Glede ovog posljednjeg, imam aš-Šatibi je autor značajnih djela iz različitih znanstvenih disciplina a ono što je pronijelo slavu o njemu je djelo Hirz al-amani wa wadžh at-tahani ili poznatije kao Šatibijja. Sve do današnjih dana ovo djelo je nezaobilazna, štaviše temeljna literatura u teorijsko-praktičnom proučavanju sedam poznatih – mutawatir kiraeta Kur'ana. U nastavku teksta ćemo tek kroz osnovne napomene i crtice predstaviti ovo iznimno važno djelo i ukazati na njegovu vrijednost. Naime, cijeli proces pisanja, nastanka i kasnije života ovog djela, prate inspirativne i znakovite predaje koje zaista ukazuju da je ono jedan od mnogih kerameta koji se vežu za imama aš-Šatibija.
Tako npr., historičari i biografi bilježe da je imam Aš-Šāṭibī jedne prilike sanjao Muhammeda a.s., istupio pred njega i poselamio ga te mu izdiktirao Šāṭibiyyu. Potom ju je Muhammed a.s., uzeo u svoje mubarek ruke kazavši da je mubarek/blagoslovljeno djelo i da svako ko ga nauči ući će u džennet. Imam Qurṭubī na ovo dodaje i veli da i onaj ko umre a u svojoj kući imadne Šāṭibiyyu, ući će u džennet.[1] Ako se promisli o znanstvenoj i jezičkoj vrijednosti Šatibijje a što ćemo ako Bog da raditi u jednom od narednih tekstova, kao i njezinog uticaja koji je ostvarila na planu proučavanja Božije riječi, kao i vjerodostojna kazivanja o pobožnosti / evlijaluku imama aš-Šatibija, navedene predaje bi zaista trebalo ozbiljno uzeti u razmatranje. Stoga, u nastavku, kroz tvrdnje neospornih autoriteta muslimanske učenosti spoznajmo nešto više o ovom vrijednom djelu.
Šatibijja je u stručnoj literaturi poznata i po imenima Lamiyya, Qasidah ili Šatibiyyah al-qubra i bez sumnje spada u najznačajnija i najimpozantnija djela u oblasti kiraetske nauke, ali i poezije općenito i nije poznato da je prije ili poslije napisano djelo ovakvog stila i vrijednosti koje mu je u naučnom smislu moglo parirati.[2] Jedan opis Šatibijje kazuje: „Nije zapamćena sadržajno i stilski vrijednija kasida iz oblasti kiraetā od Šāṭibiyye. Nevjerovatno je koliko je samo ta kasida privukla pažnju znanstvenicima, istraživačima, književnicima, kritičarima, da ne govorimo o hafizima i karijama. Njezina popularnost i slava, kako to vole kazati muslimanski biografi, leži u iskrenom nijetu njenog pisca.“[3]
Želim podržati naučni rad.
Ovo vrijedno djelo je podijeljeno na poglavlje o uṣūlima ili osnovama, poglavlje o faršu ili pojedinačnoj razradi kiraetskih razlika u ajetima te poglavlje o ishodištima i svojstvima ḥarfova.[4] Nadalje, djelo se sastoji od 1.173[5] stiha, iako je bilo autora koji su na drugačiji način brojali stihove pa je otuda i njihov broj drugačiji od navedenog. Jedan od tih autora je Muḥammad ibn 'Amr al-Qurṭubī, poznanik i prijatelj imama Aš-Šāṭibīja.[6] Stihove Šatibijje obaveza je savladati napamet za sve koji se upute u izučavanje sedam poznatih / mutawatir kiraeta Kur'ana na teorijsko-praktičnoj ravni. To zbog toga što poznavanje ovih stihova olakšava i pojednostavljeno pojašnjava kiraetska razilaženja. Usporedimo to sa formulama u naukama poput matematike, fizike ili hemije. Prema određenoj formuli se postavlja i završava određeni zadatak, a isti je slučaj i sa kiraetima Kur'ana i stihovima Šatibijje. Iako tekst Šatibijje i u poetskom smislu ima svoje značenje, stihovi su nanizani na taj način da ujedno sadrže i šifre u vidu harfova pomoću kojih se detektuje i otkriva gdje i kakva različitost postoji u čitanjima Kur'ana i kojem od imama ili rawija se ta različitost pripisuje. O metodološkim, konceptualnim i terminološkim postavkama Šatibijje ćemo ako Bog da također govoriti opširnije u nekom od narednih tekstova.
Dakle, znanstvena vrijednost i supremacija Šāṭibiyye proizlazi iz fascinantne obrazovne građe, intelekta i ličnosti imama Aš-Šāṭibīja. Tematski, Šāṭibiyya analizira sedam poznatih kiraeta, njihove prenositelje, predajne puteve i imame i jasno artikulira njihove specifičnosti i različitosti a primarni konceptualni oslonac Šāṭibiyye je djelo At-Taysīr. Stoga se može konstatirati da je Šāṭibiyya pisana po uzusima i pravilima škole mišljenja imama Abū 'Amra ad-Dānīja . Navedenom svjedoči i sam imam Aš-Šāṭibī kad kaže:
و في يسرها التيسير رمت اختصاره ف اجنت بعون الله منه مؤملا
„U njezinu lahkoću sam ubacio Taysīrov siže,
uz Allahovu pomoć, plodovi se očekuju od nje.“[7]
Znameniti Ibn Ḫaldūn je svjedočio progresu kiraetske nauke pa će ustvrditi da je pojava imama Abū 'Amra ad-Dānīja bila prekretnica u tom progresu. Imam Ad-Dānī je napisao brojna kapitalna djela o kiraetskoj nauci koja su bila oslonac za sve istraživače, a At-Taysīr vrhuni u tom lancu. Izvjesno vrijeme poslije njega na scenu kiraetske nauke dolazi imam Aš-Šāṭibī, koji je svojim znanstvenim angažmanom, umijećem i enciklopedijskim obrazovanjem rezimirao, dopunio i nadgradio ono što je autor At-Taysīra napisao. Tako nastaje jedno od najimpozantnijih djela muslimanske intelektualne zaostavštine općenito, a kiraetske posebno – Ḥirz al-amānī wa wağh at-tahānī ili Šāṭibiyya. U njoj je imam Aš-Šāṭibī kiraetske imame i njihove rāwije označio svojevrsnim šiframa ili harfovima, čime će ukazati na kiraetska razilaženja. Šāṭibijevski metodološki koncept će ubrzo postati općeprihvaćena metoda izučavanja kiraeta u zemljama Magreba i Andaluzije.[8] Iz navedenog je jasno da Ibn Ḫaldūn pojavu imama Aš-Šāṭibīja smatra povijesnim trenutkom u kiraetskoj nauci, jer je on kroz Šāṭibiyyu specificirao i olakšao ovladavanje različitim kiraetskim verzijama u sedam poznatih kiraeta.
Potražite Preporod aplikaciju za android i iOS uređanje. Instalirajte odmah i uživajte u sadržaju.
Fascinantan je i detalj iz života imama Aš-Šāṭibīja koji oslikava njegovu krajnju požrtvovanost prilikom pisanja Šāṭibiyye. Naime, zabilježeno je svjedočenje imama Al-Qurṭubīja kao jednog od učenika imama Aš-Šāṭibīja u kojem se kaže: „Kada je imam Aš-Šāṭibī dovršio pisanje Šāṭibiyye, zijaretio je Časni hram u Mekki i pri tome učinio dvanaest hiljada usbū'ā ( اسبوع ), odnosno, tavafa. Svaki put kada bi došao do mjesta dove kazao bi: 'Allahu, Gospodaru nebesa i Zemlje, Poznavaoče vidljivog i nevidljivog, Gospodaru ove Časne kuće, podari blagodat svakome ko nauči ovo djelo.'“[9]Pojašnjavajući navedeni iskaz imama Al-Qurṭubīja, dr. Abdulhādī Ḥamītū veli: „Spomenuta konstrukcija u govoru imama Al-Qurṭubīya – al-ašwāṭ as-sab'ah (السبعه اشواط ) označava broj krugova koji se čine prilikom tavafa oko K'abe. Imam Aš-Šāṭibī je učinio dvanaest hiljada tavafa. Znano je da jedan tavaf podrazumijeva obilazak oko K'abe sedam puta, odnosno sedam ašwāṭā ( اشواط ) – krugova. To nam govori da, ako pomnožimo dvanaest hiljada tavafa, odnosno, usbū'ā ( اسبوع ) sa sedam ašwāṭā ( اشواط ) – krugova, imam Aš-Šāṭibī je učinio osamdeset četiri hiljade ašwāṭā ( اشواط ) – krugova i tom prilikom neprestano učio spomenutu dovu. Ne sumnjajući u mogućnost činjenja navedenog, dr. Ḥamītū, ipak, propituje naučnu utemeljenost ovog predanja konstatirajući: „Nije mi poznato koliko je vremena imam Aš-Šāṭibī proveo u Mekki kako bi to bio u stanju učiniti.“[10]
Šāṭibiyya je dakle, svojom naučnom vrijednošću i osobenostima zauzimala pažnju muslimanske intelektualne elite kroz minula stoljeća, što će za posljedicu imati nastajanje zasebnih djela iz oblasti kiraetske nauke, a koja su bila pokušaj da se načini djelo slično njoj. Naporedo s tim, istraživači su ulagali napore u njenom memoriranju, analizi i komentiranju. Neki autori su spomenuli da je napisano pedeset ili više komentara Šāṭibiyye koji se smatraju kapitalnim djelima u oblasti kiraetske nauke. Dr. 'Abdulhadi Ḥamītū će istaknuti da je imam Aš-Šāṭibī svojim akademskim radom, spisateljskim opusom kao i naučnom metodologijom ostavio snažan utjecaj na sve istraživače i autore koji su bili njegovi savremenici kao i na one potonje, što će značiti da je impozantan i broj sljedbenika metodologije imama Aš-Šāṭibīja, iako o nekima nisu ostali detaljni i vjerni zapisi.[11]
Valja napomenuti, da su svestranom i znanstvenom proučavanju Šatibijje pored kurra hafiza skloni i istraživači kiraetske nauke koji nisu kurra hafizi, iako je kod nas taj trend već poodavno u zaostajanju. Nadati se je da će povećanjem broja kurra hafiza na našim prostorima taj rad i pregalaštvo biti intenzivirano i vrlo važno, oživljeno s obzirom da je Bosna kroz historiju bila poznata po svojim kurra hafizima, istraživačima i poznavaocima Šatibijje, čak i pojedincima koji su iz ljubavi prema njoj istu prepisivali i čuvali u svojim privatnim bibliotekama.
[1]Ḥamītū, ‘Abdulhādī, Zaī'm al madrasah al-aṭariyyah fi al-qira'āt wa aš-šayḫ al-qurrā' al-maĝrib wa al-mašriq al-Imām aš-Šaṭibī dirāsah an qasīdah Ḥirz al-amān fī al-qirāa'h, Dār 'aḍwā' as-salaf, Riyāḍ, 2005., str., 93.
[2]Isto, str., 83.
[3]Šošić, Dževad, Imam Aš-Šāṭibī – velikan qirā’atskih nauka, Glasnik Rijaseta islamske zajednice u BiH, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 2009, br. 1-2, str. 14.
[4]Ḥamītū, ‘Abdulhādī, nav., dj., str. 87.
[5]Ibn Ḫaliqān, Al-Wafayāt al-'ayān wa a'nbā' a'bnā' az-zamān, Taḥqīq Iḥsān 'Abbās, Dār aṣ-ṣādir, Bayrūt, bez godine izdanja., IV sv., str. 71.
[6]Ḥamītū, ‘Abdulhādī, nav. dj., str. 87.
[7]Aš-Šāṭibī, Ḥirz al-amānī wa wağh at-tahānī, Dār al-gawṭān li ad-dirāsāt al-qurā'niyyah, Damask, 2007. str. 6.
[8]Ibn Ḫaldūn, Muqaddimah, str. 438
[9]Al-Qārī, Mula 'Alī, Al-Minaḥ al-fikriyyah, Maṭba'ah al-bābī al-halabī, 1367. h. g., str. 82-83.
[10]Ḥamītū, ‘Abdulhādī, nav. dj., str. 93. (Vidjeti: fusnota br. 1.)
[11]Ḥamītū, ‘Abdulhādī, nav. dj., str. 93-94.
