digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

U vremenu kada je ponovo aktualizirano moguće donošenje Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, u entitetu RS i Srbiji negatori genocida naprosto vape da o Srebrenici iznesu svoju „percepciju“. Toliko se pojavilo „stručnjaka“ za genocid da čovjeku više nije jasno kako isti nisu svoje naučne kapacitete iskoristili i odbranili Mladića, Karadžića i ostale optuženike pred Haškim tribunalom.

Za Preporod je govorio dr. Marko Attila Hoare, profesor na Odsjeku za političke nauke i međunarodne odnose Univerziteta “Sarajevo School of Science and Technology” (SSST) u Sarajevu

Najava svečanog otvaranja Vakufskog tržnog centra u Sanskom Mostu, u okviru manifestacije Vakufske direkcije IZ u BiH “Dani vakufa u Bosni i Hercegovini 2024”, izmamila je niz reakcija među kojima su i brojne negativne. Tvrdnje da Islamska zajednica treba graditi fabrike ne prestaju ni kada se unapređenjem vakufa kreiraju nova radna mjesta.

Woke i antiwoke su, svakako očekivano, polarizirali američko društvo, što se - ne beznačajano - proširilo i širom drugih zapadnih društava. Politike desnice u susretu sa zahtjevima pristalica woke kulture se često i pojačavaju. Otuda se produbljuju polarizacije društva ili kulturni ratovi

“Genocid se nikad ne desi samo tako!” (Genocide never happens out of nowhere!) - kažu učenjaci. Prema studiji Gregoryja H. Stantona, predsjednika organizacije „Genocide Watch”, a ranije profesora studija genocida na Univerzitetu “George Mason” u Arlingtonu, Virginia, (SAD) postoji deset faza genocida.

Sikofanti i produžena ruka Beograda u RS-u prelaze granice provokacije. Nadaju da će Bošnjaci reagovati, čime bi se situacija dodatno pogoršala. Time bi se barem u očima svoje domaće (glasačke) javnosti opravdalo to što će i dalje, ukoliko se ovako nastavi, trpjeti teški finansijski kolaps u koji ovaj enitet pada strmoglavom brzinom. Računaju to obrazložiti povikom o ugroženosti i svime što učitavaju ovoj rezoluciji.

Pored stalnih negativnih medijskih poruka o stanju u državi, radnička snaga se bori i s realnom nesigurnošću koju donose brze izmjene u globalnoj svjetskoj ekonomiji. Mnogima je karijerni cilj posao u “državnim firmama” koje pružaju kakvu-takvu sigurnost, a koji se kruniše penzionisanjem. Sa zadrškom se gleda na one koji napuštaju sistem i otiskuju se u karijere koje su fleksibilne i dinamične te kojima upravlja pojedinac, a ne organizacija.

U novom printanom izdanju Preporoda 9/1259 od 1. maja 2024. čitajte:

Srbiju njen sadašnji predsjednik Vučić ne vraća na Miloševićeve postavke! Zapravo, on i njegovi prethodnici, uz jedan kratkotrajni izuzetak, već tri i po decenije svim silama i sredstvima održavaju Srbiju, pa i cijeli srpski narod na temeljnim postavkama Miloševićeve politike iz 1990-ih, a ona je na prostorima bivše Jugoslavije iza sebe ostavila stotine hiljada ubijenih, milione prognanih i ogromna razaranja. Ta politika je agresivno-ekspanzionistička i nacional-šovinistička, koja istovremeno sav svoj narativ bazira na tezi o ugroženosti Srba i mantri kako je čitav svijet okrenut u zavjeru protiv srpskog roda.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine