digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

U džamiji na Kruščici pred duše šehida proučen je mevlud, a na platou Milaševice obilježena 24. godišnjica 6. korpusa Armije RBiH i otvoren hajir memorijalni kompleks

Dvadeset devetog jula 2017. godine na području džemata Kruščica desile su se tri memorijalne svečanosti. U džamiji je proučen mevlud pred duše šehida, a na platou Milaševica upriličeno je obilježavanje 24. godišnjice formiranja 6. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, te otvaranje memorijalnog ili hajir kompleksa koji se sastoji od hajir česme, šadrvana, šehidskog nišana za 12 šehida iz džemata Kruščica. Na ovom memorijalnom kompleksu postavit će se i spomen ploča za antifašiste iz Drugog svjetskog rata, te urediti stadion za sportske aktivnosti. Ovim događanjima prisustvovalo je više stotina ljudi, a memorijalni kompleks otvorio je Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Mevludski program izveli su imami MIZ Konjic, a domaćin je bio mjesni imam Ahmed ef. Kovačević. Gost predavač bio je dr. Džemaludin ef. Latić, a govorili su još i v.d. glavni imam Medžlisa IZ Konjic Redžo ef. Muhibić i Nezim Halilović Muderris.
Govoreći o ratnom putu i značaju 6. korpusa BiH i iskušenjima tadašnjeg i sadašnjeg vremena Izetbegović je kazao i ovo: „Mi smo odbranili zemlju, čast i obraz zato što volimo i poštujemo ovu zemlju. Mi smo bili moralni pobjednici tog vremena.”
Jedan od ratnih komandanata u jedinicama 6. korpusa bio je i Hasan Hakalović koji je, između ostalog, kazao: „“Neprijateljima smo pokazali da se ne mogu igrati dolinom Neretve.”
Govorio je i ratni komandant Enes Kovačević. On je podvukao: “Danas i 22 godine poslije rata vidi se suza u oku zbog naših šehida. Ovo nije spomenik samo šehidima ovoga kraja. Ovo su spomenici našoj mladosti da im prenesemo istinu o historiji njihove zemlje”.
Ispred civilnih struktura vlasti govorio je pomoćnik načelnika Općine Konjic Vahid Alibegović. On je istakao: “Formiranje 6. korpusa značilo je prekretnicu za općinu Konjic.“ Podvukao je da treba odati posebno priznanje mještanima Konjica i Jablanice koji su prihvatili velik broj izbjeglica.
General Armije RBiH Ramiz Dreković rekao je da, kad se zaboravi na šehide, zaboravit će se na sve zlo koje se dogodilo. “To se ne smije dozvoliti. Zahvalan sam na svemu što ste učinili za našu jedinu Bosnu i Hercegovinu“, rekao je Dreković.
Na kraju oficijelnog programa na nišan dvanaest šehida cvijeće su položile i brojne delegacije među kojima su Parlament BiH, Oružane snage, SIN Neretvica (Zavičajno udruženje za zaštitu historijskih spomenika i kulturnog naslijeđa) i brojna udruženja proistekle iz agresije na BiH.

Zahvala Uzvišenom Allahu na svim blagodatima, posebna zahvalnost na blagodati din-i islama. Neka je salavat i selam na Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve muslimane koji ga slijede kao i na naše šehide.
Naše hadžije polahko vrše posljednje pripreme pred polazak na časni put. Velika je blagodat ukazana njima. Njihove oči će vidjeti Kabu, a u svom putopisu sa hadža Fejzulah Hadžibajrić kaže “Dina će biti sve dok Kabe ima na dunjaluku”, zijaretit će Pejgambera poput ashaba u njegovom vremenu. Šta bismo mi koji ostajemo na ovom našem topraku dali da Pejgamberu nazovemo selam, da olakšamo svoju dušu, da u miru Revde pred svojim Pejgamberom proučimo šehadet, da udahnemo miris Medine i vidimo obzorja koja je on gledao svojim mubarek očima?
Ovih dana dok učimo dove našim hadžijama trebamo se dobro upitati zašto to radimo? Jesmo li zapostavili dovu uopće? Šta nama dova znači u našim životima?
Hadžije iz cijelog svijeta će se okupiti na jednom mjestu, radi jednog razloga i sa istim nijjetom.
Nije li to prilika koju današnji Ummet treba iskoristiti i dozvati se. To je simbolika Sudnjeg dana, svi isti, svi pred Rabbom.
Hoćemo li se kao Ummet zastidjeti svojih postupaka? Da li nas je, i nas koji ispraćamo hadžije, a i cjelokupni Ummet stid Rabba, što sa takvim ushićenjem gledamo Kabu, smatramo je posebnom i vrijednom (što ona i jeste), a na drugoj strani brata muslimana ne smatramo vrijednim? A znamo za hadis Poslanika, s.a.v.s., da je veći grijeh uvrijediti brata muslimana nego poruštiti Kabu. Je li nas stid dok tako razmišljamo o Kabi, da tako ne razmišljamo o svom bratu muslimanu? Davno smo prešli granicu da se samo vrijeđamo. Nažalost uveliko se i ubijamo.
Ummet je u zbjegovima, jedni sa šehadetom napadaju druge sa šehadetom. Umjesto da se danas muslimani brinu jedni o drugima oni napadaju jedni druge. Umjesto da nemoćne, stare i jetime pomažu utrkujući se ko će im veće dobročinstvo uraditi muslimani danas svojim postupcima jedni druge čine i nemoćnim i ucviljenim i jetimima. Umjesto da se muslimani danas zbližavaju jedni sa drugima, oni jedni drugima propisuju ultimatume. Umjesto da muslimani jedni drugima budu najpreči, muslimanima su preči i draži svi ostali osim njihova braća muslimani. Zar nas čudi onda što nam se to dešava sa našim Mesdžidu-l-aksom?
„Danas sam vam vjeru vašu usavršio“ kaže Uzvišeni.
Mi smo sljedbenici savršenog poziva, ali mi nismo savršeni. Mi smo se odmakli, malo po malo, od vrijednosti koje nam vjera propisuje. Vlast naših zemalja sve radi da bi imala samo što veću moć, kao da je zaboravila da je jedino prava vlast kod Uzvišenog Allaha.
“Njegova vlast je i na nebesima i na zemlji!” - Kur’an nam poručuje.
Mi sljedbenici islama u svemu tražimo uspjeh i navodnu sreću osim u onome što nam je Kur’an propisao. Kao da smo zaboravili da je spas za vjernika u saburu i namazu: “I pomozite se saburom i namazom” - poručuje Uzvišeni.
Zato su nam džamije prazne, a kladionice pune. Egoizam je u nama zavladao toliko da u našim dušama gotovo nema mjesta za drugog. Sada kada učimo dove i ispraćamo naše hadžije mijenjajmo sebe i molimo Uzvišenog da nam otvori vidike i srca da se dozovemo pameti, svi mi pojedinačno.
Nije uspjeh u mijenjaju drugih. To je sizifovski posao. Uspjeh je u mijenjaju sebe. Tako nam i Poslanik, s.a.v.s., i ashabi poručuju svojim primjerom. Nisu li oni od iznimno loše generacije, generacije džahila, došli na stepen onih koji su najbolji?
Učimo dove da nam Allah izmijeni stanje, jer je On obećao da će tako izmijeniti i stanje Ummeta. Čuvajmo svoj namaz. On je stub vjere. Onog dana kada naše džamije budu pune na sabah namazu niko muslimanima neće moći zapriječiti ulazak u Mesdžidu-l-aksa. Volimo svog brata u saffu i činimo mu dobro koliko god možemo. Nema nam od njega niko na svijetu preči. Onog dana kada budemo tako volili jedan drugog niko više neće moći sruštiti Ferhadiju, Aladžu. Imajmo povjerenja jedan u drugog, čuvajmo jedan drugog od sebe kao samog sebe, nikad nam niko više neće moći učiniti genocide.
Učimo Kur’an i držimo se kur’anske pravde pa će nestati kolone djece i žena muslimanki iz naših zemalja. Čuvajmo svoj emanet porodice i svoju odgovornost prema djeci pa će nestati maloljetniče delikvencije, djecu ćemo izvesti na Pravi put, pa će i takva djeca sutra poštovati nas kao roditelje. A sve ove pozitivne promjene društva polaze od promjena od nas samih i naših porodica.
Prvo uredimo svoju bašču, svoju porodicu. Te promjene počinju naizgled lagahnim i jednostavnim pitanjima, ali teškim odgovorima.
1. Ja sam roditelj i odgovoran sam za svoju djecu. Kada sam zadnji put ujutro ustao sa svojom djecom i klanjao sabah namaz prije negoli smo krenuli za obavezama, ja na posao, a oni u školu? Za to mi treba pet minuta. Više vremena potrošim na prelistavanje štampe, jutarnjih vijesti itd...Kada sam svojoj djeci rekao da je to najbolja zaštita tog dana i da im je najbolji početak dana kada dan počnu namazom?
2. Kad sam ja kao roditelj u večernjim satima kad se svi okupimo nakon radnih obaveza sjeo sa svojom porodicom, svojom djecom i uzeo Mushaf?
3. Kad sam ja zadnji put kao roditelj pred djetetom udijelio sadaku i naučio i njega da od onoga što on ima udijeli drugome? Ako ne bude dijelio danas neće ni sutra ma koliko imao.
4. Kad sam ja kao roditelj pokazao svome djetetu kako se treba odnositi prema svom babi i majci? Kad sam ja njemu dao primjer da se ja lijepo odnosim prema svojim roditeljima, ili sam ljut kad oni nešto zatraže od mene?
Mijenjati stanje Ummeta znači mijenjati sebe i svoje okruženje. To je princip vjere jer i Uzvišeni Allah kaže: “Brinite se o sebi”. Haman da smo to zaboravili pa brinemo se za ljude u Africi, a naši povratnici pred našim avlijama nemaju osnovna sredstva za život. Kupujemo kurbane po Australiji, a naši stočari ne mogu svoju stoku nikome prodati. Tugujemo sa majkama Sirije, a naše majke Srebrenice same hodaju svakog 11. po našem gradu. Kupujemo strane proizvode, a naši radnici ne mogu dobiti ni najmanju platu zato što njihove proizvode oni drugi neće samo zato što su naši, a ne njihovi.
Uzvišeni kaže da “Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on ne izmijeni sam sebe.”
Govoreći o ovom ajetu Muhammed Asad kaže:  “Bog povlači Svoja dobročinstva od ljudi samo ako se oni sami pokvare, upravo kao što On ne dariva svoja dobročinstva namjernim grješnicima sve dok oni ne promijene svoju unutarnju narav i ne postanu dostojni Njegove milosti. Asad u ovoj zakonitosti vidi sunnetullah koji upravlja životima pojedinaca i zajednica i čini uspon i pad civilizacija ovisnim o moralnim osobinama ljudi i o promjenama „u samima sebi”.
Dozovimo se sebi, posvetimo se sebi, popravimo sopstveno stanje, pa ćemo popravljati i stanje Ummeta. Iskoristimo ove dane kada se pripremamo da naše hadžije ispratimo da učimo dove Allahu da taj skup bude skup ujedinjenja muslimana, da našim hadžijama olakša, da nam pomogne da promijenimo sebe i svoje življenje vjere.
Uzvišeni Allahu molimo te za oprost, za milost.
Uputi nas i vodi pravim putem. Amin.

Fond „Bošnjaci“ je, u saradnji sa Rijasetom IZ u BiH, Muftijstvom mostarskim i Medžlisom IZ Mostar od 04. do 06. augusta ove godine u Studentskom hotelu u Mostaru organizovao druženje njegovih stipendista i stipendista Rijaseta IZ u BiH kroz projekat pod nazivom „Edukacija i druženje stipendista Fonda ‘’Bošnjaci’’ i stipendista Rijaseta IZ u BiH (EDS 2017 - MOSTAR)“, kojem je prisustvovalo više od osamdeset stipendista sa različitih fakuletata i škola iz cijele Bosne i Hercegovine.
Kroz edukativna predavanja, stipendisti su imali priliku upoznati se sa problemima savremenog svijeta s posebnim osvrtom na Bliski istok, s aktuelnom društveno-političkom situacijom u BiH sa posebnim osvrtom na grad Mostar, s odnosom prema kulturnoj baštini, ulogom i značajem nevladinog sektora u BiH, s kulturno historijskim naslijeđem Hercegovine, kao i učešćem građana u odbrani Hercegovine tokom oružane agresije na RBiH.
Na otvaranju druženja stipendistima su se obratili: Šahin Kerla, direktor Fonda ‘’Bošnjaci’’, Seid ef. Eminović, u ime Uprave za obrazovanje Rijaseta, i Salem ef. Dedović, mostarski muftija u svojstvu domaćina i izaslanika reisu-l-uleme.
Salem ef. Dedović, mostarski muftija, prenoseći selame reisu-l-uleme dr. Huseina ef. Kavazovića, posebno je istakao važnost pomoći u obrazovanju i to što Fond ‘’Bošnjaci’’ razvija snažnu ideju bošnjačkog i državotvornog duha što je u Hercegovini posebno važno.
Uvodničari po temama bili su: Muhamed Jusić, savjetnik reisu-l-uleme za medije, Damir Sadović, advokat i pravni ekspert, književnik dr. Ibrahim Kajan, Ramiz Jelovac i Selim Isić, ratni komandanti brigada ARBiH i hafiz Nedim Botić.
Pored predavanja, stipendisti su obišli neke o najznačajnijih kulturno-historijskih znamenitosti u Počitelju, Stocu i Blagaju.

Kako bi se na vrijeme obezbijedio tačan broj kurbana, počela je akcija u kojoj građani mogu kupiti kurbane od povratnika

Rijasetova akcija organiziranog klanja kurbana kroz institucije Islamske zajednice, iz godine u godinu, postala je projekat koji uz izvršavanje ovog vjerskog obreda, pored ostalog, jača povratak i opstanak Bošnjaka na njihovim ognjištima. Stoga, ovaj projekat je, može se reći, od nacionalnog značaja za Bošnjake. Naime, ovom akcijom nastoji se kupiti raspoloživi broj kurbana od povratnika u manji entitet te meso ujedno i podijeliti na ovom području.
U 2016. godini Rijaset je prikupio 213.000 kg mesa. Od ovoga je 109.714 kg mesa podijeljeno na 76 pravnih subjekata, od narodnih kuhinja, domova do obdaništa, centara za liječenje od narkotika itd. Tako da su meso dobili Emmaus Doboj –Istok, obdaništa u Konjicu i Jablanici, studentski domovi u Sarajevu i Mostaru, Narodna kuhinja i Udruženje gluhih i nagluhih u Zenici, Udruženje građana cerebralne paralize u Goraždu, Centar za posebne potrebe u Rogatici, Udruženje Roma Kakanj i drugi.
I ove godine akcija objezbjeđenja, klanja i podjele kurbanskog mesa vršit će se na sličan način, tako što će se kurbani nabaviti od uzgajivača stoke iz povratničkih mjesta, a ostatak potrebnog mesa od Bošnjaka iz drugih krajeva BiH.
Na posljednjoj sjednici Rijaseta određena je i cijena kurbana za 2017. godinu u istom iznosu kao i za prošlu godinu, tj. 350 KM, dok će za dijasporu iznositi 180 eura, odnosno 210 USD. Instrukcija o uplati može se naći u ovom broju Preporoda.
Rukovodilac Odjela za ekonomske poslove Bilal Memišević apelirao je na sve vjernike da obrate pažnju kako skladište kožice kurbana, jer svake godine brojne kožice se bace uslijed nestručnog rukovanja prilikom klanja kurbana, kada se mnoge kožice isijeku do stanja neupotrebljivosti. “I kožice su dio kurbana, stoga molimo sve vjernike da obrate pažnju da ne oštete suviše kožice. Također, i u septembru najavljuju toplo vrijeme i važno je da se upotrijebi dosta soli prilikom skladištenja kožica, odnosno donošenja na mjesto sakupljanja kožica“, kazao je Memišević.
Određeni vjernici nastoje dati novac hadžijama da im uplate kurbane u Mekki, međutim treba biti svjestan da je meso potrebno, ako ne i potrebnije, bh. građanima te da se uplatom ovih kurbana ekonomski pomažu povratnici koji se bave stočarstvom često kao jedinim izvorom prihoda.

 

Povodom jučerašnjeg terorističkog napada u Barceloni reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovni Husein ef. Kavazvoić uputio je pismo saučešća ambasadoru Kraljevine Španije u našoj zemlji nj.e. Juanu Bosco Giménez Sorianu.

Sarajevo, 16. august 2017. (MINA) – Danas je pod predsjedavanjem reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića održana 37. redovna sjednica Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Ulazi u gradove jasno odražavaju povijest tog grada - ono što on ima sa akcentom na njegove znamenitosti. Obalni gradovi su uvijek ponosni na svoje plaže i morske plodove, a to isto vrijedi i za gradove bogate povijesti koji nastoje istaći svoju baštinu i vrijednosti.

Kao i prethodnih godina, manifestacija „Odbrana BiH – Igman 2017.“, trajala je dva dana i ovo je 17. put kako se održava. Ovogodišnja manifestacija „Odbrana BiH – Igman 2017.“, obilježena pod motom „Dođi i posvjedoči“, otpočela je 3. augusta, kada je na šehidskom mezarju na Kovačima kod spomen obilježja i na mezaru prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića položeno cvijeće i proučena Fatiha, a završena je 4. augusta na Igmanu, klanjanjem džume kod Ratne džamije i kulturno-umjetničkim programom na Velikom polju na Igmanu.
Dr. Salko Bukvarević, predsjednik Organizacionog odbora ovogodišnje manifestacije, federalni ministar za pitanja boraca i invalida odbrambenooslobodilačkog rata, koji je otvorio manifestaciju, naglasio je važnost njegovanja kulture sjećanja na sve ljude koji su dali živote za odbranu BiH. „Ponosni smo što smo pripadnici snaga koje su branile svakog stanovnika i hiljadugodišnji ponos i vrijednosti“, rekao je Bukvarević, te istakao da su veterani i dalje u stroju da brane cjelovitu BiH i demokratiju u njoj.
Tokom posjete Kovačima, Mostu Suade i Olge i drugim mjestima u gradu odana je počast i položeno cvijeće na mezare šehida i palih boraca za odbranu domovine, a navečer je kod Ratne džamije na Igmanu upriličen vjerski program, na kome je za duše šehida proučena hatma, koju su učili vojni imami, te proučeni su mevlud i tevhid i upriličen zikr.
Na čistom zraku i po ugodnom vremenu, pod krošnjama omorika, mevlud, zikr, ezani, tekbiri i salavati posebno su doživljeni. Na platou Ratne džamije na Igmanu prigodan mevludski program izveli su vojni imami i imami Medžlisa IZ Sarajevo. Prigodno predavanje je održao mr. Vehid ef. Arnaut, glavni imam Medžlisa IZ Bugojno, koji je posebno naglasio važnost ovakvih mjesta i toponima u skorijoj historiji naše zemlje, koji treba da nam pomognu da odredimo smjer za našu budućnost. On je također istakao da je dova itekako važan ibadet za vjernike u postizanju zadatih ciljeva. Naravno, mr. Arnaut je potcrtao da se ciljevi sami od sebe neće postići, već da na njihovom putu valja uložiti mnogo truda, bez čega se ništa vrijedno na Ovome svijetu ne može ostvariti.
Akšam namaz je imamio Hadis ef. Pašalić, vojni muftija, a jaciju dr. Ferid ef. Dautović, glavni imam Medžlisa IZ Sarajevo, uslijedio je zikr koji je u prisustvu velikog broja derviša vodio šejh Nakšibendijske tekije Halil Brzina.

Cijeli tekst

Stoga, ukupni graditeljski duh, čiju realizaciju smo svjedočili i tokom ovog ljeta, koji se pokazao u blistavim graditeljskim djelima, uglavnom, pojedinih segmenata našeg društva, treba pretvoriti i usmjeriti u kolektivnu, nacionalnu graditeljsku viziju i energiju koja poput moćne rijeke stameno u istom pravcu objedinjava i usmjerava snagu svih svojih, manjih i većih, pritoka. Parcijalni graditeljski duh je očigledan, samo mu treba dati viziju i pretočiti ga u kolektivnu graditeljsku energiju koja će iza sebe ostaviti djela u svim bitnim područjima našeg postojanja.

Preporod u ovom broju donosi izvještaje sa svečanosti otvaranja više od deset džamija i mesdžida širom Bosne i Hercegovine. Neke od novootvorenih džamija su u mjestima povratka preživjelih Bošnjaka nakon progona tokom agresije i genocida. I gradska središta su obogaćena i ukrašena novim džamijama, kao i neka naša sela. Sve to svjedoči o velikom graditeljskom duhu muslimana ovih prostora.
Također, tokom proteklih dana je otvoreno više šehidskih spomen-obilježja koja trebaju biti i ostati trajna i „vječna“ opomena i pouka o stradanju Bošnjaka. Ne smije se potcjenjivati i, ne daj Bože, zaboravljati važnost ovih podsjetnika bošnjačke novije historije kako za sve narode u Bosni i Hercegovini tako i za čovječanstvo. Teodor Meron, predsjednik Mehanizma za međunarodne krivične sudove, 11. jula 2016. godine na komemoraciji u Srebrenici je ukazao na „izvanrednu snagu sjećanja i dužnost održanja sjećanja“, te poručio: „Sjećanje nije obaveza samo preživjelih, sjećanje je postalo sveta dužnost svih ljudi dobre volje. Ovdje smo ne samo da odamo počast hiljadama pojedinaca, već i radimo na tome da izgradimo spomenik sjećanja i ispunimo našu svetu dužnost.“ Isto tako, Carmel Agius, predsjednik Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, na ovogodišnjoj komemoraciji u Srebrenici 11. jula je istakao: „Izvrtanje historije i poricanje predstavlja namjeran napad na istinu.“
Pored toga, najavljuju se novi projekti izgradnje spomenika i obilježja posvećenih očuvanju sjećanja na herojske podvige, junačko vrijeme borbe i odbrane naroda i domovine. A takvih obilježja bošnjačkog viteštva trebala bi biti puna Bosna. Skoro da su u manjini livade i brda, rijeke i planine koje nisu bili poprišta velikih odbrambenooslobodilačkih akcija, svjedoci hrabrosti i neustrašivosti pod bosanskom zastavom. I ove činjenice itekako zaslužuju spomenike i trajna sjećanja. Upravo zbog te „izvanredne snage sjećanja i dužnosti održanja sjećanja“, ovi spomenici spriječit će „namjeran napad na istinu“ kroz izvrtanje historije i poricanje. Dakako, utemeljeni na cijeloj istini i stvarnosti događaja kakvi zaista jesu bili, ti spomenici smanjit će prostor za dalje prenošenje predrasuda i laži o muslimanima i Bošnjacima, kao što je to nebrojeno puta do sada bilo na različitim, ne samo daljim, nego i nama najbližim stranama.
S jednog takvog, za muslimane Bošnjake zaprepašćujućeg, službenog dokumenta, koji uistinu jeste veliko podsjećanje, skinut je talog historije i prije koju sedmicu pušten je u svoj novi javni život objavljivanjem u julsko-augustovskom broju Crkve na kamenu, pastoralno-informativnom listu hercegovačkih biskupija, s Mostarom kao mjestom izdavanja. Autor Željko Raguž u tekstu pod naslovom „Povratak Bošnjaka u realni svijet“, prenio je dio izvještaja mostarsko-duvanjskog biskupa Alojzija Mišića od 18. augusta 1941. godine upućeno Predsjedništvu Biskupske konferencije NDH. Raguž navodi da, između ostalog, u izvještaju biskup Mišić „piše o karakteristikama pripadnika pojedinih konfesija u BiH: ‘Muhamedanci su od davnina do danas povlašteni elemenat. Traže za sebe koristi na štetu sv. katoličke stvari. Došao Azijat, oglasila se Muhamedova trublja, postali muhamedanci. Došla Austrija, nitko veći Austrijanac od muhamedanaca. Najmanja stvar, njima ako je nepovoljna, bune se; ne valja Austrija. Došla Srbija, svi muhamedanci za Srbe. Došla naša hrvatska država, odmah Hrvati. Muhamedanac je jedno kmezavo dijete. Treba ga maziti, gladiti. Ne podaj mu, što traži, viče, buči. Sva prošlost svjedoči, muhamedanac okreće se prema vremenu. Muhamedanac je Pataren, Turčin, Austrijanac, Srbin, Hrvat. Prema povremenom interesu, koji je njemu mjerodavan.’ Iz nastavka izvješća vidi se kako Mišić o muslimanima ima loše mišljenje dok je prema pravoslavcima nešto manje kritičan: ‘Bizant kao i muhamedanac jednaki su. Oba jurišaju na katoličanstvo. Muhamedanac mrzi katolika ko Bizant Rim. Ipak su bliže i lakše veze s Bizantom, nego s Muhamedovom Mekom. Krist spaja, Muhamed ruši. Dakle bliži nam je.’“
Autor Raguž, pišući ovaj tekst s pozitivnim uklonom prema najavi srpsko-hrvatske koalicije (HDZ-SNSD, Čović-Dodik) na predstojećim parlamentarnim izborima, svoj rad završava pitanjima i konstatacijom: „Jesu li Bošnjaci i danas kakvi su bili nekad i kako ih je opisivao biskup Mišić? Kakvi su bili za vrijeme Turske, Austrije, Kraljevine i socijalističke Jugoslavije hoće li biti takvi i sutra? Možda će najavljena srpsko-hrvatska koalicija 2018. godine, uza sva opterećenja koje će nositi u sebi, koristiti ne samo Srbima i Hrvatima, nego ponajviše Bošnjacima i BiH, jer će Bošnjake vratiti u realni svijet u kojemu oni ne funkcioniraju od turske okupacije ove zemlje.“
Svaki komentar na izvještaj biskupa Mišića čini se apsolutno nedovoljnim. Ako se za jednu fotografiju kaže da govori više od hiljadu riječi, onda ovaj izvještaj sam po sebi govori više od hiljadu komentara. No, dobro je i otriježnjujuće znati da je bilo biskupa koji su nekada tako pisali i percipirali svoje komšije. Ipak, nije se moguće istinski i duboko ne zabrinuti time što se danas reciklira izvještaj i svijest iz vremena NDH i fašističke okupacije, oživljava razmišljanje iz tog zločinačkog i mračnog vremena i na taj način se usađuje u ovovremenu katoličku i hrvatsku svijest. Kome i zašto to danas treba, posebno ako je napravljen iskren i konačan otklon od tih zločinačkih ideologija?
Muslimani, Bošnjaci, ne samo zbog ovakvih predrasuda i obmana - ali i zbog njih – moraju i u materijalnom i u duhovnom pogledu graditi i ostavljati dostojne spomenike svoga egzistiranja na ovim prostorima; spomenike koji će svjedočiti da su umjesto tuđih zastava, bošnjački sinovi i kćeri u borbi nosili bosansku državnu zastavu i pod njom ginuli; koji će svjedočiti da je njihovom neizmjerljivom žrtvom i junačkim pobjedama omogućen kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine, uprkos istovremenim domaćim izdajama i vanjskim agresijama. Ovo što danas imamo od slobode i cjelovitosti države i domovine presudna je zasluga bošnjačke požrtvovanosti, koja se mora veličati i slaviti. Ta žrtva za državu Bosnu je realni svijet Bošnjaka, ne samo od turske uprave nego i od bogumilskih vremena do danas. Da nije bilo Bošnjaka veliko je pitanje da li bi uopće i ime bosansko bila današnja realnost. Sve to obavezuje da bošnjačko viteštvo kroz historiju dobije trajne materijalne spomeničke forme i druge oblike memorijalizacije.
Stoga, ukupni graditeljski duh, čiju realizaciju smo svjedočili i tokom ovog ljeta, koji se pokazao u blistavim graditeljskim djelima, uglavnom, pojedinih segmenata našeg društva, treba pretvoriti i usmjeriti u kolektivnu, nacionalnu graditeljsku viziju i energiju koja poput moćne rijeke stameno u istom pravcu objedinjava i usmjerava snagu svih svojih, manjih i većih, pritoka. Parcijalni graditeljski duh je očigledan, samo mu treba dati viziju i pretočiti ga u kolektivnu graditeljsku energiju koja će iza sebe ostaviti djela u svim bitnim područjima našeg postojanja.
Ta graditeljska bošnjačka vizija je i islamska. Dakako, Muhammed, a. s., nije ono što je pisao biskup Mišić: „Krist spaja, Muhamed ruši.“ Muhammed, a. s., je naša milost, a „opisujući univerzalnu islamsku viziju – možemo kazati da je ta vizija monoteistička (tevhidijje), svrhovita, moralna, graditeljska, konstruktivna, civilizacijska, da odražava ispravnu ljudsku narav, te da je, samim tim, ona nužno takva vizija koja je naučna (‘ilmijje), koja štuje zakone (sunenijje), s praktičnim polozima čovjeka kao halife (teshirijje).“ (Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, Univerzalna civilizacijska kur’anska vizija: temeljno ishodište za čovjekov preporod, El-Kalem i CNS, 2011., str. 86.)

Sličica Želim Print

Novi broj Preporoda od 15. avgusta 2017. je u znaku svečanog otvorenja više od 10 džamija širom Bosne i Hercegovine.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine