Osjetila mirisa i ukusa se gube i zapadaju u čurukluk, osjećaj prema hrani i piću postaje kao prema zemlji i predmetima. U cjelini prema vanjskom svijetu njegovim izazovima i ukrasima zapadam u fazu nezainteresovanosti, ravnodušnosti i odsutnosti. U pamet mi se vratilo sjećanje na stoike i učenje o ataraksiji. Za Seneku, ataraksija – stanje duševnog mira bez strasti kojeg ne mogu poremetiti harmonije, sklada, ravnoteže, nikakvi vanjski događaji i potrebe – je etički ideal. Uz atraksiju, u mene se uselila i svijest o mokši kod budista. Etički ideal budizma je dostići stepen mokše ili konačnog oslobođenja od bolova i varki vidljivog svijeta – maya, postizanjem nirvane ili utrnuća svih egzistencijalnih želja. U ovom stanju, mada nisam ni stoik ni budist, nisam imao nikakvih ni potreba, ni želja, ni osjećaja, ni prema hrani, ni vodi, ni voću, ni povrću, i sve mi je izgledalo daleko, hladno i strano. Na pritisak porodice, posebno kćerke ljekara, u subotu 16. januara 2021. godine vadim nalaze krvi i urina. Nalazi ne izgledaju loši. Nedjelja prolazi u gledanju utakmica a ponedjeljak, utorak i srijeda u plaćanju računa, klanjanju podne u džamiji i kahvi sa društvom. U četvrtak, 21. radi sebe i brige prema drugima nisam iz stana izlazio.
Navečer, prvo žena vrši testiranje, a nakon dva sata i ja. Rezultat, oboje pozitivni.
Nova situacija i novo stanje svijesti
U istom trenutku, oboje postajemo svjesni da moramo upozoriti najmilije i najdraže, djecu, unučad, braću, sestre, kompletnu rodbinu, prijatelje, komšije i sve poznanike da od nas imaju fizičku distancu i rastojanje, najmanje od dva metra. To je živi, preventivni, permanentni i aktivni džihad u međuljudskim vezama i odnosima tj. čuvati, braniti i spašavati ispravnim životom sebe od samog sebe, druge od sebe i sebe od drugih. U ljudskoj slici, iskustvu i saznanju svijeta ne postoje takve pretpostavke i mogućnosti da bi se u određenim stanjima spasili i približili da se moramo od najbližih i najdražih fizički razdvojiti i udaljiti. To znanje, spoznaja se objavljuje i svjedoči Božijom rječju: “A kada se začuje i pročuje zvuk i glas od koga svi ogluhnu Toga Dana svaki čovjek će od brata svoga umaći i pobjeći i od majke svoje i od oca svoga i od žene (druge) svoje i od sve djece svoje. Toga Dana će svaki čovjek samo o sebi brinuti i sobom opsjednut biti.” (Abese, 33-37) Ovi ajeti su mi dali snagu i pribranost da najdražim i najbližim kažem: ko je moj i ko me voli neka se od mene fizički udalji.
Za samo godinu dana taj nevidljivi vojnik – hiljadu puta manji od najmanjeg zrna pijeska, a toliko je lahak da je neizmjerljiv – je neželjeno i nepozvano ušao u preko 100 miliona ljudi i odnio nekoliko miliona života.
Znao sam od prije da postoji 40 vrsta korona virusa, čiji su glavni izvori slijepi miševi, miševi, ljuskari, zmije, pa i većina mesoždera, a da su samo tri vrste korona virusa smrtonosne: SARS COV 1 koji se pojavio 2020. godine, MERS 2012. godine i SARS COV 2 koji se pojavio u Kini u gradu Vuhan u decembru 2019. godine kao bolest pod nazivom Covid 19. SARS COV 1 i MERS su mnogo smrtonosnije virusne bolesti od SARS-a COV 2, ali je SARS COV 2 zarazna bolest s visokom stopom širenja. Za samo godinu dana taj nevidljivi vojnik – hiljadu puta manji od najmanjeg zrna pijeska, a toliko je lahak da je neizmjerljiv – je neželjeno i nepozvano ušao u preko 100 miliona ljudi i odnio nekoliko miliona života. Na temelju vjere sam uvjeren da Allahova odredba, moć i mjera stavlja ljudsku vrstu na ispit i izazove: “Zar mislite u Džennet ući i doći, a da vas ne zadesi nešto slično poput onih što su prije vas bili i nestali, i njih su satirale nevolje, jadi i bolesti, i neimaština, i toliko su bili uznemiravani da bi poslanik i oni koji su s njim vjerovali kazali: Kada će već jednom Allahova pomoć!? Eto, Allahova pomoć je zaista blizu.” (El-Bekare, 249) Jasna, čista, pouzdana i zagarantirana pouka i poruka nema situacije, procesa, stanja, u kome se smije izgubiti nada i pouzdanje u Allahovu milost i pomoć. Sve vrste zaraznih, opakih i opasnih bolesti, bez i sa smrtnim posljedicama sa sobom nose i razvijaju pet halova ili stanja: strah, glad, umanjivanje imovine i kapitala, ljetina i usjeva i u krajnjim situacijama i gubitak života. To kazuje Allahova riječ, a uživo sve svjedoči sveukupno ljudsko iskustvo i pisana povijest: “Mi ćemo vas neumitno i nepobitno stavljati pred izazove i na ispite sa strahom, glađu, gubljenjem imanja, žita i ljetima. A ti obraduj izdržljive, uspravne i ustrajne koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti.” (El-Bekare, 155 i 156) Covid 19 ne samo da je ušao u preko 100 miliona ljudi i odnio četiri miliona života, već je ulio strah, zebnju, nesigurnost i neizvjesnost u dušu i srce svakog čovjeka te za desetine miliona ljudi donosi glad, stotine miliona ljudi čini nezaposlenim i viškom radne snage, smanjuje sve vrste privrednih, poljoprivrednih i ekonomskih prihoda. Nema nijedan poznati oblik javnog, društvenog, kulturnog, političkog bračnog i porodičnog života na koji nije udario pečat straha, neizvjesnosti i nesigurnosti ali i svjetsku cenzuru – usjek, krater, bezdan milionima puta veći, dublji, složeniji, opakiji, podmukliji, podliji, od bilo kakvog monstruoznog zida. Ne postoji ni jedna oblast ljudskog života koju nije dodirnuo i uzbihuzurio.
Izvjesna neizvjesnost
Pošto smo oboje bili negativno pozitivni, žena i ja smo ujutro, u petak 22.01.2021. godine snimili pluća. Ženu su jednom snimili i rekli sve je uredu i nema nikakve upale. Meni su tri puta ponovili snimanje i konstatirali upalu oba plućna krila, posebno desnog. Umjesto na džumu, uslijedila je odluka – put u bolnicu, u Izolatoriji Opće bolnice. Tamo su me odvukli sin i nevjesta. Znajući da sam u 71. godini života, da sam imao čir, katar, kolopatiju, na plućima 1981, da sam tri godine bio u zatvoru, da sam tamo fasovao proširenu prostatu i šuljeve, potpuno svjestan da idem u susret potpuno poznato-nepoznatoj bolesti kojoj čitav svijet traga za lijekovima i vakcinacijama, na polasku iz stana zatražio sam od svojih halala, da se međusobno paze, vole, poštuju i žive u povjerenju. U pola četiri preuzela me je bolnica i ljekari sa pretragama, da bi me smjestili u sobu 11, a sin i nevjesta vratili su se u stan. Poseban žrvanj na prsima i sindžir oko vrata je bila činjenica da je sva porodica pozitivna, a da sam ja vjerovatno donio klicu virusa u porodicu. Došavši u bolničku sobu, svjestan svojih godina i zdravstvenih fleka i aferima i moćne nemoći čovječanstva i medicine naspram virusa čiji sam i ja jedan od preko 100 miliona pripadnika, morao sam se na temelju znanja, iskustva i saznanja u svim unutrašnjim i vanjskim dimenzijama suočiti sa samim sobom. Prvo, šta je i ko je čovjek – Allahovo stvorenje. Drugo, šta može znati – nešto i nekoliko, a nikada sve neće moći znati. Treće, šta trebam činiti – ono što mi vjera, moral, karakter, vrijednosti, kultura, znanje, spoznaja, pozitivno i korisno iskustvo čovječanstva nalažu. Na pitanje čemu se mogu nadati, kakav ishod očekivati od bolesti o kojoj čovječanstvo još nema nikakvo izvjesno znanje i saznanje, a kamoli lijek ili vakcinu pozivam i prizivam Allahovu riječ: “Neka se vjernici, uz korištenje svih dostupnih i dozvoljenih kapaciteta uzdaju u Allaha!” (El-Bekare, 160). Zašto to treba činiti? Prvo zato što Gospodar i Stvoritelj naređuje. Drugo zato što “Allah vole one koji se uzdaju u Njega”. (El-Bekare, 159) Treće, ljudski rod još nema ni odgovora, ni lijeka ni pouzdane vakcine za tu sićušnu i opaku bolest. Četvrto, svi ljekari svijeta kažu da su podjednako bitni unutrašnji, duhovni, mentalni, emotivni i fizičko-tjelesni imunitet u otporu toj opakoj i opasnoj bolesti. U tom sabiranju i susretanju sa sobom u srce, na dušu i u glavu mi se vraća riječ sekinetun na heb. šakina koja znači unutrašnji red, mir, ravnotežu i harmoniju u srcu i na duši. “On je taj koji uliva mira, smirenost i pouzdanje u srca vjernika da bi im još više Allah uvećao i učvrstio vjerovanje koje već imaju – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove. Allah sve zna i mudar je.” (El-Feth, 4) Etički ideal konfučionizma jeste vjerovanje u ravnotežu sila izvana – prirode i iznutra – ideja odnosno Jina i Janga, sila tame i svjetla, mehkog i tvrdog. Druga vrlina jeste Tijen-Ming – volja neba i nebesa – briga za dobro ljudi. Unutrašnja i vanjska ravnoteža, mir i pomirenost u sebi sa Stvoriteljem i svim Njegovim stvorenjima, sve medicine svijeta kažu, je unutrašnji i vanjski imunitet koji se služi svim dostupnim i ljekovitim medicinskim resursima. Licem u lice sa virusom pred kojiim je ljudstvo moćno-nemoćno, ja iznutra dubinsko i izvana svim žićem i bićem učim: “A Allahu ja prepuštam svoju stvar i slučaj. Uistinu, Allah Svoje robove vidi.” (El-Mu’min, 44) ili “Nuhov sin nevjernik reče: Skloniću se na kakvo brdo koje će me od potopa zaštititi. Niko danas Allahove kazne i odredbe neće biti pošteđen, osim onoga kome se On smilovao! kaza Nuh, i val ih razdvoji i on potopljen bi”. (Hud, 48) Ključni korak u mojoj glavi je bio da li je u pitanju bolest ili smrt. Poslanik kaže: “Li kulli dain devaun – Nema bolesti za koju se ne dođe do lijeka”. Smrt je Allahova volja, odredba, moć, mjera i granica: “Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast- On sve može. On je Onaj koji smrt i život stvara i daje da bi vas provjerio koji od vas će bolje i plemenitije postupiti. On je Silni, Onaj koji prašta”. (El-Mulku, 1 i 2) Svjetove i stvorenja Allah stvara bez ičijeg svjedočanstva, bez ičijeg znanja, saznanja i suučestvovanja. To je čisti i apsolutni tevhid – monoteizam “Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi način upućuju.” (El-Kehf, 51)
Cijeli članak u printanom i digitalnom izdanju.
Smrt je kao i nafaka sastavni dio vjerovanja, a bolest se liječi i opsrkba za život stiče. S tom sviješću i uvjerenjem izvana, kada je u pitanju bolest, stavio sam se na raspolaganje zdravstvenom sistemu, Državnoj bolnici i Covid izolatoriju. Do tada nisam doživio težinu, značaj i značenje riječi Hakimun. Prvo značenje Hakimun je ljekar (hećim), drugo Hakimun je mudrac i treće Hakimun je sudija. Svo osoblje – ljekari, tehničari, medicinske sestre i osoblje na usluzi i održavanju bolnice lebde i bdiju nad bolesnicima a ne dosađuju im. Odnose se sa punom pažnjom, poštovanjem i brigom. U čemu je moguće izlaze u susret. Čistoća, red, sistem, stručna i tehnička usluga je na nivou. Prirodan, iskren, jasan i pouzdan odnos prema ljudima. Punih 11 dana sam kao pacijent sarađivao sa onim koji su me liječili. U bolnicu sam otišao negativno pozitivan sa gorkim okusom na ustima, a vratio se aktivno negativan i sladak. tj. sa malo povišenim šećerom. Kroz 11 dana ležanja u bolnici, više i dublje nego ikada osjetio sam, doživio, razumio i smisleno povezao značaj odnosa muža prema ženi, žene prema mužu, djece prema roditeljima, roditelja prema djeci, braće prema sestrama i sestara prema braći, značaj potomaka i unučadi, tazbine i prijatelja sa svake strane, nevjesta i zetova, rodbine po krvi i svih prijatelja ili rođaka po duši, ahbaba, prijatelja i dobronamjernika u čitavom svijetu, kao i kolega s kojima se družim čitav život koji su neprestano, dok sam bio u bolnici, pitali za mene. Do same srži sam shvatio da su javne, obrazovne, školske, kulturne, zdravstvene i državne ustanove i institucije organi koji bdiju nad našom izvanjskom identifikacijom, a da je Islamska zajednica za muslimane zajednički identitet, zajednica svih zajednica iznutra i institucionalni čuvar norme, forme, ispravnog sadržaja učenja Islama i našeg digniteta, autoriteta, entiteta i vjerodostojnosti. Neka sve one koji su na bilo koji način iskazali pažnju, saosjećanje, brigu i interesiranje prema meni i mojoj porodici Allah nagradi. Također i svo zdravstveno osoblje Državne bolnice i Izolatorija.
