Korupcija kao pojava, pored toga što je etički pogrešna i pravno nezakonita, temeljno onemogućuje pravdu kao krunski princip. Njome se ugrožava društvena harmonija, a društvo u kojem je korupcija uzela maha, kao u Bosni i Hercegovini, tone u beznađe i besperspektivnost – u najkraćem ono postaje neodrživo.

Put Božijih izabranika u kur’anskim kazivanjima, najkraće kazano, otpor je fesadu – neredu i nepravdi u određenoj zajednici ili narodu. U kazivanju o Musau, alejhisselam, sa stranica Kur’ana izranja mnoštvo pouka o međuljudskim odnosima. Ovdje ću kratko podsjetiti na slučaj iz dijela kazivanja o Musau a.s. koji govori o putu u Obećanu zemlju. Jedan od Musaovih, a.s, suputnika po imenu Samirijja, iskoristivši priliku Musaova a.s. odsustva (koji na planini Sinaj očekuje Ploče zakona), u njegov narod unese nemir i smutnju te ih potakne na idolatriju tj. obožavanje ‘zlatnog teleta’. ‘Zlatno tele’ je tako postalo sinonim za ono čime ljudi zamijene Boga. Samirijja je u ovom kazivanju čovjek koji žudi za vođstvom te iskoristivši strahove Musaova naroda od nesigurne budućnosti - lukavstvom i prevarom ispunjava svoj naum.
Javni prostor u Bosni i Hercegovini posljednji mjesec dana obilježen je predizbornom kampanjom. Danima gledamo i slušamo za koga bismo trebali glasati, kome dati povjerenje da nas zastupa u zakonodavnim i predstavničkim tijelima na državnom, federalnom i kantonalnom nivou. Malo je kazati da je predizborna kampanja toksična. Mnogi su očito vidjeli šansu da budu dio vlasti u zemlji u kojoj, kako se čini, cvjeta jedino ‘zanimanje’ u kojem nema odgovornosti niti sankcija za ono što činite. I za to se ne biraju sredstva. Rijetki su, a to svi vidimo ovih dana, drugačije shvatili izbornu kampanju.
Bosna i Hercegovina kao država ima mnogo problema. U fokusu ne mogu biti svi, i iako smo svjesni njihova postojanja – fokus uglavnom određuje perspektiva iz koje gledamo. Međutim, bez obzira na perspektivu s jednim se uglavnom možemo složiti - u korijenu svih naših problema - nalazi se korupcija. Ona je u korijenu sive ekonomije, odlaska mladih itd, jer je zahvatila razne društvene, političke i javne institucije.
Korupcija kao pojava, pored toga što je etički pogrešna i pravno nezakonita, temeljno onemogućuje pravdu kao krunski princip. U državnim sistemima ona se najviše ogleda u zloupotrebi administrativne moći bilo koje kategorije - zloupotrebi političkog autoriteta, zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti. Njome se ugrožava društvena harmonija, a društvo u kojem je korupcija uzela maha, kao u Bosni i Hercegovini, tone u beznađe i besperspektivnost – u najkraćem ono postaje neodrživo.
Jednom kada odnosi u nekom društvu na ovakav način postanu protkani korpucijom, ona postaje dio sistema – a sistem po svojoj prirodi – uvijek štiti sam sebe. Njeno eliminiranje zahtijeva duboku posvećenost ideji neprihvatljivosti korupcije, prepoznavanje mehanizama koje koruptivan sistem koristi i konstantno iznalaženje instrumenata za borbu protiv nje.
Korupcija je zlo pred kojim niko od nas nije nevin. Kažu da se korupcija u društvu čisti kao stepenište – od vrha. Stoga, mi koji biramo morali bismo sebi postaviti barem tri pitanja koja se tiču upravo ovog zla: prvo, kako zakoni ove države reguliraju pitanje korupcije predstavnika vlasti (Zašto naprimjer ni u Bosni i Hercegovini, niti u zemljama okruženja nemamo zakona o porijeklu imovine); drugo, ko je odgovoran za preventivu korupcije sistema (Šta može biti motiv za davanje povjerenja vlasti onima koji još u izbornoj kampanji ‘kupuju’ svoja mjesta – raznim koruptivnim djelima) i treće, kome u konačnici odgovara korumpiran sistem – konkretnije hoće li pomoći ispuniti naše nade o sigurnoj i prosperitetnoj zemlji?
Vjernici znaju da u eliminaciji korupcije, korijenu gotovo svih naših problema, važnu ulogu ima i podsjećanje na odgovornost pred Bogom – svih koji su uključeni u koruptivne radnje. Odnos i stav prema korupciji morao bi se prvo vidjeti iz njihova vjerničkog odnosa prema Božijoj zabrani korupcije/fesada, a potom bi se, iz te perspektive, morao vidjeti i njihov odnos prema izgradnji i podržavanju sistema i ljudi koji će pomoći njeno sprječavanje i kažnjavanje. Bez toga, Samirijje naših dana ostvaruju svoje naume – fesad koji je rušio veća i jača društva od našeg.
Interes svih građana, bez obzira na opredjeljenja i različitosti, jeste da korupcija bude iskorijenjena – da bi ova zemlja imala budućnost.

Preneseno sa Al Jazeera Balkans

Hutba je sedmično obraćanje petkom imama vjernicima u džamiji, po mnogim parametrima može se okarakterisati kao najjači medij u ljudskoj civilizaciji.

Uspostavljanjem nove administracije u Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kroz Upravu za vjerske poslove osnovan je odjel koji se bavi hutbom. Ostvaren je ogroman napredak u poređenju sa poslijeratnim periodom kad su u džamijama držani predizborni skupovi.

Sa druge strane Drine, stanje u Sandžaku je potpuno drugačije jer su političke podjele među Bošnjacima najvidljivije kroz džamije.

Protekle sedmice u džamijama u Bosni i Hercegovini pročitana je hutba (govor tokom džume, molitve petkom) reisu-l-uleme dr. Huseina Kavazovića koji je poručio da izlazak na izbore nije samo naše građansko pravo, nego i građanska, moralna, pa i vjerska obaveza.

Glasanje na izborima je poziv da posvjedočimo o ljudima ono što znamo, jer će oni preuzeti pozicije na kojima će odlučivati o sudbini svih nas, htjeli mi to ili ne.

Posebno je istakao pogubnost pojave da Bošnjaci prodaju svoje glasove u predjelima gdje su manjina što je posebno pogubno u Srebrenici i drugim mjestima gdje je počinjen genocid.

hutbi, o njenom sadržaju, porukama za Al Jazeeru razgovaramo sa mr. Mehom Šljivom, rukovodiocom Odjela za hatabet, vaz, iršad i misijsko djelovanje Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH.

Džuma predstavlja centralni sedmični skup muslimana i zajednički obred koji sadrži hutbu (obraćanje) imama o duhovnosti, aktivnostima u džematu i aktuelnostima u društvu. Kako da imami imaju govor koji će zadovoljiti potrebe vjernika u današnjem vremenu kada je publika heterogena?

Hutba je oduvijek prvenstveno predstavljala čin ibadeta (izražavanje pokornosti Bogu). Hutba se drži u džamiji, na uzvišenom mjestu-minberi, tokom džume-namaz u odabranom danu za muslimane. Poslanik Muhammed a.s. i sam je bio hatib i njegove hutbe i danas motiviraju mnoge muslimane i nadahnjuju ih da čine dobra djela. Da bi hutba, sa šeri'atskog stanovišta uopšte bila valjana potrebno je da hatib ima dokument izdat od strane najvišeg autoriteta islamske zajednice u Bosni i Hercegovini - reisu-l-uleme koji se zove dekret (murasela). Taj dokument kod nas je svojevrsna garancija da će hatib islamsko učenje tumačiti sa stanovišta hanefijske pravne škole u šeria'tu a maturdijske u akaidu (vjerovanju). Kada se sve to ima u vidu, svaki hatib bi trebao pristupiti pripremi hutbe sa visokim stepenom vjerske svijesti odgovornosti.

Dobro ste primijetili kada ste u pitanju konstatovali kako je izazovno, i u izvjesnom smislu, izuzetno zahtjevno koncipirati hutbu koja bi zadovoljila očekivanja heterogenog slušateljstva. Hatibi danas nemaju monopol nad govorom o islamu. Hvala Bogu, toliko je izvrsnih knjiga i tekstova o islamu dostupnih u bibliotekama i na internetu. Više je kapitalnih islamskih djela prevedeno na bosanski jezik posljednje dvije decenije nego u toku cijelog prethodnog stoljeća.

Najbolje se držati neke zlatne sredine kada je u pitanju odabir teme, kao i izbor jezičkog i retoričkog stila kojim se hutba kazuje. Ako hatibi govore konkretne teme i ako izbjegavaju visoki akademski pristup tumačenju vjere, velika je vjerovatnoća da će većina prisutnih na džuma-namazu razumjeti govor i poruku. Tumačeći vjeru, vjerske propise, moralne vrijednosti hatib nastoji da dotakne srca prisutnih, da probudi njihova osjećanja, da pokrene njihove misli i zainteresira njihov um. Kada se hutba govori iz srca, i uz to se podastiru uvjerljivi racionalni argumenti, nema tog klanjača koji prisustvuje džumi da neće biti bar na trenutak “uzdrman“ onim što sluša. Takva hutba će inspirisati i potaknuti na dobročinstvo i profesora i srednjoškolca. Naravno da takvu hutbu mogu kazivati samo vrli alimi (učenjaci) čvrstog vjerovanja i ubjeđenja. U isto vrijeme, hatibi bi trebali biti posljedna brana populističkim i zabavljačkim govorima koji preplavljuju internet. Sve što ne priliči činiti u ibadetima ne priliči činiti ni tokom hutbe. Džamije su Allahove kuće i u njima se govore samo najljepše riječi ukorijenjene u istini, u njima se prenose univerzalne vrijednosti, sušta istina.

Vi ste 2010. godine magistrirali na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na temu "Retorički i komunikološki aspekti hutbe kao forme vjerskog komuniciranja kod muslimana Bosne i Hercegovine". Kroz vaš magistarski rad izvršili ste istraživanje o hutbi na 522 ispitanika i 28 imama. Da li je nakon toga rađeno slično istraživanje kroz koje bi mogli uporediti napredak i promjene ne terenu?

Nije mi poznato koliko se daleko otišlo u egzaktnim istraživanjima pojedinih aspekata hutbe kod nas u BiH. Znam da značajne napore u cilju podizanja kvaliteta hutbi poduzimaju naši imami, glavni imami, muftije, kao i organi Islamske zajednice. Uprava za vjerske poslove prošle godine je štampala i svim imamima podijelila Priručnik za hatibe. Riječ je o multidisciplinarnom, izuzetno sadržajnom i stručnom, veoma temeljito pripremanom štivu za hatibe. Poznato mi je da neki glavni imami na osnovu ovog Priručnika organizuju radionice sa hatibima. Uostalom, Uprava za vjerske poslove tokom cijele godine organizuje stručne i edukativne interaktivne seminare o hutbi i o govorništvu. Svi ovi napori mogu predstavljati Sizifov posao ako hatibi nisu u stalnom kontaktu sa knjigom i ako ne razvijaju kritičko mišljenje. Formalna zvanja i kompetencije koje je stekao tokom školovanja hatib dopunjuje kroz svakodnevni intelektualni angažman i cjeloživotno učenje.

Uprava za vjerske poslove IZ-a u BiH ustanovila je praksu tematskih zajedničkih hutbi. Da li smatrate opravdanim da svaka hutba sadrži poruku o potrebi kupovine domaćih i proizvoda sa halal oznakom sa obzirom na prekomjerni uvoz hrane?

Prvo, da naglasim: naši imami imaju apsolutnu slobodu pri izboru teme za hutbu i nikome nisu dužni svoje hutbe dostavljati na uvid i recenziju. Jedinstvene hutbe koje hatibi povremeno čitaju na džuma-namazu imaju svoj misijski i institucionalni smisao. Postoji potreba da o određenim temama naši imami progovore jedinstvenim i nedvosmislenim argumentima. U nekim jedinstvenim hutbama, hatibi afirmišu aktivnosti Zajednice kao što je organizacija vjerskog života u džematima, institucionalni pristup ibadetima zekata, sadekatu-l-fitra (vidovi materijalnog izdvajanja), klanju kurbana, organizaciji hadža i tome slično.

Što se tiče vašeg drugog dijela pitanja, uvijek bi se osobno opredjelio da hatibi zagovaraju univerzalne vrijednosti, a da društveni aktivizam sa konkretnim akcijama i inicijativama prepuste drugim akterima u društvu: humanitarnim i nevladinim organizacijama. Jer, ukoliko bi hatibi insistirali samo na jednom aspektu društvene solidarnosti ili patriotizma, njihov angažman bi možda bio pogrešno shvaćen kao pristrasnost ili interesno djelovanje.

Naša misija upućivanja na dobro i odvraćanja od zla neizostavno uključuje i afirmaciju svega što je dozvoljeno, društveno korisno i produktivno. Uostalom, Islamska zajednica je dosad kontinuirano bila pokretač i učesnik mnogih socijalnih i karitativnih akcija, pružala je otvorenu podršku idejama koje ste spomenuli u svome pitanju i ona će i u budućnosti ostati vjerna svojoj misiji činjenja dobra i podsticanja drugih da čine dobro.

Česta primjedba vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini jeste da one ne koriste svoj korektivni kapacitet u društvu, a posebno ukazivanje na negativne pojave korupcije, nepotizma, mita, nepoštivanja prava radnika. Hoće je Islamska zajednica uvesti tematsku godišnju hutbu vezanu za društvenu odgovornost, nepravdu, prava radnika?

Spomenute primjedbe koje se upućuju vjerskim zajednicama, osobno doživljavam krajnje dobronamjerno. Svi smo zabrinuti za negativne pojave koje ste upravo pobrojali. Ipak, ako pažljivije analizirate hutbe naših vjerskih autoriteta, od imama do reisu-l-uleme, vidjet ćete da hatibi ne šute o socijalnoj nepravdi. Naprotiv, nekada su itekako glasni, otvoreno i kritički govore o korupciji, nepotizmu, pohlepi, eksploataciji radnika itd. Naš uticaj u društvu recipročan je našoj realnoj moći. Osim riječi i podsjećanja na Božiju kaznu onima koji nered čine na Zemlji, osim pozivanja na savjest onima koji se poigravaju vlastitom sudbinom čineći nepravdu drugima, hatibi nemaju druga i efikasnija sredstva uvjeravanja. To, naravno, ne znači da hatibi žele preuzeti druge prerogative kojima raspolaže država. Nikako! Mi se, kao i naši građani nadamo, da će država maksimalno koristiti sve prerogative kojim se štite ljudska prava, prava radnika kao i prerogative kojima se ograničavaju i sankcionišu zloupotrebe položaja i kršenje zakona.

Ovo je izborna godina i Islamska zajednica je već poduzela određene aktivnosti u cilju osnaživanja imama i zaštite Islamske zajednice od negativnih utjecaja. Još 2016. godine Rijaset je donio Uputstvo za hutbu i kodeks za hatibe. Pred imamima je vrlo težak izazov. Sa jedne strane vjernici očekuju savjet, a sa druge strane imami moraju ostati nepristrasni.

Uputstvom za hutbu i kodeksom za hatibe regulisana su neka posebna pitanja sadržaja, forme i strukture hutbe. Između ostaloga, Uputstvom se eksplicitno zabranjuje da hatibi drže političke govore, da u hutbi agitiraju za političke stranke i njihove kandidate.

Najviši autoriteti Islamske zajednice javno su iznosili svoj stav o tome da Islamska zajednica nema svoje stranačke miljenike i favorite. Islamski izvori, Kur'an i hadis dakako, sadrže opća pravila, norme i smjernice koje se tiču vlasti, rukovođenja i načinu delegiranja pojedinaca za vršenje javnih funkcija. Interpretativni muslimanski genij napisao je sjajne eseje i djela o moralnim principima na kojima počiva stabilna i prosperitetna vlast, ali i državna zajednica.

Jedno djelo takve vrste pod naslovom Temelji mudrosti o uređenju svijeta napisao je i naš znameniti alim Hasan Kafija Pruščak. Hatibima niko ne može osporiti pravo da vjernike upoznaju sa takvim dragocjenim sadržajima, sa nečim što možemo nazvati abecedom političke filozofije islama.

Izvor: Al Jazeera