Migranti nisu dobrodošli

U Njemačkoj, Italiji, Holandiji, Švedskoj, Danskoj, Velikoj Britaniji, Španiji i Francuskoj – između 33% i 51% ispitanika smatra da dolazak migranata povećava rizik od terorističkih napada u njihovoj državi – dakle od jedne trećine ispitanika do čak polovine! Nešto više zabrinjavajuće od toga je činjenica da su populistički pokreti prerasli u aktivne i dobro organizirane političke stranke koje dobivaju sve veći broj mjesta u zakonodavnim tijelima: u osam zemalja u kojima je PEW centar obavio 16,000 intervjua, u prosjeku četiri od svakih deset ispitanika imaju pozitivno mišljenje o populističkim strankama. Primjera radi, u Danskoj 34% ispitanika podržava Dansku narodnu stranku, u Velikoj Britaniji 23% ispitanika podržava Stranku za nezavisnosti Ujedinjenog Kraljevstva, dok 16% ispitanih Francuza podržava Nacionalni front. Bitno je istaknuti da je istraživanje pokazalo kako nema znatnih razilaženje među populistima bilo da pripadaju tradicionalno lijevo-orijentisanim, desno-orijentisanim ili centrističkim strankama.

Istraživanje je dodatno pokazalo povezanost između vjerskog identiteta i stavova o migrantima, izbjeglicama i vjerskim manjinama. Naime, izraženiji kršćanski identitet u Zapadnoj Evropi je u većoj mjeri asociran sa negativnim stavovima prema migrantima i vjerskim manjinama. Zapadni-evropljani koji se samoidentifikuju kao kršćani, bilo da praktikuju svoju vjeru ili ne, su skloniji negativnim stavovima o muslimanima i Jevrejima nego oni koji za sebe kažu da su ateisti. Međutim, čak i među kršćanima postoje razlike: katolici su skloniji imati negativne stavove o muslimanima nego protestanti. Više je intervjuisanih katolika, nego protestanata, kazalo kako ne bi željeli muslimane za članove svojih  porodica, ne bi dozvolili muslimankama nošenje ‘’vjerske odjeće’’ i ne bi se osjećali komotno sa povećanim brojem muslimana u svojim državama. Kao ilustrativan primjer možemo navesti Veliku Britaniju: 35% intervjuisanih katolika u toj zemlji smatra da muslimankama ne treba dozvoliti nošenje ‘’vjerske odjeće’’ dok isto smatra svega 16% ispitanih protestanata.

Seyyed Hossein Nasr je jedan od najznačajnijih savremenih islamskih učenjaka i filozofa. Rođen je 1933. godine u Iranu, a školovao se na MIT-u i Harvadu. Bio je rektor Teheranskog univerziteta i osnivač Iranske akademije za filozofiju. Od 1984. godine predaje islamske nauke na Univerzitetu “George Washington” gdje je danas profesor emeritus. Autor je preko 25 knjiga i preko pet stotina naučnih članaka, a njegove knjige i tekstovi prevedeni su na brojne svjetske jezike uključujući i bosanski.

Poštovani profesore Nasr, prošlo je već pet godina otkako niste dali intervju za neke bosanske novine, stoga Vam zahvaljujem, što ste izdvojili vrijeme da odgovorite na nekoliko pitanja za Preporod. Na početku, možete li nam, reći na čemu ste radili posljednjih pet godina?

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim. Prvo želim poselamiti profesora Karića, mog starog prijatelja. Drago mi je i hvala Allahu da je dobro i da još uvijek radi. Želim mu dug i uspješan život kao i mojim ostalim prijateljima u Bosni, Rešidu Hafizoviću, Nevadu Kahteranu, Mustafi Ceriću i ostalima. Sve ih poznajem veoma dugo i želim im dobro, kao i bosanskoj zajednici koju osjećam bliskom. Imao sam zadovoljstvo posjetiti Bosnu devedesetih godina, nedugo nakon razarajućeg rata, istovremeno radosnom i tužnom prigodbom. Radosnom u smislu upoznavanja ove vitalne islamske kulture u srcu Evrope te dobrih muškarca i žena posvećenih duhovnom i intelektualnom životu, a tužnom zbog mnoštva mezara bosanskih mladića ubijenih u ratu što je jedan od najtužnijih prizora koje sam vidio u životu. Tada je predsjednik Izetbegović izrazio želju da me vidi. Nikada neću zaboraviti izvanredan razgovor koji smo vodili.

Uvijek sam se osjećao dijelom bosanskog naučnog svijeta, posebno od ranih devedesetih kada su počeli prevodi mojih djela na bosanski jezik.

Kad je u pitanju moj rad u posljednjih pet godina, najvažniji dio je izučavanje Kur’ana. To je novi prijevod i komentar Kur’ana, koji također uključuje i eseje o Kur’anu, koje su napisali muslimani sunnije i šiije. Za komentar su korišteni i sunnijski i šiijski izvori, što je rezultiralo djelom koje predstavlja nesektaško univerzalno razumijevanje Kur’ana. U to sam uložio oko deset godina svog života radeći sa tri-četiri mlada naučnika koji su rođeni na Zapadu, ali su muslimani. Postavio sam pitanje izdavaču Haperu, zašto bi nemuslimani radili na projektu The Study Qur’an, ako su na projektima The Study Bible i The Study Torah radili kršćani i jevreji? Naručio sam seriju eseja o različitim sadržajima Kur’ana od naučnika koji dolaze sa različitih univerziteta, od šejhu-l Azhara do mladih modernih naučnica, od Malezije do SAD što pokriva cijeli islamski svijet i geografski i starosno. Rezultat ovoga rada je knjiga od dvije hiljade stranica koja je, el-hamdu lillah, objavljena prije više od godinu dana. Knjiga se prevodi na turski i perzijski te na malajalam (jezik južne indijske pokrajine Kerala, op. prev.) i druge indijske jezike i nadam se da će se prevesti na francuski i španski. Francuski zbog sjeverne i zapadne Afrike, a španski zbog centralne i južne Amerike, gdje također postoji veliki interes za islam i naravno zbog same Španije. To je bio moj glavni rad, ali pored toga napisao sam i brojne eseje, kao što uvijek radim. Završio sam prijevod Kitab al-Masha'ir, Knjigu o metafizičkim prosezanjima (Book of Metaphysical Penetrations) Mulla Sadre, a uređenje i pisanje predgovora sam dao Ibrahimu Kalinu, jednom od najodabranijih studenata koji je kod mene radio doktorat. On se poslije vratio u Tursku i sada radi kao viši savjetnik predsjednika Turske. U ovom periodu sam objavio tri knjige na perzijskom jeziku koje još nisu prevedene na engleski kao što jeste većina drugih. U formi su pitanja i odgovora, ali su intelektualni i duhovni radovi i jednom će, možda, postati dostupni ljudima izvan perzijskog govornog područja.

Nekada se pojave i loši prijevodi, pa sam dio vremena potrošio pregledajući prijevode mojih djela na francuski, arapski, perzijski, engleski pa i njemački jezik. Moj njemački je slab u poređenju s drugim jezicima, ali djelimično ga poznajem, kao i španski i italijanski.

Zapadna štampa o islamskom svijetu

Da li ste i dalje zaokupljeni, kao što ste bili prije, problemima sa kojima se susreće moderni islamski svijet?

Ja imam 85 godina i moja glavna preokupacija je da se pripremim za susret s Allahom. Ipak, još uvijek sam vrlo aktivan kao učenjak i učitelj. Radim kao profesor puno radno vrijeme. Naravno da se interesujem za te probleme, često me ljudi zaustavljaju i traže savjet. Dat ću vam primjer. Jedan od problema nametnut islamskom svijetu, koji smatram vještačkim je pitanje sunnijsko-šiijske podjele, što neprijatelji islama mogu iskoristiti protiv nas. Treba početi s nama koji smo sami sebi neprijatelji. Prije pedeset godina niko o tome uopće nije govorio. To što se u zapadnoj štampi piše da su sunnije i šiije uvijek ratovali jedni protiv drugih potpuno je apsurdno. Prije samo pola stoljeća, 1964. godine, osnovana je Aga Kan katedra za islamske studije na Američkom institutu u Bejrutu. Tamo sam upoznao na stotine muslimanskih porodica u kojima je muž bio musliman sunnija, a žena muslimanka šiijka ili obrnuto, niko o tome nije čak ni razmišljao. Naravno, Osmanlije i Safavije su ratovali, ali to su bile dvije imperijalne sile. Čak i tada postojale su plodne umjetničke razmjene. Koliko je samo perzijskih kaligrafa djelovalo u Istanbulu! Bosanci i njihovi radovi dolazili su iz Istanbula u Iran. Bilo je mnogo intelektualnih i drugih preplitanja, nije bilo kao što se to sada želi prikazati. Ovo pitanje se raspiruje i našom glupošću, posebno ekstremnih sunnija s pokretima koji su počeli u Afganistanu i sada s IDIL-om i sličnim pojavama. Neću spominjati sve one takozvane „islamske fundamentalističke pokrete“ od kojih najizraženiji dolaze sa sunnijske strane. Broj šiija koji svaki dan gube živote u Pakistanu i Indiji naprosto je zapanjujući. Mnogi istaknuti naučnici idu u Irak, zapadnjački i muslimanski naučnici, Arapi i Perzijanci. Oni žele da sretnu Ajatollaha Sistanija i velike šiijske vođe, jer žele da shvate gdje da idu, šta da rade i slično. Savjetovanje smatram vjerskom dužnošću jer o tim pitanjima koja su važna za budućnost islamskog svijeta znam više od većine drugih ljudi.

Islamske studije na Zapadu razvijaju se dugi niz godina. Da li se na njima izučava dovoljno tradicionalni islam?

Nedovoljno se izučavao, ali sve više se izučava. Kad sam bio na Harvardu, radio sam doktorat iz historije nauka, ali sam također studirao i islamske nauke sa Sir Hamiltonom Gibbom, koje su se mnogo manje izučavale nego sada. Mi smo samu ideju tradicionalnog islama stavili na mapu. Nije da ga svi prihvataju i razumiju, ali sada su perenijalna filozofija, islamske studije i ljudi kao što sam ja dobro poznati. Mi smo svjesni da predstavljamo veoma važan pogled na islam.

Prije pedeset godina, uopće nije bilo tako. Dakle stvari izgledaju mnogo bolje. Osim toga, treba spomenuti muslimane iz druge generacije doseljenika. Prva generacija nakon što se doselila ovdje, morala je zarađivati novac, tako da nije bila veoma zainteresirana za islam. Slijedeća generacija je ekonomski i socijalno situirana i mnogi su zainteresirani za islam. Među njima su neki veoma nadareni mladi islamski učenjaci pakistanskog, arapskog, perzijskog i najviše turskog porijekla. Iz jugoistočne Azije znam nekoliko mladih ljudi. Nisam u potpunosti obeshrabren. Predajem preko pedeset godina. Počeo sam karijeru predajući na Harvardu, zatim sam predavao dvadeset godina u Iranu, a zatim ponovo trideset godina u SAD-u. Imam veoma dugo iskustvo u podučavanju i kada pogledam iza sebe, nisam nesretan, kad je riječ o - neću reći progresu - već napredovanju islamskih studija u ovoj zemlji.

Šta bi bila Vaša poruka muslimanskoj omladini u Bosni?

To je veoma važno pitanje. Tri stvari: prvo, da ih ne zavara sjajna površina modernosti, da razmisle dobro. Modernost kao filozofija već je u ćorsokaku, ona ubija svijet, ubija prirodu, ubija sve. Mi ne možemo slijediti put koji je došao u slijepu ulicu kao što je ovaj, zato moramo držati naše oči otvorenim. Bosanska zajednica je u vrlo dobroj situaciji jer ovome može svjedočiti iz blizine, mnogo bolje nego ljudi iz Bangladeša ili Sumatre. Vi vidite moderno zapadnjačko društvo oko sebe, tako da možete biti neka vrsta očiju i ušiju islamske inteligencije.

Drugo, da oživite i očuvate svoju sopstvenu intelektualnu tradiciju, koja je kao dio osmanskog svijeta, veoma bogata. Vaši veliki učenjaci imali su kontakte sa Istanbulom, Bursom i ostalim centrima osmanske kulture i bili veoma istaknuti. Oni su, također, imali centralnu ulogu u odnosu na ostale muslimane Balkana kao što su Albanci, Makedonci, Kosovari i ostali. Mislim da je veoma važno da Bosanci sačuvaju tu vrstu jedinstva evropskog islama među starim evropskim muslimanskim zajednicama.

Treće, što mislim da je veoma važno: Bosanci imaju mnogo bolju priliku da nauče zapadne jezike, da znaju kakav je zbilja Zapad. Vi nemate mnogo utjecaja na islamski svijet sada, ali ako počnete da pišete o značajnim pitanjima, kao što su: kako se islam može suočiti s modernom civilizacijom i sačuvati svoj integritet, imat ćete mnogo prepreka, ali predstavljat ćete intelektualni dio islamskog tijela, mozak islamskog tijela, oči islamskog tijela. Vi možete pomoći ljudima u Egiptu, Pakistanu, Iranu i drugim mjestima. Smješteni ste u srcu Evrope, gotovo da svi znate neki od evropskih jezika, treba vam samo nekoliko minuta do Beča, Pariza i ostalih evropskih velikih centara, tako da možete zaista biti uši i oči za ostatak islamskog svijeta.

Navest ću vam jedan obrnut primjer. Kada su Zapadnjaci htjeli da osvoje islamski svijet oni su iskoristili maronite iz Libanona, malu kršćansku zajednicu koja im je pomogla i dugi niz vremena bila uši i oči Francuzima. Naravno, ovdje nije ista situacija, ovo samo navodim kao primjer. Mislim da će čitav balkanski region s Bosnom u svom centru, inša-Allah, kao i Albanija postati značajan i imati veoma važnu ulogu, ako uspije kod sebe postići intelektualno samopouzdanje. Veoma mi je drago da su moji skromni radovi prevedeni na bosanski jezik, kao i na albanski, što je put da se i tamo oživi muslimanski intelektualni sloj koga je uništio Enver Hodža, mnogo gore nego što je to bilo u Bosni. To bi bilo sve što imam da kažem, molim se za Vas, a i Vi sami dio ste tog procesa.

Cijeli intervju u printanom izdanju od 1. septembra

Redaktura prijevoda: Asim Zubčević