digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

 

Prema hadisu naša njiva, livada, brežuljak je mjesto za ibadet; naša rijeka, potok, izvor je naša abdesthana; naše nebo iznad nas naša džamijska kupola. Koliko smo svjesni toga?

Prošle godine Uprava za vjerske poslove u suradnji s Vakufskom direkcijom imala je izvrstan projekat “Vakufim svoje vrijeme“, u kojem su učestvovali učenici mekteba i drugi zainteresirani. Projekat je podrazumijevao da se svi mektebi na području jednog medžlisa uključe u akciju čišćenja i uređivanja vakufa, te pomoći drugim licima koja su u stanju socijalne potrebe. Pitanje je hoće li ovaj projekat dobiti svoj kontinuitet, ali je prošlogodišnji izazvao interesovanje javnosti, naročito u pogledu čišćenja javnih površina koje su tradicionalno vezane za Islamsku zajednicu.

“Cilj ove akcije je da se mladi uče šta je vakuf, da razvijaju svoju islamsku i društvenu odgovornost prema drugima i ekološkom okruženju. U trideset džemata očišćena su 72 vakufska objekta, posjećene su 32 stare samačke porodice i očišćeno je ukupno 25 mezaristana“, kazao je glavni imam Medžlisa Doboj Bajro-ef. Džafić, koji je istakao kako su u akciji na području Doboja učestvovala 1.302 učenika koji su u obliku društveno korisnog rada uvakufili ukupno 3.906 sati rada i aktivnosti.

Svijest o Poslanikovoj oporuci

Ove akcije su održane i u drugim Medžlisima, dok Medžlis Tešanj, prema riječima glavnog imama Medžlisa Tešanj Fuad-ef. Omerbašića, već duže vrijeme organizira akcije čišćenja vakufskog dobra početkom proljeća te nastoji promovirati svijest o ekologiji i kroz mektebe. “Imamo i potpisan protokol o saradnji između Medžlisa IZ Tešanj i UG “EKO-MLADI”. Saradnja se prvenstveno provodi na projektima održivog razvoja: zaštita okoliša, energetska efikasnost, promovisanje značaja selektivnog prikupljanja otpada i recikliranja“, kazao je efendija Omerbašić. Jedan od tešanjskih imama, koji svake godine organizira akciju čišćenja s učenicima, jeste i Ramo-ef. Svrzo. “Još jedan razlog nas čini posebno pozvanim da se brinemo o čistoći Zemlje na kojoj živimo jeste poruka Poslanika, a.s. da nam je Uzvišeni Allah cijelu Zemlju učinio mesdžidom. Iz toga proizilazi da je naša njiva, livada, brežuljak mjesto za ibadet, da je naša rijeka, potok, izvor naša abdesthana, da je naše nebo iznad nas naša džamijska kupola. A, to onda opet znači da kao što smo obavezni da se brinemo o čistoći svojih džamija u kojima klanjamo i ibadet činimo, treba da se brinemo i o čistoći cjelokupne zemlje“, kazao je efendija Svrzo, postavljajući pitanje: “Jesmo li i koliko smo toga svjesni? Ako je suditi po gomilama smeća posvuda razbacanog onda, zaista, nismo“.

Sličica Želim Print

Sva nečistoća završi u vodi

Prema informacijama KJKP “Rad“ Sarajevo Bosna i Hercegovina je označena kao zemlja u kojoj ne postoji nestašica pitke vode. Najvažniji element bez kojeg se ne može živjeti je voda, a samo u okolini Sarajeva registrovano je 1.380 vrela i izvora pitke vode. Prema provedenim istraživanjima svjetskih organizacija, voda iz planinskih predjela BiH klasifikuje se u sami vrh globalne rang-liste pitkih voda po kvaliteti.

“Nažalost, problem onečišćenih i zagađenih rijeka, ali i ostalih dijelova našeg prirodnog okruženja je veoma aktuelan u našoj državi. Vodeni sistemi su završni recipijent zagađujućih materija, odnosno mjesta u koja sav otpad koji se nesavjesno odlaže u naš prirodni okoliš, na kraju i završi. Slika ovakvog stanja se može vidjeti na putevima kroz centralne dijelove BiH, tačnije u središnjim riječnim tokovima, gdje je jasno vidljiv stepen fizičkog onečišćenja rijeke Bosne. Nakupljene kese, plastične flaše, limenke i drugi otpad, vidljivi uz rubne dijelove korita i njegovog vegetacijskog dijela, a za čiju razgradnju su potrebna stoljeća, prikaz su surove realnosti u kojoj živimo i nažalost svijesti naših stanovnika o zaštiti okoliša uopšte“, kazao nam je direktor “Rada“ Selim Babić.

Krenuti od sebe

Ipak, prema mišljenju stručnih lica u “Radu“ nije sve tako crno. “Evidentna je pojava sve većeg broja ekoloških udruženja i volonterskih akcija, samim tim obilježavajući značajne ekološke datume poput 22. aprila - Dana planete Zemlje ili 5. juna – Svjetskog dana zaštite okoliša. Pored kontinuirane edukacije građana i školske populacije, koje sprovodi “Rad” na terenu kroz projekte koje realizuje, te medijskog ukazivanja na potrebu zaštite okoliša, potrebno je uspostaviti sistem vodozaštite i sprovoditi ga, a kršioce adekvatno sankcionisati. Neodgovorni pojedinci odlažu otpad gdje stignu, od sitnog otpada (flaše i papiri) do kabastog otpada koje završava u rijekama, parkovima i drugim površinama koje nisu predviđene za odlaganje otpada“, istakao je direktor Babić.

Gospodin Babić je mišljenja da i vjerske zajednice kao i druge institucije mogu doprinijeti razvijanju ekološke svijesti. “Čišćenje i očuvanje okoliša je doprinos svakog pojedinca iz ljubavi prema prirodi i prirodnim resursima, a čistoća je stub svega. Potrebno je da doživimo katarzu koja će nam omogućiti da intelektualno i duhovno napredujemo kako bi se stvorile prilike za poboljšanje trenutnog stanja. Svijest građana i navike moramo mijenjati kako bismo imali željene razultate. Ukoliko želimo poboljšanje potrebno je da mi sami budemo promjena koju želimo vidjeti sutra kod drugih, jer stanje jednog naroda se neće promijeniti, dok on sam sebe ne promijeni“, istakao je Babić.

Naravno, Allah nas podsjeća da se stanje jednog naroda neće promijeniti dok on sam sebe ne promijeni, stoga izlaskom iz naših kuća, mahala, džamija ili prolaskom pored riječnih korita u našim džematima možemo svjedočiti u kakvom smo stanju trenutno.

 

S obzirom da je u svijetu sve više izraženiji nedostatak pitke vode to se Bosna i Hercegovina može pohvaliti da je izrazito bogata sa ovim prirodnim resursom. Štaviše, jedna je od rijetkih zemalja u Evropi i u svijetu, koja ima značajne rezerve vode za piće. Prema podacima, ona je po obnovljivim izvorima pitke vode čak sedma u svijetu. Ovo je tim značajnije, što izvještaji Ujedinjenih naroda ukazuju da oko 780 miliona ljudi nemaju prilike doći do pitke vode, te će do 2030. godine 47 % svjetske populacije živjeti u područjima sa nedovoljnom količinom vode. Da problem bude još veći sa povećanjem broja stanovnika i time povećanim industrijskim zahtjevima, taj nedostatak vode se u zadnjih 50 godina skoro pa utrostručio. Uzrok nedostatku, uz demografske prilike i migracije, nalazi se i u klimatskim promjenama, zatopljenju i zagađenju. Odraz takvom stanju, u konačnici možemo potražiti u problemima koji su čisto ljudske prirode, odnosno u siromaštvu i nejednakosti. Nažalost, voda je na taj način postala izvor profita. To znači da voda postaje društveni, pa tako prvenstveno i politički interes. Naime, voda u rukama onih koji su na vlasti i imaju monopol nad njom može služiti i služi kao instrument vladavine. U prilog ovoj tvrdnji govore mnogi sukobi i ratovi koji se vode u svijetu. Borba za pitku vodu, prema podacima Pacifik instituta u Ouklendu, za period od tri godine, od 2010. do 2013.godine, vodila se 41-im povodom. Jedan je u Okeaniji, šest u Aziji, osam u Latinskoj Americi, 11 u Africi i 15 na južnoj hemisferi. Dakle, ti ratovi nisu bili ni politički, ni vjerski, ni ekonomski, nego suštinski ratovi za pitku vodu. Ne bez razlog stoga vodu nazivaju i ‘plavom naftom’ i ‘naftom 21. stoljeća’. Očito ovaj prirodni resurs s vremenom uslijed nedostatka postat će sve traženija roba i time predmet većih sila. Politička računica je jasna - veća riba guta manju ribu. Što potreba za vodom raste to rastu i apetiti. Ko kontrolira vodne resurse ima i moć. Otuda, voda zbog smanjenja svojih resursa sve više dobiva na značaju kao, uostalom, i nafta, te stručnjaci-geostratezi na osnovu toga predviđaju i novi svjetski rat.

 

Bistrenje politike

Vodni resursi su danas strateški cilj mnogih država. U njihovim planovima je osnova sačuvati i zaštiti svoje izvore, a kolonizirati druge. Otkup izvorišta vode nije ništa drugo do jedan vid kolonizacije. U tom smislu, Svjetska banka i politika MMF (Međunarodni monetarni fond) dozvolila je putem Svjetske trgovinske organizacije (WTO) liberalizaciju i tržišnu utakmicu. Dozvoljeno je tako privatiziranje vodnih resursa uz model zaduženja nerazvijenih zemalja i uslov njihova vraćanja duga kroz prodaju javnih dobara multinacionalnim kompanijama. Najsigurniji vid javnih dobara, nema sumnje, jeste pitka voda. Velike koorporacije, poput recimo, Coca Cole tako su u mogućnosti kupiti manje firme, te njihovim privatiziranjem flaširanjem vode ili ‘proizvodnjom vode’ odrediti ili povisiti cijenu i nadalje crpiti resurse vode, i to bez ograničenja. Naprosto, voda se sve više tretira kao roba kojom jedna grupa može ugnjetavati drugu. A, otvoreno tržište otvara i mogućnost etničkih tenzija i sukoba grupa, te i raslojavanja socijalnih klasa. Neminovno, to je problem koji stoji pred svakim društvom, pa i bosanskohercegovačkom. Ko to ima pravo prodavati javno dobro i naslijeđe koje nam je Bogom dano? Da li prodajom prirodnog bogatstva prodajemo i našu budućnost? Primjećujemo li da nam bolje sutra velikodušno obećavaju političari i trgovci prodajući nam ‘kamenje za bubrege’. Zar nam naša djeca i generacije koje dolaze nisu važniji od uskih interesa političke oligarhije koja nas zaduživanjem kod MMF-a dovodi u poziciju da izgubimo svoje zajedničko naslijedstvo- vodu. Dakako, to nije i ne treba biti vlasništvo samo jedne nedodirljive grupe. Trebamo li se praviti da to ne vidimo? Vidjeli smo šta se desilo sa privatiziranjem i rasprodajom preduzeća. Trebamo li sada dopustiti da nas prevedu žedne preko vode. I da svoju vodu prodamo u bescijenje.

Sličica Želim Print

Paradoksalno je, međutim, što se u BiH voda uvozi iz susjednih zemalja. I, pored toga što imamo 9.460 kubnih metara pitke vode po stanovniku BiH osam puta više uvozi vode nego što izvozi. Začuđujuće je što zemlje poput Srbije i Hrvatske imaju manje resurse vode i što je ona lošije kvalitete. Voda je itekako profitabilan biznis, pa je u tom smislu za svoje potrebe treba i koristiti. Za primjer možemo uzeti druge. Recimo, građani u Italiji i Holandiji su se izborili i zakonom zabranili privatiziranje vode. Na taj način ostvarili su veću kontrolu svog vodnog potencijala, te omogućili prodaju trgovinskom razmjenom s drugom državom. Uostalom, to nije ništa strano, ni novo. Privatizacija voda provodi se zbog njenog profita, a ne zbog općeg dobra. Nju( privatizaciju) prije svega žele i provode vlade i korporacije, a građani to odobravaju ili ne.

 

Kvalitet i očuvanje voda

Ako smo po bogatstvu pitke vode ispred mnogih u Evropi, to se ne možemo ponositi što smo ispred njih i po količini otpadnih voda. To je problem koji postaje sve veći. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da više od 80% otpadnih voda se vraća u ekosistem, dok 1,8 milijardi stanovnika na zemlji pije vodu sa zagađenih izvora. Svakako, otpadne vode kao i nelegalna izgradnja stambenih objekata na vodozaštitnim zonama predstavljaju opasnost za naše vodne resurse budući da se u vodotoke i jezera ulijevaju bez prethodnog biološko-hemijskog prečišćavanja. Rijeke i jezera ne mogu prihvatiti otpadne materije bez ozbiljnog utjecaja na prirodnu ravnotežu, što dovodi do intenzivnog zagađenja vodnih resursa i gubitka kvalitetne vode. Zagađenje vode mikroorganizmima koje se izlijevaju u rijeke i jezera dovele su do bolesti poput epidemije kolere, kuge, tifusa i dr. Danas su ta onečišćenja uslijed razvoja tehnologije i raznih hemikalija još veća. Zabrinjavajuće je što od nečiste vode približno pet miliona ljudi umre svake godine. Kako bi zaštitili kvalitet voda, stučnjaci ističu potrebu procesa recikliranja i odvođenja prerađene vode tamo gdje neće biti štetna po okoliš i zdravlje. Za to su neophodna postrojenja- prečiščači koje svako veće naselje treba imati. Čak je moguće prečišćavanjem otpadnih voda njihovom preradom doći do energije za zagrijavanje tokom zime. Takvu mogućnost kroz projekat „Čista Miljacka“ ponudio je Fond za zaštitu okoliša FBiH.

Problemi sa kvalitetom vode u Sarajevu prema zvaničnim podacima kazuju da na osnovu uzoraka iz lokalnih vodovoda njih sedam posto nije zadovoljilo mikrobiološku kontrolu. To nije zabrinjavajuće, ali jeste upozoravajuće. Koliko budemo brinuli o vodi toliko će i ona brinuti o nama. Ne zaboravimo, Sarajevo je jedan od rijetkih gradova koji ima pitku vodu u svojim slavinama. Da dovoljno u proteklom vremenu o tome nismo vodili računa pokazale su nam svakodnevne redukcije. Moramo priznati, u vodosnabdijevanje se nije ulagalo, a gubici vode u cijevima su rasli do čak 75%. Uslijed lošeg pristupa ovom dobru -vodosnabdijevanje grada je postalo politički problem. Krivac se tražio u drugome. Tek reagiranjem građana i preuzimanjem stručnih kadrova voda je počela teći cijevima. Za nadati se da više neće biti redukcija, a ni da će cijene vode porasti. Interesi građana bi trebali biti ispred interesa korporacija i politike.

 

Esad-ef. Grabus je rođen 1985. godine u Travniku. Završio sam Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travniku, a fakultetsku diplomu stekao na univerzitetu Al-Azhar u Egiptu. Od aprila 2012. do 2015. godine imam je Careve džamije u Višegradu, a od 2015. godine glavni imam Medžlisa Višegrad.

Koliko je u protekloj godini bilo dženaza, a koliko rođenih u Vašem džematu?

U prošloj godini imali smo preko deset dženaza onih koji su bili s prijavljenim boravkom u Višegradu. Tu su živjeli i preselili na Ahiret. Taj broj je mnogo veći ako uzmemo u obzir i one koji su naši članovi, a umrli su i ukopani u drugim gradovima BiH te u dijaspori. Ako uzmemo u obzir taj broj umrlih i to da u prošloj 2017. godini nije rođeno nijedno dijete onda imamo razloga za zabrinutost. Teška ekonomska situacija u velikoj mjeri je produkt gore svega navedenog, ali nije razlog da budemo pesimisti. Ostaje nam borba na iznalaženje rješenja u cilju opstanka Bošnjaka i očuvanja našeg identiteta na ovim prostorima i u tu borbu se moramo svi uključiti. Islamska zajednica ulaže svoj maksimum i mi ćemo nastaviti raditi i pomagati, ako Bog da, i u budućnosti.

Sličica Želim Print

Brinu li Višegrađani u dijaspori za svoj grad i džemate?

Naravno da su uz svoj grad i džemat i pored svega što su preživjeli i prenijeli preko leđa. Većinu infrastrukturalnih objekata, kako vjerske tako i druge prirode, obnovili smo zahvaljujući našim džematlijama, građanima Višegrada u BiH i dijaspori. Znate, u narodu ima poslovica: “Gdje god da odem, kući se vraćam“. Nažalost, nisu svi u stanju biti tu fizički prisutni, ali svakako vjerujem da jesu duhovno vezani za svoj toprak bez obzira gdje se nalaze. U našoj praksi je i da za vrijeme godišnjih odmora organizujemo svečanosti mevluda i druge manifestacije po svim džematima i na taj način podijelimo radost zajedno s našim džematlijama iz BIH dijaspore.

Koliko utječu na Bošnjake političke provokacije​ u Višegradu?

To je pitanje kojem se, nažalost, „posvećuje“ pažnja samo u vrijeme datuma dešavanja. I pored svega što su preživjeli i smogli snage da se vrate na svoja ognjišta, još uvijek se tim ljudima šalje loša poruka. Ne postoji politička i druga volje da se zlo spriječi, a istini pogleda u lice.

Imaju li mlađe generacije povratnika ambicija za visoko obrazovanje?

Mladi imaju ambicija za daljnje školovanje i usavršavanje, ali vrlo teško da će oni kao uspješni ljudi biti dio ovih prostora. Teška ekonomsko-politička situacija u većini slučajeva su faktori koji negativno utječu na buduće generacije. Bio bih najsretniji da nisam u pravu kada to kažem, ali sve (ne)prilike s kojima se mladi ljudi susreću vode nas ka tome.

 

„Kad se dijele stipendije iz općine od 41 stipendije 1 za naše dijete a 40 za Hrvatsku“, kažu Bošnjaci u Mostaru

Zagrebački muftija dr. Aziz ef. Hasanović tokom posjete Bosni i Hercegovini posjetio je i Stolac gdje ga je rukovodstvo Medžlisa IZ Stolac upoznalo sa stanjem i društvenim prilikama u ovom malom hercegovačkom gradiću preopterećenom turbulentnim međunacionalnim političkim previranjima. Ef. Hasanović i delegacija Mešihata IZ u Republici Hrvatskoj imala je priliku iz „prve ruke“ čuti o minulim procesima povratka i obnove cjelokupne porušene infrastrukture. Cilj paljenja, uništavanja i progona Bošnjaka bilo je zatiranje tragova njihovog postojanja. „Čitav kompleks Careve džamije sa sahat kulom, musafirhanom, dućanima bio je pretvoren u parking prostor“ uz ostalo naglasio je predsjednik IO Medžlisa IZ Stolac Orhan Tikveša. On je delegaciju upoznao i sa aktuelnim poslovima Islamske zajednice naglasivši pri tome kao posebnu vrijednost da su lični odnosi među građanima Stoca različitih nacionalnosti na izuzetno velikom nivou a da razlike i trvenja isključivo iniciraju politički krugovi. „Mislim da je to, prije svega, zasluga muslimana Bošnjaka koji su se vratili jer u su se pokazali otvorenim za komunikaciju i suživot. Nismo ostali u grču rata i nismo dozvolili da mržnja zatvori ljudima srce da ne mogu s drugim ljudima raditi i družiti i to je ono što nam daje nadu“, istakao je Tikveša.

Sličica Želim Print

Salmir Kaplan jedan od čelnika „Inicijative za Stolac“ koja je na proteklim lokalnim izborima pokazala izuzetno visok stepen organiziranosti bošnjačkog naroda goste je detaljnije upoznao sa političkim i ekonomskim prilikama u ovom gradu i planovima daljeg razvoja. „Nažalost, još uvijek nam Islamska zajednica dođe kao alternativna općina. Nama načelnik općine ne da naša puna prava. Kad se dijele stipendije iz općine od 41 stipendije 1 za naše dijete a 40 za Hrvatsku, iako je omjer po biračkom spisku 60 naspram 40“, kazao je Kaplan dodavši kako broj od 6.000 Hrvata na biračkom spisku fiktivan i kako ne odgovara faktičkom stanju. Kaplan je goste detaljno upoznao i sa tokovima posljednjih lokalnih izbora o čemu se pred Osnovnim sudom u Čapljini još uvijek vodi sudski proces. Informirao ih je o angažmanu goraždanske firme „Prevent“ koja je već pokrenula jedna program proizvodnje gdje je uposleno oko 50 ljudi, te istakao kako će se ti programi širiti i broj uposlenika povećavati. „Mi smo ovdje uspjeli jer smo nastupali jedinstveno. Sve probosanske stranke su djelovale jedinstveno i onda nam je bilo lakše artikulirati političke stavove. To je doprinijelo i na relaksaciji odnosa među članovima različitih političkih partija. Sad ljudi ulaze u dućane, kafane čiji vlasnici nisu njihova politička opcija. I to smatramo jednom od najvećih pobjeda. Projekat nismo doveli do kraja ali smo u tom smislu značajno iskoračili“, zaključio je Kaplan.

 

Jutros je u Sarajevu počela jednodnevna konferencija „Roditeljstvo – podrška i izazovi“ koju pod pokroviteljstvom reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića organizuje Uprava za vjerske poslove u saradnji sa Kantonalnom javnom ustanovom „Porodično savjetovalište“.

Vakufska direkcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine danas su u Sarajevu organizirali regionalnu konferenciju „Restitucija imovine – iskustva, mogućnosti i rješenja“. Konferencija je održana u okviru manifestacije „Dani vakufa u BiH 2018. godine“.

Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u BiH 17. aprila je organizirala radno-konsultativni sastanak s imamima koji obavljaju redovne ili povremene imamske dužnosti u kazneno-popravnim zavodima i pritvorskim jedinicama

Hvala Allahu, dž.š., Koji nas je uputio na Pravi put i poslao nam Muhammeda, s.a.v.s., da nas poduči djelima od kojih ćemo imati nagradu i sevap na budućem svijetu.  

Regionalno takmičenje iz vjeronauke na nivou medžlisa BKG Süd-West, Austrija

Muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović je u četvrtak 12. aprila uručio dekret Džemal-ef. Šadiću o posavljenju na mjesto glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Čelić

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine