Zločin u kojem su ubijene tri osobe u Gradačcu zgrozio je javnost. Nažalost, ubrzo nakon ubistva Nizame Hećimović desilo se i novo ubistvo u Živinicama. Temom porodičnog nasilja Preporod se intenzivno bavio u proteklom periodu i to je tema koja stoji na marginama interesovanja i struke i javnosti sve dok ne dođe do ovakvih tragičnih događaja. No, trebalo bi razmotriti kako se u našem društvu, u kojem se još uvijek građani hvale porodičnim vrijednostima i tradicijom, sve češće crne hronike pune naslovima o ubistvima i drugim vrstama nasilja. Odrastaju li naše mlade generacije u ambijentu koji doprinosi da nasilje postaje `normalno’, već viđeno i nešto što ih teško šokira? Da li postoje u našem društvu predispozicije za nekontrolirano širenje nasilja i trendova koji promoviraju nasilje? Na oba pitanja odgovaramo potvrdno i ovim tekstom to objašnjavamo.

Zaštita nasilja

Kontinuirano negiranje ratnog nasilja, napada na povratnike i iživljavanje nad žrtvama rata jedan je od mogućih razloga da mlade generacije pomisle kako nasilje nije baš kažnjivo te kako nasilnici mogu da budu ne samo zaštićeni nego i nosioci društveno odgovornih funkcija. S druge strane, mladi stalno slušaju o ubistvima za koja niko ne odgovara ili se zbog neadekvatne reakcije policije i nadležnih institucija ne pronađu ključni dokazi i sve postaje (politička) farsa. To su im pokazatelji da se nasilnici mogu izvući ako su zaštićeni od interesnih strana i politike. Ne treba zaboraviti da je u slučaju ubistva u Gradačcu Nizama prijavljivala nasilje, ali nadležne intitucije nisu adekvatno reagirale. U Bosni i Hercegovini ministar kulture je osoba koju je žena više puta prijavljivala za nasilje u porodici.

Isplativost nasilja i nezakonitosti

Mladi odrastaju u ambijentu u kojem svjedoče da istu kaznu dobije nezaposleni demobilisani borac koji krade šumu radi ogrjeva i mafijaš na steroidima koji je napravio nered u

Zašto se u Bosni mladi svakodnevno uvjeravaju da je možda tačna narodna da para vrti i gdje burgija neće? / Čak i muškarci koji smatraju sebe dobrim vjernicima zaboravljaju da je svoju udatu kćerku na lupanje šakom o stol naučio već u svojoj kući, što je bio znak za mrtvu tišinu u kući ili tišinu koja miriše na smrt. gradu ili kojeg su uhvatili u policijskoj raciji dok je prodavao drogu. Štaviše, drugi je u prednosti jer će biti u mogućnosti platiti i kauciju, dok prvi nema novca ni da djeci novu obuću kupi. Tako mlade svakodnevica uvjerava da je možda tačna narodna da para vrti i gdje burgija neće. Neki polupijani mladić kojem naumpadne da bi mogao napastvovati djevojku sjetit će se da je za trostruko silovanje mladić u Modriči izašao na slobodu zahvaljujući kauciji u iznosu od 10.000 maraka. Ovome doprinose komentari roditelja da se u ovoj državi isplati krasti i varati, što je jedan od čestih zaključaka na bosanskim sijelima. Kada se o nekažnjenom zlu često jasno i glasno govori i na hutbama, onda nije ni čudo ako mladi čovjek shvati da bi zlo moglo biti i isplativo, a pokajat se može nekad u starosti, jer Bog (sve) oprašta.

Slava tradiciji tišine

Sljedeći faktor jeste vaspitna tradicija. Tradicija se ogleda u tome da je žena u mnogim bosanskim porodicama biće drugog reda i da vaspitni šamar tu i tamo nije nasilje, već efikasna praksa smirivanja situacije u porodicama koja se prenosi s koljena na koljeno ili možda bolje kazati preko koljena. Čak i muškarci koji smatraju sebe dobrim vjernicima zaboravljaju da je svoju udatu kćerku na lupanje šakom o stol naučio već u svojoj kući, što je bio znak za mrtvu tišinu u kući ili tišinu koja miriše na smrt.

Iluzija o uspjehu

U općem stanju kritizerstva, letargije i apatije do mladih dolaze vijesti kako neka influenserka kupuje već drugi stan. Ona ne radi, čak ni fakultet nije završila, ali daje savjete ljudima. Njena prijateljica se šminka pred hiljadama drugih i lijepo zarađuje. Njihovi poznanici youtuberi dobro zarađuju, a ne idu na posao. Čuli su i za mlade koji nemaju stalnog posla, bave se nečim nevidljivim, a voze dobra auta. Sin je oca pitao koliko košta njegova krava i svo sijeno da otkupi od njega i da se više time ne bave. U ambijentu općeg iskorištavanja radne snage pa tako i njegovog oca te beskorisnosti fakultetske diplome, jer profesori prodaju svoje autorske knjige po ulicama, sinu je teško otkriti smisao te neke postepene izgradnje domaćinstva i idiličnog života. Ovaj sin će možda ostvariti svoju viziju brze ili lakše zarade, ali pitanje je koliko drugih sinova neće uspjeti ili koliko dugo će živjeti na račun roditelja dok maštaju o brzoj zaradi, popularnosti i poslu u kojem je najvažnije pokazati ludost, a ne znanje. Ovakav ambijent je odlično tlo za ideje koje mlade mogu odvesti u pravcu razmišljanja da se, pored popularnosti na društvenim mrežama koja s vremenom postaje nedostižna, može postati popularan u nekim drugim mrežama. U njima se mnogo više zarađuje. To su mreže koje svaki dan gledaju u muzičkim spotovima.

Prebukiranost glupošću

Ono što se promovira kroz muzičke stihove i spotove itekako doprinosi da mladi kreiraju sliku kako je nasilje, kriminal, nemoral sastavni dio uspješnosti i popularnosti. Uvijek se muzika optuživala za nemoralne radnje u društvu. Nekada su te radnje bile na nivou mota seks, droga i rock and roll, ali ono što danas slušaju i gledaju mladi u Bosni i Hercegovini i općenito na Balkanu je novi nivo zaglupljivanja: kreiranje iluzije da besposleni mladi čovjek može brzo doći do novca. Ako ne može biti influenser onda može težiti da postane kralj podzemlja od kojeg će strahovati mahala ili pola grada, jer će mahati utokom (pištoljem) po ulicama i klubovima kao što mašu u muzičkim spotovima domaće proizvodnje.

Jala Brat i Buba Corelli su trenutno najpoznatiji izvođači koje mlade generacije slušaju i mogu predstavljati primjer onoga što danas dominira muzičkom scenom, klubovima, ali i You Tubeom. U pjesmi Mafia slavi se stil života koji se opisuje spotom mafijaškog podzemlja i u kojem je normalno da se pištoljem upuca druga osoba u potiljak. S drugom pjesmom, koja s imenom Goodfellas ima poveznicu s filmom o mafiji i kriminalu, mladi mogu kreirati svoju iluziju života uz stihove: Moj život je film, režirô Scorsese Martin / Puni računi, a mi i dalje grindin / ‘Aj’ se zakuni ima bolji tandem / Geto tajkuni, blindirane šajbe / Sedam, jedan i tri nule / Te su oči hipnotik, usne vino Toscana / SUV Tiptronic, uvezen je nov sa vana / Ti si hit Quentina, a mi lit tri dana / Amiri fit mi taman, ti bi kriminala.

Iluziji mladića koji dominira ulicama s dobrim autima i osvaja i podzemlje i djevojke svojim stilom doprinose i brojni stihovi žena koje poručuju da vole upravo takve: jake, s pištoljima, skupocjenim autima i vladarima noćnog života. Tako vrlo popularna pjevačica umjetničkog imena Breskvica o sebi govori u jednoj pjesmi (Loša) da je loša, a u drugoj slavi figuru lošeg dečka (Bad Boy) kojeg će za razliku od drugih djevojaka ona ipak osvojiti i ukrotiti: Pakao za žene, ali ne zna da u paklu sam se rodila / U krvi prevelika alkohola doza (...) Oko noge vezan glock, glock, glock, glock, glock / Na keca puca boom, boom, boom, boom, boom / U akciji nonstop, znam mu svaki tajni korak, korak...

Ovo se sve može smatrati primjerom šunda, evolucijom turbo-folka, ali mnogi koji to nazivaju smećem od muzike i zabavom za seljake uživaju u pjesmama stranih izvođača čiji stihovi nisu isti, već znatno gori. Njihovu jednostavnost i primitivnost ne primijete zbog zvuka i ritma. Dok se neko može ježiti od stihova Breskvice, hvalit će umjetničku stranu stihova Billie Eilish koja zamišljenog boga opisuje kao žensko poručujući da će sve dobre djevojke u pakao. Jedan od najpoznatijih i među pet najbogatijih izvođača Kanye West djevojku naziva ku...vom što čini refren njegove jedne pjesme. Izvođači s Balkana samo kopiraju i muziku i stihove stranih izvođača koje danas nazivamo i umjetnicima. Potrebno je mnoge ove pjesme prevesti da se vidi koliko su stihovi jednostavni i primitivni zbog čega i naglašavamo da balkanske pjesme nisu ništa gore, štaviše kvalitetnije su od mnogih stranih koje osvajaju muzičke nagrade ili donose bogatstvo izvođačima. Jedna od najslušanijih pjesama ovog ljeta jeste I’m Good čiji glavni dio, koji se ponavlja, u prijevodu znači: Dobro sam, da, dobro se osjećam / Dušo, imat ću najbolju j...u noć u životu / I gdje god da me odvede, spremna sam / Dušo, zar ne znaš da sam dobro, da, osjećam se dobro / Jer sam dobro, da, dobro se osjećam / Dušo, imat ću najbolju j...u noć u životu... Oni koji se ismijavaju s balkanskim stihoklepcima plešu uz ovakve jeftine stihove koji bi vjerovatno bili bolji da ih je osmislio neki sedmogodišnjak.

Na kraju, ne navodimo svijet igrica. Pisali smo detaljno o tome ranije. Možda samo dodati da u dvjema najpopularnijim igricama na svijetu mladi ubijaju jedni druge različitim predmetima i oružjem. Čak i tavom za palačinke. Toliko je faktora koji doprinose tome da mladi relativiziraju nasilje i zlo da neke od nas i ne čudi što se prava ubistva lajkuju na društvenim mrežama. To je u glavama mnogih samo nekoliko nanosekundi ili nanograma imaginarnog (jer ne znamo mjernu jedinicu imaginarnog u realnosti) koji je pronašao tajna vrata i prešao u realnost. To je već viđeno u drugom obliku ili na drugom mjestu.