Poznato je da danas, i pored brojnih metoda i programa u prevenciji i liječenju ovisnosti, broj ovisnika stalno je u porastu. U tim programima i ustanovama, nažalost, isključen je veoma bitan faktor a to je čovjekova unutarnja potreba da održava vezu sa svojim Stvoriteljem. U ovom prilogu pročitajte kako islam gleda na problem ovisnosti i šta može ponuditi na planu prevencije i liječenja ove pošasti savremenog doba.
Bez iskrene vjere vrata ovisnosti su širom otvorena
Stručnjaci za probleme narkomanije i ovisnosti ističu da postoji nekoliko linija odbrane u borbi protiv droge i ovisnosti, a to su: 1. roditelji (porodica), 2. škola, 3. mediji, 4. zakonske sankcije. Ovome bi se, svakako, trebala prirodati još jedna veoma važna linije odbrane a to vjera u Svevišnjeg Allaha.
Razloge zbog kojih se ljudi okreću drogi i drugim opojnim sredstvima te postaju ovisnici, trebalo bi, svakako, tražiti u moralnoj eroziji koja je zahvatila ljudski rod, a koja je, opet, rezultat potiskivanja vjere u Svevišnjeg Stvoritelja iz života ljudi. Evidentno je da se u modernom dobu univerzalne vrijednosti relativiziraju, što za posljedicu ima eskalaciju zločina, nemorala, bluda, pornografije, alkohola i drugih poroka koji se, čak, i javno promoviraju! Zbog toga je, na izvjestan način, i normalno očekivati da će u takvom ambijentu duhovne izobličenosti i moralnog sunovrata sve veći broj ljudi, a naročito mladih, tražiti utočište u drogi i drugim narkoticima.
Vjera u Svevišnjeg Allaha, Koji je stvorio ovaj svijet, Koji nad njim bdije i Kojem će se sve vratiti, najvažnija je i najefektivnija linija odbrane u borbi protiv ovisnosti. Istinska i čvrsta vjera u Allaha Uzvišenog doista nudi velike mogućnosti u suzbijanju i liječenju ovog zla.
Čovjek je stvorenje kojem su ukazane velike počasti; štaviše, prema naučavanju Kur'ana sve što postoji stvoreno je radi čovjeka, a on (čovjek) stvoren je radi spoznaje Allaha i robovanja samo Njemu. Čovjekov život, dakle, nije puko prebivanje već zadaća i misija koju treba ispuniti. Za ispunjenje te misije polagat će se račun izravno pred Allahom Uzvišenim, Koji je čovjeku darovao život i sve ostale blagodati. To je srž kur'anskog učenja o čovjeku. Čovjekov život na ovom svijetu je samo jedna faza, nakon toga dolazi Budući svijet (Ahiret) koji je vječan a čovjekovo mjesto i status u Svijetu vječnosti zavise od toga kakav je bio u životu na ovom prolaznom svijetu.
Islam je predanost Allahu Uzvišenom i dobrovoljna potčinjenost Njegovoj volji i zakonima. Kur'an časni ističe da su sve neprijatnosti sa kojima se čovjek susreće rezultat ljudske djelatnosti koja nije usklađena s Allahovim, dž.š., redom i zakonima koje je On propisao. Islamski propisi i odredbe su koncipirani tako da čovjeku, ukoliko ih redovno i pravilno obavlja, obezbjeđuju duhovni mir, stabilnost i unutarnje zadovoljstvo. Islam nudi takvu koncepciju života gdje se čovjek, živeći u skladu sa islamskim principima, afirmiše kao zdrava, kreativna i uravnotežena ličnost koju krase visoke moralne osobine.
Namaz – sigurno sredstvo za prevenciju i liječenje ovisnosti
Poznato je da islam od svojih sljedbenika zahtijeva da obavljaju namaz. Svi islamski učenjaci su saglasni da je namaz jedna od temeljnih i najvažnijih islamskih dužnosti. Zbog toga su svaki musliman i muslimanka dužni da pet puta dnevno klanjaju namaz. Obavljanjem namaza čovjek stalno osvježava vezu sa svojim Stvoriteljem a učestalost namaskih vremena ima za cilj da čovjek nikada ne zaboravi svrhu i zadatak svog života u vrtlogu ovosvjetskih kretanja i aktivnosti.
Redovno i prospisno obavljanje namaza čovjeku pribavlja brojne koristi. S obzirom da je ovo veoma opširno područje ovom prilikom bismo spomenuli samo neke aspekte, tj. one koji su u izravnoj vezi s pitanjem prevencije i liječenja bolesti ovisnosti. U tom pogledu poslužit ćemo se razmatranjima prof. dr. Izeta Pajevića, profesora psihopatologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, koji je aktivno uključen u tretmane liječenja ovosnika o drogi. U jednoj svojoj studiji naslovljenoj Kako religija može pomoći u borbi protiv osvisnosti, profesor Pajević konstatuje da je namaz sigurna i provjerena metoda. U obrazloženju, on potom ističe:
„Namaz je najuzvišeniji doživljaj u kojem se čovjek najneposrednije približava Apsolutnoj Istini, to je momenat kada se božanski dio u njemu spaja sa svojim Izvorom i kada najdublje čovjek osjeća neizmjernu ljepotu te blizine i tog kontakta. Namaz ujedno predstavlja za čovjeka najveću čast i razvija i jača u njemu najsnažniji osjećaj ponosa i ljudskog dostojanstva, jer mu omogućava da se direktno, bez posrednika, obraća Bogu i doživljava ljepotu Njegove blizine. Namaz je kao sredstvo duhovnog uzdignuća normalni životni čin pomoću kojeg malo ostrvo naše ličnosti iznenada otkriva da je smješteno u većoj životnoj cjelini... Salat (namaz) je središnji dio i moralni osnov svih djelatnosti koje islam zahtijeva od čovjeka. On u sebi sadrži niz aspekata koji utječu na ljudsko ponašanje i korekciju ljudskog ponašanja, kao regulator i kao motiv. „Namaz, zaista odvraća od razvrata i svega što je ružno.“ (Kur'an, El-'Ankebut, 45). One koji ga redovno izvršavaju izravno mimoilazi slabost, malodušnost, očaj, egoizam, lijenost, dvoličnost i on ih odvraća od sramotnih, nejasnih i sumnjivih radnji. Namaz uzdiže svijest, ojačava savjest, bistri um, neutralizira unutarnje konflikte, motiviše na dobra i pozitivna djela, daje snagu da se vlada stvarima i situacijama, čisti i oslobađa ljudsku psihu od svih faktora koji sprečavaju da se ispolje i razviju zdravi kvaliteti ličnosti.
Redovno obavljanje namaza, u određeno vrijeme, uz potrebnu pravilnost vršenja, stvara od vjernika disciplinovanu, karakternu i stabilnu ličnost. Namaz direktno sudjeluje u očuvanju mentalne strane ljudskog zdravlja jačanjem čovjekove volje, uključivanjem razmišljanja i koncentracijom, te buđenjem pozitivnih emocija u njemu. Islamska molitva se sastoji od mentalne koncentracije i tjelesnih pokreta, zato što je sam ljudski život takvog sastava i što se od nas očekuje da se Bogu približimo cjelinom svojih sposobnosti kojima nas je obdario.“
U studiji se potom spominju i brojne druge psihofizičke koristi koje donosi obavljanje namaza. To se, ukratko, može sagledati u sljedećem:
- namaz neutralizira emocionalne konflikte, što najbolje ilustruje životna praksa Muhammeda, alejhisselam, koji je, kako predaja bilježi, u stanjima žalosti, tegobe, uzbuđenja i uznemirenosti pribjegavao namazu („...iza hazebehu emrun sallla“);
- pravilno i skrušeno klanjanje namaza s osjećajem bogobojaznosti čini pravu ugodnost i najviše duševno uživanje čovjeka; zbog toga je Muhammed, a.s., govorio „da je namaz njegova najveća radost“ („ve džu'ilet kurretu 'ajni fi-s-salati“);
- nakon obavljenog namaza, usljed popuštanja i smanjenja psihičke napetosti, objektivno se stvara mogućnost da čovjek znatno plodotvornije i uspješnije obavlja svakodnjevne poslove, te da lakše, spontanije i toplije komunicira s drugim ljudima;
- naredba o obavljanju namaza u precizno određenim vremenskim periodima ne dozvoljava čovjeku da se nekontrolisano i nekritički prepusti mnogobrojnim ispraznim zadovoljstvima, devijantnim nagonskim iživljavanjima i bavljenjem društveno nekorisnim aktivnostima;
- istraživanja pokazuju da je kod osoba koje redovno prakticiraju obavljanje namaza pet puta dnevno više izgrađen osjećaj samokritičnosti i spremnosti na korekciju. Također, takve osobe pokazuju i viši nivo samopoštovanja, a sve navedeno su odlike zdrave i zrele ličnosti.
- namaz se sastoji od elemenata koji navode na razmišljanje, budnost svijesti, meditaciju, simetričnost i sistematičnost pokreta, koji prirodno prenose onoga ko namaz obavlja iz jednog jednog stanja u drugo stanje;
- namazom se postiže duševni mir i spokojstvo, a to je, opet, najbolji odmor za mozak i živčani sistem. Za mnoge psihičke probleme savremenog čovjeka kao najuspješnije metode liječenja pokazali su se razni vidovi relaksacije i opuštanja. Ako se pažljivo analiziraju te metode liječenja, postaje jasno da je to zapravo pokušaj stvaranja atmosfere koju čovjeku pruža namaz. Islam je, dakle, svojim sljedbenicima davno propisao permanentnu fizičku i psihičku relaksaciju;
- namaz se satoji od pokreta tijela i koncentracije misli. Da bi čovjek obavio jedan namaz, on treba u prosjeku obaviti 25 raznovrsnih, precizno ustanovljenih i sistematizovanih pokreta, a za obavljanje svih dnevnih namaza (sabah, podne, ikindija, akšam i jacija) potrebno je, otprilike, oko 1,5 sati vremena, ukoliko se propisno klanjaju svi rekati (farzi i sunneti). To znači 1,5 sati osobite fizičke aktivnosti, koja uz umni angažman i koncentraciju misli, što je sastavni dio namaza, klanjaču pribavlja istinsko duhovno i tjelesno blagostanje;
- uzimanje abdesta, koji je uvjet za ispravnost namaza, također je veoma korisna radnja. Uzimanje abdesta (što podrazumijeva pranje vodom šaka i ruku do iza lakata, lica i nogu do iza članaka, zatim ispiranje nosa i usta, te potiranje mokrom rukom vrata, ušiju, tjemena i potiljačnog dijela glave) pojačava cirkulaciju i nadražljivost senzitivnih i motornih živaca i poprečnoprugaste muskulature, stimuliše tijelo, smanjuje mišićni tonus, reducira zamor, djeluje stimulativno na centralni nervni sistem i psihu, a povrh svega izaziva osjećaj svježine;
- obavezni tjelesni pokreti tokom obavljanja namaza (dizanje ruku, pregibanje na ruku'u, stavljanje lica na tle prilikom sedžde, kao i propisno sjedenje i ostajanje) su svojevrstan obavezni islamski tjelesni odgoj kojim vjernik postiže živost, čvrstinu, izdržljivost i pokretljivost cijelog organizma. Ti pokreti doprinose održavanju i povećavanju snage mišića, pokretljivosti zglobova, koordinacije pokreta, te lokalne i opće izdržljivosti. Time se, također, povećava lokalna cirkulacija i metabolički procesi, ishrana i trofika tkiva, ventilacija pluća, motorna i sekretorna funkcija želuca i žučnih puteva, a pospješuju se i oksidativni procesi u organizmu. Ukratko, svrha namaza je da razvija duhovnu stranu čovjeka, a pokreti u namazu, iako simbolični, vode jačanju tijela i stvaranju psihofizičke ravnoteže.
U vezi s ovim pitanjem, tj. obavezom svakog vjernika i vjernice da svakodnevno, u tačno određenim intervalima, obavljaju namaz, potrebno je istaći da zajedničko obavljanje namaza, u džematu, u islamskoj tradiciji ima posebnu vrijednost, takav namaz je 25 puta vredniji od pojedinačnog klanjanja. Klanjanje namaza u džematu pribavlja čovjeku brojne koristi: zajednički namaz kod vjernika razvija osjećaj skromnosti, jednakosti i ravnopravnosti sa ostalim klanjačima, te jača povjerenje u ljude oko sebe. U džematu se ostvaruje susret generacija jer u njemu učestvuju i odrasli i djeca, stariji i mlađi, muškarci i žene. Tu se sreću ljudi različitih zanimanja i struka, što otvara put za razmjenu ideja, iskustava i međusobnu saradnju. Obavljanje namaza u džematu otklanja izolovanost, osamljenost i društvenu otuđenost, što opet generira zdrav društveni milje. To su veoma važni faktori za očuvanje zdravlja u životu čovjeka.
Na osnovu navedenog lahko je zaključiti da islamska odredba o obaveznosti klanjanja namaza pet puta dnevno donosi velike koristi čovjeku. Skrušeno i propisno obavljanje namaza je, uistinu, izvrsno sredstvo u prevenciji i liječenju bolesti ovisnosti. Klanjanjem namaza postiže se blizina s Allahom Vječnim, što čovjeku daje osjećaj unutarnje sigurnosti i mira. Namaz neutralizira psihičke konflikte i dovodi do tjelesnog, mentalnog, moralnog i duhovnog pročišćenja, a sve to je izuzetno važno u liječenju i preveniranju problema ovisnosti.
(Prvi dio)
