digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Teme

Znamo li za muslimanske žrtve 'naših ratova'?

Autor: Karen Armstrong Avgust 07, 2015 0

Mi rutinski i s pravom osuđujemo terorizam koji u ime Boga ubija civile, ali ne možemo si pripisati visoke moralne stepene ako ne odbacimo patnje i pogibiju hiljada civila koji u našim ratovima umiru kao 'kolateralna šteta'.

Drevne religijske mitologije su ljudima pomogle da se suoče s dilemom državnog nasilja, a nasuprot tome naše trenutne nacionalističke ideologije promovišu povlačenje u poricanje ili otvrdnjavanje naših srca. Ništa zornije to ne pokazuje od opaske Madeleine Albright dok je još bila ambasadorica Clintonove administracije u UN-u. Docnije ju je povukla, ali među ljudima širom svijeta, njene riječi nisu nikad zaboravljene.

U CBS-evoj emisiji 60 Minutes snimljenoj 1996. godine, Lesley Stahl ju je upitao da li je opravdana cijena međunarodnih sankcija protiv Iraka: „Čuli smo da je poginulo pola miliona djece. Mislim, to je više nego što je poginulo u Hiroshimi...da li se isplati cijena koju plaćamo?“ „Mislim da je to veoma težak izbor“, odgovorila je Albright. „Ali cijena, mislimo da se isplati.“

Mamana Bini, 65-godišnja starica, je 24. oktobra 2012. godine brala povrće na velikom posjedu svoje porodice u sjevernom Waziristanu (Pakistan), kada ju je ubio dron američke vojske. Ona nije bila terorista, već sredovječna žena udana za penzionisanog učitelja, ali ipak je raznesena u komadiće pred očima njenih devetogodišnjih unuka. Neka od te djece su bila podvrgnuta višestrukim operativnim zahvatima koje je porodica jedva priuštila jer su ostali bez stoke; mlađa djeca i dalje čitavu noć vrište od straha.

Mi i dalje ne znamo ko su bile prave mete. Pa iako američka vlada tvrdi da sprovodi temeljite procjene nakon napada, nisu se nikad izvinili, nikad nisu ponudili kompenzaciju porodici, niti su ikada američkog narodu priznali šta se desilo.

Direktor CIA-e, John O. Brennan, je prethodno izjavio da napadi dronovima ne dovode niti do jedne civilne žrtve; nedavno je priznao da je stanje drugačije, ali su takve pogibije veoma rijetke. Od toga dana, Amnesty International je analizirao 45 napada dronovima u istom regionu Pakistana, otkrivši dokaze o nezakonitom ubijanju civilnog stanovništa, izvjestivši o nekoliko napada koji su doveli do smrti civila van okvira zakona.

„Bombe samo proizvode mržnju u srcima ljudi. A ta mržnja i bijes dovode do više terorizma“, izjavio je Bibin sin.  „Niko nas nikada nije upitao ko je tog dana ubijen ili ranjen. Nisu nas pitale i Sjedinjene Države ni naša vlada. Niko nije došao da istraži niti je iko proglašen odgovornim. Jednostavno, nikoga nije briga za nas.“

Mi danas živimo u tako isprepletenom svijetu da smo svi uključeni u tuđu historiju, ali i tuđe tragedije. Dok mi – s punim pravom – osuđujemo one teroriste koji ubijaju nevine ljude, moramo pronaći način da priznamo našu vezu i odgovornost prema Mamani Bini, njenoj porodici, i stotinama hiljada civila koji su poginuli ili osakaćeni u našim modernim ratovima samo zato jer su se našli u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu.

Izvor: "Fields of Blood: Religion and the History of Violence", autorice Karen Armstrong

Preveo: Nedim Botić

« Svi smo na nečijoj platnoj listi Kocka je (u)bačena: Između sergije i igara na sreću »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine