Presuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik preminuo je 15. septembra u Banjoj Luci od posljedica zaraze korona virusom. 

Krajišnik je bio ključna ličnost u kreiranju velikosrpske zločinačke politike u BiH dajući joj pravni okvir putem samoproglašene Skupštine srpske republike Bosne i Hercegovine. Bio je prvi predsjednik samoproglašene Skupštine srpske republike Bosne i Hercegovine, nakon što je napustio mjesto prvog predsjednika Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine poslije prvih višestranačkih izbora 1990. godine. 

Bio je sudionik mirovnih pregovora o Bosni i Hercegovini u Daytonu, jer su Karadžić i Mladić bili isključeni iz njih zbog već podignutih optužnica pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), te član prvog Predsjedništva Bosne i Hercegovine nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma.

Nakon što je pred Haškim tribunalom protiv Krajišnika podignuta optužnica 25. februara 2000. godine snage SFOR-a su ga uhapsile 7. aprila iste godine i odmah prebacile u Scheveningen. Presudom Žalbenog vijeća Tribunala 17. mart 2009. izrečena mu je kazna zatvora na 20 godina.

Iz zatvora je pušten 2013. nakon odslužene dvije trećine kazne i od tada je živio na Palama. Ostao je politički aktivan promovirajući istu politiku zbog koje je i osuđen.

Nalazio se na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država, na kojoj su i haški osuđenici Biljana Plavšić i Radovan Karadžić.

Presuđen za zločin protiv čovječnosti

Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju Krajišnik je presuđen za istrebljenje, ubistva, progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, deportacije i nečovječno postupanje, kao i zločine protiv čovječnosti. U Žalbenom postupku je oslobođen za učešće u genocidu. 

Proglašen je odgovornim za deportacije u Zvorniku, Banja Luci i Prnjavoru i prisilno premještanje u Bijeljini, Bratuncu, Zvorniku, Bosanskoj Krupi, Sanskom Mostu, Trnovu i Sokocu. Ta su krivična djela obuhvatala prisilno raseljavanje više hiljada civila Muslimana i Hrvata, među kojima su bile žene, djeca i starci, tokom razdoblja od aprila do decembra 1992.

Kao najbliži saradnik prvog predsjednika RS-a, ratnog zločinca Radovana Karadžića, Krajišnik je učestvovao u „udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio izmijeniti nacionalni sastav stanovništva na područjima pod kontrolom republike bosanskih Srba tako što će se počinjenjem raznih zločina drastično smanjiti zastupljenost nesrba u tom stanovništvu“, navodi se u presudi Haškog suda. Žalbeno vijeće je zaključilo da je postojala rukovodstvena komponenta udruženog zločinačkog poduhvata, smještena u glavnom gradu republike bosanskih Srba na Palama, u kojoj su bili Krajišnik, Radovan Karadžić i drugi vođe bosanskih Srba; lokalna komponenta tog udruženog zločinačkog poduhvata nalazila se u općinama republike bosanskih Srba i održavala je tijesne veze s rukovodstvom na Palama.

Želim podržati Preporod.

Na osnovu dokumenata do kojih je došlo Tužilaštvo MKSJ ekspert tužilaštva Patrick Treanor je sačinio „Izvještaj o rukovodstvu SDS 1990-1992“, koji je prezentiran na suđenju Krajišniku. Izvještaj je uradio i vještak MKSJ dr. Robert J. Donia 2003. Među tim dokumentima posebno su, kako je isticao Treanor, značajni zapisnici sa zatvorenih sjednica samoproglašene Skupštine bosanskih Srba, Predsjedništva i vlade RS.

Potpisnik Odluke o šest strateških ciljeva i formiranju VRS
Uloga Momčila Krajišnika kao predsjednika samoproglašene Skupštine, kako je tokom svjedočenja pred Haškim tribunalom isticao Treanor, nije se svodila samo na otvaranje i zatvaranje sjednice. „Optuženi je usmjeravao diskusije, veoma često i sâm u njima učestvovao ili komentirao pojedina izlaganja, vodeći računa da se na kraju poslanici izjasne onako kako se od njih očekuje, a kako je prethodno dogovoreno u najužem vrhu SDS“, stoji u ovom izvještaju u kojem se podcrtava i da su „Momčilo Krajišnik i Radovan Karadžić bili osnivači SDS-a i predstavljali uigrani dvojac u trasiranju i realiziranju politike ove stranke koja je osnovala ratnu skupštinu bosanskih Srba koja je odmah po osnivanju započela uspostavu paralelnih struktura vlasti u ratom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini, a 12. maja iste godine, što je zasigurno bila najpogubnija odluka te Skupštine, osnovala je vojsku Odluku o formiranju vojske Srpske Republike BiH 'na osnovu Amandmana 2. na Ustav Srpske Republike BiH a u vezi sa članom 70. tačka 2. Ustava SRBiH ' na čije je čelo postavljen Ratko Mladić.“
Ekspert Treanor je svjedočio sedam dana pred MKSJ tokom kojeg je naveo i nekoliko zapisnika sa skupštinskih zasjedanja poslije perioda koji je pokrivala optužnica protiv Krajišnika. Tako navodi da je na sjednici samoproglašene srpske skupštine održane 8. januara 1993. u Zvorniku, debatu o mirovnim pregovorima u Ženevi Krajišnik rezimirao naglašavajući da međunarodnoj zajednici treba objasniti da „mi nismo isto što i oni“. „Skupština je zauzela stav da su Muslimani komunistička tvorevina i da predstavljaju vjersku skupinu turske orijentacije. ... Oni su nevjernici, narod koji nije narod, odnosno narod koji hoće da bude narod i nema nikakve argumente za naciju“, kazao je tada Krajišnik, te pozvao poslanike da se „glasanjem izjasne o tome“, a zatim saopćio rezultat riječima: „Jednodušno smo prihvatili da su Muslimani nacija koju su izmislili bivši gospodari.“

U svojstvu predsjednika samoproglašene Skupštine republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine Krajišnik je bio potpisnik Odluke o šest strateških ciljeva srpskog naroda u BiH koja je usvojena na 16. sjednici 12. maja 1992. godine u Banjoj Luci. Državno razgraničenje od druge dvije nacionalne zajednice, koridor između Semberije i Krajine, uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminiranje Drine kao granice između srpskih država, uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi, podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavljanje u svakom od dijelova efektivne državne vlasti i izlazak Republike Srpske na more navedeni su kao ciljevi koji su prihvaćeni kao zvanična politika Republike Srpske tokom rata devedesetih. 

Historija će ga pamtiti kao ratnog zločinca 

Predsjednica Udruženja „Majke enklava Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić ističe da je Momčilo Krajišnik „dvostruki zločinac“ odgovoran, ne samo za zločine nad Bošnjacima, nego i sarajevskim Srbima koje je 1996. godine pozvao da napuste svoje domove kako ne bi ostali u Federaciji BiH: „Pored toga što je bio jedan od organizatora stvaranja RS u čije ime je počinjen genocid nad Bošnjacima Srebrenice, Krajišnik je nakon Dejtona pozvao Srbe da se isele iz Sarajeva. Pričala sam sa srpskim majkama koje je Krajišnik natjerao da napuste svoje domove i idu u kolektivne smještaje. One i danas pate i proklinju Krajišnika što ih je na to primorao. Zato je Krajišnik dvostruki zločinac.“ 

“Zadatak ove Republike i prvi strateški cilj je da se mi odvojimo od Muslimana i Hrvata i nema niko pravo da zasniva strategiju Srpskog Sarajeva na ostanku u zajedničkoj državi“; “Vjerujte da bi najveća tragedija bili kada bi Muslimani prihvatili sada da žive sa nama skupa.“; “Ja vas molim da to podržite, a to je da stvaramo državu a ne nekakvu zajednicu u kojoj bi opet imali vezu sa Muslimanima i Hrvatima, a da ne budemo spojeni sa Srbijom i C. Gorom - samo su dio njegovih poziva na mržnju prema Bošnjacima u strategiji provođenja velikosrpske zločinačke politike. Fazila Efendić, predsjednica udruženja "Majke Srebrenice" podsjeća da je Krajišnik „iza sebe ostavio ono što nije dobro za ljudski rod - mržnju, netrpeljivost“. „Ostavio je podmladak koji i dalje truje narod“, kaže Efendić.

„Osuđen je za ratne zločine i bit će upamćen kao ratni zločinac. Bio je dio tima koji je napravio veliku štetu Bosni i Hercegovini. Njegovi zločini će ostati zapisani u historiji“, ističe Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtve i svjedoci genocida u BiH.