digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Udžbenik historije u RS kao dnevno-politički pamflet u službi prizemne nacionalističke propagande

Prije otprilike pola godine, u aprilu 2018., Ministarstvo prosvjete RS objavilo je da su finalizirali posao oko izrade novih nastavnih planova i programa za predmet historija u trećem i četvrtom razredu srednjih i devetom osnovnih škola. U skladu s novim programima pristupilo se izradi novih užbenika. Promjene se ogledaju u tome da će iz novih udžbenika učenici u RS učiti o najnovijim dešavanjima oko stvaranja RS, rata 1992-95., o glavnim akterima tih događanja kao što su osuđeni ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Na konferenciji za medije ministar prosvjete RS Dane Malešević tada je rekao slijedeće: „U udžbenicima iz historije nalaziće se određene činjenice o dešavanjima na prostoru BiH u periodu od 1990. do 1995. godine, ali ne i sadržaj kojim se vrijeđaju ostala dva konstitutivna naroda ili nacionalne manjine. Autori udžbenika istorije za deveti razred osnovne škole i treći i četvrti razred gimnazije poštovaće preporuke Vijeća Evrope iz 2005. godine, kojima je predviđeno da se događaji iz proteklog rata ne interpretiraju djeci na način koji širi mržnju i stvara neprijateljstvo“.

Nešto prije ove konferencije za medije, novembra 2017. godine, nakon izricanja presude Haškog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji o doživotnoj kazni za bivšeg zapovjednika vojske RS Ratka Mladića nacionalistički ostrašćeno predsjednik RS Milorad Dodik jasno je iznio svoje stavove o Haškom tribunalu i Ratku Mladiću. Tada je rekao da general Mladić ostaje heroj srpskog naroda i prvostepenom presudom je mit o njemu kao heroju samo ojačan. Tom prilikom Dodik je ultimativno zatražio da se iz udžbenika u srpskim školama izbace svi sadržaji o Haškom tribunalu, jer je po njemu to od početka mjesto nepravde, smišljeno da srpske žrtve ponovo pobije i osudi, te je dodao da to uvjerenje dijeli cijela srpska javnost.
Danas, kada imamo u ruci novi udžbenik historije za deveti razred osnovnih škola u RS ne treba nam puno ni vremena ni truda da odgovorimo na pitanje da li se autor užbenika držao smjernica i preporuka Vijeća Evrope iz 2005. godine, kao što je obećao ministar RS prije pola godine, ili „preporuka“ predsjednika Dodika iz novembra 2017. Poštujući smjernice aktuelne srpske političke klike u udžbeniku se ni na jednom mjestu ne spominje, u svom punom nazivu, Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. U dvije rečenice gdje se spominje taj sud izneseni su stavovi koji su doslovce identični izjavama Milorada Dodika da je Haški tribunal proizvod zapadno-vatikanske zavjere, jer je nesrazmjerno veliki broj optuženih i osuđenih Srba u odnosu na ostale ratne snage. Po autoru udžbenika na taj način opravdani su razbijanje Jugoslavije i protivsrpska politika u ratovima koji su vođeni.

1 rs udzbenik2Proglašenje muslimanske nacije
(Citat iz udžbenika govori sve sam za sebe)
Jugoslavija je Titovom i Kardeljevom politikom decentralizacije u suštini pretvorena u zbir jednonacionalnih država. Iz toga je proisticao problem BiH. Nju su nastanjivale dvije nacije koje su imale svoje matice u susjedstvu (Srbija i Hrvatska). Savez komunista u provođenju politike osamostaljenja BiH oslonac je mogao imati uglavnom u muslimanima. Stoga su pripadnici te vjerske zajednice 1968. godine proglašeni za naciju pod imenom Muslimani. Oni su u BiH po popisu stanovništva 1971. godine nadmašili broj Srba. Pošto se u Jugoslaviji između religije i nacije uglavnom mogao staviti znak jednakosti, bilo je logično da i oni budu nacija. Međutim, bilo je upozorenja da će Muslimani biti usmjereni protivsrpski i protivhrvatski i tražiti cijelu BiH za sebe.

 

Generalno, udžbenik historije za 9. razred osnovnih škola u RS nema puno veze s historijom kao naukom, ali je apsolutno usklađen sa antibosanskom politikom koju aktuelne vlasti provode prema državi Bosni i Hercegovini. Zbog toga, više podsjeća na jedan aktuelno-politički pamflet, pun mitova, zaključaka rekla-kazala i teorija zavjere nego na štivo namijenjeno obrazovanju djece u devetom razredu osnovne škole. U tematskim cjelinama koje obrađuju nacionalnu historiju parcijalno i samovoljno se tumače neutvrđene i neutemeljene činjenice. Izučava se historija svih Srba u cjelini koji žive na prostorima bivše Jugoslavije, negirajući pritom državu i kontinuitet i granice Bosne i Hercegovine kao domovine srpskog naroda koji živi u njoj.

1 rs udzbenik3Etničko čišćenje
(Citat o stradanjima naroda i žrtvama u kojem su navedeni potpuno proizvoljni brojevi ubijenih, a etničko čišćenje nazvano „prisilnom migracijom“)
Teško je utvrditi precizne razmjere ljudskih stradanja i materijalnih razaranja u jugoslovenskim ratovima. Prema podacima OUN, u BiH su u ratu od 1992. do 1995. godine poginule 102.622 osobe, a u ratu u Hrvatskoj 17.469. Ratovi za jugoslovensko naslijeđe imali su karakter nacionalnih i vjerskih sukoba. Mjesta masovnih zločina bila su: Srebrenica, Kozarac, Kazani, Kravice, Ahmići, Pakrac, Ovčara, Medački Džep. Najviše su bili razoreni gradovi: Vukovar, Sarajevo i Mostar. Još u toku rata u BiH ustanovljen je u Hagu Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. Nesrazmjerno veliki broj optuženih i osuđenih Srba u odnosu na ostale ratne strane dokazuje političke utjecaje na Haški sud. Na taj način opravdavani su razbijanje Jugoslavije i protivsrpska politika u ratovima koji su vođeni. Jedna od bitnih posljedica ratova za jugoslovensko naslijeđe jesu prisilne migracije, prozvane „etničko čicićenje”. Stanovništvo je napuštalo svoje domove pred vojskama protivničkih naroda. Iz Hrvatske je izbjeglo i protjerano skoro 450.000 Srba. Srbi su prema popisu iz 1991. godine činili preko 12% stanovništva te repuplike, a prema popisu iz 2011. godine tek nešto iznad 4%. U BiH je raseljeno preko 1,3 miliona pripadnika svih naroda. Prema rezultatima (osporavanim) popisa iz 2013. godine, u Federaciji BiH Srbi čine samo 2,5% stanovništva. Srbi su 1999. godine nakon povlačenja jugoslovenske vojske i policije sa Kosmeta morali masovno napustiti tu pokrajinu. Prostor bivše Jugoslavije je usitnjen, sa uglavnom lošim odnosima među državama nasljednicama. Većina njih ubraja se među siromašnije i nestabilnije u Evropi.

 

U udžbeniku nema ni traga o suživotu, stoljećima njegovanom i građenom između Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja i drugih naroda koji žive na ovim prostorima. O zajedničkoj antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu, te o ZAVNOBiH-u – u knjizi nema ni riječi. Opširno su opisana stradanja srpskog stanovništva u Drugom svjetskom ratu, a o stradanju Bošnjaka i Hrvata nema pomena. Period rata 1992.-1995. je građanski rat koji su vodili međusobno Srbi, Bošnjaci i Hrvati, a za rat su krivi svi osim Srba, čak i Sjedinjene Američke Države, Njemačka i Vatikan. Ovakvim tumačenjem i shvatanjem historijskih činjenica učenicima Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju učenicima RS, je onemogućeno da znaju, shvate i vole državu BiH, da grade zajedništvo i budućnost sa drugim narodima i da se ne uče antibosanstvu nego svim vrijednostima i perspektivi razvoja i ostanka u Bosni i Hercegovini. Poznato je da preporuke Vijeća Evrope o udžbenicima iz 2005. godine u svojoj prvoj tački zagovaraju da djeci treba ukazati na temeljnu činjenicu, a to je da pripadaju i žive u Bosni i Hercegovini. Tih preporuka se ministarstvo prosvjete RS, navodno i držalo u izradi ovog užbenika, međutim čitajući udžbenik, kao što se i ovdje vidi u mnoštvu faksimila, jasno je da nema ni traga ni glasa o poštivanju evropskih preporuka već se događaji iz proteklog rata interpretiraju djeci na način koji širi mržnju i stvara neprijateljstvo.

1 rs udzbenik4

„Građanski rat“ u Bosni i Hercegovini
(Karakter rata i glavne aktere su opisali na svoj način koji je veoma dobro poznat i koji ne treba posebno komentirati. Za osuđene ratne zločince Ratka Mladića i Radovana Karadžića kažu samo to da ih je Srbija isporučila Haškom tribunalu.)
U građanskom ratu u BiH međusobno su ratovale vojske Srba, Hrvata i Muslimana (od septembra 1993. nazivaju se Bošnjaci). Komandant Vojske RS (VRS) bio je general Ratko Mladić. Muslimani/Bošnjaci činili su gotovo cijeli sastav Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH). U dijelovima BiH gdje su imali većinu, Hrvati su osnovali Hrvatsko vijeće obrane (HVO).


Srpska historija ima mnoge slavne događaje, istinite prave junake, srpska historiografija ima mnoga vrlo ugledna naučna imena svjetskog glasa. Međutim, za potrebe vlastite avlije, često se angažiraju histriografski alhemičari - miješaju nespojivo, pišu nacionalističku propagandu pa je nazivaju historijom. Ovo je moglo prolaziti prije 100 ili 200 godina, međutim, danas u informatičkom dobu historija se mora pisati po međunarodnim standardima, jer svijet je postao apsolutno transparentan, svi mogu znati sve što nikom ne dopušta da ostane zatvoren u svojoj mračnoj avliji.

00Sličica Želim Print

U organizaciji Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH - Odjela za brak i porodicu od 12-14. oktobra 2018. godine u Gazi Husrev-begovoj medresi održano je savjetovanje za koordinatorice za brak i porodicu pod motom „Misija i profesija“. Na savjetovanju je bilo prisutno 90 koordinatorica iz Bosne i Hercegovine, Njemačke, Švedske, Norveške i Francuske.

U organizaciji Uprave za vjerske poslove Rijaseta islamske zajednice BiH u srijedu 17. oktobra tekuće godine održano je savjetovanje sa imamima koji rade u kazneno-popravnim domovima. Savjetovanju su osim organizatora i  imama prisustvovali profesori sa Univerziteta u Sarajevu, i  predstavnici CROPS-a (Centar za  rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama)

Medžlis IZ-e Mostar danas je na press konferenciji obavijestio domaću javnost o slučaju grubog oblika nasrtanja na vakufsku imovinu od strane Salih ef. Čolakovića, bivšeg direktora Islamskog kulturnog centra. Istaknuto je da se radi o bespravnom korištenju prostora sultan Selimovog mesdžida na Starom mostu. Naime, ovaj prostor Islamski kulturni centar koristio je po osnovi ranije sklopljenog ugovora sa Medžlisom IZ-e Mostar.

Pravne kulture i njihove promjene

U terminologiji sociologa prava, pravna kultura označava „koncepcije, percepcije i stavove prema pravu i njegovoj primjeni“. Pravna kultura se dijeli na unutrašnju (stavovi članova pravne profesije) i vanjsku (stavovi opšte publike). Postoje nacionalne pravne i regionalne pravne kulture.
U nauci komparativnog prava smatra se da u Evropi postoje dvije velike pravne kulture- kultura engleskog Opšteg prava (Common law) i kultura evropskog kontinentalnog prava (germanska i romanska porodica). U skorije vrijeme se govori da je preživjela i treća velika kultura- bivših socijalističkih država i pored činjenice da je socijalizam kao sistem nestao u Evropi. Sa evropskim integracijama počeo je proces izgradnje harmonizovane evropske pravne kulture.

00Cijeli tekst
Promjene u pravnoj kulturi vrše se na dva načina: putem pravnih transfera (prenošenje pravnih instituta iz jednog u drugi kulturni kontekst) i putem migracija. Migranti u nova društva donose svoja pravna shvatanja ali i dolaze pod uticaj shvatanja nove sredine u kojoj su se nastanili. U Evropi danas ima dvije vrste imigranata: imigranti iz Azije i Afrike, među kojima značajan dio čine muslimani, i „Euro-imigranti“, odnosno Istočni Evropljani koji su se nakon proširenja Evropske Unije, zaputili u Zapadnu Evropu, zbog posla i boljeg života.

Nemoguće je dati jednoznačnu ocjenu upravo završenih parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini. To je suviše širok, važan i heterogen proces da bi ga bilo moguće sažeti u jedan sud. Umjesto toga akcentirat ćemo samo niz fenomena koji su bili uočljivi u ovom političkom činu.

Konzervativizam Postojećeg i ovoga puta je odnio pobjedu

Da li su rezultati izbora mogli biti drugačiji? Jesu, ali je promjena izostala. Oni koji su u poziciji, na vlasti, promjene ne žele i samo se trude da postojeće, svoje stanje, proglase savršenim stanjem, na što se svela glavnina bošnjačke politike, dok oni koji su u opoziciji samo žele zauzeti njihove pozicije, da bi nastavili isto ili gore. Da li će na određenoj razini vlasti kod Bošnjaka biti Muhamed ili Nezir, sadašnji ili dojučerašnji član naše bazične nacionalne stranke, za mene i za nas koji nismo profesionalno u politici nije od velike važnosti. Nas interesira politička stabilizacija, socijalna pravda i ekonomski prosperitet.

00Cijeli tekst
Izbori su bili determinirani jednom godinama taloženom negativom atmosferom međunacionalnih odnosa u zemlji i borbama unutar elita na vlasti, a što je rezultiralo, bar kod Bošnjaka, pojavom većeg broja novih političkih subjekata. Ako se pogleda ukupni državni prostor uočava se činjenica da su se politički natjecatelji prije svega, ako ne i isključivo, obraćali unutaretničkim, svojim glasačima, bez slanja pozitivnih poruka prema pripadnicima drugih naroda. Priča o pomirenju i međusobnom praštanju, podizanju povjerenja između naroda i građana nije bilo. Znamo da ovo nisu teme na kojima se dobijaju izbori, već prije gube, ali bi hrabro i odgovorno bilo otvaranje tema i problema bez čijeg rješavanja nije moguća izgradnja međusobnog povjerenja. To povjerenje među našim narodima je preduvjet svih političkih, ekonomskih i društvenih radnji, on je metauvjet normalizacije društvenog života i horizont koji nama nedostaje. Bez gradnje novog povjerenja, danas u bitno izmijenjenim povijesnim uvjetima u odnosu na predratnu prošlost, nema ni horizonta nade u ovim ljudima. Konzervativizam Postojećeg i ovoga puta je odnio pobjedu. Strah od budućnosti, neizvjesnost i strepnja od izbora drugačijeg odnijeli su prevagu.

Epilog – kantonalizacija državne politike

Šta su iskustva izbornih pobjednika? Izborni pobjednici unutar pojedinih naroda, u osnovi nacionalne stranke, svjedoče da su izbornu prevagu odnijele dobro organizirane velike političke stranke koje su već bile na vlasti. Čvrsta i razgranata stranačka infrastruktura s osloncem na uposlenike u javnom sektoru dobrim dijelom je reproducirala iste ljude/politike na istim pozicijama. Nadmoć tzv. „budžetlija“ je evidentna, maliciozna je primjedba gubitnika, ali i izgovor za vlastiti izborni neuspjeh. Preraspodjele moći i pozicija jeste bilo značajnije unutar bošnjačkoga političkoga tijela, koje je i ovoga puta pokazalo najveću pluralnost, kako organizacijsku tako i ideološku.
Kao rezultat borbe unutar političkih elita kod Bošnjaka se tokom godine pojavio jedan broj novih političkih subjekata sa izrazitom regionalnom ukotvljenošću. Time se bošnjačko političko tijelo, bar na prvi pogled, bilo znatno fragmentiralo, da ne kažemo pred izbore i kantoniziralo. Karakteristika ovih političkih subjekata je, bar u ovoj fazi njihova razvoja a bez prejudiciranja budućeg razvoja, centriranost na regionalne, kantonalne sredine i kantonalne fokuse vlasti. Istina, i to važno naglasiti, ove nove stranke nisu uzrok već posljedica već trajajuće kantonizacije bošnjačke politike. Na razini kantonalnih lista, bar prema mome uvidu, bili su najjači kandidati svih stranaka, i ta kantonalizacija, da ne kažemo parohijalizacija ili feudalizacija bošnjačke politike nešto je što moramo kao njenu negativnu osobinu ovdje istaći. Naime, politička praksa pokazuje ružno lice političkog pragmatizma. Taj pragmatizam, bar u Federaciji BiH, jeste u činjenici da postojeći ustavni okvir ističe kanton kao mjesto stvarne vlasti, stvarne moći i stvarnog novca. Kantonalne pozicije u vlasti postaju najtraženije. Istina, iskustvo govori da se na razini kantona nešto stvarno može i učiniti, da su tu postignuća vidljiva, budući su kantoni de facto male državice sa svojom zakonodavnom i izvršnom vlašću, vlastitom pravosudnim sistemom i policijom. Zavodljivost ove kantonalizacije politike jeste u fragmentaciji naše političke svijesti, gubljenja iz vida pojma cjeline politike, društva, države i nacije, a usredsređenje na polulokalne prilike. Za Bošnjake koji su fizički u državi već dovoljno fragmentirani i enklavizirani dodatna mentalna i politička fragmentacija nije dobar pravac kretanja.

Oni birači koji su se odlučili na konsolidaciju trebalo bi da razmisle o tome gdje bismo bili kao država, kada bismo se mogli konsolidirati za izbornu pobjedu političkih programa koji bi se stvarno zalagali i bili u stanju provesti naprimjer: Aneks 7, implementaciju presude Sejdić-Finci, reformu obrazovnog sistema ili zakon o porijeklu imovine

U Bosni i Hercegovini 7. oktobra završeni su izbori. Pet dana nakon provedenih izbora prebrojavanje glasova još nije završeno, niti imamo kompletirane preliminarne rezultate. Sudeći po broju zahtjeva za nova prebrojavanja glasova zbog sumnji u krađu glasova na izborima koji su podneseni CIK-u, zvaničnih rezultata na osnovu kojih bi trebala biti formirana vlast, neće biti još u dogledno vrijeme. No, vidljiv je procenat građana koji su odlučili glasati – 53,26 % ukupnog glasačkog tijela. Već u izbornoj noći mogli smo čuti i vidjeti slavlje pobjednika i objave gubitnika izbora, a u danima koji su uslijedili i likovanja, u medijima i na društvenim mrežama, nad brojem glasova koje su ‘osvojili’ pojedini kandidati.
Prema nezvaničnim rezultatima političke prilike se, na nivou Bosne i Hercegovine, ne mijenjaju mnogo, iako neki tvrde da se dodatno usložnjavaju. Na nižim nivoima vlasti, stanje nije mnogo drugačije. U entitetu RS većinu glasova dobila su glasnija i jasnija separatistička obećanja, politika secesionizma i daljnje podrivanje jedinstvene Bosne i Hercegovine. Ta obećanja građanima u RS, čini se, bila su važnija od ekonomskih prilika u ovom entitetu u kojem je, naprimjer, stanje ukupnog duga, vanj­skog i unutrašnjeg, premašilo pedeset posto BDP-a, a iznos prosječne penzije u septembru 2018. godine iznosio 342,6 KM.
U entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, politički predstavnici naroda i građana – iako su ovo bili opći izbori - zaigrali su na kartu prvo regionalne podijeljenosti Bosne i Hercegovine, a onda i one nacionalne, nadajući se tako da će pridobiti glasače. Prema rezultatima može se kazati da su se građani u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, prije svega konsolidirali pred strahom od ugroženosti, podjele Bosne i Hercegovine i revizionističkog gledanja na početak agresije na Bosnu i Hercegovinu. Na toj konsolidaciji su, uglavnom, a ne na osnovu izbornih programa i ideja, u izbornoj noći proglašeni pobjednici.
Kada je riječ o čuvanju jedinstvene Bosne i Hercegovine, istina je da niko od onih koji se za nju zalažu, nema razloga za slavlje, niti za likovanje. Izborni rezultati su pokazali da su Bošnjaci i Hrvati, tj. njihovi predstavnici u vlasti na području manjeg entiteta svedeni na nivo statističke greške. Posebno je bolno vidjeti skoro potpunu propast Aneksa 7 i razjedinjenost političkih predstavnika koji su se pojavili kao bošnjački kandidati za zastupanje interesa svoga naroda u zakonodavnim organima ovog entiteta. Nemogućnost formiranja jedinstvene liste dovelo je do dodatnog rascjepkavanja postojećeg glasačkog tijela, a epilog tih politika na ovim izborima je da su na ovim izborima petorica kandidata koji su se takmičili za poziciju potpredsjednika RS-a dobili oko 28.000 glasova. Osim toga, predstavnici Bošnjaka u NSRS su skoro izbrisani o čemu najbolje govori podatak da su za mandatni period 2018-2022. osvojili tek tri zastupnička mjesta. Usporedbe radi, 1997. godine, u ovoj skupštini bilo je 18 zastupnika Bošnjaka. Također, važno je kazati da su u izbornim godinama koje su uslijedile poslije agresije na Bosni u Hercegovinu na izborima za Narodnu skupštinu RS-a Bošnjaci i Hrvati nastupali kao partneri. Zajednički interes im je bio provedba Aneksa 7, a čini se da je i to nestalo.
Podaci Centralnog registra kadrova u organima uprave RS-a iz jula 2017. godine pokazali su da od 5.512 zaposlenih državnih službenika i namještenika u organima uprave RS, odnosno u ministarstvima, upravama i upravnim organizacijama 5.066 zaposlenih osoba su srpske nacionalnosti, 51 hrvatske, 43 bošnjačke i 352 neopredijeljenih i iz reda ostalih. Specijalni izvještaj Ombudsmena Bosne i Hercegovine o nacionalnoj i spolnoj strukturi zaposlenih u policijsko-sigurnosnim agencijama u Bosni i Hercegovini iz aprila 2018. godine pokazao je da je u MUP-u RS-a zaposleno 6.444 Srba, 356 Bošnjaka, 70 Hrvata, 33 pripadnika Ostalih i 17 osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama.  Iako član 97. Ustava RS garantira da će “konstitutivni narodi i grupa Ostalih će biti proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama u Republici Srpskoj. Kao ustavni princip, takva proporcionalna zastupljenost će se bazirati na popisu iz 1991. godine, dok se Aneks 7. u potpunosti ne sprovede u skladu sa Zakonom o državnoj službi Bosne i Hercegovine” - jasno je da u institucijama RS zastupljenost Bošnjaka i Hrvata ne postoji. Bošnjacima je dodatno onemogućeno i obrazovanje na bosanskom jeziku. Otkud onda, u ovakvim uslovima, nekome ko se zalaže za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu pravo na likovanje? Kakve su ovo ‘pobjede’?
Oni birači koji su se odlučili na konsolidaciju trebalo bi da razmisle o tome gdje bismo bili kao država, kada bismo se mogli konsolidirati za izbornu pobjedu političkih programa koji bi se stvarno zalagali i bili u stanju provesti naprimjer: Aneks 7, implementaciju presude Sejdić-Finci, reformu obrazovnog sistema ili zakon o porijeklu imovine. Doduše, prije toga bi se čestiti ljudi u strankama koje pretendiraju da budu dio pravedne vlasti morali konsolidirati i reformirati kadrovsku politiku. Uz prava kadrovska rješenja koja bi mogla nositi snažan državnički politički program ne bi izostalo i ozbiljnije konsolidiranje birača koji bi na izborima glasali za programe a ne protiv njih.
Ovako, nakon izborne nedjelje, osim kratkovidih stranačkih poslušnika - građani su zašutjeli, a igra slagalice vlasti već je počela. Igra u kojoj ne pobjeđuju interesi građana, već interesi političara.

00Sličica Želim Print

Na osnovu člana 116 Pravila Behram-begove medrese, direktor Behram-begove medrese donosi:

ODLUKU

o poništavanju konkursa

 

Član 1.

Poništava se Konkurs za popunu radnih mjesta Behram-begove medrese od 15. oktobra 2018. godine, objavljen u islamskim informativnim novinama Preporod, broj 20/1126, na stranici 45.

 

Član 2.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i primjenjuje se od 15.10.2018. godine.

 

Član 3.

Ova odluka će biti objavljena na web-stranicama islamskih informativnih novina Preporod i Behram-begove medrese.

 

O b r a z l o ž e n j e

U islamskim informativnim novinama Preporod, broj 20/1126 od 15. oktobra 2018. godine, na stranici 45, objavljen je Konkurs Behram-begove medrese za popunu radnih mjesta.

Kako su u navedenom konkursu, usljed tehničke greške, objavljeni netačni podaci o radnim mjestima, direktor je odlučio kao u dispozitivu.

U narednom broju Preporoda od 1. novembra 2018. godine će biti objavljen novi konkurs.

 

Direktor Behram-begove medrese

Ahmed Hatunić

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović održao je danas sastanak s glavnim imamima krovnih organizacija IZ Bošnjaka u evropskoj dijaspori

Razmišljanje je stalna potraga za odgovorom na krajnje pitanje zašto jeste nešto,radije negoli ništa.Budući da ništa ne izmiče egzistenciji te da ništa nije izvan velikog lanca bića,cjelokupno razmišljanje jeste aktivnost unutar egzistencije i njenih beskrajnih modaliteta.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine