Fuad ef.,  je nakon dobrodošlice prisutnima (Nedimu Makareviću - ambasadoru BiH u Norveškoj, Šemsudinu Mehmedoviću poslaniku  u parlamentu BiH, Suadu Huskiću – Općinskom načelniku, Zehrudinu Kruški – predsjedniku IO, gostima iz Višegrada, Foče, Doboja, i drugih mjesta, te  brojnim tešnjacima)  ukratko predstavio dosada objavljene prijevode Kur'ana. (Ljubibratić – 1895., Ali Riza Karabeg – 1937., Pandža i Čaušević – 1937., Korkut – 1977.,  Mlivo – 1994., Karić – 1995., Duraković – 2004.) i druge prijevode sa stranih jezika ili u rukopisu pisane alhamijado pismom.

Zijad ef.  se u svom predstavljanju ovog prijevoda osvrnuo na posebnost i osebujnost jezika Kur'ana i nemogućnost njegovog potpunog prevođenja navodeći pri tome da je pitanje prevođenja Kur'ana na perzijski jezik postavio još Ebu Hanife i od tada se vode polemike da li je moguće prevesti Kur'an tekstualno ili po značenju. „U novije vrijeme proučavanje Kur'ana govori da ga je tekstualno nemoguće prevesti jer tekst kakav je tekst Kur'ana ni prije ni poslije Kur'ana se nije pojavio u ljudskom rodu. To je jedan poseban i osebujan tekst.“  Istakao je Ljevaković i to potkrijepio primjerima: 1. Završavanje nekoliko sura na slovo R i T.  2. Konstrukcije u Kur'anu gdje su sve riječi poznate, ali se ne zna šta se hoće tom konstrukcijom. 3. Riječi iz Kur'ana kojima se uopšte ne zna značenje (jedžudž i medžuž), 4. Izrazi u Kur'anu koje Kur'an ne objašnjava pa ih ni komentatori Kur'ana ne tumače. „U Kur'anu ima bezbroj izraza koje je naš narod usvojio i oni su poznati ali se ne prevode (ruh) i svaki prevod oduzima značenje, i moj je pristup da ih takve treba i ostaviti.  Svaki Prevodilac, pa i Nurko Karaman, se je susreo sa dvije vrste problema, jedan je problem samo razumijevanje Kur'anskog teksta i izraza - jedna ista riječ u Kur'anu u različitim mjestima i različitim kontekstima ima različito značenje, ali  i stil pisma, njegove dubine i naslage – istovremeno je to i pismeo i simbol i slika. Drugi problem je kako odabrati riječ u našem jeziku za višeslojne riječi, sa više značenja, upotrijebljene u Kur'anu, odnosno Kur'anskom jeziku.

Ono što mi se svidjelo kod našeg Nurke je da je on dugo godina sam proživljavao Kur'an, poznavajući dobro arapski jezik, on je ušao u značenja Kur'ana i te poruke htio da prenese i ovdje, i to našim ljudima na najjednostavniji način da razumiju ovu složenu Božiju poruku ljudima, i mislim da je u tome uspio.“

Prevodilac na početku svog obraćanja navodi da je ovo prva javna promocija njegovog prijevoda Kur'ana, a potom razloge i tok prevođenja, te ekipu vrijednih alima i stručnjaka koja mu je u tome pružila nesebičnu pomoć na čemu im se i ovom prilikom zahvalio. Predstavljajući metodologiju prevođanja prevodilac navodi principe kojima se rukovodio: „Prvi princip, da pokušam prevoditi što je moguće više doslovno, nastojeći se pri tome zadržati u poziciji prevodioca, ne tumača. Upotreba svih, meni dostupnih izvora – internet, tefsiri, biblioteke, razgovori. Nisam se vezao ni za jedan tefsir posebno...

A govoreći o ciljevima prevodilac navodi: „U cjelini gledajući, moglo bi se reći da je ono što sam želio postići – da pokušam dovesti čitaoca prijevoda Kur'ana na našem jeziku u poziciju čitaoca kojemu je arapski maternji jezik, ili da ga bar  dovedem što bliže tom cilju“.

Gospodin Hajdarević se osvrnu na značaj jezika u smislu njegove zastupljenosti u svjetskim djelima: „Veličina svakog jezika mjeri se i po tome koliko je velikih svjetkih djela u njega uneseno, pa i svi prijevodi Kur'ana na naš jezik su izrazito važni i pokazuju da je i naš jezik dovoljno bogat da prihvati sve knjige i sve tekstove pisane na bilo kom jeziku.“

Govoreći o neobičnim okolnostima koje su ga pratile pri isčitavanju ovog prijevoda, naveo je primjer vode,  kada je isčitavao prijevod ajeta o nastanku života iz vode zastao je i upalio TV, na kome je u tom trenutku počinjala naučna emisija o nastanku života na žemlji koja je potvrđivala ovu istinu i potvrdila da voda na Zemlji nije njen sastavni dio nego je na Zemlju spuštena iz nebeskih Bogom stvorenih prostranstava i da je kao i život, kao i ruh, Božije poslanje na Zemlju.

Na kraju je izdvojio ono što mu se posebno dopalo: „Ono što mi se dopalo kod Nurke Karamana je da je on bio vrlo odgovoran, precizan, jasan i odlučan prevodilac. Ja sam ga kao takvog uvažio, tako da njegova riječ bude posljednja, i to je jako važno da prevodilac bude potpuno siguran u ono što radi. Takođe mi se dopalo što je bio jako nježan prema svom Bosanskom jeziku i gdje god je mogao koristio je bosansku riječ, ali i neprevođenje riječi kao što su melek, Džennet, Džehennem, (...) jer je njihova semantička vrijednost tako jaka da se njenom upotrebom u nama proizvodi sijaset stilizacija koji bi  svaki prijevod to umanjio“.   

Gospodin Bećirović  vlasnik izdavačke kuće „Kupola“ u čijem izdanju je izašao ovaj prijevod 2018. godine, na posebno kvalitetnom papiru i tvrdih korica, govoreći o prijevodu u tehničkom smislu naglašava: „Ni jedan Kur'an do sada nije urađen bolje i u ovome će naše džematlija imati jedno lijepo osmansko pismo Kur'ana i jedan jako jasan prijevod “,  a u govoru o radu prevodioca: „Zamislite vaših deset godina koje ste proveli u biznisu ili sticanju karijere, i zamislite ovog našeg prevodioca koji je deset godina prevodio Božiju Riječ“ i završio svoje obraćanje odgovorom na pitanje: Zašto prva promocija u Tešnju?  „Zato što je Medžlis IZ-e Tešanj prvi finansijski podržao ovaj projekat i ja se iskreno zahvaljujem glavnom imamu i predsjedniku.“

Promociju je završio moderator citatom iz akta Kotarskog vakufsko-meraifskom povjerenstva broj: 117/23 od 07.juna 1923. godine, koji je za ovu priliku pronašao autor ovih redova,  iz koga se vidi da je prevodilac Kur'ana Karabeg bio muderris u Tešanjskoj medresi: „Od strane ovoga vakufskog povjerenstva potvrđuje se da je H. Ali Riza eff. Karabeg iz Mostara bio namješten kao muderis na ovdašnjoj Gazi Ferhatbegovoj medresi za vrijeme od 1. decembra 1920. godine do 15. aprila 1923.godine. Za cijelo ovo vrijeme H. Ali Riza eff. Karabeg držao se je striktno nastavničkih propisa i svoju dužnost izvršavao je na zadovoljstvo predpostavljenih, usljed čega je obuka na rečenoj medresi u najboljem redu napredovala.“