Izet-ef. Čamdžić je pokušao dati odgovor na veoma aktuelno pitanje: „Da li je ramazan ostavio traga u našem životu, ili ćemo se nakon Bajrama ponovo vratiti grijesima?“

Allah, dž.š., nam naređuje bogobojaznost u više kur'anskih ajeta, a Poslanik, a.s., je svojim životom pokazao kako se ta bogobojaznost ispoljava. Efendija Čamdžić naglašava da se svijest o Bogu kojoj se učimo u ramazanu mora neminovno ispoljiti u našim životima, jer kako kažu teorija bez prakse malo vrijedi.

Naša lijepa vjera se ne svodi samo na vršenje obreda (poput većine ostalih religija), već njeni propisi ima veći cilj: odgoj čovjeka i popravak njegovog stanja u svim aspektima života. Nije dovoljno biti musliman samo u džamiji, već i van nje, u svakodnevnom životu.

Bogobojaznost, svijest o Allahu, dž.š., se manifestira na različite načine u našim životima (u djelima srca, jezika, ruku, nogu, stomaka) a njena odsutnost se takođe prikazuje u činjenju vjerom zabranjenih i pokuđenih djela. Izlaz iz takvog stanja se nalazi u liječenju bolesti srca i ustrajnom činjenjem ibadeta, pritom se u svakodnevnom životu truditi što više činiti dobra djela, a kloniti se zabrana.

U nastavku donosimo više prelijepih poruka i savjeta iz održanog predavanja:

„Ispratili smo Ramazan. Mlađak mjeseca Ševvala obradovao nas je bajramom. Boraveći u Ramazanu i izvršavajući naredbe Božije mi smo prošli kroz školu u kojoj smo, nadamo se, doživjeli promjenu. Ramazanu to i jeste cilj, da ljude odgaja i mijenja. Ramazan nam je kroz ibadete i svoje sadržaje pokazivao put na kojem se bogobojaznost uveća, a bogobojaznost je garant našeg uspjeha na oba svijeta.

Ramazan je bio tu s nama, u našim kućama i životima kako bi nas podstaknuo da svoj život žrtvujemo na putu istine i da svoj imetak ne žalimo na Božijem putu. Sa odlaskom ramazana, tome putu nije kraj. Prenosi se od Sufjan ibn Abdullaha Es – Sekafija da je rekao: „Allahov poslaniče, reci mi nešto o islamu da nakon toga ne moram više nikoga pitati“? Reče: „Reci, vjerujem u Allaha i u tome ustraj“. Ovaj hadis nam jasno kazuje da s nastupanjem Bajrama putu pokornosti i dobročinstva nije kraj. Nije i ne smije biti kraj jer je obaveza vjernikova ustrajavati u činjenju dobra i biti čvrst naspram šejtanskog zavođenja. Na isti način kako smo posteći odricali se od zore do zalaska sunca onog što nam treba, u svakom danu našeg života se trebamo odricati onog što nam šteti (grijeha) .

Biti ustrajan u činjenju dobra i izvršavanju naredbi Božijih znači ne odložiti sedžadu sa dolaskom Bajrama i učiniti je garibom do sljedećeg Ramazana. Ako je Ramazan iza nas, poruke njegove nisu. Ako smo mi bili u Ramazanu onda smo mi s porukama njegovim i kad on prođe. U svakom danu mi uživamo blagodati nebrojene pa smo obavezni u svakom se i zahvaljivati i Gospodaru sedždu činiti.

Džamija u Ramazanu mnogima bijaše drugi dom. Hrlili smo džematu žudeći za nagradom i želeći sebi deredžu višu kog Gospodara. Tome putu našeg uzdizanja na stepen veći kod Stvoritelja, nije kraj. I večeras, i sutra, i u svakom danu, ezan zove kući Božijoj, zove na spas, zove džematu i insistira na našem jačanju.

Ramazan i poslije ramazana neka nam živi tako što ćemo i sutra i prekosutra i u svakom danu na sabah ustati, namazu u džemat žuriti i čvrstim korakom Allahovom zadovoljstvu koračati. Putu našeg dobročinstva s odlaskom Ramazana nije kraj. Kako smo u Ramazanu dijelili i unesrećene pomagali, zapamtimo da svaki dan, tako nas Poslanik uči, na zemlju silaze dva meleka. Jedan moli za onog koji dijeli da mu uveća imetak, a drugi za onog koji škrtari da mu uskrati.

U Ramazanu smo Bedra i Fetha se sjetili. Obilježili te velike i značajne događaje. Obilježili smo ih s željom da njihove poruke obilježe naš život. Iz Bedra smo naučili da bedr traje. Ta borba je neprekidna jer smo u stalnom sukobu sa šejtanom. Potrebni da poput Poslanika i ashaba koračamo iz pobjede u pobjedu ne bismo smjeli napustiti položaje koje smo u Ramazanu osvojili. Ne napuštaj namaz, džemat, dobročinstvo, ne napuštaj svoju spremnost da se odričeš svjestan da je svaki put do uspjeha popločan odricanjem. U Ramazanu su Objave dolazile čovjeku. Kur'an je ramazanski poklon čovječanstvu.

Ramazan omasovi naše džemate. Klanja se i ibadeti, pa i pojačano dijeli, ali on nažalost ništa u našem životu ne promijeni. A to treba nama biti zadaća i cilj da se ramazanskim blagodatima oplemenjeni, mijenjamo.

Hoće li poslije Ramazana biti više požrtvovnosti na putu dobra, hoće li biti manje poroka i grijeha???

Hoće li Ramazan uliti u naša srca imansku snagu i od Boga strah pa da se odmaknemo od poroka, laži, korupcije, kocke...???

Hoće li ramazanski namazi, pobožno slušanje kur'anskih ajeta na mukabelskim susretima, hoće li post ramazanski, od nas načiniti bolje i poslušnije sinove i kćeri, uzoritije i na žrtvu da djecu u islamu odgojimo, spremnije roditelje???

Hoće li ovi ramazanski sadržaji od nas načiniti bolje komšije, savjesnije učenike i studente, bolje i poslu predanije radnike, pravednije i osjetljivije poslodavce???

Hoće li naš dolazak u ramazanski džemat od nas načiniti ljude koji se neće poslije Ramazana vratiti u zagrljaj poroka alkohola i koji neće više prekoračivati prag kladionice i lutrije???

Ako se ništa od ovoga ne desi, ako sav naš ramazanski trud bude sveden na džamijski ibadet i okupljanje te na post koji se samo ograničava na ustezanje od tjelesnog užitka i koji na nas uopće ne utiče i bogobojaznost nam ne pojačava, od tog ibadeta i nema neke fajde. Allah dž.š., post propisuje da bismo se mijenjali, strah od Njega pojačali, da bismo bolji ljudi postali, zajednici korisniji.

Biografija predavača:

Izet-ef. Čamdžić je rođen 12.03.1969. godine u Zavidovićima. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a nakon nje diplomirao na čuvenom Al-Azharu, odsjek hadis i hadiske znanosti.

U njemačkom gradu Ulm je obavljao dužnost imama, muallima i hatiba četiri godine, a po povratku u domovinu je šesnaest godina radio kao profesor vjeronauke u zavidovićkoj gimnaziji i istovremeno imam gradskog džemata. Njegovi pisani radovi su objavljivani u Preporodu te Muallimu.