digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

‘Nedopustivo je da se džamije zatvore!’

Autor: Samir Muminović April 16, 2020 0

U jednoj takvoj, tihoj realizaciji vjere, na individualnom planu, podalje od medijske dreke, mogu nam se ukazati i pravi odgovori, možemo se sačuvati kolektivne pishoze i straha, koji mediji nekada planski, sistemski produciraju

Instrukcija reisul-uleme prema kojoj se neko vrijeme neće obavljati džuma-namaz i dnevni namazi u džematu, naš narod je, u cjelini, ispoštovao. Bilo je, međutim, i takvih koji su pomenutu instrukciju, kao i mnoge druge do sada, neodmjereno komentarisali i obezvrjeđivali. To je bilo posebno izražena na društvenim mrežama, u tom virtuelnom bespuću u kojemu besposleni pametnjakovići i dangube, u nedostatku vlastite sadržajne svakodnevnice, dovode u pitanje ono što je usaglasilo Vijeće muftija.

Cijeli tekst u štampanom i digitalnom izdanju.

U vrijeme kada virus koji hara cijelim svijetom traži maksimalnu ozbiljnost cijelog čovječanstva, zanimljivo je kod nas pratiti raspoloženje i doživljaj džamije i džemata kod dvije grupe ljudi: onih koji održavaju aktivnu, živu vezu sa džamijom i džematom – dolaze u džamiju na dnevne namaze i uključeni su u konkretne džematske projekte, i onih koji rijetko ophode džamiju, a eto zasmetala im je instrukcija reisu-l-uleme. „Nedopustivo je da se džamije zatvore!“, vele oni, i to one džamije u koje, u najvećem dijelu godine, oni i ne ulaze.

Poznata priča koja se pripisuje francuskom filozofu Žanu Buridanu, kazuje kako je jedan magarac, na jednakoj udaljenosti između dva plasta sijena i dvije kofe vode, neodlučan na koju stranu da krene, skapao od gladi i žeđi. Ne budimo neodlučni, ne čekajmo stihijski da se prilike poslože.

Vjernici praktičari, čija su srca bila vezana za džamiju i prije korone, zaželit će se toplog, ruhani džamijskog prostora i poslije korone, i svoj doživljaj namaza i džemata, samjeravat će ubuduće srazmjerno nedostatku redovnog, dnevnog, vjerničkog ritma, koji su imali dok nije nastupila pandemija. Oni, pak, kojima džamija nije oznaka njihovog temeljnog identiteta, i prostor koji bitno određuje njihovu svakodnevnicu i ukupan svjetonazor, njima se nikakva bitna promjena neće dogoditi. Ili ipak hoće, makar da zauzdaju suvišan komentar o reisu-l-ulemi, hodži, džematu, bilo sa fejsbuka bilo iz nekog zadimljenog budžaka iz kojega se bistri megapolitika.

Dakako, ovakvo razmišljanje ne cilja na neku oštru polarizaciju između dobrih i manje dobrih muslimana, niti je na tragu učitavanja Božanske nakane u ono što se trenutno dešava, kako to mnogi čine, tvrdeći da Bog kažnjava čov ječ anstvo za ovo i ono, već je skromni pokušaj zapitanosti šta nam znači zajednica i zajedništvo, nedostajemo li jedni drugima, jesmo li sami sebi dovoljni, jesu li nas naši zajednički obredi, do sada, profilirali da u ovakvim, odsudnim okolnostima, budemo savjesni i odgovorni, i na koncu, šta možemo činiti? Možda bi jedno od ključnih pitanja koje sebi možemo sada postaviti jeste: da li trenutne okolnosti možemo kapitalizirati na ispravan način? Možemo li, umjesto beskrajnih žalopojki zbog praznih džamija, plačnih ezana, stotine dova koje dijelimo na fejsbuku, napraviti zaokret prema onim sadržajima i aktivnostima koje će nam ne samo pomoći da lakše prebrodimo i ovaj taksirat, nego da, poslije mjesec ili dva dana, koliko već bude trajalo ovo opsadno stanje, budemo ponosni na svoju živu, osvjedočenu vjeru, koja će se biti potvrđena na obrađenim njivama, pročitanim knjigama, vremenu provedenom u živom razgovoru s porodicom, ali i pomoći drugome? U jednoj takvoj, tihoj realizaciji vjere, na individualnom planu, podalje od medijske dreke, mogu nam se ukazati i pravi odgovori, možemo se sačuvati kolektivne pishoze i straha, koji mediji nekada planski, sistemski produciraju.

Potražite Preporod aplikaciju za android i iOS uređanje. Instalirajte odmah i uživajte u sadržaju. 

Poznata priča koja se pripisuje francuskom filozofu Žanu Buridanu, kazuje kako je jedan magarac, na jednakoj udaljenosti između dva plasta sijena i dvije kofe vode, neodlučan na koju stranu da krene, skapao od gladi i žeđi. Ne budimo neodlučni, ne čekajmo stihijski da se prilike poslože. Ovo je vrijeme da se `ožive’ i naše kuće, namazom, učenjem Kur’ana, čitanjem dobre knjige. Vrijeme izolacije neka bude naš mi’radž, naše duhovno i intelektualno uznesenje, preobražaj naše duše.

Želite li štampano ili digitalno izdanje?

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine