digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Priključi se za RSS feed
Bosanski Brod - Ljudi, nažalost, i dalje odlaze

Bosanski Brod - Ljudi, nažalost, i dalje odlaze

Decembar 21, 2017

Prema popisu iz 1991., u općini Bosanski Brod živjelo je 34.138 stanovnika, od toga 4.140 (12,19%) Bošnjaka. Danas u tri naselja ove općine živi tek oko 500 Bošnjaka.

Na sjevernoj kapiji Bosne, na desnoj obali rijeke Save, nekada davno nastao je Bosanski Brod. U srednjem je vijeku bio u posjedu porodice Beričević, odnosno Berislavić, da bi ga 1536. zauzele Osmanlije. Gotovo dva stoljeća poslije grad je dobio ime Turski Brod. Međutim, 1716. Austrijanci su ga zauzeli i uništili. Odgovor Osmanlija bio je u izgradnji novog čardaka. Bilo je to 1739., a 1780. grad je dobio dobro utvrđenu kulu pod zapovjedništvom age. Brži razvoj grada započeo je 1864. izgradnjom puta Bosanski Brod–Sarajevo. Godinu dana nakon pada BiH pod Austro-Ugarsku izgrađena je ćuprija na Savi, a nedugo poslije, krajem godine,  u saobraćaj je puštena uskotračna pruga Bosanski Brod - Sarajevo. Bosanski Brod je tako postao jedno od najvećih željezničkih raskrsnica. Prema popisu iz 1991., u općini Bosanski Brod živjelo je 34.138 stanovnika, od toga 4.140 (12,19%) Bošnjaka. Danas u tri naselja ove općine živi tek oko 500 Bošnjaka.

 

Hodžići – porodica hafiza

 

Među starije bošnjačke porodice u Bosanskom Brodu spadali su Hadžizulfići, koji su doselili iz Slavonske Požege, Mujkanovići, došli iz Novog Šehera kod Maglaja, i Hodžići, porijeklom iz Stanić Rijeke kod Doboja. Hodžići su se nešto kasnije naselili u Bosanski Brod. Hafiz Husein ef. Hodžić bio je imam stare bosanskobrodske džamije koja se do 1907. nalazila na mjestu današnje Husein-begove u centru grada. Kad je preselio na Ahiret ukopan je desno od ulaza u džamiju. Zanimljivo je da su i njegovi sinovi Mehmed i Husein su bili hafizi. Stariji Mehmed je bio i gradonačelnik Bosanskog Broda u čije je vrijeme iz kasabe izrastao u grad sa evropskom fizionomijom. Urađen je vodovod, kanalizacija, uvedena rasvjeta. Mlađi brat, hafiz Husein, bio je imam u džamiji i profesor u tamošnjoj medresi koja je s radom prestala 1907. godine. I oni su ukopani do mezara njihovoga oca.

 

Bošnjaci Bosanskog Broda danas

 

Bošnjaci Bosanskog Broda bili su prognani iz svojih kuća i sa svojih imanja, a njihove su džamije i kuće bile porušene. Mnogi od njih izbjegli su u Slavonski Brod, na lijevu obalu Save, odakle su mogli, makar i s tugom i čežnjom, gledati u svoj grad i čekati vrijeme da se steknu uslovi za povratak. Kad su se stekli uslovi krenuo je povratak i obnova kuća, te džematske infrastrukture. O Bošnjacima danas u bosanskobrodskoj općini govorili su mi referentni ljudi koji tamo žive i njihovi imami. Hajrudin Mašić, predsjedsjednik Medžlisa Islamske zajednice, kaže: „Ponajviše Bošnjaka živi u Kolibama. Imamo tri džamije. Nalaze se Bosanskom Brodu, Kolibama i u Sijekovcu. Renoviramo poslovnu zgradu MIZ. Dobili smo neka sredstva, srušili raniju devastiranu i sada iz temelja gradimo novu zgradu. Kad je bezbjedonosna situacija u pitanju, bilo je sitnih izgreda. Generalno, dobro je. Narod živi od penzija i poljoprivrede. Što se tiče naših ljudi koji su u dijaspori, ponajviše ih je u skandinavskim zemljama.“

13 bosanski brod

Mr. Admir ef. Blitović, imam u džematu Kolibe i glavni imam Medžlisa, dodaje: „Teritorijalno gledano imamo tri džemata. Dva su aktivna. Na području općine živi između 450 i 500 Bošnjaka od čega je više od polovine u Kolibama, negdje oko 280. U mekteb je upisano 27 djece. Imamo 3 mekteba. Sedin ef. Oruč je u Bosanskom Brodu već 13 godina. Trenutno gradimo vakufski objekat. U završnoj je fazi. U njemu će  biti sjedište Medžlisa. Unutar zgrade imat ćemo prostorije za omladinska druženja, sastanke, te stan za imama. Na ovom vakufskom kompleksu bio je i jedan stari mekteb koji je srušen. Planiramo i tu graditi. Prekoputa džamije postojala je medresa koja je s radom prestala 1907. godine. Tu je sada podignuta stambena zgrada. U planu smo vratiti i tu vakufsku parcelu. Posjedujemo i 17 dunuma vakufske zemlje. Od prvog osnovne do četvrtog srednje imamo četrdesetak učenika. Od nula do sedam godina petnaestero je bošnjačke djece. Prošle godine bilo posljednje vjenčanje. Za dvije godine koliko sam ovdje na službi rodilo se tek troje djece. Ljudi, nažalost, i dalje odlaze. S njihovim odlaskom smanjuje se broj djece u školi. Naši se ljudi mahom bave poljoprivredom. U općini imamo savjetnika načelnika i jednog odbornika. U policiji imamo trojicu Bošnjaka.

 

Bosanskobrodski imami

 

Medžlis Islamske zajednice Bosanski Brod ima dvojicu mladih i veoma vrijednih imama. 

Mr. Admir ef. Blitović rođen je 25. 4. 1989. Kao odličan učenik je završio Osnovnu školu u Maglaju (2004.), te Behram-begovu medresu u Tuzli (2008.). Nakon toga upisuje Fakultet islamskih nauka u Sarajevu na kojem diplomira 2012. godine, da bi 2014. godine upisao i postdiplomski studij na istom fakultetu. Magistarski rad odbranio je na temu  Kontekstualiziranje islamske misli u Evropi sa posebnim fokusom na odnos vjere i države. Od 1. januara 2016. godine radi kao imam, hatib i muallim u džematu Kolibe Gornje, MIZ Bosanski Brod, dok je od 1. marta iste godine i na dužnosti glavnog imama MIZ-e Bosanski Brod.

Prvi imam u obnovljenoj Husein-begovoj džamiji je sadašnji imam Sedin ef. Oruč. On je u džemat došao 2004. godine. Oruč je svršenik Elči Ibrahim-pašine medrese i Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću. Uz to što je imam u Husein-begovoj džamiji on je i nastavnik islamske vjeronauke u tamošnjoj osnovnoj školi. U sretnom braku sa suprugom Samihom stekao je sinove: Hamzu, Haruna, Ahmeda i Alija . Svi su rođeni u ovom gradu. Stoga je postao primjerom kako se boriti protiv bijele kuge. Kad govori o imamskoj misiji kolege Admira i sebe, kaže: „Optimistički gledam na vrijeme koje dolazi. Kolega Admir i ja radimo naš posao. Želja nam je da prestane odlazak naroda. To će se desiti kad se ljudima omogući da nađu zaposlenje i tako steknu normalne uslove za život. Ipak, kod kuće je najljepše. U našem radu imamo veliku podršku Muftijstva na čelu sa muftijom dr. Osmanom ef. Kozlićem.“

 

Nazire se trend stranih investicija

 

 

Senad Žepčan je savjetnik načelnika Općine. I on je iz Koliba. Odlično poznaje bosanskobrodske prilike. Svojim objektivom ovjekovječio je mnoge detalje sa obnove infrastrukture, povratničkih kuća, džamija. Na pitanje kako vidi perspektivu života Bošnjaka u gradu na Savi kazao je: „U mjestima uz granicu ljudi se bave i trgovinom. U posljednje vrijeme u Bosanskom Brodu primjećuje se trend stranih investicija tako da se nadamo da će biti više radnih mjesta i da će time situacija biti znatno bolja. Ima slučajeva da ljudi rade i u komšijskom Slavonskom Brodu, a problem im predstavlja usko grlo na samoj granici, jer se zna puno čekati u koloni.“ Osvrnuo se i na život preostale omladine: „ Na kulturnom planu omladina nema puno sadržaja. U Kolibama imamo jednu sevdah radionicu. Pokušavamo da ih naučimo da pjevaju sevdalinke, da sačuvaju svoju tradiciju, baštinu. Bave se sportom. Iz Koliba su potekli fudbaleri Edin Mujčin, bivši bh. reprezentativac, njegov brat Zemir Mujčin, pa Veldin Karić, koji je bio kadetski reprezentativac bivše Jugoslavije, pa reprezentativac Hrvatske.“

Fadil Tipić iz Sijekovca, sekretar Udruženja građana za zaštitu imovinskih i ljudskih prava Bosanski Brod, jedan je od zaljubljenika u zavičaj. Evo dijela njegove priče: „ Živim ovdje u gradu. U Sijekovcu danas stalno živi oko 60 osoba. Mahom su to stariji. Nemamo male djece. Prije rata radio sam u Rafineriji nafte. Nažalost, danas niko od Bošnjaka ne radi u Rafineriji. Po meni je kriva i Vlada Federacije koja, sklapajući poslovne aranžmane s Rafinerijom, nije tražila da i nas zaposle. Nažalost, najviše ljudi se vrati u  - kovčezima. Niko od političara više o nama ne vodi brigu. Dođu kad treba glasati za njih.“

Među džematlijama koji su u vrijeme naše posjete prisustvovali mevludskoj svečanosti bila je i Azra Hasanić. Njena priča je glasila: „Rođena sam u Bosanskom Brodu. Moja porodica u ovom gradu živi već više od 200 godina. U izbjeglištvu sam bila u Slavonskom Brodu. Redovna sam džematlijka. Obnovljena džamija i kuća, te povratak na svoje ispunili su mi dušu. Mojoj sreći nije bilo kraja. U penziji sam. Nekada sam radila u ovdašnjem komunalnom preduzeću.“

 

Musafiri uvijek dobrodošli

 

I narod koji živi na području bosanskobrodske općine veoma je gostoljubiv. Musafiri su uvijek dobrodošli. Tako je bilo i na mevludskom programu koji se desio petog decembra 2017. kad je Husein-begovu džamiju pohodilo više desetina džematlija sa područja Gradačca, Modriče, Odžaka, Dervente. Budući da je zbog graničnog prijelaza Bosanski Brod postao jedan od frekventnijih gradova, Husein-begova džamija, te džamije u Kolibama i Sijekovcu, putnicima vjernicima pružaju mogućnost da svrate i obave namaske vaktove. I, naravno, ako su u mogućnosti, da materijalno pomognu rad ovog povratničkog medžlisa. Jedan od vaiza na spomenutom mevludu bio je i tuzlanski muftija mr. Vahid ef. Fazlović koji je tom prilikom kazao i ovo: „Vi se ovdje osjećate na svome. Nigdje drugo na zemaljskoj kugli ne biste se ovako osjećali. I oni koji su otišli u Evropu, Ameriku, Australiju jedva čekaju da dođu  i da udahnu ovog zraka, bez obzira koliko imaju para, kakve poslove rade. Došli smo ovdje da izrazimo naše poštovanje i priznanje prema vama. Vi ste jedan veliki primjer za vašu braću i sestre, Bošnjake i Bošnjakinje. Želimo vama kao vjernicima, džematlijama odati priznanje. Izražavamo veliki respekt prema muftiji banjalučkom Osmanu ef. Kozliću.“

00 Sličica Želim Print

Prošle godine bosanskobrodski Medžlis posjetio je i reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović. Desilo se to 17. decembra 2016. godine.
U pratnji reisu-l-uleme bili su banjalučki muftija dr. Osman Kozlić, direktor Uprave za finansije Rijaseta Zejnil Rebihić, te šef Kabineta reisu-l-uleme Rifat Fetić. U svom obraćanju džematlijama u Bos. Brodu reisu-l-ulema Husein Kavazović je posebno naglasio važnost džamije i da je ona ogledalo svih džematlija. „Svi mi imamo svoje kuće, ali je džamija zajednička kuća svih nas, svih džematlija. Vjera nas uči da volimo jedni druge, da se držimo zajedno, da čuvamo rodbinske i komšijske odnose. Vjera nas uči da pazimo jedni druge, ali i da budemo dobri prema drugima.“, istakao je reisu-l-ulema.

Bosanskobrodsku općinu, tačnije Kolibe, u aprilu ove godine posjetio je i Edin Ramić, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica. On je sa svojim saradnicima  prisustvovao obilježavanju 25 godina od stradanja Bošnjaka i Hrvata u mjestima Gornje i Donje Kolibe kod Bosanskog Broda. Skupu je prisustvovao i muftija banjalučki dr. Osman ef. Kozlić.

Jedan od sinonima modernog Bosanskog Broda je Rafinerija nafte. Vonj njenog dima ne osjeti domicilno stanovništvo. Nažalost, prema kazivanju mještana, Bošnjaci od Agresije na BiH naovamo ne mogu osjetiti ni miris hljeba zarađenog u njenim pogonima.

U jednom danu dva bratimljenja medžlisa

U jednom danu dva bratimljenja medžlisa

Decembar 26, 2017

 Peti će decembar 2017. godine u bosanskoj varošici Bosanki Kobaš i bosanskom gradu na sjevernoj kapiji Bosne Bosanskom Brodu ostati posebno zapamćen. U njima se desilo bratimljenje medžlisa sa Banjalučkog i Tuzlanskog muftijstva. Na inicijativu muftije banjalučkog dr. Osmana ef. Kozlića i tuzlanskog muftije mr. Vahida ef. Fazlovića petog je decembra 2017. godine u Bosanskom Kobašu potpisan sporazum o bratimljenju i saradnji između MIZ Bosanski Kobaš i Brčko i u Bosanskom Brodu između MIZ Bosanski Brod i MIZ Gradačac.

 

Znaju da nisu sami

 

U Bosanskom Kobašu, uz muftiju banjalučkog dr. Osmana ef. Kozlića i tuzlanskog muftiju mr. Vahida ef. Fazlovića, ovoj su prigodnoj svečanosti  prisustvovali predsjednici i glavni imami dvaju medžlisa sa saradnicima. Tom prilikom kratka obraćanja imali su muftija dr. Osman ef. Kozlić i čelnici medžlisa Bosanski Kobaš i Brčko. Istaknuto je da je bratimljenje ova dva medžlisa historijski događaj za Bošnjake ovog posavskog mjesta. Delegacija MIZ Brčko, koju su predvodili mr. Mustafa ef. Gobeljić i Hajrudin Omerović, svojim je domaćinima uručila prigodnu novčanu pomoć. Na tom gestu zahvalio se Mustafa Mujičić, predsjednik MIZ Bosanski Kobaš.Poslije podne namaza u mjesnoj džamiji polaznici islamske pouke priredili su mevludski program, a predavanja su održali muftije dr. Osman ef. Kozlić i mr. Vahid ef. Fazlović. Slovo o džematu kazao je mladi imam i glavni imam MIZ Bosanski Kobaš Fikret ef. Delić.

00 Sličica Želim Print

Odnos islamskog i međunarodnog prava prema prof. Bassiouniju

Odnos islamskog i međunarodnog prava prema prof. Bassiouniju

Decembar 25, 2017

Međunarodno humanitarno pravo (IHL), poznato i kao ratno pravo ili pravo oružanih sukoba,  je cjelina propisa koji imaju za cilj da ograniče posljedice oružanih sukoba. Ono štiti pojedince koji više ne učestvuju u neprijateljstvima i ograničava sredstva i metode vođenja rata.

Međunarodno pravo ljudskih prava (IHRL) je cjelina propisa međunarodnog prava koja je kreirana za zaštitu ljudskih prava na međunarodnom, regionalnom i domaćem nivou. Njih čine većinom ugovori, sporazumi između država i običajno međunarodno pravo.

Ovim odnosom prof. Bassiouni se bavio na više mjesta u svojim djelima, uključujući i knjigu The Shari’a and Islamic Criminal Justice in Time of War and Peace (Šeriat i islamsko krivično pravosuđe u vrijeme rata i mira), Cambridge University Press, 2014., p. 385.

Autor navodi da je napisao ovu knjigu vođen s pet međusobno povezanih ciljeva (p.16-17):

  1. Da pokaže da su savremeno međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo ljudskih prava kao i pravila savremene post-konfliktne i tranzicione pravde kompatibilni sa Šeriatom i islamskom pravnom naukom (fiqh);
  2. Da upozna muslimane sa Šeriatom i islamskom pravnom naukom (fiqh) o tome šta je zabranjeno (muharram), pokuđeno (makruh) i šta treba biti primijenjeno na sukobe među muslimanima, na sukobe između muslimana i nemuslimana, te šta su njihove pravne obaveze prema Šeriatu i islamskoj pravnoj nauci;
  3. Da poveća poštivanje međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava ljudskih prava;
  4. Da upozna nemuslimane sa sadržajem Šeriata i islamske pravne nauke pošto nemuslimani postaju sve više važni u oblikovanju budućnosti muslimanskih država;
  5. Da pobije islamofobe na Zapadu, posebno u SAD, koji diskredituju islam na osnovu užasne prakse nekih muslimana i da na taj način smanji tenzije između zapadne i islamske civilizacije.00 Sličica Želim Print

Slijedeći ove ciljeve, prof. Bassiouni je detaljno razmatrao odnose islamskog međunarodnog prava i međunarodnog humanitarnog prava. To je vrlo važno, jer se činjenica da je islamska pravna nauka u 8. vijeku imala posebnu granu – siyar - koja se bavila pitanjima odnosa muslimana i nemuslimana u vrijeme mira i rata često zanemaruje u evropocentričkoj literaturi.

Ova grana prava zasnivala se na propisima Kur’ana, Sunneta, te praksi ranih muslimanskih vladara. Prof. Bassiouni je istakao da su jedan od izvora ove grane prava međudržavni ugovori muslimanskih i drugih zemalja koje imaju obavezujuću snagu na temelju principa pacta sunt servanda (ugovori se moraju poštovati) ili “Al-muslimun ‘ala šurutihim”. Na temelju ovog principa, Povelja OUN i drugi ugovori obavezuju muslimanske države.

Prof. Bassiouni je takođe u islamskom pravu identifikovao princip zabrane agresije i princip proporcijalne upotrebe sile. U pogledu zabrana i zaštita prof. Bassiouni navodi: zabranu ubijanja muslimana, zabranu ubijanja djece, zabranu samoubistva, zaštitu vjerskih mjesta, zabranu povrede svetih mjeseci, te zaštitu diplomata. Raspravlja, zatim, koncept džihada i promjene njegovog značenja kroz historiju. Navodi da Šeriat postavlja ograničenja kako u pogledu “prava na rat” (Ius ad bellum) tako i “prava u ratu” (ius in bello).”Pravo na rat” određuje kada se i pod kakvim uslovima može proglasiti rat i ko ima legitimno pravo da to učini. “Pravo u ratu” predstavlja skup pravila koja se moraju poštovati pri vođenju ratnih operacija.

Prof. Bassiouni smatra da je džihad u posljednjih četrdeset godina postao doktrina koja treba da opravda ponašanje onih koji su angažovani u političkom nasilju u namjeri da osiguraju legitimnost njihovih samoproglašenih ciljeva. To se nastojalo postići putem “selektivne teologije” (p. 203).

Prof. Bassiouni nije ostao samo na teoretskom bavljenju odnosa islamskog i međunarodnog prava. Ponudio je, takođe, i analitičku ocjenu sukoba u savremenom dobu u kojima su bile uključene muslimanske zemlje, a koje su trebale da se pridržavaju međunarodnog humanitarnog prava. On je kritikovao popularni narativ da su muslimani suštinski nasilni nudeći kontekst za razumijevanje tih sukoba i mjere da se ponašanja zaraćenih strana dovedu u sklad sa međunarodnim humanitarnim pravom. Takođe, prof. Bassiouni je učestvovao u izradi ili ukazivao na značaj brojnih važnih pravnih dokumenata nastalih u današnjem svijetu. To su: Statut Međunarodnog islamskog suda pravde (1987), Kairska deklaracija o ljudskim pravima u islamu (1990) i Konvencija Organizacije islamske konferencije o borbi protiv međunarodnog terorizma. Naprimjer, u ovom posljednjem dokumentu u preambuli se poziva na “principe tolerantnog islamskog Šeriata koji odbacuje sve forme nasilja i terorizma” uporedo sa “principima međunarodnog prava i poveljom Ujedinjenih nacija i relevantnim rezolucijama “.

Na ovaj način, prof. Bassiouni je želio da pokaže da je islamska pravna kultura u osnovi  kompatibilna sa savremenim međunarodnim pravom čijem razvoju je nedvojbeno doprinijela.

Popis stanovništva 2013. - veći procent visokoobrazovanih žena nego muškaraca

Popis stanovništva 2013. - veći procent visokoobrazovanih žena nego muškaraca

Decembar 22, 2017

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Odjeljenje društvenih nauka, upriličila je 7. decembra promociju publikacije „Demografske i etničke promjene u Bosni i Hercegovini“. Izdanje je rezultat detaljne naučne studije i analize rezultata popisa u BiH iz 2013. godine koju su uradili članovi i saradnici Odjeljenja društvenih nauka O izdanju su govorili autori: Mirza Emirhafizović, Hasan Zolić (Dobna struktura i reprodukcija stanovništva Bosne i Hercegovine), Ivan Cvitković (Nacionalna i konfesionalna slika Bosne i Hercegovine), Slavo Kukić (Stanovništvo BiH prema materinskom jeziku i spolno-dobnoj strukturi), Zlatiborka Popov-Momčinović (Žensko stanovništvo u BiH kroz prizmu rezultata popisa), Mirko Pejanović (Promjena etničke strukture opština u Bosni i Hercegovini prema popisu stanovništva 2013. godine), Adila Pašalić-Kreso (Obrazovanost stanovništva u Bosni i Hercegovini), Muris Čičić (Popis stanovništva BiH 2013 – analiza podataka o nezaposlenosti) i Braco Kovačević (Poljoprivredno stanovništvo u Bosni i Hercegovini).

 

BiH među demografski najkritičnijim evropskim zemljama

 

Na promociji su se mogli čuti podaci o nivou pismenosti u BiH, stanju u obrazovanju, zaposlenosti itd. Prema riječima Mirze Emirhafizovića i Hasana Zolića BiH se rangira među demografski najkritičnije evropske zemlje, a smanjenje broja novih naraštaja ne jenjava. U 2013. godini BiH je prema vrijednosti totalne stope fertiliteta, koji je ispod prosjeka u EU, dostigla najniži nivo - 1,54. Profesor Cvitković je ukazao na podatak da je u 34 općine došlo do povećanja broja Bošnjaka od 1991. godine, a sve se ove općine nalaze na području Federacije. Do smanjenja broja Bošnjaka je došlo u 64 općine. U Foči, Višegradu i Rogatici procent smanjenja je preko 91%.  Bošnjakinja je na nivou BiH više 1,95% nego Bošnjaka. U Federaciji od 80 općina aspolutnu većinu Bošnjaci čine u 27, a Hrvati u 10 općina. U manjem entitetu od 62 općine Bošnjaci imaju učešće u stanovništvu od 30 do 40% na području pet općina. Preko 50% Bošnjaka nalazi se u Srebrenici. Na području Federacije živi 70% bošnjačko i 22% hrvatsko stanovništvo, a u manjem entitetu 81,5% srpsko stanovništvo.

 

Srbi nemaju dileme o maternjem jeziku

 

Profesor Kukić je u svom radu analizirao starosnu strukturu u BiH, došavši do zaključka da bh. društvo postaje sve starije, s velikim procentom stanovništva starijeg od 65 godina. Prosječna životna starost od 1991. godine porasla je za 5,5 godina. U nekim gradovima prosječna starost stanovnika je iznad 50 godina.

00 Sličica Želim Print

Kukić je govorio i o preklapanju nacionalnog identiteta i jezika, istakavši da je najveće preklapanje kod Srba, iako 77,5% Srba u Federaciji ne smatraju srpski maternjim jezikom. Najmanje preklapanje je kod Hrvata koji u značajnom procentu umjesto hrvatskog koriste i smatraju maternjim bosanski jezik. Najveći relativni udio u ukupnoj strukturi stanovništva maternjim smatra bosanski jezik.

 

Po obrazovanju u začelju zemalja u regiji

 

Kada je riječ o obrazovanju, BiH je vidno u začelju zemalja u regiji i prema riječima profesorica Popov-Momčinović i Pašalić-Kreso, bez obzira na aktuelni problem “tržišta“ diploma, BiH još uvijek nema zavidan broj visokoobrazovanih osoba. BiH ima čak 4,9% stanovništva bez ikakvog obrazovanja, a 14,1% nema osnovnu školu. Nepotpuno osnovno obrazovanje ima 9,2%. Općine u Hercegovini imaju daleko manje nepismenih nego općine u Bosni i manje nego što je to u prosjeku u BiH. Najveću stopu nepismenih imaju općine koje istovremeno zaostaju u ekonomskom razvoju.

Kreso je istakla da je nivo obrazovanosti u BiH bio nizak i u vrijeme Jugoslavije, ali javnost nije imala dovoljno informacija niti svijesti o tome. BiH se teško može nadati da će do 2020. povećati stopu visokoobrazovanih za 3-5 postotnih poena. Procent žena bez ikakvog obrazovanja je znatno viši nego muškaraca, kao i u slučaju srednjoškolskog obrazovanja. Međutim, kada je riječ o visokom obrazovanju žene su brojčano nadmašile muškarce, a u nekim sredinama broj žena s visokim obrazovanjem premašuje 1000. Najnižu stopu visokoobrazovanog stanovništva imaju Srednjobosanski kanton i Unsko-sanski. U usporedbi sa zemljama u regionu BiH bi, po broju diploma diplomskog i postdiplomskog studija (BA i MA), mogla da dostigne Crnu Goru i Hrvatsku za desetak godina, ali kada ove zemlje ne bi napredovale. Prema podacima popisa 36,2% stanovništva je kompjuterski pismeno.

 

Tačni podaci o nezaposlenosti

 

Kada je riječ o nezaposlenosti profesor Čičić je istakao da je stvaran procenat nezaposlenih 24%, a ne preko 50% kako to navode određeni mediji i pojedinci. Od ukupnog procenta zaposlenih 60% su muškarci. Manji kantoni imaju i najmanju nezaposlenost, a kanton s najvećim procentom nezaposlenosti je Tuzlanski.

Nažalost, na jednog zaposlenog ide 1,76 penzionera. Broj aktivno sposobnih i zaposlenih je znatno veći u Federaciji nego u manjem entitetu. Žena je 2,7% više radno sposobnih nego muškaraca, ali ih je čak 21,6% više ekonomski neaktivnih nego muškaraca. Kada je riječ o penzijama, žena je dvostruko manje nego muškaraca u ovoj grupi stanovništva.

 

Nestanak sela

 

Profesor Braco Kovačević, s Univerziteta u Banjoj Luci, iznio je frapantne podatke o stanju u poljoprivredi, zaključivši da sela u BiH nestaju te da bh. društvo postaje “gerijatrijsko“. Ogroman broj ljudi napušta sela, ali i manje gradove kako bi pronašli posao u većim gradovima. U zadnjih petnaestak godina učešće poljoprivrede u BDP-u smanjeno je s oko 14% na 8%, iako BiH sa Srbijom i Albanijom ima najveći postotak stanovništva koje živi u ruralnom području.

Poruka žrtava - Mi nastavljamo svjedočiti istinu

Poruka žrtava - Mi nastavljamo svjedočiti istinu

Decembar 21, 2017

Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović na početku konferencije je podsjetio da je Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), poznatiji kao Haški tribunal, osnovan 25. maja 1993. godine rezolucijom Vijeća sigurnosti UN 827 sa ciljem da odgovorni za činjenje teških povreda Ženevskih konvencija iz 1949., krešenja zakona i običaja ratovanja, zločina protiv čovječnosti i genocida, budu procesuirani bez obzira na njihov društveni i politički položaj, kako bi se osigurala pravda za mnogobrojne žrtve i njihove porodice, te da se spriječi buduće činjenje ovih krivičnih dijela. „Inicijativu je pokrenuo rahmetli Alija Izetbegović ispred Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine“, podsjetio je Tahirović.

 

MKSJ ostavio neprocjenjivu arhivu dokaznog materijala

 

„MKSJ je procesuirao i donio osuđujuće presude čelnim osobama u BiH, kao i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, kojima je utvrđena namjera da svojim političkim i vojnim djelovanjem promijene strukturu stanovništva BiH i da ugroze suverenitet i teritorijalni integritet kroz pokušaj podjele BiH između  Srbije i Crne Gore i Hrvatske“, kazao je Tahirović,  a zatim kao doprinos MKSJ izdvojio činjenicu da je on jasno identifikovao i procesuirao odgovorne grupe i pojedince iz vojnog i političkog establišmenta, te ostavio iza sebe neprocjenjivu građu dokaznog materijala, kao zaostavštinu sudovima u regionu, da na osnovu njega nastave sa procesuiranjem ratnih zločinaca, ali i da služi kao opomena budućim generacijama.

Tahirović je istakao da je MKSJ, bez obzira na svoje nedostatke, jedina pravosudna institucija koja je svojim djelovanjem donijela određenu satisfakciju i pravdu žrtvama.

00 Sličica Želim Print

„Da li su politički lideri u BiH, ali i u cijelom regionu, spremni da se istinski poklone žrtvama i osiguraju im njihova prava, da li pravosudne institucije u BiH i  regionu imaju znanja i hrabrosti da nastave sa procesuiranjem ratnih zločina tamo gdje je MKSJ stao?“, pitao je Tahirović, a zatim u ime žrtava pročitao zajednički zaključak konferencije.

 

Kako dalje sa fašističkom retorikom koju imamo

„Nakon završetka rada Haškog tribunala i presuda koje je donio postavlja se pitanje: šta nam predstoji u budućnosti?“, istakle su žrtve, a onda nakon podsjećanja na izjave dvojice članova Predsjedništva BiH koji osporavaju pravomoćne presude jednog međunarodnog suda pitale: „Kako da žrtve nastave da žive u takvoj državi?“

„Ne samo da političari vode ovu politiku nego i istaknuti intelektualci, pravnici, historičari, vjerski poglavari. Zbog toga se pitamo da li je ovo društvo fašističko društvo?“, upozoravaju žrtve i izražavaju bojazan da će politika utjecati na donošenje presuda i izjednačavati žrtve i počinioce zločina. Upozorili su da „VSTV u BiH, institucija koja ima zadatak da osigura nepristrasno i profesionalno pravosuđe, vrši pritisak na pravosuđe sa ciljem potpune kontrole nad istinom, što je stav i međunarodne zajednice“.

„Gospodo, vi nemate pravo da ponižavate i omalovažavate žrtve kroz vaše osuđivanje zločina, a veličanje zločinaca, nego imate obavezu da omogućite da žrtve zločina dobiju zasluženo mjesto u ovom društvu. Žrtve su, i pored toga što su prošle kroz torturu i izgubile svoje najmilije dale veliki doprinos društvu i ostale dostojanstvene. Gospodo ugledajte se na njih!“, stoji na kraju poruke koju su uputile žrtve javnosti u BiH i regiji.

 

Hvala Bogu pa smo imali Međunarodni sud na kome smo mogli tražiti pravdu

 

Predsjednica Udruženaja Žene žrtve rata Bakira Hasečić ovom prilikom je podsjetila na vrijeme kada je nastavak rada Haškog tribunala bio upitan, kada su preživjele žrtve za nepuna 2-3 sata skupile preko 10.000 potpisa tražeći nastavak njegovog rada. „Zadovoljni smo radom Haškog tribunala zbog satisfakcije koje je pružio članovima porodica ubijenih“ kazala je Hasečić dodajući da su nezadovoljni neispunjavanjem tačke 7 rezolucije 827 VS o obeštećenju žrtava, te konstatovala da danas ispada da je „bolje biti ratni zločinac nego žrtva“.

„Hvala Bogu pa sam ja žrtva, a nisam zločinac bez obzira koliko je teško nositi ovo breme i hvala Dragome Bogu pa sam ja jedna od hiljade bosanskih žrtava koja je imala adresu na kojoj je tražila pravdu, a to je Međunarodni sud u Hagu, što, nažalost, mnogi u svijetu nisu imali i nemaju“, kazala je predsjednica Udruženja žrtava logora Vojno Saja Čorić. Pozdravila je inicijativu mladih u Hrvatskoj o paljenju svijeća za žrtve HVO-a, odgovarajući tako na pitanje novinara o komemoraciji Praljku u Zagrebu koja se održavala istog dana.

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica je izrazio nezadovoljstvo radom Tužilaštva i Suda BiH. „Sud BiH još nikoga nije procesuirao za opsadu i zločin nad 11.500 nevinih građana Sarajeva od kojih je 1600 djece. Oni koji su presuđeni do sada za te zločine su procesuirani u Hagu“, kazao je Grabovice te izrazio očekivanja da će predstavnici žrtava nastaviti tražiti istinu i pravdu.

Munevera Avdić, predsjednica organizacije Udruženje porodica šehida zarobljenih boraca i nestalih osoba općine Kotor-Varoš, izrazila je očekivanja da će drugostepene presude Karadžiću, Mladiću, Šešelju, Stanišiću i Simatoviću ispuniti očekivanja žrtava.

Potpredsjednica Pokreta „Majke enklave Srebrenica i Žepa“ Kada Hotić se osvrnula na tvrdnje da nije presuđeno narodima nego pojedincima, postavljajući pitanja zašto onda „ti narodi lijepe ulice fotografijama zločinaca nazivajući ih herojima. „Ja ću reći: presuđeno je narodima koji smatraju da su to njihovi heroji. Osuđeni su narodi dokle god ti narodi šute“, kazala je Hotić dodavši da su žrtve dobile pravdu.

Predsjednica Pokreta „Majke enklave Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić je rekla da je ostalo još 2-3 godine rada Mehanizma za međunarodne sudove u Hagu, koji je preuzeo nezavršene procese Trubunala, nakon čega će se žrtve konačno očitovati o rezultatima rada Tribunala u Hagu

 

Svjedočenja pred Tribunalom

 

Mirsadu Malagić, koja bilježi najveći broj javnih svjedočenja pred Tribunalom i Sudom BiH, govorila je o ulozi svjedočenja žrtve. „Izgubila sam mnogo članova uže i šire porodice, a od najužih muža i dva sina padom Srebrenice. Moj život je tu bio završen, ali sam svjedočila zbog drugih. Višestruki sam svjedok pred Haškim tribunalom. Svjedočila sam u procesu protiv Radislava Krstića, Zdravka Tolimira, Radovana Karadžića, Ratka Mladića. Svjedočila sam i pred Sudom BIH i svako moje svjedočenje bilo je javno. I tužioci i advokati su bili iznenađeni kada sam prihvatila da javno svjedočim kao majka i supruga ubijenih, koja je cijeli rat provela u Srebrenici i doživjela sve golgote i strahote rata. Gledala sam kako kolju našu djecu. Nisu se krili dok su to radili. Ako se nisu oni krili dok su radili zločine, nema razloga da se kriju ni svjedoci njihovih zločina. Mi ćemo i dalje svjedočiti.

Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković je odgovarajući na pitanje novinara o mogućim tužbama logoraša kazao da će odluku o tome žrtve donijeti nakon iščitavanja presude i mišljenja struke, kao i da je, vjerovatno, Fond za reparaciju žrtava ili konferencija R. Srbije, R. Hrvatske i BiH o reparacijama, koja bi rezultirala formiranjem Fonda za reparacije žrtava bez obzira na njihovu vjeru i naciju, bilo, vjerovatno, najprihvatljivije rješenje.

Rohinje ljudska prava i međunarodna zajednica

Rohinje ljudska prava i međunarodna zajednica

Decembar 25, 2017

Osnovna ljudska prava pripadnika diskrimini-ranog i progonjenog Rohinja naroda nisu zagaranto-vana. Nakon što je vojna hunta u Mijanmaru 1982. usvojila zakon o državljanstvu, Rohinja muslimani su lišeni prava na državljanstvo.

 

Na osnovu podataka Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), procjenjuje se da je 646 000 pripadnika Rohinja naroda - što je više od polovine procijenjenog broja Rohinja muslimana koji žive u pokrajini Rakhine - bilo prisiljeno potražiti utočište u susjednom Bangladešu od oktobra 2016., a posebno od augusta 2017. godine. Napaćeni i nasmrt prestravljeni civili, žene, starci i djeca, bježali su od pripadnika vojske i sigurnosnih službi zemlje koji bi ih, da je sve normalno, trebali štititi i braniti. U posljednje vrijeme, svjetski mediji su svakodnevno izvještavali o užasnim patnjama pripadnika Rohinja naroda koji već decenijama živi bez zagarantovanih elementarnih ljudskih prava. Svjetski moćnici su izdavali saopštenja za javnost u kojima su osuđivali nasilje i pozivali Vladu Mijanmara da prekine vojne operacije, poštuje norme međunarodnog prava i omogući nesmetan pristup međunarodnim humanitarnim organizacijama kriznim žarištima. Nažalost, bez rezultata.

 

Stanje ljudskih prava Rohinja muslimana

Osnovna ljudska prava pripadnika ovog diskriminiranog i progonjenog naroda nisu zagarantovana. Nakon što je vojna hunta 1982. usvojila zakon o državljanstvu, Rohinja muslimani su lišeni prava na državljanstvo. Unutar zemlje zabranjeno im je putovati bez dozvole, niti mogu raditi izvan njihovih sela ili se čak vjenčati bez prethodne saglasnosti vlasti. Nemaju dovoljan pristup prehrani, zdravstvenoj zaštiti niti obrazovanju. Zbog toga je stanje ljudskih prava u Mijanmaru već duže vrijeme jedna od tema diskusije Trećeg komiteta Generalne skupštine i Vijeća za ljudska prava UN-a.

00 Sličica Želim Print

Nakon posljednjih dešavanja u pokrajini Rakhine, na zahtjev zemalja članica Organizacije islamske saradnje (OIC), Treći komitet Generalne skupštine usvojio je rezoluciju A/C.3/72/L.48 o stanju ljudskih prava u Mijanmaru krajem oktobra ove godine. Rezolucija je pozvala vlasti Mijanmara da osiguraju punu zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda Rohinja muslimana kako bi se spriječila dodatna nestabilnost i nesigurnost, ublažila patnja, riješili osnovni uzroci krize i pronašlo održivo i trajno rješenje pitanja Rohinja muslimana.

K tomu još, zadnja u nizu inicijativa zemalja članica OIC-e bilo je sazivanje specijalnog zasjedanja Vijeća za ljudska prava (HRC) Ujedinjenih naroda sa sjedištem u Ženevi . Na zahtjev Bangladeša i Saudijske Arabije, Vijeće za ljudska prava održalo je specijalnu sjednicu posvećenu stanju ljudskih prava Rohinja muslimana i ostalih manjina u Mijanmaru 5. decembra 2017. Zahtjev za sazivanje specijalnog zasjedanja podržale su 33 države članice Vijeća (od ukupno 47) i više od sedamdeset drugih delegacija posmatrača. Održavanju sjednice prethodili su intenzivni diplomatski napori, razgovori i diskusije o rezoluciji koju su predložile članice Organizacije islamske saradnje kako bi se konačan tekst usvojio konsenzusom svih članova Vijeća bez poziva na glasanje.

 

Žrtve decenijske diskriminacije i progona

U svom izlaganju tokom zasjedanja Zeid Ra’ad al-Hussein, Visoki komesar Ujedinjenih naroda za ljudska prava, osudio je “široko rasprostranjene, sistematične i šokantno brutalne” napade na Rohinje, kao i decenije diskriminacije i progona ove manjine kojoj su uskraćena elementarna ljudska prava. Pozivajući Vijeće za ljudska prava “da preduzme odgovarajuće mjere kako bi se zaustavilo ovo ludilo”, Visoki komesar se upitao koliko ljudi moraju patiti prije nego što im se konačno prizna njihova patnja, identitet i prava od strane njihove vlade i ostatka svijeta!? Pored toga što je u ranijim izjavama govorio o školskim primjerima etničkog čišćenja Rohinja naroda, Zeid je ukazao na prisustvo elemenata genocida imajući u vidu decenije apatridije koja je nametnuta Rohinjama, politici dehumanizacije, diskriminacije i segregacije, strašnog nasilja i zlostavljanja, prisilnog raseljavanja i sistematskog uništavanja sela, domova, imovine i sredstava za život. “Odbijanje međunarodnih i lokalnih aktera da Rohinje imenuju Rohinjama - da ih prepoznaju kao zajednicu i poštuju njihovo pravo na samoidentifikaciju - predstavlja još jedno poniženje i stvara sramotan paradoks: ime im se uskraćuje, dok su proganjani zbog onoga što jesu”, dodao je on. U tom kontekstu, zatražio je međunarodnu krivičnu istragu protiv osoba odgovornih za nasilje nad Rohinjama. Visoki komesar je podsjetio da je njegova kancelarija poslala tri ekipe u Bangladeš ove godine da prate situaciju i razgovaraju sa Rohinja izbeglicama. Svjedočenja preživjelih kazuju o brojnim slučajevima užasnog barbarstva počinjenog protiv Rohinja, uključujući i namjerno spaljivanje ljudi nasmrt unutar njihovih domova, ubistva djece i odraslih, široko rasprostranjena silovanja žena i djevojaka, spaljivanje i uništavanje kuća, škola, trgovina i džamija.Visoki komesar je pozvao Vijeće da razmotri usvajanje preporuke Generalnoj skupštini UN-a da uspostavi novi nepristrasan i nezavisan mehanizam, koji će komplementirati rad Misije za utvrđivanje činjenica o najnovijem talasu nasilja s ciljem provođenja istrage o individualnoj krivičnoj odgovornosti onih koji su činili zločine.

 

Pozicija OIC-e

Ambasador Pakistana je, u ime zemalja članica Organizacije islamske saradnje, naglasio primarnu odgovornost vlade Mijanmara da zaštiti svoje stanovništvo i osigura poštivanje ljudskih prava svih stanovnika uključujući i Rohinja muslimane. Pozdravio je nedavni bilateralni angažman na visokom nivou između vlada Mijanmara i Bangladeša i izrazio nadu da će bilateralni instrument potpisan između dvije vlade o repatrijaciji Rohinja izbjeglica doprinijeti rješavanju krize i da će biti istinski implementiran kako bi se Rohinje vratile svojim domovima na dostojanstven i siguran način.

U ime OIC-e ambasador Pakistana je izrazio nadu u konstruktivan angažman s Vladom Mijanmara i uputio poziv za prekid svih neprijateljstava usmjerenih protiv civilne populacije Rohinja muslimana. Ambasador je pozvao na rješavanje osnovnih uzroka krize u pokrajini Rakhine uz poštivanje, promovisanje i zaštitu ljudskih prava, bez ikakve diskriminacije, i istaknuo nužnost implementiranja preporuka Savjetodavne komisije o pokrajini Rakhine, a kojom predsjedava Kofi Annan. U tom kontekstu naglasio je važnost omogućavanja pristupa Misiji UN-a za utvrđivanje činjenica s ciljem provođenja transparentne istrage o navodima o zloupotrebi i kršenju ljudskih prava u skladu sa svojim mandatom, procesuiranje odgovornih za zločine, omogućavanje slobode kretanja, jednak pristup osnovnim uslugama i potpuno građansko pravo svim pojedincima i stvaranje povoljnih uslova za održivi povratak Rohinja izbjeglica svojim domovima.

 

Rezolucija o stanju ljudskih prava u Mijanmaru

Uprkos naporima delegacija Bangladeša i Saudijske Arabije da predlože uravnotežen tekst rezolucije, delegacija Kine je zatražila glasanje uz argument da bi usvajanje rezolucije moglo zakomlicirati implementaciju nedavno potpisanog bilateralnog ugovora o repatrijaciji Rohinja izbjeglica iz Bangladeša u Mijanmar. Ipak, rezolucija A/HRC/S-27/L.1 o stanju ljudskih prava Rohinja muslimana i drugih manjina u Mijanmaru, je usvojena sa 33 glasa u korist, tri protiv (Kina, Filipini i Burundi) i devet suzdržanih.

U rezoluciji Vijeće za ljudska prava najoštrije osuđuje sistematska i teška kršenja ljudskih prava počinjenih u Mijanmaru, naročito u pokrajini Rakhine, protiv pripadnika Rohinja muslimana i poziva Vladu Mijanmara da osigura zaštitu ljudskih prava svih osoba u Mijanmaru, uključujući pripadnike Rohinja muslimanske zajednice i drugih manjina. Vijeće je zadužilo Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za ljudska prava da prati razvoj situacije ljudskih prava Rohinja i da podnese izvještaj Vijeću tokom narednih redovnih zasjedanja.

Genocid u Mijanmaru - Ima jedna modra rijeka, ime joj je Naf

Genocid u Mijanmaru - Ima jedna modra rijeka, ime joj je Naf

Decembar 24, 2017

Proganjanje Rohinja nije nešto što je počelo u augustu ove godine. Izvještaji Human Rights Watcha govore o: neprizna-vanju državljanstva, ograniča-vanju slobode kretanja, zabrani obrazovanja osim osnovnog, proizvoljnom oduzimanju imovine i prisilnom radu.

Mijanmar je unija koja je tokom hladnog rata bila vojna diktatura. Njegova sadašnja premijerka Aun San Su Ći (Aung San Suu Kyi) se dugo vremena borila protiv te diktature, zbog čega je i dobila Nobelovu nagradu. Djelimično, porastu njene popularnosti doprinijelo je i to što je kćerka ubijenog Aung San, najzaslužnije osobe za nezavisnost Burme (današnjeg Mijanmara). Njena šutnja nakon progona Rohinja je ponukala mnoge da zatraže oduzimanje nagrade, a njeno držanje tokom posljednjih obraćanja više podsjeća na držanje diktatora, nego onih koji se diktatorima suprotstavljaju. Čini se da je nekadašnja opozicionarka sa vojskom napravila pakt. (Inače, vojska u Mijanmaru ima povlašten položaj što između ostalog znači i zagarantovana mjesta u parlamentima, a budžet za njeno finansiranje je jedan od većih u tom dijelu svijeta.) Političarka, za čije je uključivanje u demokratski pokret bio zaslužan Maung Thaw Ka, mijanmarski musliman i najčitaniji autor koji je kasnije preselio na ahiret u zatvoru, danas ne podiže glas protiv progona muslimana u svojoj zemlji. Prije nekoliko sedmica za Aun San Su Ći je najveći problem bio korištenje riječi Rohinja od strane međunarodnih političara i medija, jer prognane Rohinje povezuje sa državom Rakhine unutar Unije Mijanmmar u kojoj oni žive.

Za Mijanmar se i sada može reći da je policijska država, u što su se mogli uvjeriti reporteri koje su agenti u civilu cijelo vrijeme pratili i apsolutno nediskretno snimali mobitelima objašnjavajući svoje postupke sigurnošću samih novinara.

Rohinje – narod bez državljanstva

Proganjanje Rohinja nije nešto što je počelo u augustu ove godine. Izvještaji Human Rights Watcha govore o: nepriznavanju državljanstva, ograničavanju slobode kretanja, zabrani obrazovanja osim osnovnog, proizvoljnom oduzimanju imovine i prisilnom radu. Postoje informacije i da imaju zabrane sklapanja braka izvan svoje etničke skupine, rađanja više od 2 djece, kretanja i vlasništva nad zemljištem. Nemaju nikakva politička prava. Dio njihovog problema proistječe iz toga što je Mijanmaru (tadašnjoj Burmi) dobijanjem nezavisnosti dat i dio teritorija koji mu nije pripadao. Tu se našao i teritorij na kojem su Rohinje vijekovima živjele. Tri vlade nakon dobijanja nezavisnosti 1948. su priznavale državljanstvo i status etničke grupe Rohinjama, a nakon toga počinju njihovi problemi. Državni udar ‘62. mijenja njihov status, a Zakon o državljanstvu iz ‘82. im i pravno oduzima državljanstvo. Dokumenti su im oduzeti na prevaru: uz objašnjenje da im se uzimaju radi pravljenja novih (koje nikad nisu dobili). Broj Rohinja koji imaju dokumente i državljanstvo se kreće oko 4000. Ti dokumenti su dobiveni uz neko drugo etničko izjašnjavanje, a vjerovatno i podmićivanje. Rezultat svega toga je da su Rohinje narod koji je najveća skupina apatrida (ljudi bez državljanstva) na svijetu. Na popisu 2014. uopće nisu popisani, a vlada ih smatra bengalskim (bangladeškim) ilegalnim imigrantima.

00 Cijeli tekst

U Mijanmaru obrazovanje svakako nije idealno, osim vojnog. Podaci govore da je blizu 80% Rohinja nepismeno zbog tiranije mijanmarskog sistema. Nastava i u Rakhineu je na burmanskom, a taj jezik djeca Rohinja slabo ili nikako ne razumiju. Ono malo nastavnika Rohinja što ima zaposleno je do 1988. Učitelji budisti slabo ili nikako ne podučavaju djecu Rohinja. Većina djece ostane sa završena 4 razreda osnovne škole, a roditelji djecu šalje u mekteb i medresu uglavnom radi savladavanja arapskog pisma i učenja Kur’ana.

Maung Zarni – Mijanmarac sa adresom u Londonu, je najaktivniji zagovornik Rohinja (kojeg su 16.9.2017. jedne mijanmarske novine proglasile izdajnikom i državnim neprijateljem). U naučnom radu The Slow-Burning Genocide of Myanmar’s Rohingya, koji potpisuje zajedno sa Alice Cowley i koji je izdat u Pacific Rim Law & Policy Journal (današnji Washington International Law Journal) govori o planskom djelovanju mijanmarske vlade u cilju uništavanja i raseljavanja Rohinja. Uvodni dio rada počinje sa nekoliko izjava mijanmarskih dužnosnika od kojih ćemo istaći dvije: „Kako to može biti etničko čišćenje? Oni nisu etnička grupa.“ (Win Myaing, zvanični glasnogovornik Vlade Države Rakhine, 15. maj 2013.); „Šta možemo, brate, njih (Rohinja) je previše? Ne možemo ih sve pobiti.“ (bivši brigadni general, ranije stacioniran u Državi Rakhine i ambasador u Brunejima, jesen 2012.).

Koliko je nerazumijevanje za probleme Rohinja pokazuje i prilog Selam Hindavi, reporterke Al-Džezire koja je išla u jedan veći mijanmarski grad, u vrijeme antiratnih demonstracija. Na pitanje reporterke kakav je stav demonstranata u vezi situacije u Rakhineu, jedna demonstrantica je odgovorila: Ne, mi samo govorimo o Kačinima (kršćanskom narodu protiv kojeg vlada takođe ratuje).

U Medresi Osman ef. Redžović promoviran osamnaesti hafiz – hafiza Merjema Hazić

U Medresi Osman ef. Redžović promoviran osamnaesti hafiz – hafiza Merjema Hazić

Decembar 21, 2017

U džamiji Medrese Osman ef. Redžović u Čajangradu kod Visokog 9. decembra 2017. upriličena je hafiska dova hafizi Merjem Hazić, maturantici ove škole, a hafisku diplomu uručio joj je hafiz Ismet ef. Spahić, bivši zamjenik reisu-l-uleme. Ovoj svečanosti prisustvovalo je petnaestak hafiza koji su proučili po odlomak iz Kur’ana Časnog, a hafisku dovu proučio je hafiz Zilko ef. Žolja, jedan od najstarijih bh. hafiza. Prigodna obraćanja imali su direktor Medrese mr. Dženan ef. Handžić, izaslanik muftije sarajevskog i predsjednik Školskog odbora Medrese Rijad ef. Delić i izaslanik reisu-l-uleme hafiz Ismet ef. Spahić.

Ovom hafiskom dovom Medresa je zaokružila veoma uspješnu 25. godinu postojanja. Podsjetimo da je u 2017. organizirano niz manifestacija među kojima je bila i svečana akademija u povodu ovog jubileja,  otvorenje sportskog terena, kojom prilikom je reisu-l-ulema kolektivu uručio plaketu, priznanje za izuzetne rezultate koje je svojim radom postigao u prethodnih četvrt stoljeća.

Hafiza Merjem je osamnaesti hafiza ove Medrese što najbolje govori o utemeljenoj tradiciji učenja hifza u ovoj školi. Poseban pečat ovome daje činjenica da je osam hafiza Kur’ana među članovima Nastavničkog vijeća Medrese, a to su: hafiz Abdulkadir ef. Kadrić, hafiz Zijad ef. Dervić, hafiz Haris ef. Delić, hafiz Abdusamed ef. Podojak, hafiz Benis ef. Topalović, hafiza Saida Aličković, hafiz Nijaz ef. Aganhodžić i hafiza Adisa Aganhodžić.

 

Bila je odlična učenica

 

U svom obraćanju direktor Medrese mr. Dženan ef. Handžić uz ostalo je kazao: „Hafiza Merjem je Kur’an učila i naučila u Medresi, pred muhaffizom Zijadom. I koliko god da razmišljam, ne mogu se sjetiti da je ikad za ove četiri godine došla kod mene kako bi tražila neki ustupak, povlasticu ili poštedu. I ne samo od mene, ona ništa posebno nije tražila od bilo koga od nas. Nikome nije bila teret, ni Merjem, ni njen hifz. Učila je u slobodnom vremenu, u tišini, na dežuri, na malim odmorima, u autobusu, na klupi pred Medresom, u dnevnom boravku, u čitaonici, dok su drugi spavali ili se bavili nečim drugim. Ono što je njenim vršnjacima mobitel, Merjemi je bio Kur’an. Međutim, za razliku od mobitela, nju Kur’an nikad nije omeo da bude super odlična i da sve školske i vanškolske obaveze izvrši besprijekorno i na vrijeme.“

00 Sličica Želim Print

O značaju učenja hifza govorio je i izaslanik muftije sarajevskog i predsjednik Školskog odbora Medrese Rijad ef. Delić.

Hafiz Ismet ef. Spahić je posebno podvukao: „Sjećam se jednog velikog čovjeka i alima hafiza Merhemića koji je rekao da u čaršiji koja nema ljekara i hafiza nije džaiz živjeti. Evo, naše čaršije obogatile su se hafizima, a i hećima ima veoma mnogo. Stoga, čestitam ovoj mladoj hafizi, njenim roditeljima, Medresi, koja je opravdala 25 godina svog postojanja.“

 

Hafiza Merjem Hazić rođena je u Amanu

 

Hafiza Merjem Hazić cijeli Kur’an je pred Komisijom Rijaseta sastavljenom od eminetnih hafiza napamet proučila za petnaest dana dnevno učeći po dva džuza, a posljednje stranice proučila je 13. novembra 2017. godine. Zanimljivo je da je hafiza Merjem dva džuza Kur’ana (40 stranica) pred Komisijom znala proučiti za 22 minute. O njenom uspjehu dr. hafiz Dževad ef. Šošić je kazao: “Ona ima veoma kvalitetno znanje i to se treba nastojati očuvati”. Hifz je pred muhaffizom Zijadom ef. Dervićem počela učiti u prvom razredu Medrese, a završila u trećem razredu i počela se spremati za izlazak pred Komisiju. Muhaffiz Dervić o njoj kaže: „ Kad bih pisao udžbenik ili priručnik za učenje hifza slika hafize Merjem bi bila na naslovnoj stranici. To je osoba koja vas nikada ne opterećuje. Super je odlikaš. Zbog brojnih moralnih kvaliteta nju bih stavio na jednu, a ostale na drugu stranu.“

Hafiza Merjem Hazić, kćerka Nedima i Mersihe, rođena je 2. jula 1999. godine u Amanu (Jordan), a živi u Kolićima kod Zenice. Završila je OŠ Ćamil Sijarić u Nemiloj, sa prosjekom 5, 00. Trenutno je učenica četvrtog razreda Medrese Osman ef. Redžović u Visokom.

O svom učenju hifza hafiza Merjem nam je kazala: „Uz muhaffiza hafiza Zijada ef. Dervića moja porodica mi je bila ponajbolja podrška. Danas nakon intenzivonog druženja s Kur’anom još ljepše se osjećam. U svemu pokušavam pronaći onu dobru stranu. Bitno je da se Kur’an uči u kontinuitetu. Mladima bih prije svega poručila da znaju svoj cilj, da se ne udaljavaju od poruka Kur’ana, da bilo koji posao da rade da ga rade po Kur’anu. Kur’an je najbolji čovjekov prijatelj. On vas nikada ne napušta.“

Hafiza Merjem živi u harmoničnoj porodici. I starija sestra Nudžejma, student u Turskoj, završila je učenje hifza. Ima još brata Alaudina i sestru Merdiju. Otac Nedim je nastavnik vjeronauke. I on je vrlo emotivno doživio ovu hafisku dovu: „Desio mi se najsretniji momenat u životu. Bilo je i ranije sretnih trenutaka, a ovi su bili nekakva kruna svega toga. Moja hanuma Mersiha najzaslužnija je za uspjeh naše djece.“

Kažimo na kraju da je hafiza Merjem Hazić 380. kandidat, koji je položio hifz pred Komisijom Rijaseta.

Proučena hafiska dova Sumeji Bilčević - Hifz je hrana za dušu

Proučena hafiska dova Sumeji Bilčević - Hifz je hrana za dušu

Decembar 21, 2017

“Kur’an sam naučila učiti kada sam imala šest godina. Od malih nogu družila sam se s Kur’anom, a hifz sam intenzivno počela učiti prije dvije godine.  Tokom procesa učenja hifza nailaze su mnoge prepreke i problemi, ali Allah, dž.š.,s olakša ljudima i to nekako postane hrana za dušu. Kada sam stigla u medresu bila sam pri kraju s hifzom i medresa mi je mnogo pomogla u ovome svemu. Drago mi je što sam dio ove medresanske porodice. Pošto sam tokom mojih priprema za polaganje poprilično izostajala s nastave, i dalje se trudim da stignem obaveze i gradivo. Ja sam oduvijek sanjala o ovom danu i često sam razmišljala i dovila Allahu da mi olakša. I, eto tako sam i postigla svoj cilj. Oaj dan je za mene najsretniji u životu, pored onog zadnjeg pred komisijom,” kazala nam je hafiza Sumeja.

Pitali smo je i o planovima za budućnost na što nam je odgovorila: “Moji planovi za budućnost su da se, uz Allahovu pomoć, još više družim s Kur’anom i da se po njemu vladam, te da druge njemu podučavam. Svojoj generaciji bih željela poručiti da se što više posvete Kur’anu. A onima koji planiraju da uče hifz, da se oslanjaju na Allaha, dž.š., u teškim trenucima i da nikad ne odustaju. Jer, i onda kada nam se čini da je situacija bezizlazna i kada bi vas svi napustili, uvijek se oslonite na Allaha. On je uvijek tu!”

00 Sličica Želim Print

Vazektomija- halal ili haram

Vazektomija- halal ili haram

Decembar 21, 2017

Na pitanja odgovara:
Enes Ljevaković,
fetva-i emin

Pitanje: Osoba dnevno, pet puta sedmično, putuje 103 km od mjesta prebivališta do posla i isto toliko u povratku. Također, ta osoba pokušava da održi kontinuitet u klanjanju 12 rekata suneta dnevno.

Kako bi trebala ta osoba postupati za vrijeme boravka na poslu gdje mnoge kolege svakodnevno skraćuju i spajaju namaze?  Da li ta osoba treba da spaja i krati namaze te izostavlja sunetske namaze za vrijeme tog putovanja s nadom da će biti nagrađena kao da klanja 12 rekata suneta dnevno?

Odgovor: 1. U fikhu ta osoba ima tretman musafira. Musafiru je dozvoljeno da izostavlja sunnete i krati četverorekatne farz namaze na dva rekata.

  1. Po propisu u našem mezhebu takva osoba će kratiti četverorekatne farz-namaze, ali ih neće spajati. Razmatrajući ovo pitanje, Vijeće za fetve Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 2007. godine donijelo je fetvu da je putniku dozvoljeno koristiti olakšicu spajanja podne i ikindija-namaza, te akšama i jacije, na osnovu hadisa i prakse Božijeg Poslanika a.s., radi olakšanja izvršenja ovih ibadeta. U fetvi se između ostalog kaže: „Dozvoljeno je radnicima u firmama i tvornicama spajanje podne i ikindije-namaza u naročito opravdanim okolnostima (kao što su kratkoća dana uz nemogućnost napuštanja radnog mjesta radi obavljanja namaza u njegovom vremenu i sl.).“
  2. Buharija bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kada se čovjek razboli ili kada putuje, njemu se pišu sevapi za propuštena djela koja inače redovno obavlja kada je kod kuće i kada je zdrav.“ Shodno ovom hadisu, musafir se može nadati toj nagradi ako spomenute sunnete stalno obavlja kada nije musafir, jer Allahova milost je bezgranična. A Allah najbolje zna.  

Pitanje: Kad nismo u mogućnosti klanjati u džamiji, ja i supruga klanjamo džematile u kući. Predvodim namaz pa bih želio znati da li moja supruga treba klanjati udaljeno iza mene, ili može biti kraj mene na desnoj strani s manjim udaljenjem unazad?

Želio bih znati također, pri klanjanja namaza u džematu, i prije učenja Fatihe naglas, da li osoba koja predvodi namaz treba proučiti Subhanneke u sebi pri prvom rekatu ili može samo početi s Fatihom?

Odgovor: 1. Pravi džemat je onaj koji se organizira u džamiji ili mesdžidu. Međutim, ako osoba stanuje daleko od džamije i ne može redovno prisustvovati obavljanju namaza u džamiji, pohvalno je da klanja u džematu u svojoj kući. Naravno, podrazumijeva se da osoba koja nijeti predvoditi druge u namazu ispunjava uvjete imama, prije svega da zna pravilno učiti Kur’an i da dobro poznaje osnovne propise o namazu, posebno o namazu u džematu, kako ne bi, nehotice, pokvarila i svoj, a i namaz onih koje predvodi u džematu. Zato Vam savjetujemo da provjerite svoje znanje i sposobnost predvođenja u namazu kod mjesnog imama.

Općenito, muž i supruga mogu klanjati u džematu, jer je za džemat, pored imama, potrebna najmanje jedna osoba, makar razumno dijete ili žena, kako se navodi u djelu “Meraqil-felah” od Šurunbulalija. U spomenutom slučaju Vaša supruga će stati iza Vas. 2. Osoba koja predvodi namaz na prvom rekatu, prije učenja Fatihe, u sebi uči Subhanke, E’uzu i Bismillu.

Pitanje: Zanima me da li je vazektomija halal ili haram?

Odgovor: Kao što nije dozvoljena sterilizacija nije dozvoljena ni ireverzibilna metoda kontracepcije, jer jedna od intencija Šerijata jeste zaštita potomstva,  a spomenuta metoda je protivna toj intenciji.

Pitanje: Da li djevojka ima obavezu da bude pokrivena ispred svoga očuha?

Odgovor: Djevojka ne mora biti pokrivena pred svojim očuhom, ali treba da bude pristojno obučena. Uzvišeni Allah je rekao: „Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose - ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh - i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre - što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je. „ (En-Nisa’, 23.)

Pitanje: Interesuje me stav islama prema uplaćivanju životnog osiguranja.

Odgovor: Preferiramo mišljenje većine islamskih pravnika koji smatraju šerijatski zabranjenim dobrovoljno životno osiguranje. Međutim, ako se neko ipak odluči za taj vid osiguranja, to se tretira kao vid dugoročne štednje, a od glavnice štednog uloga, ako dostiže nisab, godišnje treba izdvajati 2,5% na ime zekata, bez kamate koja se mora u cijelosti podijeliti u dobrotvorne svrhe, nakon što se preuzme od osiguravajuće kuće.

Uzimajući ovo u obzir, jasno je da se takav vid štednje ne isplati, jer se ulog smanjuje davanjem zekata, a prividno povećava kamatom koja se ne smije se koristiti za vlastite potrebe nego se mora podijeliti u dobrotvorne svrhe.

 

Pitanje: Zamolio bih Vas ako ste u mogućnosti da mi odgovorite na ovo pitanje. Planirao sam u skorijoj budućnosti, ako Bog da, otvoriti jedan lokal, gdje bi se služila nargila i bezalkoholna pića. Zanima me da li je to halal zarada?

Odgovor: Uzvišeni Allah je rekao: „i sami sebe u propast ne dovodite“ (El-Bekare, 195.)

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Nema nanošenja štete, niti uzvraćanja na štetu štetom.“

Prema najnovijim naučnim istraživanjima uključujući i ona koja provodi Svjetska zdravstvena organizacija pušenje duhana je izuzetno štetno po ljudsko zdravlje, kako zdravlje samih pušača tako i zdravlje onih koji su izloženi duhanskom dimu. Također, pušenje nargile je štetnije po zdravlje od pušenja običnih cigareta.  Zbog svega navedenog smatramo da u tom lokalu ne trebate služiti nargilu.

Stranica 267 od 851

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine