digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Po Takvimu Rijaseta islamske zajednice u BiH u srijedu 20. septembra sa akšam-namazom nastupa nova 1439. hidžretska godina.

U nedjelju, 17. septembra, je u velikoj sali nove zgrade Gazi Husrev-begove biblioteke, održan program manifestacije svečanog zatvaranja 12. Takmičenja u hifzu Kur’an-i Kerima.

U subotu, 16. septembra, svečano je otvorena džamiju džematu Brežani, Medžlis Kakanj

Danas je u sjedištu Medžlisa IZ Kiseljak upriličen sastanak predstavnika Islamske zajednice  i političkog života Bošnjaka, na kojem se razmatrala trenutna društveno-politička situacija u Kiseljaku, gdje su Bošnjaci nizom političkih odluka predstavnika hrvatskog naroda pod pritiskom i diskriminacijom. Sastanku su prisustvovali: glavni imam Medžlisa Kiseljak Kenan ef. Bajrić, predsjednik Medžlisa Nermin Merhemić, muftija sarsjevski Enes ef. Ljevaković i njegov savjetnik Abdulgafar ef. Velić, Elvedin Mušanović iz Skupštine SBK, premijer SBK Tahir Lendo i premijer KS Elmedin Konaković.

Izlaskom ovoga broja, poštovani čitaoci, Preporod je napunio 47 godina kontinuiranog izlaženja, što ga, po važnosti sadržaja i ideja koje je afirmirao, ali i njegovom trajanju, bez imalo dileme, pozicionira u samo pročelje novina koje su se pojavljivale ili su još aktivne na ovim prostorima. Premda nosi odrednicu „islamske informativne novine“, što mu u bitnome određuje fokus i karakter, i premda je Islamska zajednica osnivač i izdavač (od Udruženja ilmijje, preko Starješinstva IZ BiH, Hrvatske i Slovenije, do Rijaseta), Preporod je od samih početaka nadilazio okvire vjerskog medija, prije svega time što je iz broja u broj, pored islamskih tema i informacija o aktivnosti organa Islamske zajednice, afirmirao bošnjačke kulturne i nacionalne teme, historijske ličnosti, događaje i procese, sa njih skidao taloge zaborava, odupirao se nametnutim trendovima marginalizacije i potcjenjivanja bošnjačke i muslimanske duhovne i materijalne komponente.
Svaki uspjeh Preporoda, a pogotovo njegove rođendanske godišnjice predstavljaju istinski razlog za zadovoljstvo i ponos muslimana i Islamske zajednice u cjelini, tim veće ako se uzmu u obzir činjenice da je Islamska zajednica, uslijed različitih okolnosti i uzroka, s teškoćama i stanovitim kašnjenjima pokretala svoje medije, te prolazila kroz veoma oskudna razdoblja izdavačke djelatnosti općenito. Ponekad se padalo i gubio kontinuitet, dolazilo je do gašenja ili pauza u izlaženju pokrenutih medija.
Preporod je dao nesumnjiv doprinos struci, novinarskoj profesiji i žurnalizmu kako unutar Islamske zajednice, tako i unutar bošnjačkog i bosanskog medijskog prostora i tradicije. Preporodu nije moguće oduzeti ili poreći doprinos razvoju novinarskih praksi, vjerskog novinarstva, a s obzirom na dubok trag u afirmaciji nacionalne kulture Bošnjaka i patriotskog sentimenta prema domovini i državi Bosni i Hercegovini, nije moguće mu ignorirati državotvorne doprinose i ulogu od državnog i nacionalnog značaja.
No, da bi se osvijetlili različiti aspekti uloge i efekata rada i postojanja Preporoda u proteklom periodu, nužno bi bilo u povodu pola stoljeća pokretanja Preporoda, dakle za tri godine, pripremiti reprezentativnu monografiju Preporoda u kojoj bi se, pored odabira objavljenih referentnih tekstova i autora, našle višeslojne stručne i kritičke valorizacije njegovog rada. Već sada je vrijeme da se formira posebna redakcija koja bi sve to pripremala i učestvovala u organiziranju tog velikog i ponosnog jubileja.
Uz 47. godišnjicu podudario se i izlazak hiljadu i stotog broja Preporoda. Hiljadu i stotinu brojeva je samo po sebi vrijedno pažnje i daje osjećaj zadovoljstva i radosti čitaocima, prijateljima i simpatizerima Preporoda, a posebno bivšim i sadašnjim novinarima, članovima redakcije, saradnicima i urednicima. Hiljadu i stotinu puta je Preporod ušao u mnoge muslimanske kuće od Sarajeva do Australije, hiljadu i stotinu puta je svojim raznolikim sadržajima donosio i unosio u muslimanske kuće radost, nadu, ohrabrenje, smjernice za suočavanje sa životnim izazovima.
Naime, u razgovoru sa još živim članovima prvih redakcija i samim sudionicima pokretanja i izlaska prvog broja Preporoda, 15. septembra 1970. godine, skoro njihova nepodijeljena ocjena tog razdoblja jeste da je pojava Preporoda u tadašnjim okolnostima izazvala ogromno oduševljenje i entuzijazam kod muslimana, da je bila prisutna nevjerica da se takvo što može raditi, ali i radost, što je vodilo fizičkoj i emotivnoj vezanosti za novinu. Dakako, danas je teško i zamisliti to emotivno stanje, a, čini se, još teže ga proizvesti i održavati. Ustvari, možemo li pretpostaviti koji bi to događaj ili kakav bi trebao biti medij koji bi mogao ponovo probuditi takvu emociju i ushićenje muslimana? Šta je to što danas ulazi u muslimanske kuće, a što izaziva takvu radost i takvu vezanost? Koji je to naš proizvod, usluga ili duhovna ponuda i davanje?
Naravno, neće se pogriješiti ako se kaže da je razlog tome bio splet tadašnjih društvenih prilika i da je to danas historija. Da, Preporod jeste već dio historije, on je zasigurno sebi osigurao mjesto u našoj vjerskoj, nacionalnoj i novinarskoj historiji, ali on još uvijek ispisuje stranice koje će tvoriti historiju Islamske zajednice, muslimana, Bošnjaka, države Bosne i Hercegovine i same struke. Možda je ovdje suvišno obrazlagati tu dokumentarnu vrijednost Preporoda, to da je on svojevrsni DNK Islamske zajednice, ogledalo i presjek onoga što ona jeste, dokument vjerske i kulturne historije, onoga što je Islamska zajednica radila, čime se bavila, o čemu su pisali njeni autoriteti, kako je tekao džematski život, u čemu se ogledalo islamsko mišljenje. Na osnovu Preporodovih tekstova moguće je u značajnom obimu rekonstruirati historiju vjerskog života i Islamske zajednice.
Dakako, od historije i onoga što je nekad bilo u sadašnjosti se ne živi. Iako je Preporod najznačajniji i najtrajniji medijski brend Islamske zajednice, a njegov rad najvidljiviji i pod stalnom lupom javnosti, ovo je vrijeme u kojem se mora razmišljati šta Preporod treba biti sutra, kako se može nositi sa savremenim izazovima na medijskoj i društvenoj sceni i sve zahtjevnijim i rafiniranijim zahtjevima čitalaca i muslimanske javnosti. Na koji način može odgovoriti svim tim izazovima? Adaptacija i prilagođavanje su neminovnost. Samo ime i brend nisu dovoljni za preživljavanje, a posebno za društveni i vjerski utjecaj. Stoga je na osnivaču i izdavaču iznimno velika odgovornost, a potom i na novinarima i uposlenicima.
Imajući na umu njegov značaj u vremenu kada se pojavio i ushićenja s kojim je praćen, nužno je s tih pozicija pitati se koji su to sadržaji u Preporodu koji danas mogu izazvati radost i ushićenje njegovog čitaoca? Da li je to u ovom vremenu uopće moguće? Bojim se da nemamo jasan odgovor, a možda ga i ne znamo naslutiti, možda čak ni mi koji radimo u medijima!? Imamo li hrabrosti, a potom snage, da pravimo odlučne iskorake i pratimo izuzetnu promjenljivost našeg medijskog, društvenog i vjerskog okruženja? Koliko smo doslijedni čuvanju vizije i misije Preporodovih osnivača u ovim promijenjenim okolnostima i drugačijem društvenom ambijentu? Šta je nama Preporod, a šta smo mi njemu?
Bez obzira na promijenjene okolnosti, Islamska zajednica ima obaveze prema muslimanima i u sferi medija, prije svega da ih informira, educira, orijentira i naravno da čuje njihov glas i raspoloženje. Na tom polju, dakle polju komuniciranja i posredovanja informacija i stavova, uloga Preporoda se ne mijenja, štaviše on postaje još važnije sredstvo u jačanju legitimiteta odluka i politika, dakako ako želimo razvijati sistem u kojem muslimani učestvuju u radu Islamske zajednice. Upravo u takvim odnosima i danas je Preporod nužno potreban kao medij kroz koji se vrši kristalizacija muslimanskog mišljenja.

Sličica Želim Print

Fakultetu islamskih nauka uručeno međunarodno priznanje za kvalitetan rad i obrazovna postignuća

Na Fakultetu Islamskih nauka u Sarajevu je u četvrtak, 14. septembra, svečano otvorena međunarodna naučna konferencija o temi „Rethinking Islamic Education in Europe/Islamsko obrazovanje u Evropi“ kao najvažniji događaj u okviru obilježavanja 40. godine rada ovog fakulteta

U jubilarnom hiljadu i stotom, rođendanskom broju Preporoda od 15. septembra čitajte:

U organizaciji Khazanah Nasional Berhad, malezijskog državnog investicijskog fonda, u Istanbulu i Ammanu organizirana je ISTAMEA (Istanbul -Turska, Bliski istok i Afrika) konferencija o mogućnostima saradnje ovih regija u oblasti ekonomije, investicija, politike, inovacija i tehnologije, umjetnosti i kulture.

Mekteb i mi

Septembar 11, 2017

Odsutno sam klimala glavom dok smo čekali polazak autobusa  i pitala se odkud mu ta energija na sabahu. Odavno sam prestala da se zamaram i pofatam bit i suštinu kada mi o ovim temama priča. Jednostavno ne razumijem djecu sadašnjice. Prije četrnaest godina sam imala dvanaestogodišnjakinju i mislila kako mi je teško nosit se sa svom  modernizacijom odgoja koju su nam nametnuli, a tek danas vidim da je to bio mačiji kašalj u odnosu na današnje stanje. Popiše im mozak ti nakvi youtuberi  i slični njima i šta li tek rade  i kako se ponašaju djeca koja imaju slobodniji i neograničeni pristup svemu što se na tom i takvom tržištu nudi???

-Eno Jusufa!-trže me njegova ushićenost i  lupanje u prozor da bi mahnuo drugu.

Dok mu govorim da se malo smiri vidim Jusufovu mamu te je išaretom poselamim. Vodi svog Jusufa i  Fatimu i komšijinog Muhmeda u mekteb. Samo što zamakoše iza okuke ide Mersida sa svojim ljepojkama. Posmatram ih kako su lijepo i skladno obućene. Na Sumeji siva duga haljina, a kod sestre tunikica do koljena i široke hlače. U tonu su marame s iglicama i broševima ukrašene. Neka nama curica u džamiji, ali me nekakva jeza obuzme kad ih vidim u helankama i nakaradno obućenim u tim svetim kućama. Pa valjda bi majke trebale malo povesti računa kakve kćerke šalju bar u mekteb. Nadam se da bi trebale, ali u većini slučajeva nije tako.Stoga mi je drago kad vidjeh ove biserčiće kako odoše niz ulicu. Prođe i Mujo sa četvorkama u autu.Kako vrijeme leti, baš k'o da su se jučer rodili, a evo ih pristigoše za vjersku pouku. Hita i Fatima sa Ismailom i mahalskom djecom. Ona nam je poznata po tome kako pola mahale vodi u džamiju. Odvede i Najla sestru Esmu. Svi se nekako sjatiše prema džamiji u tih pet minuta.

Drago mi bi. Vallahi me nakva toplina i milina obuze. Prije samo nekoliko godina prema mektebu vikendom iz naše mahale smo bili uglavnom jedini moj Zekerijja i ja. Koliko sam samo vikenda bila u iskušenju da ugasim alarm i okrenem se da spavam. Koliko puta sam se borila sama sa sobom da ga ostavim u krevetu onako slatko usnulog. Koliko sam ga samo jutara oblačila napola budnog i pričala, nagrađivala, pohvaljivala, borila se, ali elhamdulillah i izborila.

-Mama! Sjećaš se kada sam ja bio mali (k'o biva sad je veliki) da smo mi sami išli u mekteb? Mislim nije bilo djece iz mahale kao sad. Ponekad je išla i Sanija kad nije bila kod nane.

Baš k'o da mi je pročit'o misli.

-Sjećam maleni, kako da se toga ne sjećam.

- A  sjećaš li se kako si me jednog jutra krkaće odnijela do mekteba?

Nasmijala sam se. Tog jutra se baš bio zainatio da ne ide u mekteb i ja mu rekla da će ići pa makar ga morala nositi. Spremio se i na vratima mi rek'o da sam ga obećala nositi. I tako ga ja krkaće do džamije.

-Kad sam bio u predškolskom i prvačić vodila si me do samih vrata džamije, onda si me dovodila do česme i čekala dok dođem do vrata i mahnem ti. Sjećaš se?

-Tog se ne sjećam osim da sam ti svaki put kad bih čekala kod česme da siđeš u tvom slučaju strčeš u džamiju govorila:

-Polahko, past ćeš!!!-rekli smo uglas i nasmijali se.

-Kako se toga ne sjećaš? Pa onda si me vodila samo do onih stepenica zbog crnog psa. Ja bih nastavio sam, a ti bi se vratila kući.

-Sad kad mi pričaš o tome prisjećam se i znaš da mi je drago.

-I meni je drago i hvala ti.-nagnuo se i poljubio me, a rukama snažno zagrlio. Hvala ti što si bila uporna i što nisi odustala. Uvijek sam svojim drugovima govorio o mektebu i kako nam je lijepo, ali su vazda  imali neko opravdanje da ne dolaze. Jednom da idu nani, drugi put lektira, pa zaboravili, ali sad znam ustvari da se njihovi roditelji nisu potrudili oko toga. Žao mi je jer toliko toga lijepog nisu čuli i doživjeli..... A znaš li da su pauze u mektebu ono baš, baš dobre?

-Čuj to?

- Aha, smotamo papira i igramo na male golove, ganjamo se ili smo na kompjuteru. Doduše, to na kompjuterima ti nije k'o pauza više je i to učenje jer idemo na online mekteb i tamo malo istražujemo. To nam je efendija sve objasnio.

-Ne bih vam ja dala igre u džamiji,-rekoh mu.

-Znam. Sreća pa ti nisi efendija,-zadovoljno mi je odgovorio. Drago mi je i što imam dobre drugove u mektebu. Jest da se često svađamo oko toga ko će mujeziniti, ali mi je drago što znam Imada, Hadija, Farisa, Vedada i ostale.

-I meni je drago zbog tebe.

-Mekteb nije mjesto gdje se samo uči o vjeri. To sam uvijek pokušavao da objasnim raji u školi i žao mi je što to nisu iskusili. Mekteb je mnogo više od toga. Kako da ti to objasnim?

-I ne moraš maleni. Sve znam. I ja sam išla u mekteb,-sada sam ja njemu uzvratila zadovoljni osmjeh.

Autobus je konačno krenuo.

-I znaš onih top 10 što sam ti pričao na kanalu kjgiuzbuziuvč?-sav ushićen poče.

O moj Bože evo ga ponovo. I dok slušam drugu verziju 385 puta ponovljene priče u mislima dovim:

-Sabura, sabura, sabura. Omili im Allahu učenje u školi i u mektebu,olakšaj i proširi njihovo znanje, osvijesti roditelje,nagradi muallime. Amin !

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine