Nakon više od mjesec dana (poslije obećanja političkih aktera krajem augusta) već od 8. oktobra NUBBiH je prestala s pružanjem usluga. Vijeće uposlenika je tada naglasilo da su radnici „prepušteni sami sebi, jer nema ovlaštenog potpisnika za plate, doprinose, naknade za prevoz, režije, ugovore s dobavljačima i sve druge vrste dokumentacije“ te da se „NUBBiH nalazi u potpunoj finansijskoj i pravnoj blokadi i neće biti u mogućnosti pružati usluge građanima, izdavačima i akademskoj zajednici dok se ne imenuje upravljačka struktura“. U nastavku saopštenja su pojasnili da su Vlada Federacije BiH, resorna ministarstva i Ministarstvo civilnih poslova BiH ranije obećali rješenje ovog problema, ali do tog momenta nije postignut nikakav napredak.
„Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke je uputilo informaciju prema Ministarstvu civilnih poslova BIH o stanju u NUBBiH te tražilo imenovanje prokuriste. Ministarstvo civilnih poslova BIH je u proteklom periodu pripremilo Zaključak kojim se Vladi FBiH daje saglasnost i prijedlog imenovanja upravljačke strukture, međutim zbog politike vladajućih struktura u Vijeću ministara BiH problem NUBBiH još uvijek nije došao na dnevni red Vijeća ministara BiH, a pitanje je da li će ikako i doći. Nedostatak upravljačke strukture dovodi Biblioteku na ivicu gašenja, čime će građani Bosne i Hercegovine izgubiti pristup ključnim naučnim i kulturnim resursima“, naveli iz Vijeća uposlenika NUBBiH-a u saopćenju 8. oktobra.
U međuvremenu su stigle podrške uposlenicima Biblioteke i apeli za njen spas s različitih adresa pojedinaca i ustanova kulture, nauke i obrazovanja. Ali, o pogoršanosti situacije govori i opomena Biblioteci pred isključenje iz COBISS sistema uslijed neizmirenih dugovanja.
Iako je postojala mogućnost da će slučaj NUBBiH doći na dnevni red Sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine 12. novembra, to se nije desilo.
U međuvremenu je NUBBiH dočekala svoj 79. rođendan 31. oktobra, Biblioteku je posjetio i visoki predstavnik Christian Schmidt, u čijim potencijalnim potezima, također, vide moguće rješenje. No, Schmidt je prilikom posjete potcrtao, prije svega, da je ovo test za bosanskohercegovačke vlasti.
Dan uoči sjednice Vijeća ministara BiH, 11. novembra, biblioteke, naučne i druge ustanove su simboličnim prekidom rada u 12:05 pružili podršku NUBBiH. Sutradan, slučaj Biblioteke se nije pojavio na dnevnom redu sjednice.
„Naš Kooperativni online bibliotečki sistem neće funkcionisati, a u njemu su pohranjeni milioni metapodataka koji su bili dostupni jednim klikom. Baze podataka neophodnih za naučni i istraživački rad postaju nedostupne. A za cjelokupnu svjetsku javnost koja se bavi naukom, književnošću, znanjem općenito, na ovom dijelu planete zavladat će mrak i sve konekcije će biti prekinute, sve razmjene informacija će postati nemoguće.“
Neznanje je u srži problema
Predsjednica Društva bibliotekara Federacije Bosne i Hercegovine Nina Bunjevac-Salkić naglašava da, zapravo, ne postoji kriza NUBBiH, „jer takvo definisanje bi značilo da je bilo sve u redu te se sad nešto zakomplikovalo.“
„Problem ove institucije je višedecenijski. Samo se u periodima kada je bilo više novca ili kada je postojala makar i djelimična upravna struktura, zanemarivala suština problema. Opće poznato je da Dejton ne definiše kulturu kao državnu kategoriju, da ne postoji državno ministarstvo kulture (niti obrazovanja, pri tome), no ni to nije morala biti prepreka da NUBBiH obavlja svoje brojne i važne funkcije“, podsjetila je predsjednica Bunjevac-Salkić.
„Posljedice su brojne i dalekosežne. Vjerovatno je greška i nas i našeg obrazovnog sistema što ne edukujemo javnost o temeljnim vrijednostima u svakom pa i našem društvu, a biblioteke jesu temeljna vrijednost.“
U srži problema je, prema njenim riječima, nepostojanje svijesti i savjesti te elementarno (ne)znanje.
„Svijest i savjest nas samih o sebi i (ne)znanje nas samih o sebi“, pojašnjava ona.
„Od više nego otužnog prostora u kome je smješten fond Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine - naše nacionalno blago, naša historija, književnost, naš jezik, naša komunikacija sa svijetom - do postepenog gubljenja jedne po jedne značajke, uključujući gubljenje znanja o važnosti bibliotečke djelatnosti za svaku zemlju, došli smo dotle da - valjda mi jedini u svijetu - govorimo o gašenju svoje Nacionalne biblioteke. Položaj i stanje u Nacionalnoj biblioteci nije zanimao nikoga iz jednostavnog razloga što se o ovoj, kao i o svim drugim bibliotekama, razmišlja na nivou skladišta knjiga koje, eto, ponekad, posuđuju đaci i studenti. Mi smo, definitivno, neuk i neinformisan narod, ma koliko nas to vrijeđalo“, kazala je Bunjevac-Salkić.
Dodaje da, upravo neznanje ubija, osobu i državu podjednako.
„To što je svaka biblioteka baštinska institucija, čuvarica našeg identiteta, a uz to i naš vodič u digitalnu budućnost koja je u okruženju odavno već definisana pojmom „postdigitalno vrijeme“, to što je svaka biblioteka medij za cjeloživotno učenje, što je nosilac i čuvar naše pismenosti, što bez ove naše Nacionalne biblioteke nema izdavaštva, nema objavljivanja naučnih i istraživačkih radova, i nema nas u svjetskom društvu znanja, kao da ko brine o tome. Ne brinu, zato što ne znaju“, istakla je.
Ima li države bez Biblioteke
Razgovarali smo i sa Sanelom Kaikčijom, direktoricom Gradske biblioteke Olovo, čiji bibliotekarski angažman je posljednjih godina bio izražajan, što je, itekako, doprinijelo razvoju ustanove kojom rukovodi u ovoj maloj bosanskohercegovačkoj općini. Ona problem, između ostalog, i prije svega vidi u zanemarivanju vrijednosti obrazovanja.
Kaikčija: “Zar smo se doveli u situaciju da odraslim ljudima, onima koji odlučuju za ovu državu, koji imaju diplome - zar njima da pričamo o važnosti biblioteka; zar je moguće da to ne znaju?!”
“Onog trenutka kada se počelo obrazovanje stavljati u drugi plan, kada su se počele zanemarivati prave vrijednosti, a NUBiH jeste jedna od pravih, izvornih riznica znanja, našeg identiteta, temelja društva, tada su mnogi značajni segmenti naše države počeli gubiti putanju. S takvim stanjem, država je na ogromnom gubitku. Zatvorite Biblioteku – zatvorite najboljeg i najvažnijeg reprezenta kulture, baštine, baze informacija i historije naroda Bosne i Hercegovine. Ne mogu da vjerujem da oni koji su na vlasti ne shvataju da prestankom rada NUBBiH prestaje izdavaštvo ove države, s radom prestaje i COBISS koji uvezuje biblioteke širom BIH te im olakšava rad. COBISS je glavna infrastruktura bibliotečkog djelovanja, unosa i obrade podataka. Grad bez biblioteke se gradom ne može zvati a zamislite država bez matične biblioteke?!”, stava je Kaikčija.
Devastacija države i ugroženost državnosti
Prof. dr. Senada Dizdar, redovna profesorica na Odsjeku za komparativnu književnost i informacijske nauke, naglašava da bi „stanje kapitalnih institucija kulture u našoj zemlji bilo lahko riješiti da je to stvar nemara, a ne kontinurana devastacija države Bosne i Hercegovine“.
Dizdar: „Ovdje se te institucije vode kao 'hladni pogoni' koji imaju sredstava samo toliko da održavaju tekuće poslovanje. To će na duži period imati njihovo potpuno uništenje, a mi nećemo biti dio civiliziranog društva.“
„Da je to par excellence pitanje jeste decenijska borba da se one ne priznaju kao državne institucije, jer njihovi fondovi, (bibliotečki, arhivski, muzejski) su najbolji dokazi o njenoj državnosti, posebnosti, identitetima, tapijama na zemlju, (vlasnička prava) i još mnogo toga. Tu nije problem njihovog finansiranja, nego njihovog značenja. Naprimjer, ne ruše se sakralni objekti što su arhitektonske tvorevine, nego zbog njihovog značenja, njihove simboličke vrijednosti. To je razaranja identiteta, brisanja kulturnih, društvenih i svih drugih odrednica jednog naroda. Tako je i sa ovim institucijama i njihovim značajem za Bosnu i Hercegovinu“, ističe Dizdar.
No, kako kaže, to je samo dio problema, a drugi se tiče odnosa politike i političkih elita u „neprepoznavanju važnosti ovih institucija za opstojnost Bosne i Hercegovine već više decenija.“
„Građani mogu pružiti jasnu i javnu podršku rješavanju i reformi Nacionalne biblioteke, tražeći njeno vraćanje u objekat koji joj po svakoj logici pripada, tražeći da snažno i u punom kapacitetu nastavi svoj rad, a da njeni radnici, kolege bibliotekari i svi drugi, budu ljudski tretirani.“
„Ovdje se te institucije vode kao „ hladni pogoni“ koji imaju sredstava samo toliko da održavaju tekuće poslovanje. To će na duži period imati njihovo potpuno uništenje, a mi nećemo biti dio civiliziranog društva, a za mene je još gore, što će biti uništena sva građa koja svjedoči o jedinstvenoj državi kakva je Bosna i Hercegovina i time će biti dovedeno u pitanje mnogo toga vezano uz njenu državnost. Dakle, opstanak ovih institucija mora biti dugoročna strategija koja ne ovisi o volji politika pojedinih stranaka, nego državna strategija osmišljena na dugi period“, kazala nam je Dizdar.
Vratili smo se stoljeće unazad
Svi mogu učiniti sve, još uvijek, kaže predsjednica Bunjevac Salkić.
„Građani mogu pružiti jasnu i javnu podršku rješavanju i reformi Nacionalne biblioteke, tražeći njeno vraćanje u objekat koji joj po svakoj logici pripada, tražeći da snažno i u punom kapacitetu nastavi svoj rad, a da njeni radnici, kolege bibliotekari i svi drugi, budu ljudski tretirani. Političari znaju da mogu ako hoće i znaju da mogu naći načine ako neće da se upuste u ovu priču. Ne zalažem se za bilo kakvo rješenje, niti za rješenje koje će Nacionalnoj ostaviti samo ime, a svest je na neki drugi nivo. Živimo u podijeljenom društvu, ali zar bar nauka i kultura ne bi mogle biti iznad te podijeljenosti?“, kazala je predsjednica.
Nadalje, ona ukazuje da su biblioteke temeljna vrijednost u našem društvu, a da je NUBBiH matična kuća, čije se stanje odražava na sve. Podsjetila je da posljedice trpe izdavači te da, uslijed političke uređenosti i gubljenja nadležnosti NUBBiH, na području Federacije BiH nije moguće izdati knjigu, a ISSN se ne dodjeljuje nikome u BiH i da će obrazovanje trpjeti uslijed nemogućnosti štampanja udžbenika i manjka kontakta s knjigom.
„Posljedice su brojne i dalekosežne. Vjerovatno je greška i nas i našeg obrazovnog sistema što ne edukujemo javnost o temeljnim vrijednostima u svakom pa i našem društvu, a biblioteke jesu temeljna vrijednost“, ističe ona.
Dodaje da bi prestanak rada NUBBiH sve druge biblioteke „vratio gotovo stoljeće unazad u načinu rada.“
„Naš Kooperativni online bibliotečki sistem neće funkcionisati, a u njemu su pohranjeni milioni metapodataka koji su bili dostupni jednim klikom. Baze podataka neophodnih za naučni i istraživački rad postaju nedostupne. A za cjelokupnu svjetsku javnost koja se bavi naukom, književnošću, znanjem općenito, na ovom dijelu planete zavladat će mrak i sve konekcije će biti prekinute, sve razmjene informacija će postati nemoguće. Otprilike kao da na noćnoj mapi jednog velikog grada (svijeta) zacrnite jedan kvart, prosto mu isključite struju i on postaje nevidljiv“, kaže Bunjevac Salkić.
Napominje da se matrice postojećih problema prepoznaju i u radu drugih javnih biblioteka i bibliotekara.
„Naša naobrazba, naše stalno usavršavanje, naše grčevito nastojanje da držimo korak s regionom osujećen je brojnim problemima – od tog pogrešnog viđenja biblioteke kao mjesta koje služi samo za posudbu knjiga do veoma niskih plaća zaposlenika i njihovog totalnog degradiranja u odnosu na sve druge društvene djelatnosti. A, ponovit ću, govorimo o temeljnim ustanovama kulture“, ističe ona.
Ukazala je i na problem redukcije “bosanskohercegovačkog“.
„Mi u bibliotekarstvu odlično razumijemo cijenu koju svi plaćamo zbog tog što brojni faktori snažno rade na razgradnji naše države. Uništavajući u svemu, ne samo u nazivima, nego i u suštini djelovanja, taj izraz bosanskohercegovački - sve svodimo na etnički identitet. Ali etnički identitet nije isto što i država. I, oni koji ne žele opstanak Bosne i Hercegovine, ne žele ni bilo šta što bi se zvalo ili nešto činilo pod geslom bosanskohercegovačkog“, podvlači.
Pojašnjava to na primjeru književnosti.
„Mi danas govorimo o književnosti srpskog ili hrvatskog naroda u BiH, kao da to nije bosanskohercegovačka književnost, samo pisana na nekom od naša tri zvanična jezika. Još se samo bošnjački autori klasifikuju kao bh. autori. Još uvijek ne primjenjujemo ni UDK oznaku za bh. književnost, iako npr. naši susjedi Crnogorci to od prošle godine rade. Književnost navodim samo kao primjer, i znam da će mnogi reći da se bez književnosti može, pa kako god je zvali. Jesmo li sigurni u to? Ko će nas u svijetu prepoznati ako nemamo Selimovića, Andrića, Isakovića, Ibrišimovića, Karhasana, Vešovića? Ako nije bitno... Šta će nam to biti orijentiri po kojima ćemo biti narod knjige, narod znanja?“, pita se ona.
Borba za NUBBiH je još jedna velika borba za državu, smatra ona.
„Pozivam medije, političare, djelatnike iz oblasti kulture i nauke da ne prestanu govoriti o važnosti NUBBiH, te da ne pristanu na mrvice kompromisa. Vratimo joj njene nadležnosti, vratimo joj dostojanstvo. Riječ je tu o dostojanstvu svih nas“, zaključila je.
Nema nevinih
Profesorica Dizdar upozorava da isti alarm važi i za druge kulturne institucije.
„Nakon svega što se dešava Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine pitanje je kada će se to desiti i drugim kulturnim institucijama, ne samo na državnom, nego i lokalnom nivou. Treba postaviti i još jedno pitanje: Kako je došlo do toga? Jasno je zašto, ali je bitno i kako. Za NUBBiH znamo da je veliki početak njenog urušavanja bio i predaja ingerencija koje su isključivo bile u nadležnosti ove krovne institucije Narodnoj biblioteci Republike Srpske. Ko je to odobrio? Kada i zašto? Da se to nije desilo sada bi svi u državi imali problema s izdavanjem i štampanjem, dodjeljivanjem međunarodnih brojeva, sa sistemom COBISS i vjerovatno bi problem bio riješen“, kaže ona.
Nema nevinih u ovoj priči, smatra.
„Nisu za ovo krivi samo političari, nego i javnost, akademske zajednice, kulturni radnici, pa i novinari kojima ove teme nisu najvažnije, a bojim se da je dobar dio problema i u opštem odnosu prema kulturi“, zaključuje profesorica Dizdar.
Udar barbarizma
Direktorica Kaikčija napominje da bi se i u školama moglo govoriti više o važnosti biblioteke.
“Vidi se po izlascima podrške NUBBiH da ta svjesnost nije na očekivanom i potrebnom nivou. Djeca slijede pogrešne primjere, politiku nije briga, nastavnici umorni od školskog sistema, svi trče za ličnim interesima i ne zanimaju se o dešavanjima oko sebe i plašim se da ćemo tako zanemarivanjem sami sebi potpisati propast”, kaže Kaikčija.
Iz vlastitog, lokalnog iskustva govoreći, biblioteka mnogo znači ljudima u Olovu, odnosno cijeloj zajednici.
“Prije svega, biblioteka jeste na usluzi zajednici pa od toga gledajući, NUBBiH je na usluzi svima nama, dakle jednoj široj zajednici, državi, a stanje u kojem se nalazi ne dozvoljava da obavlja svoje osnovne i značajne poslove te je šira zajednica na velikom gubitku”, podsjeća ona.
Shodno tome, naglašava da biblioteke, osim što su kulturne, to su i obrazovne institucije.
“Zar smo se doveli u situaciju da odraslim ljudima, onima koji odlučuju za ovu državu, koji imaju diplome - zar njima da pričamo o važnosti biblioteka; zar je moguće da to ne znaju?! Ili se svjesno uništava lična karta naroda BIH?!”, zaključuje Kaikčija.
Husić: „Bez imalo sumnje – ukoliko nema NUBBiH, nema ni nas, ni države BiH.“
Sead Husić, bosanskohercegovački književnik i bibliotekar Specijalne biblioteke Behram-beg u Tuzli, ističe da slučaj NUBBIH otkriva sve naše „slabosti s kojima se suočavamo ili ih proizvodimo sve vrijeme“.
„Naš odnos prema kulturi i svemu što ona jeste je na neki način ''plemenski'', što je strašno i teško prihvatljivo. Opet, jasne su nam i političke konotacije koje čine sve da razgrade Bosnu i Hercegovinu, pa su uvijek na udaru – u ratu su spaljivane – kulturne institucije čiji je značaj nemjerljiv za nas i Bosnu i Hercegovinu, jer kultura je ono što nas određuje i čega trebamo biti svjesni. Ukoliko bismo se koristili metaforama, možemo kazati da je Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine civilizacija, a oni koji blokiraju njen rad su najobičniji barbari koji kontinuirano rade svoj posao. Bez imalo sumnje – ukoliko nema NUBBiH, nema ni nas, ni države BiH“, prokomentarisao je Husić za Preporod.
