digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Asocijacija žena MIZ Tuzla – Mjesto širenja znanja i promicanja dobra.

Na donatorskoj večeri u džematu Hidaje u Minhenu prikupljeno 160.000 €.

Zajedništvo i jednakost vjernika odlike su islama koje se u svojoj potpunosti ostvaruju isključivo u džematu kao najvažnijem društveno-socijalnom okviru za vjerovanje i zajedničko djelovanje. Ako osim duhovnog uzmemo u obzir i socijalni, ekonomski, pa i kulturološki aspekt, slobodno smijemo reći da je džemat garancija očuvanja vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta muslimana svih prostora. Džemat je neizostavno popraćen mesdžidima, odnosno džamijama koje predstavljaju svjetionike naše vjere. Upravo je to bio povod džemata Hidaje da, u subotu, 03. februara 2018. godine, po drugi put održi donatorsku veče u svrhu skupljanja novčanih sredstava za kupovinu vlastitih prostorija koje bi zadovoljile potrebu odvijanja širokog spektra aktivnosti.


Oficijelni dio programa je započeo učenjem Kur’ana. Ašere je proučio jedan od eminentnih gostiju ove večeri- Mr. sc. k. hfz. Aziz Alili. Ubrzo mu se na pozornici pridružio i njegov sin- Ahmed Alili, te su udruženim glasovima prisutne počastili divnim izvođenjem ilahija. Ugodna atmosfera i lijep ambijent već je bio zagarantovan.
Gostima se zatim obratio Abdulvehab ef. Vehabović, koji je prisutnima poželio lijepu dobrodošlicu. On je citirajući Kur’an istakao vrijednost i važnost gradnje džamija.
Nakon obraćanja našeg efendije, uslijedio je još jedan blok ilahija oca i sina Alili, a zatim se prisutnima obratio muftija Pašo ef. Fetić, pozdravivši započeti projekat. On je u svom vazu istakao značaj dijeljenja na Allahovom putu i bitnost zajedničkog djelovanja, pri tom podsjetivši prisutne na jedan bitan problem današnje zajednice, a radi se naime o asimilaciji koja u konačnici podrazumjeva gubljenje svog ličnog identiteta i prepoznatljivosti.


Poslije obraćanja muftije na scenu su izašli biseri našeg džemata, hor džemata Hidaje u predvođenju sa mualimom Eminom Hodžić. Osim divnom interpretacijom ilahija, one su i emotivnom recitacijom u nekoliko navrata kod prisutnih izazvale suze na licu.
Na pozornicu je zatim izašao i predstavnik tima za kupovinu objekta, dr. Haris Uzunović. On je detaljno i precizno prezentovao projekat kupovine budućih prostorija, te opisao poduzete korake. Uslijedila je polusatna pauza tokom koje su gosti mogli međusobno popričati i počastiti se specijalitetima koje su spremile vrijedne sestre našeg džemata.


U drugom dijelu programa prisutnima se obratio Mensur ef. Pašalić, šef Ureda za dijasporu, koji je napomenuo bitnost uvezanosti i jedinstva muslimana. On nam je prenio i selame od našeg duhovnog vođe, reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića.
Pri samom kraju programa prisutnima se obratio i naš efendija Nusret Hodžić, koji je u svom obraćanju stavio fokus na ulogu džemata u odgoju mladih, te se zahvalio svim vakifima. Potom su podijeljeni kristalni amblemi donatorima koji su na velikodušan način podržali projekat kupovine prostorija. Dodijeljen je ukupno 51 amblem po kategorijama od 2.000 € do 15.000 €, a ukupan prikupljeni iznos te večeri iznosio je 160.000 €. Najveći dosadašnji donatori ovog projekta su naše džematlije Nihad i Azra Fočić sa donacijom od 21.000 €.


Program je završen učenjem dove, koju je proučio dr. hfz. Benjamin Idriz, efendija džemata Penzberg. Treba istaći da je ispred pomenutog džemata predsjednik Nihad Đulić uručio sumu od 1.500 €, a ista suma je uručena i od predsjednika Almira Botonjića ispred džemata Ikre. Ovom prilikom im se srdačno zahvaljujemo i molimo Allaha da sve njihove džematlije mnogostruko nagradi.

