digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Sarajevo, 26. april 2018. (MINA) - Susretom u Bijeloj kući Reisu-l-ulema je jučer nastavio radni dio posjete Sjedinjenim Američkim Državama. Delegacija Islamske zajednice je imala priliku sastati se g. Williamom B. Berkleyem, direktorom Ured za evropske poslove u Vijeću za nacionalnu sigurnost. Sastanku je prisustvovala i direktorica za pitanje borbe protiv terorizma, Lauren Donatucci.

Bavarska konzervativna vlada naredila je postavljanje križa na ulazu svih pokrajinskih administrativnih zgrada.

Sarajevo, 24. april 2018. (MINA) – Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u pratnji direktora Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta IZ u BIH Razima Čolića boravi u višednevnoj posjeti Sjedinjenim Američkim Državama.

Dana 21. aprila 2018. godine u džematu ICBMN, Minneapolis upriličene su druge po redu hatme. Na ovoj svečanosti pored imama domaćina, prof. Jasmin ef. Suljkanovića, prisustvovali su imami hfz. Nermin ef. Spahić i Sulejman ef. Čaušević. Na ovoj svečanosti je prisustvovao veliki broj gostiju iz drugih gradova: Chicago, Des Moines, Rochester i Waterloo.

Sarajevo, 24. april 2018. (MINA) – Danas je pod predsjedavanjem zamjenika reisu-l-uleme Huseina ef. Smajića održana 45. redovna sjednica Rijaseta IZ u BiH

Marta ove godine Odjeljenje za odnose sa javnošću ovog suda je objavilo pregled njegove aktivnosti u periodu 1959-2017. Tu se nalaze interesantni podaci o brojevima slučajeva, državama koje su involvirane i predmetima presuda.

Kako je poznato, Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) u Strasbourgu je međunarodni sud koji raspravlja i odlučuje o zahtjevima pojedinaca ili država o navodnom kršenju prava i sloboda garantovanih u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima iz 1950. (stupila na snagu 1953. godine). Sud je osnovan 1959. godine a prvu presudu donio je 14. novembra 1960. godine.

Marta ove godine Odjeljenje za odnose sa javnošću ovog suda je objavilo pregled njegove aktivnosti u periodu 1959-2017. (ECHR Overview 1959-2017). Tu se nalaze interesantni podaci o brojevima slučajeva, državama koje su involvirane i predmetima presuda. Ovdje se osvrćemo na opšte podatke iz ovog pregleda i one koji se odnose na BiH.

U periodu 1959-2017. godine Sud je donio više od 20.600 odluka. U 80% odluka Sud je našao da se radilo o kršenju Evropske konvencije o ljudskim pravima. Sudu je podnijeto 798.600 aplikacija.

U pogledu predmeta presuda, njih 40% odnosilo se na kršenje čl. 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima (pravo na pravično suđenje). Druga po broju su kršenja čl. 5 Evropske konvencije o ljudskim pravima (pavo na slobodu i sigurnost). Oko 15% slučajeva odnosilo se na kršenje prava na život i zabranu mučenja i nečovječnog postupanja.

U pogledu prava na slobodu mišljenja, savjesti i vjere Sud je donio 71 presudu. Na BiH se odnosi samo jedna presuda. Ovi brojevi presuda o utvrđenim kršenjima prava na slobodu vjere ili uvjerenja su mali u odnosu na duge sudske postupke (5.668), kršenje pravo na pravično suđenje (4.712), život i sigurnost (3.546), nehumano i ponižavajuće postupanje (2.044) i slično.

00Cijeli tekst

 

Habib’s je brazilski lanac restorana brze hrane specijaliziran za bliskoistočnu kuhinju. Ima više od 475 poslovnica širom zemlje, a odnedavno je počeo širenje i izvan Brazila u SAD i Meksiko. Poznat je po vrlo niskim cijenama i ukusnim, pomalo egzotičnim jelima. Uprkos tome što u Brazilu od ukupnog broja stanovnika Arapi čine samo 0,48 % bliskoistočna jela su vrlo popularna otkada su u tu južnoameričku zemlju došle izbjeglice sa Bliskog istoka, posebno iz Libana i Sirije. Habib’s je osnovao pekar Alberto Saravia porijeklom iz Portugala koji osobno nema nikakve veze sa Bliskim istokom. Ideja mu se rodila 1988. godine kad je u njegovu pekaru došao bolesni starac arapskog porijekla i zamolio ga za posao. Pošto nije imao pogodnog radnog mjesta za Arapina koji je u svojoj zemlji nekad bio uspješan kuhar, Alberto je odlučio otvoriti mali restoran sa bliskoistočnom kuhinjom za koju se do tada uopće nije znalo u Brazilu. U malom restoranu je zaposlio starca i vjerovao je da će, kao nešto potpuno novo, možda pobuditi interesovanje Brazilaca. Krajem godine otvoren je restoran nazvan Habib’s. Prije Habib’sa u Brazilu se bliskoistočna kuhinja nudila u samo nekoliko ekskluzivnih i vrlo skupih restorana. Od prvog dana ispred restorana su se uhvatili redovi jer je interesovanje bilo ogromno. Da bi zadovoljio veliku potražnju Habib’s je vrlo brzo počeo rasti i postao je jedan od najbolje rastućih biznisa u Brazilu. Trenutno je Habib’s najveći lanac restorana arapske brze hrane na svijetu, a i treća fast-food kompanija po veličini u Brazilu.

Međutim, danas je moderna prehrambena industrija nezamisliva bez arapske gume kao glavnog emulgatora jer je neškodljiva, a bez ikakvog ukusa i mirisa. Od nje se prave žvakaće gume. U popularnim gaziranim pićima omogućava ujednačenu emulziju rastvora šećera i arome u vodi.  Isto kao i arapski brojevi, koji su preko muslimana iz Indije došli u Evropu, pa su zbog toga nazvani arapski, tako i arapska guma iako porijeklom iz Afrike zbog muslimanskih trgovaca nosi takvo ime.

 

Priča prva: Vjernici razumiju

Veliki test našeg strpljenja su dvogodišnjaci sa svojim istraživačkim duhom i željom da upoznaju baš sve što se nalazi u njihovoj neposrednoj blizini. Posebno iskušenje je kada se nalazite u zatvorenom prostoru gdje su njihove istraživačke ideje skučene, a želje postale intenzivnije. Jednoga dana, šetajući, ili realnije kazano, trčeći po trgovinskom centru u Splitu, nađoh se uključena u jednu vrlo pozitivnu priču. Ovakve i slične pozitivne priče nisu nikakva ekskluziva našeg vremena, ali su nažalost postale, s obzirom koliko smo kao društvo zagađeni i kontaminirani ljudskom zlobom i pakošću kakvu samo čovjek može da smisli. Kada dođem u Split potrebno mi je oko 30 minuta da se naviknem na poglede znatiželjnika, s obzirom da sam s mahramom drugačija od ostalih prolaznika, kako turista tako i lokalnog stanovništva. Ne smatram to kao nešto loše, nego se tada pokušam poistovijetiti sa razmišljanjima znatiželjnih lica koja su “primorana” svakodnevno da slušaju ili gledaju putem medija o ženama koje se odluče na takav način odijevanja, time gradeći različite predrasude o njima. Naravno da im nije lahko da me prihvate tek tako, kada nas društvo generalno ne prihvaća. Ali, znam da ljudi u svojoj biti nisu zli, te da bi se svaka predrasuda otklonila samo da im se pruži prilika ili da sami sebi pružimo priliku, te da u jednom trenutku našeg slobodnog vremena malo više pažnje posvetimo tim opakim predrasudama čije smo sluge.

Takav je vjerovatno i glavni sudionik moje pozitivne priče, koji je prije svega “stanovnik svijeta”, a onda Evropljanin, Hrvat ili nešto drugo. U duši, on je stanovnik svijeta, jer je njegova duša slobodna i otvorena za sve ljude bez obzira kakvi njihovi vidljivi identiteti bili.

U tržnom centru u Splitu … Moja Merjem je neumorna od obilaska prodavnica, dijete ne odustaje od trčakaranja po stepenicama, pomijeranja izložbenih lutki i svega što se da pomjeriti s mjesta. U takvom jednom trenutku u kojem suprug i ja pazimo šta će ona slijedeće da uradi, bivam zauzeta traženjem nečega po torbi što je Merjemi bilo potrebno. Odjednom čujem dvije najljepše riječi koje su me naprosto razgalile. Što zbog zbrke i trčkaranja za Merjemom, to zbog buke koja se prolamala cijelo poslijepodne, jer su vikendi u trgovinskim centrima ispunjeni raznim zabavnim aktivnostima. Čujem: “Es-selamu alejkum!”

Mahinalno podižem i spuštam glavu prema torbi, misleći da je to neki od naših Bosanaca koji je učtivo želio da me poselami jer sam pokrivena. Na sebi je imao uniformu kakvu nose čuvari u bankama.

Čujem slijedeću rečenicu koja mi privlači pažnju mnogo više nego prva: “Ja nisam musliman”.

Osmijehom mu pokažem zanimanje i radost, a on dalje govori sa veselim izrazom na licu: “Da, nisam musliman, ali znam šta ove riječi znače i od srca Vam želim mir”! Uspijem mu odgovoriti:”Hvala Vama od srca”, a ne uspijem dodati misao:”I hvala vam što ste mi razvedrili dan”.

Mahir je već bio odmakao i nije uspio čuti ni vidjeti ovaj naš kratki susret, a zbog brzine kojom se sve to dogodilo i sama posumnjah u njegovu realnost. Međutim, realnost je neupitna jer je ostavila traga na moju dušu, i dala mi poleta da i dalje vjerujem da u ovom našem kontaminiranom društvu još uvijek ima ljudi koji su “stanovnici svijeta”, kojima je naša raznolikost prilika za individualnu spoznaju i rast.

Hvala dragom Allahu koji sve stvara različito, a opet to različito biva razlogom spajanja i stvaranja nove sličnosti i podudaranja među Njegovim stvorenjima. Vjernici razumiju.

 

ADEM GARIĆ

Rođen u Tešnju. Gazi Husrev- begovu medresu i Fakultet islamskih nauka, završio u Sarajevu.

Dobitnik druge nagrade MAK DIZDAR za poetski prvijenac Otići u Švedsku, Stolac 2015. Poeziju je objavljivao u časopisima: Život, Strane, Avlija, Preporod...

SELIDBE

Godinama posmatram dženaze.

Te posljednje ispraćaje. Postrani.
Gledajući u dva metra pod zemljom.

Zvekeću lopate. Dobuju grumenčići.
Žamore glasovi. Raste Kuća.

Kaže se da umrli čuje
Topot ljudi u odlasku.
Ljudi koji ga zatrpaju
Brzinom lavine.

Isto tako odjekuju
Riječi, hodnicima sjećanja
Godinama nakon rastanka.

ZAPIS

Ujutro nazovem majku ili popodne,
kad se vraćam iz džamije.

Jutrom zamiriše behar
kroz otškrinut
Automobilski prozor.

Duž ulica su redovi bijelih krošnji
poput lijepih riječi koje mi često nedostaju.

U Bosni je podne kad je Ovdje jutro.
U Bosni je akšam kad je Ovdje podne.
Vrijeme je Ovdje zlatna prašina.

Kopači na sve strane razastiru satre
Po obronicma dana.
Zlata je u jamama vremena sve manje i manje.

Primjećujem da je nebo plavo, trava zelena
zemlja je mokra poslije kiše.

Dakle, sve je isto, a ništa opet isto nije.
Ne kažem to radi sjete
Već radi Istine.

Sličica Želim Print

DRUGI PETAK U USA

U džamiji sam danas upoznao Ishaka.
Amerikanca koji se vratio Islamu.
Razmijenili smo poneku riječ.
On na bosanskom, ja na engleskom.
Iza njegove guste, crne brade
Blistali su redovi
Pravih zuba
Dok smo utvrđivali
Jedan drugome porijeklo.
Nas dva stranca u jednoj zemlji.

KAD ODEŠ

Peći će se kahva.
Oni što ostaju
Svodit će poslove i račune.
Nekako s proljeća
Kad neorana njiva nikog ne čeka.
Kad mokrim ulicama
Izmile kolone.
Kad odeš.
Pričat će o tebi
Krateći svakodnevnu dokolicu.

Ostat ćeš u pričama.
Kao digresija.
Kao pošalica.
Kao hikaja.
Kao ibret.

Kad’ odeš
Otiš’o si.

RAT I MIR

Kosu smo prali
na minus petnaest.
Zećir mi, sjećam se
poljeva mlaku vodu
dok stojim u bijelom
tranšeju do pasa.

nekolicina je mještana
u selu iznad kojeg smo
čuvali liniju
vrata na hali prikovana
velikim ekserima desetkama.

kako čujem ovih dana
onaj Lipiš
ime sam mu zaboravio
koji linije ni na obdan nije vidio
prima nekakvu vojnu
i nekakvu invalidsku penziju.

Zamisli!

DŽENAZA U JANUARU

Selo u kojem je dženaza
Udaljeno je petnaestak kilometara.
Od toga sedam ili osam
Strmi je makadamski put
Uz koji se i ljeti s mukom uspinje.

Toliko da auta stenju, kašlju, hropću
K’o da će svakog časa izdahnuti.

Žena, rahmet joj duši, na samrti
K’o svi prognani u bijeli svijet
Imala je samo jednu želju
Kosti da joj se smire u rodnoj grudi.

To je kao dugo očekivani, mukotrpni
Stoput odsanjani povratak
Prostranim livadama djetinjstva.

ČOVJEK I NAROD

Jedan gled’o svoja posla.
Malo kad govorio.
Mnogo šutio. Belaja nije pravio.
Pa rekoše; Što je pametan mašala.

Iš’o u školu. Osmoljetku. Utabanu stazu pratio.
U irgete otiš’o. Lijepo se oženio.
Mnoge belaje na leđima iznio. Prav ost’o.
Pa rekoše; Što je pametan mašala.

Preko granice, kroz grmljavinu rata, Šmugnuo.
Švabicu za papire uzeo. Sramotu sakrio.
Kući se s koferom vratio. Iz kofera marke vadio.
Pa rekoše; što je pametan mašala.

Ovce čuvao. Ovce prodavao.

Od ovaca pare pravio.
S velikim čobanima se spetljao. Torove proširio.
U odjelo uskočio. Pa rekoše; što je pametan mašala.

Čitali ga stari. Čitali ga mladi. Čitalo muško. Čitalo žensko.
Od mudrosti njegovih riječi sliku sebi pravilo.
Sliku o nepogriješivom mudracu.
Pa rekoše, što je pametan mašala.

Jedan glasno progovorio. Kipove im porušio.
Putem neprohodnim krenuo.
Na ljutite povike; vrati se budalo jedna budalasta.
Nije se obazirao.

SAN O ZEMLJI

Deset sam godina živio u Sarajevu.
Onda sam otišao.

S trudnom ženom.
U crvenom iznajmljenom kombiju.
S tri kofera i šest crnih vreća.

Jednu sam bacio u kontejner
U Bakarevoj.
Poslije ću shvatiti
Da su tu bile najskuplje i najljepše stvari.
Halal bilo.

Deset godina, a onda sam, rekoh
Otišao. Odlazak mi oči otvorio.
Oči za Bosnu. Oči za Hercegovinu.

Tri su godine kako mi naumpada.
Na san mi izlazi.

Bosna nije samo Sarajevo.
Bez Sarajeva Bosne nema.
San se protumačio.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine