Sva ta tradicija
Ne čini islamsku tradiciju sve iz povijesti islama, niti je tradicija sve što je prošlost. Ustvari, ono što je prošlo i nije tradicija. Tradicija je ono što je iz prošlosti preneseno u sadašnjost i budućnost, ono što je u našoj islamskoj povijesti sadašnje, ono što je iz naše prošlosti vitalno, što posjeduje kapacitet za budućnost, to je tradicija. A to znači da je tradicija otvorena i dinamična kategorija prema kojoj se, kao muslimani, trebamo odnositi kritički. Na tome je u svom razumijevanju islama insistirao Profesor Husein Đozo
Mi često i na svim stranama rado koristimo riječ tradicija. Pozivamo se na islamsku tradiciju, na bošnjačku tradiciju islama i na brojne druge vidove tradicije. Zalažemo se za tradicionalno razumijevanje islama i tradicionalne vrijednosti. Da, imamo i Institut za proučavanje islamske tradicije Bošnjaka. Najkraće kazano, često i na svim stranama govorimo o tradiciji, a da ustvari pod tim podrazumijevamo potpuno različite pristupe Kur’anu, Sunnetu, islamskoj kulturi, povijesnom naslijeđu i prošlosti. Govoreći o tradiciji mi često ne mislimo dalje od različitih populističkih, folklorističkih i proizvoljnih značenja i sadržaja tradicije. Tako neki danas pod tradicionalnim bosanskim islamom podrazumijevaju vjersku praksu kakve se sjećaju iz vremena komunizma: da se bude musliman manje-više nominalno. Drugi, pak, pod bosanskim islamom podrazumijevaju islamsku kulturu s naglašenom osmanlijskom obojenošću. Nekada, govoreći o tradicionalnom tumačenju islama, mislimo na ono koje uzima u obzir duhovna, intelektualna i kulturna uporišta iz naše bosanske povijesti islama, drugi put mislimo na razumijevanje islama koje odbija fundamentalističke, radikalne i redukcionističke pristupe. A nekada pod tradicionalnim islamom podrazumijevamo konzervativno, statično i antimoderno shvaćanje islama.
Zato mislim da bismo se mnogo opreznije i odgovornije morali odnositi i prema upotrebi riječi tradicija i, konačno, prema svemu onome što jeste ili nije naša bošnjačka, bosanska islamska tradicija. I to, kako se meni čini, iz sljedećih razloga.
Prvo, tradicija u islamu jeste važna. Temeljni sadržaj islamske tradicije čine, znamo to, Kur’an i Sunnet. U svom najdubljem značenju islam je Tradicija. Ali, ne čini islamsku tradiciju sve iz povijesti islama, niti je tradicija sve što je prošlost. Ustvari, ono što je prošlo i nije tradicija. Tradicija je ono što je iz prošlosti preneseno u sadašnjost i budućnost, ono što je u našoj islamskoj povijesti sadašnje, ono što je iz naše prošlosti vitalno, što posjeduje kapacitet za budućnost, to je tradicija. A to znači da je tradicija otvorena i dinamična kategorija prema kojoj se, kao muslimani, trebamo odnositi kritički. Na tome je u svom razumijevanju islama insistirao Profesor Husein Đozo.
Drugo, prema tradiciji se ne bismo smjeli odnositi tako da nas ona onemogućava, blokira ili umrtvljuje u odnosu na neprestanu zadaću da tragamo za odgovorima na izazove pred kojima se nalazimo, i kao pojedinci i kao zajednica. Podsjećam da je jedna od osnovnih odrednica duha islamske kulture, kako je tu odrednicu formulirao Muhammed Ikbal, duboki smisao za realnost vremena i koncept života kao neprestanog kretanja.
Treće, ako se prema našoj bošnjačkoj, balkanskoj, evropskoj i osmanlijskoj tradiciji islama ne budemo odnosili kritički, onda u njoj nećemo prepoznati duhovne i kulturne potencijale, niti ćemo moći preuzeti njene vrijednosti i značenja koji bi mogli biti poticajni za naš moderni identitet, izazove i orijentiranje u našem vremenu.
Četvrto, stalnim i nekritičkim pozivanjem na tradiciju i zagovaranjem tradicionalnog islama kod naših evropskih prijatelja, sagovornika i kritičara često izazivamo nesporazum, budući da se takvo zagovaranje tradicionalnih koncepata može shvatiti kao konzervativna orijentacija koja se protivi modernosti, otvorenosti, znanosti, jednakosti, dijalogu i demokratskim vrijednostima.
I peto, samo kritičkim odnosom prema našoj ukupnoj islamskoj tradiciji možemo nadvladati unutrašnju krizu u kojoj se, kao muslimani, nalazimo stoljećima.
Slobode u Bosni i Hercegovini
Prije nekoliko dana susreo sam u Sarajevu jednu kolegicu iz Skandinavije, koja je kod nas boravila na jednom seminaru. Ona je stručnjak za ljudska prava, a inače je prelaznica na islam. Pitao sam je kakvi su joj utisci iz Sarajeva. Rekla je da je se najviše dojmio osjećaj slobode koji je kao muslimanka imala: odlasci na namaz u mahalsku džamiju i opšti prijateljski odnos ljudi.
Ovaj susret me podsjetio na nedavno objavljeni Indeks ljudskih sloboda 2018. (The Human Freedom Index 2018) koji su publikovali Cato institut (SAD), Fraser institut (Kanada), i Friedrich Naumann fondacija za slobodu (Njemačka). Ovaj izvještaj predstavlja globalno mjerenje ličnih, građanskih i ekonomskih sloboda.
Prema ovom indeksu, Bosna i Hercegovina je na 59. mjestu i predstavlja najviše rangiranu zemlju sa većinskim muslimanskim stanovništvom u svijetu. Jordan je slijedeći na 75. mjestu. Nakon toga slijede ostale većinske muslimanske zemlje.
Ovo rangiranje podsjeća na izjavu libanskog reformatora i publiciste Šekiba Arslana, koji je 1932. godine posjetio Bosnu i Hercegovinu i rekao da su ovdašnji muslimani najnapredniji muslimani u svijetu. Na to su neki anegdotalno reagovali rekavši: ‘’Možemo misliti kakvo je stanje kod drugih kad smo mi najbolji’’.
Cinizam nastranu, ali nedavno objavljeni Indeks ljudskih sloboda 2018. godine zaslužuje punu pažnju. On nas podsjeća na nešto što se gubi u svakodnevnim vijestima o tome da političari ne mogu doći do kompromisa, da se nezaposlenost ne rješava, da mladi odlaze iz zemlje, da se korupcija ne otklanja itd. Zaboravljamo da na normativnom planu imamo rješenje po kojem se Evropska konvencija o ljudskim pravima neposredno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, da se država ne pojavljuje kao autoritarna vlast koja u najvećoj mjeri ugrožava ljudska prava građana, kao što je to slučaj sa drugim muslimanskim zemljama, da je relativno mali broj apelacija iz Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava, da je sloboda vjere na zavidnom nivou itd. Kada je u pitanju sloboda vjere, vjerovatno je period nakon 1995. godine doba kada su vjerske zajednice doživjele najveći nivo slobode. Treba se boriti da se takvo stanje očuva, pa i dalje unaprijedi.
Kada pratimo process izbora reisu-l-uleme, koji je u toku, sjetimo se da smo jedna od rijetkih zajednica u kojima muslimani samostalno biraju svoga vjerskog vođu. U većini muslimanskih zemalja vjerske vođe se postavljaju od strane vlasti ili predstavljaju službenike državne administracije. I u samoj Bosni i Hercegovini, nakon 1909. godine i dobivanja autonomije u vakufskim i školskim poslovima, muslimani nisu imali konačnu riječ u izboru reisu-l-uleme nego je to pravo pripadalo austrougarskom monarhu. Tako je nastavljeno i u vrijeme jugoslovenske monarhije. U vrijeme socijalističke Jugoslavije muslimani su formalno imali pravo biranja vjerskog poglavara, ali je stvarno dominirao politički faktor.
Znamo da postoje i kršenja ljudskih prava, uključujući i pravo na slobodu vjere, u Bosni i Hercegovini. Međutim, ta kršenja su uglavnom vezana za pojedince i grupe koji su manjina na određenom području. Zaštita manjina ostaje gorući problem ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Historijski, taj problem se pokušavao riješiti na razne načine: putem zaštite manjina u okviru Društva naroda na osnovu Ugovora iz Senžermena (St Germain), formalnim pristupanjem instrumentima zaštite ljudskih prava u okviru Ujedinjenih naroda u vrijeme socijalističke vlasti i konačno, sada, putem neposredne primjene Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ovaj posljednji okvir ima svoj sudski mehanizam kojem se nezadovoljni pojedinci sve više okreću.
Uzimajući sve ovo u obzir, osjećaj slobode o kome je govorila profesorica iz Skandinavije, s početka ovog teksta, ima svoje utemeljenje. Posebno u vrijeme kada i u tom dijelu Evrope, poznatom kao region slobode i ljudskih prava, jačaju desničarske tendencije i počinju napadi na džamije.
Džemat Buci u novoj humanitarnoj akciji
Kome se bračni drugovi mogu obratiti u Islamskoj zajednici
U Odjel za brak i porodicu Rijaseta stižu upiti bračnih drugova, ili jednog od bračnih drugova, kome da se obrate da ih posavjetuje vezano za probleme u braku
Klub mladih pri Medžlis IZ Livno osnovan je prije 4 godine, te zahvaljujući muallimama koje organiziraju i priređuju aktivnosti za žene ispred Medžlisa, Klub i ove godine nastavlja sa redovnim susretima.
Mostar: Promocija zdravih stilova života
Odjel za brak i porodicu Mostarskog muftijstva sportskim i zabavnim programima promovira zdrave stilove života
Inicijativa: Potreba za “Danima dobročinstva“
Riječ je o organizaciji jednodnevnog programa “Dani dobročinstva: putevima Gazi Husrev-bega“/Potrebno je mijenjati percepciju stipendije Fonda “Gazi Husrev-beg“, . Stipendisti se trebaju njome ponositi, kao što bi se ponosili stipendijom sa univerziteta Duke, Oxford ili Fulbright stipendijom
Zašto više nema Sarajeva na Google mapama?
Sada od prijašnjih 15 gradova, Google prepoznaje samo 5: Banja Luka, Prijedor, Mostar, Cazin i Široki Brijeg, bez glavnog grada, te isključivo entitet RS i Brčko Distrikt, bez Federacije Bosne i Hercegovine/ Google je bosanski jezik na svoj servis Google translate uvrstio zahvaljujući naporima pojedinaca poput Haruna Mlive. Zar treba da vječno zavisimo od bespoštednog truda pojedinaca?
Reisu-l-ulema Kavazović pozdravlja odluku Evropskog suda kojom se nalaže uklanjanje crkve iz dvorišta Fate Orlović u Konjević Polja
Novi broj Preporoda - Izbori za reisu-l-ulemu
U novom printanom izdanju Preporoda broj 19/1149 od 1. oktobra 2019. čitajte:
UVODNIK
Sva ta tradicija
ZAJEDNICA
Izbori za reisu-l-ulemu 2019-2026
Razgovori o statusu IZ Bošnjaka u Njemačkoj
Novi reisu-l-ulema Islamske zajednice bit će biran 12. oktobra 2019. godine
Zahvalnica reisu-l-ulemi
PREPORODOVA ANKETA
Šta muslimanima znači i predstavlja institucija reisu-l-uleme?
SVEČANOSTI
Pedeset godina prve džamije u Hrvatskoj
Bošnjaci u Berlinu: Džemat kojeg i Nijemci hvale
HIFZ
Hafiz Rasim je 21. poslijeratni tešanjski hafiz
Leila Klapić prva hafiza iz Priluka
ILMIJJA
Istinski predvodnici u ostvarivanju univerzalnih principa i vrijednosti
ZLOČINI
Dvadeset sedam godina od zločina u logoru Sušica
POGLEDI
Kako su bjelački nacionalisti inspirirani Genocidom u Bosni
TEME
Zašto je Mreža mladih u nekim mjestima uspješnija nego u drugim?
Zašto Sarajeva više nema na Google mapama?
Vojni imami u skladu s NATO konceptom
HALAL
Halal otvara mnoga vrata
NAŠI TALENTI
Svaki fakultet i svaki poziv je zahtijevan ako težimo biti najbolji
50-GODIŠNJICA PREPORODA
Parada ‘tuđih shvaćanja i vrijednosti’ sedamdesetih godina
Islamska zajednica u raspadu Jugoslavije
Potražite još mnogo informativno-edukativnih sadržaja u novom printanom izdanju Preporoda, kojeg možete nabaviti na trafikama u vašem gradu. Pozovite nas na broj tel. +387 33 236 493 i postanite član porodice pretplatnika Preporoda. Pratite nas na Facebook i Twiter stranici. Obnovite na vrijeme pretplatu za 2018. godinu slanjem prijave na e-mail adresu Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Više...
Počelo takmičenje u inovacijama Transformers Roadshow
Finalno takmičenje u inovacijama Transformers Roadshow Islamske razvojne banke (IsDB) počelo je danas u okviru trećeg dana Sarajevo Halal Fair-a (SHF) 2019. Takmičenje su svečano otvorili Abdulah Skaka, gradonačelnik Sarajeva, dr. Sindi Hayat, članica žirija i savjetnica predsjednika Islamske razvojne banke (IsDB) i Amer Bukvić, predsjednik Uprave Bosna Bank International.
Većinski dioničar Bosna Bank International d.d. Sarajevo odlučio je dati priliku i nagraditi najbolje inovatore i poduzetnike iz zemalja regiona. Cilj takmičenja je prepoznati inovatore, naučnike i poduzetnike sa idejama koje mogu podržati jedan ili više Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija (UN), povezati ih sa onima koji mogu prenijeti relevantno znanje i podršku, uključujući finansiranje, te koji im mogu ponuditi nove poslovne mogućnosti ili jednostavno strateške savjete.
„Ovo je značajan projekat za Sarajevo. Gradska uprava ulaže puno u edukaciju mladih ljudi posebno u oblasti inovacija i promocije inovativnih. Tako će biti i u perspektivi. Vjerujem da će jedan ovakav projekat koji se danas realizuje pokazati svu kreativnost mladih ljudi i sve ono što BiH ima“, kazao je Abdulah Skaka, gradonačelnik Sarajeva.
Dr. Hayat Sindi članica žirija i savjetnica predsjednika Islamske razvojne banke (IsDB) za nauku, tehnologiju i inovacije kazala je da joj je velika čast što je danas u Sarajevu i što će otkriti prave talente u BiH. Predstavila je i aktivnosti u okviru IsDB Engage Platforme i Transform Fonda vrijednog 500 miliona američkih dolara.
„Svake godine početkom aprila bude otvoren javni poziv na koji mogu aplicirati svi bez obzira na dio svijeta iz kojeg dolaze i bez obzira na oblast iz koje je projekat. Fokus je na iskorijenjivanju gladi, zdravstvu, edukaciji, čistoj vodi, čistoj energiji i industriji i inovacijama. Upravo današnjim događajem želimo vas ohrabriti da se prijavite na sljedeći javni poziv. Mi ćemo biti tu za vas, pružit ćemo vam savjetodavnu podršku, jer ako vi uspijete uspjet ćemo i mi. Mi smo vaši partneri. Današnji pobjednici će imati priliku prisustvovati edukaciji i upoznati inovatore iz čitavog svijeta“, rekla je Sindi.
Amer Bukvić, predsjednik Uprave BBI banke istaknuo je veliki značaj ovog takmičenja ne samo za Sarajevo nego i za čitav region.
„Ovaj region je pun uspješnih ljudi u raznim oblastima koji su poznati u cijelom svijetu. Bilo da pogledate u oblasti sporta, nauke i liderstva prepoznat ćete imena upravo iz ovog regiona. Dobra ideja je samo mali segment ka uspjehu. Da biste postigli velike stvari morate imati četiri osnovne karakteristike- upornost, hrabrost, posvetiti se cjeloživotnom učenju i ono što je jako bitno za IsDB i BBI banku je da talente tražimo u svim dijelovima, ne zanemarujemo ruralne oblasti i dajemo podršku kroz ovakve projekte svim mladim ljudima sa dobrim idejama“, kazao je Bukvić.
Priliku za predstavljanje u finalu dobilo je 15 inovativnih projekata, za koje je selekcijom utvrđeno da zadovoljavaju uvjete i kriterije ovog takmičenja.Tri najbolja projekta prema ocjeni stručnog žirija će dobiti novčanu nagradu od po 3.000 američkih dolara i priliku da se predstave na svjetskom takmičenju u inovacijama u Senegalu.
Čitajući Svetlanu Aleksejevnu - Čija bol zaslužuje Nobela?
Na nagovor prijatelja čije znanje više cijenim nego što poštujem njegov karakter, čitao sam Svetlanu Aleksejevnu. Knjige pomenute nobelovke nije ih bilo teško naći jer je izdavačka kuća Laguna pažljivo ispratila djela koja je napisala.
Nisam bio oduševljen. Najprije sam čitao Rat nema žensko lice, pa Černobiljsku molitvu, pa Posljednji svjedoci i napokon roman (ili već šta) Limeni dječaci.
Nisam bio oduševljen. Skontao sam fol i, primjera radi, već poslije desetak kazivanja žena učesnica Drugog svjetskog rata u djelu Rat nema žensko lice, ma koliko sudbine bile bolne i ekspresivne, prestaju biti zanimljive za vrstu čitalaca kojima pripadam. Ne želeći osporavati vrijednost autorice, učinilo se da se radi o nekom ko je prepoznao ogroman prostor u turbulentnim vremenima u SSSR-u (Rusiji) i iz toga izvukao zanimljive priče. Fenomeni su dobili novu, zanimljivu i zahvalnu dimenziju.
Onda sam se sreo sa djelom Limeni dječaci.
Neposredno prije tog romana čitao sam kolumne Umberta Eka Pape Satàn Aleppe u kojima je, u veoma širokom zahvatu, u dužem vremenskom periodu, tretirao pitanja savremenog svijeta. Na jednom mjestu (kolumna Lagati i pretvarati se) ovaj, jedan od najvećih umova posljednjih 54 godine (sasvim razumljivo govorim o vlastitom skromnom čitalačkom iskustvu) kaže u ocjeni italijanske čitalačke publike da kada izvjesno djelo pređe 10.000 primjeraka to prestaje biti predmetom ozbiljnijeg čitanja.
Upravo na tu vrstu publike (preko 10.000) mislimo kada skrećemo pažnju na perspektivu iz koje kazano djelo Limeni dječaci. Nećemo biti pretjerano kritični i kazati da Aleksejevna cilja upravo na njih.
Prenemažući se nad sudbinama vojnika i njihovih porodica koji su satirali nedužni narod Avganistana, čitalac, ponesen sugestivnošću autoričina kazivanja, počinje (i nastavlja) sažalijevati te ljude i njihove porodice. Kako to nalažu kič i pojačana sentimentalnost (vrlo često jedno drugo ne isključuje, kako upozorava Milan Kundera), čitalac ostaje zakovan jednosmjernim pogledom koji vidi tužnu rusku sudbinu. Petnaest hiljada Rusa stradalo je na tuđoj a sto pedeset hiljada Afana na svojoj zemlji.
I obično, kako bi to nalagala iskonska pravda, umjesto osude i prezira, ruski vojnici u Afganistanu dobivaju čitalačku simpatiju. Dobro, kroz sažaljenje.
Na taj način udaljavamo se od suštine. Ona je sadržana u činjenici da su Afgani nemilosrdno ubijani. Žene silovane, djeca satirana, odrasli neselektivno ubijani... U svojoj zemlji, da budemo patetični, na vlastitom pragu. Imajući naspram sebe moćnu (i nemilosrdnu) armiju, Afgani nisu poklekli. Potpuno svjesni gubitaka, pružili su otpor jer ponos im nije dozvoljavao da stranci ponižavaju narod kojem pripadaju. Branili su se hrabro, nepokolebljivo, herojski. Jesu li okupatore trebali dočekati cvijećem, nuditi ima kćeri i sestre?
Da su to radili možda bi dobili i pokoju stranicu u ruskoj literaturi.
Da krajnji nemoral nije ušao u svaku vrstu ljudskog djelovanja samo bi otpor Afgana zaslužio stranice literature ovjenčane Nobelovom nagradom. Ovako, floskulama tipa da je riječ o antiratnoj literaturi, da je bol svake majke zapravo univerzalni bol, i da je ljudska patnja patnja svih dobrih ljudi svijeta neprestano nas uvodi u zamku u kojoj nema imenovanja.
A zločin je zločin. Ubica je ubica. Zločincu treba zabraniti pravo na riječ. On je svoje rekao. Zar je slika silovane afganske djevojčice manje vrijedna od slike ruskog vojnika koji leti u zrak jer mu je oklopno vozilo (u tuđoj zemlji, uništavajući ljude) naletjelo na minu?
Prestanimo se zamajavati.
Stavimo makar napomenu: Riječ je o knjizi u kojoj se opravdava zločin. Može se poslije toga govoriti o spisateljskom umijeću, detektovanju onog što druge vrste teksta ne uspijevaju i tako dalje i tako dalje...
Neću se začuditi ako sutra NIN-ovu nagradu ponese roman o patnjama majke čiji je sin zgazio tek rođenu bebe u kampu UN-a Potočari, pogodio iz snajpera dječačića u Sarajevu, ispalio granatu koja je na Tuzlanskoj kapiji pobila bošnjačku mladost, potpalio kuću u kojoj su izgorjeli višegradski Bošnjaci...
Bit će to, po ocjenama kritičara, humanista, antiratni krik koji bi trebao spriječiti ponavljanje istog. Ah, ah, ah...
Kakva je to majka koja odgoji monstruma, koja ga isprati da donese orden heroja, da na tuđoj krvi i tuđoj muci stekne glasovitost...
Nije li mudra i dalekovida Margaret Jursenar davno uzdahnula ...ima majki i majki.
Zato, zgražam se muke u koju zapada monstrum i svaka bol koju prouzrokuje njegova muka. Kada bi raščistili s tim bilo bi i manje tuge majki, bilo bi manje boli onih koji šire ljubav, razumijevanje, solidarnost...
Ne, nemam iluzija. U svijetu kakav jeste, u svijetu kakav će biti, zločinci će ostati zločinci, a oni koji su ih proizveli bit će tema literature. Glas žrtve se neće čuti.
Konkurs za dodjelu stipendija iz Fonda Bejtu-l-mal Islamske zajednice
SARAJEVO, 24. SEPTEMBRA (MINA) - Na 10. redovnoj sjednici Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u BiH održanoj 19. septembra 2019. godine, a na prijedlog Ureda za društvenu brigu, donesena je Odluka o raspisivanju konkursa za dodjelu stipendija iz Fonda Bejtu-l-mal Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Istraživanje: Muslimani u BiH o kocki
Četiri najzastupljenije vrste klađenja u BiH su: loto, bingo, jednkratne srećke i sportsko klađenje/ Kocka, klađenje i igre na sreću su prepoznati kao treći, najveći rizik po bosanskohercegovačko društvo, odmah nakon konzumiranja droga i vožnje pod utjecajem alkohola