Osim već pomenutih istaknutih gostiju, ne smijemo zaboraviti i Izeta ef. Bibića, glavnog imama medžlisa Minhen, zatim Mirzu ef. Džafića, predsjednika medžlisa Bajern, Sulejmana ef. Čolakovića, imama džemata Ikre, hafiza Fuada Seferagića, Rešada ef. Jugu, ispred IBKC Rosenheim, te predstavnike džemata Gagenau- Ramiza ef. Kaziju i hafizu Adelu Kazija. Ovom prilikom im se zahvaljujemo jer su svojim dolaskom podržali ovaj projekat.


Za kraj, sjetimo se Allahovih riječi, kada kaže: Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.” (Et-Tevbe, 18)
Zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na prelijepoj večeri i molimo ga, da sve koji su na bilo koji način doprinijeli ovom projektu, obilato nagradi i da im se smiluje. Takođe pozivamo sve cijenjene čitaoce, koji su u mogućnosti da se odazovu i podrže ovaj hairli projekat.

Uplate je moguće izvršiti na slijedeći žiro račun:
BLZ: 701 500 00
IBAN: DE02 7015 0000 1003 1390 19
SWIFT-BIC: SSKMDEMM
ili putem paypal na primaoca "Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli."
Više informacija o džematu Hidaje i pomenutom projektu na: www.hidaje.de ili na Facebook stranici: ikz hidaje e.V.

Osam decenija škole i preko tri hiljade njenih svršenika.

Vjerski službenici u vojsci u službi čuvanja mira i sigurnost.

Rijaset Islamske zajednice u BiH, Uprava za vjerske poslove Rijaseta u saradnji sa Kulturnim centrom „Kralj Fahd“ i Fondacijom „Hifz Časnog Kur'ana“ Sarajevo organizovao je 2. takmičenje u hifzu 30. džuza Kur'ana Časnog na nivou Rijaseta.
Na takmičenju je nastupio dvadeset i jedan polaznik/ca mektebske nastave i škole Kur'ana uzrasta do 12 godina, a takmičenje je održano u amfiteatru Kulturnog centra „Kralj Fahd“ u Sarajevu 10. februara 2018. godine, odnosno 24. džumade-l-ūla 1439. god. po H.

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović posjetio je u četvrtak 8. februara Medžlis Islamske zajednice Zvornik i susreo se sa svim imamima podrinjskih džemata.

Obnovljena infrastruktura Islamske zajednice. Džamija i stambeno-poslovna zgrada danas čine najljepši detalj na razglednici Bosanskoga Šamca iz kojeg, nažalost, odlaze mnogi mladi Bošnjaci.

Za Bošnjake mnogih mjesta u bosanskoj Posavini ime Azizija ima vrlo emotivno i simbolično značenje kao i 1862. godina kad su se naselili na desnoj obali Save. Naime, te su godine prognani sa svojih stoljetnih topraka iz Užica, Šapca, Beograda, Sokola i nekih drugih mjesta u Srbiji i nastanili se u Brezovom Polju, Orašju, Orahovoj, Bosanskom Šamcu, Bosanskoj Kostajnici. U svim tim mjestima podignute su džamije koje su dobile ime Azizija – po Sultanu Abdu-l-Azizu koji je obezbijedio sredstva za njihovu izgradnju. Orašje i Bosanski Šamac prvobitno su se zvali Donja Azizija, odnosno Gornja Azizija.

Zanimljivo je da je Bosanski Šamac nastao na ušću rijeke Bosne u Savu. Osnovan je 1863. godine. I on je dio turskih projekata povezanih s naseljavanjem muslimanskog stanovništva. Prema dokumentima bosanski vezir Topal Osman-paša na području Šamca naselio je ukupno 292 porodice sa 628 muških članova, od toga iz Užica 214 porodica sa 452 muška člana, iz Sokola 31 porodicu sa 68 muških članova, iz Šapca 26 porodica sa 57 muških članova i 21 porodicu užičkih Roma sa 51 muškim članom. Narednih godina naselilo se i nekoliko muslimanskih porodica iz Beograda. U jednom austrijskom izvještaju od 4. juna 1863. godine ističe se ambicija Osman-paše da Bosanski Šamac učini glavnim trgovačkim gradom u Bosni.

Obnova džamije Azizije

Sto i tridesetak godina poslije, nakon što je nekoliko generacija bošnjačkih muhadžira rođeno u Bosanskom Šamcu, njihova Azizija je srušena. Iako je bila pod zaštitom bivše države i najstariji objekat kulturno-historijskog naslijeđa u gradu srpske vlasti su je 1992. godine sravnile sa zemljom. Mnogi Bošnjaci su izbjegli, a manji dio je ostao u svom gradu do okončanja rata. Mubin Očanović, sekretar MIZ Bosanski Šamac, uz imama Safeta ef. Karahmetovića, jedini stalni zaposlenik pri Medžlisu, kaže: „Moje je porijeklo iz Užica. Propatili smo mnogo. U ratu smo nas osmero pet godina proveli u podrumskim prostorijama. Međutim, svjedočili smo islam i Bošnjake u ovom gradu. Časno smo izašli iz svega ovog.“ Kažimo da uz sekretarske Očanović obavlja i blagajničke poslove. Uzgred je i muezzin na namaskim vaktovima. Kazao nam je da aktivisti u Medžlisu timski rade. A, jedan od aktivista je i Sulejman Huremović, predsjednik MIZ. On podastire priču o početku obnove Azizije: „Radovi na obnovi srušene džamije počeli su 4. jula 2004. godine. U posredovanju kod dobijanja donacija najviše je doprinio rahmetli Sulejman Tihić. Kanili smo 2014. organizirati svečano otvorenje obnovljene džamije, a onda su nas zadesile poplave, pa smrt Sulejmana Tihića, predsjednika Građevinskog odbora.“

19 samac

Kažimo da je uz džamiju obnovljena i poslovno-stambena zgrada Medžlisa. Obnova ova dva objekta koštala je oko milion i 300.000 KM. Kad se razgovaralo o obnovi ovih objekata donesena je odluka da ovaj grad, koji je jedna od  kapija Bosne, treba da ima reprezentativnu džamiju i njene prateće sadržaje.

Curenje Bošnjaka

Bošnjaci u Bosanskom Šamcu žive u gradu, imaju jednu džamiju i jedan mesdžid. Nažalost, Bošnjaci i dalje odlaze. Mahom u zemlje Zapadne Evrope. Safet ef. Karahmetović kaže: „Prema popisu iz 1991. godine u Bosanskom Šamcu je bilo 2233 Bošnjaka ne računajući one koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni, a oni su mahom bili Bošnjaci. Ako bismo i njih uzeli u obzir mogli bismo kazati da je Bošnjaka bilo oko 3500. Međutim, po popisu  iz 2013. Bošnjaka je bilo 1265. Danas u Bosanskom Šamcu stalno živi 520 Bošnjaka. Najveći broj Bošnjaka se izvukao već s početka rata, a jedan broj je ostao do kraja rata, neki s puškom, a neki u radnoj obavezi. Takvih nema puno.“

Efendija Karahmetović podvlači da je sada u odnosu u vrijeme kad je on došao za imama, a bilo je to prije 16 godina, Bošnjaka u ovom gradu manje čak 40%. Statistika potvrđuje tu brojku. Posljednjih 5 godina rođeno je 16, a umrlo 99 Bošnjaka. Prošle godine rođeno je šestero djece. On rezignirano konstatuje i ovo: „Posljednih 5 godina 53 mladih i sposobnih je iselilo u Evropu. Otišlo nam je i 19 djece. U posljednje dvije godine intenzivirano je iseljenje. Glavni motiv onih koji odlaze je želja za boljim standardom i životom. Međutim, ima tu i pohlepe. Pojedini su imali posao i nisu bili muhtač, a iselili su. Imamo 527 stambenih jedinica (kuća i stanova), a negdje u polovini njih poneko živi. U mnogim od tih nastanjenih kuća imamo samo po jedno ili dvoje staraca. Od 520 Bošnjaka njih 220 je starije od 60 godina, a 183 ima blizu 60 godina.“

O živoj rani odlaska Bošnjaka govori i Alija Kapetanović, koordinatorica za ženski aktivizam pri Medžlisu: „Trudimo se da u džematu okupimo što više žena. Imali smo i školu Kur’ana. Trebalo bi da ponovo počne s radom. Nažalost, nema nas puno. Mladi čim se dočepaju radnih viza odoše koje-kuda, a ostajemo mi stari. Trudimo se da se sastajemo, družimo i da se edukujemo uz pomoć našeg imama. Naš imam je veoma zaslužan za kontinuirani rad našeg džemata i Medžlisa. U svemu nam pomaže. Bez njega ovdje ne bi bilo ni džemata. Odlazimo i u posjete džematima u komšijskim gradovima Odžaku, Modriči, Gradačcu. Bili smo i u Potočarima, pa sa majkama Srebrenice u Tuzli.“

Gospođa Alija je prije rata radila u banci, a za vrijeme agresije bila je u izbjeglištvu. Vratila se 2004. godine. Jasmina Karahmetović, zamjenica koordinatorke za ženski aktivizam, kaže da je petnaestak relativno mlađih hanuma aktivno u radu Medžlisa.

00Cijeli tekst

(Osvrt na 11. ajet sure Er-Ra’d)

Skoro pedeset godina u našem jedinom islamskom informativnom listu Preporod, na prvoj stranici, kao moto, objavljuje se kur‘anski ajet: „Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe“. (13/11) Taj ajet trebalo bi da motivira ljude da mijenjaju svoje stanje na osnovu kojega Allah donosi Svoje odluke. Uzvišeni neće izmijeniti blagodati ili očaj, čast ili poniženje dok ljudi ne izmijene svoje osjećaje, svoja djela i realnost u životu. Allah se odnosi prema ljudima skladno njihovom postupku i njihovim djelima. Zapravo, sve što se dešava s njima u tijesnoj je vezi s njihovim postupcima i njihovim stilom života.

Ovakvo razumijevanje navedenog ajeta izlaže ljude odgovornosti, jer Njegov zakon traži da se Njegovo htijenje spram ljudi provodi na osnovu postupaka, kao i da se Njegov zakon realizira na osnovu njihovog ponašanja. Osim te odgovornosti, ajet sadrži i dokaz da je čovjek svojim djelom, između ostalog, i poluga realizacije Allahovog htijenja. U svjetlu rečenog ajeti-kerima, valja promatrati ljudsko djelovanje u svim sferama njihovog privatnog i društvenog života. Iz ajeta se jasno razumije da su promjene, na užem i širem društvenom planu, nezamislive bez individualnih promjena. Nemoguće je predvodnicima u društvu obavljati promjene bez prethodno urađenih individualnih promjena. Nemoguće je spašavati drugog dok sam propadaš. To bi sličilo vatrogascu kome se zapalila odjeća, a on i dalje trči da druge spašava.

 

Put do društvenih promjena

Lično i individualno spašavanje je prvi i najveći preduvjet društvenog spasa. Valja trajno imati na umu da je promjena naših duša najkraći put do društvenih promjena. Zaista, prvo u sebi treba iskorijeniti sve nedostatke, poroke i slabosti pa tek onda očekivati eliminaciju svih nedostataka i slabosti u društvu. Pogledamo li metode poslaničkog djelovanja, uvidjet ćemo da je svaki od poslanika, alejhimu-s-selam, prvo radio na odgoju i samoodgoju, na izgradnji duše kod sebe i svojih sljedbenika. Oni su prvo načinili duhovnu revoluciju u svojim srcima, poslije koje je uslijedila duhovna revolucija u društvu. Stoga, ako predvodnici naroda budu ignorirali njihove metode, djelovanje tih predvodnika pretvara se u obični šou i ništa drugo. Već se toliko puta kroz povijest pokazalo tačnim da nema jake ličnosti bez džemata, da bez džemata nema utjecajnih kadrova, a bez kadrova nema moćnih i utjecajnih institucija.

Kao što ističe Mustafa Islamoglu, „sve dok čovjek ne promijeni revolucionarno svoje srce i učini ga „kućom islama“ (daru-l-islam) on će, bez obzira na svoje svijetle podvige i uspjehe u politici – na kraju biti kupljen. Ukoliko nema unutarnje „pobjede“ koja će mu omogućiti ravnotežu sa njegovim vanjskim uspjehom, na kraju će njegove pobjede i podvizi prerasti u veliki poraz.

Zar naš Ummet ovu gorku istinu nije iskusio mnogo puta? Varljivi uspjesi, kao rumena jabuka koja u sebi ima crva, uvijek donose gorke posljedice. Povijest ovoga Ummeta je prepuna nemilih i gorkih posljedica“. Duhovno neodgojen vođa je nesreća za narod. On je žrtva svojih strasti i slabosti iz kojih izviru pohlepa i nasilje. Takvi su potkupljivi, korumpirani, popustljivi, izdajnici, razvratnici i kukavice.

 

Lideri - duhovno izgrađene ličnosti

U liderstvu mogu trajati i biti istinski predstavnici naroda samo duhovno izgrađene ličnosti, tj. oni koji su eliminirali iz svojih srca strast za vlašću i sve ono što ona sa sobom donosi. Istinske vođe jesu oni koji su svoja srca natopili snagom vjere iz kojeg izvire pravednost i borba protiv svih devijacija u društvu. Njihova moralnost i odgovornost u poslu nerijetko su predmet opstrukcija protagonista fesada i nereda na zemlji. Kada jednoga dana ‚oni‘ odluče da „kupe i ušutkaju“ nekoga ko je u svom okruženju poznat po čestitosti i islamskom načinu života, prvo pogledaju da li u njegovom dosjeu, koji oni brižljivo vode, ima kakvih „slabosti“. U te slabosti se ubrajaju njegovi poroci, loše navike, sklonosti... pa čak i pušenje duhana i strastvena ovisnost o čaju. Ako otkriju da mu je drag novac, imetak, vlast ili žene, oni mu to omoguće i „kupe ga“. Čovjek ponekad može prodati i cijeli život za samo jednu stvarčicu o kojoj je ovisan. To je šejtanova taktika prema vjernicima, koju primjenjuje još od praiskona,“ riječi su Mustafe Islamoglua. U takvom slučaju, čovjek postane potpunim gubitnikom; prodao je uputu za zabludu, kako navodi Kur‘an: „Oni su prodali uputu za krivi put, a njihova im trgovina nije donijela nikakvu dobit.“ (2/16). Oni koji žele mijenjati sebe i narod trebalo bi da se trude da u njihovim dosjeima u koje meleki ispisuju slabosti, mahane i ovisnosti, bude upisano „Allah“, „Allahov Poslanik“, zadovoljstvo i ljubav prema njima. Poslije toga neka „oni“ koriste naše dosjee kako hoće i neka rade s nama šta hoće! A bit će nemoćni da bilo šta urade. Uzvišeni se obavezao da će štititi vjernike, da će im dati nadmoć i još ako budu izdržljivi i bogobojazni - njihove spletke im neće nauditi.

U proteklih petnaest dana Preporod je pitao džematlije u Sarajevu za njihovo mišljenje o izbjeglicama koji se, na svom putu ka Zapadnim zemljama, zadržavaju u BiH

Broj izbjeglica u BiH se povećava. Svaki dan se obraćaju organizaciji Vaša prava Bosne i Hercegovine za pravnu pomoć. Vaša prava je jedno od udruženja koja pružaju besplatnu pravnu pomoć i tražiocima azila. Na pitanje kako im pomažu oko smještaja Irma Muhović iz udruženja Vaša prava  nam je kazala da u najvećem broju slučajeva zovu imame sarajevskih džamija i mole ili da ih smjeste u džamije, ili pomognu, a onda oni uglavnom traže lica koja bi bila voljni da ustupe prostor za smještaj ovih lica.

Apelujemo na državne organe da aktiviraju akcione planove za zbrinjavanje izbjeglicaApelujemo na državne organe da aktiviraju akcione planove za zbrinjavanje izbjeglica

„Ima ih nekoliko koji su tako smješteni. Dvoje ljudi je ustupilo svoje prostore. Danas je nevjerovatno da bi neko besplatno dao taj prostor takvim licima, ali ima još uvijek koji su zaista humani. Radi se uglavnom o izbjeglicama muškarcima. Manji je broj porodica s djecom. U jednom slučaju je maloljetno lice u pratnji brata“, kazala je Muhović i uputila apel svima koji imaju neki privatni smještaj ili prostor koji ne koriste da ustupe ovim licima.

00Cijeli tekst

Dobra informiranost o problemu izbjeglica

U proteklih petnaest dana Preporod je pitao džematlije u Sarajevu za njihovo mišljenje o izbjeglicama koji se, na svom putu ka Zapadnim zemljama, zadržavaju i u našoj državi. Zanimalo nas je i to da li su Bošnjaci informirani na ispravan način o izbjeglicama. Primjera radi, mogu se čuti mišljenja da današnje izbjeglice nisu ugrožena lica, već da putuju ka Evropi isključivo iz ekonomskih razloga. Naravno, anketa Preporoda ne pretendira da bude referentan uvid u mišljenje muslimana u BiH. Do dvije stotine džematlija iz sarajevskih gradskih i prigradskih džamija ne može predstavljati mišljenje većine muslimana u BiH, ali može djelomično ukazati na trend razmišljanja naših džematlija o izazovu s izbjeglicama.

Iako se u medijima mogu slušati navodi da nije riječ o ugroženoj kategoriji stanovništva koja putuje ka Zapadnim zemljama, većina džematlija je mišljenja da je riječ o civilima koji putuju zbog sigurnosnih razloga, a ne ekonomskih. Samo 6% je mišljenja da je riječ o učesnicima u ratovima koji bježe od ratne odgovornosti.

Ovo je vrlo važno kako ne bi došlo do stigmatizacije izbjeglica uslijed predrasuda da je riječ o problematičnim grupama iz muslimanskih zemalja koje imaju kriminalni dosije. U drugim zemljama, poput Makedonije, odnos prema izbjeglicama je dehumaniziran i stanje se uslijed političke radikalizacije i medijskih naslova dodatno pogoršava.

“Nažalost i mediji su danas dehumanizirali izbjeglicu pa prema tome: izbjeglica je terorist, kriminalac, bježi od rata zašto nije ostao da se bori, gdje su mu žene i djeca itd. Mora se vratiti humanističko gledanje na ovaj problem i ponovo ga pokazati kao čovjeka koji je nečiji otac, brat, sin  unuk čovjek poput nas; moramo vratiti humanu stranu ljudima, jer Bosna nije ostala imuna na sve te trendove koji se dešavaju u svijetu“, kazala je Mersiha Smailović, advokatica, borac za ljudska prava i osnivač nevladine organizacije Legis u Makedoniji, koja je u jeku izbjegličke krize 2014. i 2015. bila najaktivnija u pružanju pomoći izbjeglicama koje su prolazile kroz Makedoniju.

Naravno, ovdje treba odati priznanje domaćim medijima koji nisu stigmatizirali izbjeglice, štaviše u svojim prilozima su pozivali građane da pokažu humanost prema svima koji idu ka evropskim zemljama. Doduše, u kojem smjeru ide savremeno novinarstvo govori i izjava Ahmeda, aktiviste u udruženju Tempo koje smo posjetili nakon što su primili u svoje prostorije nekoliko izbjeglica. “Ma svi novinari isto kažu. Vide da nema puno Sirijaca, odnosno koji su ugroženi u ratu i nisu im toliko zanimljive priče ostalih“, kazao nam je Ahmed. Drugim riječima, ako izbjeglice nisu doživjele tragediju, izgubile porodice, ako nisu invalidi ili osobe koje su tek došle iz ratnih zona i nisu toliko zanimljive novinarima, odnosno priče ljudi koji bježe iz svojih zemalja zbog političkih tortura u svojoj zemlji nisu dovoljno privlačne novinarima. U današnjem kontekstu, kada se naši građani, naročito povratnici, nađu u evropskim zemljama jer nemaju sredstava za liječenje svoga djeteta ili slično, vjerovatno imaju isti problem: nisu im životi ugroženi te im se ne treba ni dozvoljavati ostanak i rad.

 

Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Odjel za hatabet, vaz i iršad, uputio je danas javni poziv za najsadržajniju hutbu o temi ''Međumuslimansko razumijevanje i dijalog''.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine