukupnog odnosa baziranog na poštivanju osnovnih ljudskih prava te društveno-odgovornom radu kojim se stvaraju pretpostavke za pravednije i prosperitetnije društvo. U takvom društvu, profit i progres pod svaku cijenu nisu opcija. Vrednuje se čovjek i čovječnost.

Možda uspostavljanje zdravijeg poslovnog ambijenta može početi, recimo, u slučaju rješavanja diskriminacije nad ženama pri samom upošljavanju ili korištenju prava porodiljskog, posebno u slučaju poslodavaca koji se kunu u porodicu i porodične vrijednosti, također, veoma važne u razviđanju ovakvih tema.