digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Hatme – ženska sekcija džemata 

U petak, 17.02.17. godine, poslije jacije namaza upriličena je svečanost hatmi ženske sekcije džemata. Trinaest najupornijih su završile hatmu a njih pet prvu hatmu. Nakon proučenih kratkih sura i dove upriličena je zakuska u čajdžinici. Muallimu i njegovoj hanumi je uručen poklon-iznenađenje. Ispred odbora džemata predsjjednik h. Mustafa Mašić i zamjenik predsjednika h. Ahmo Suljkanović su uručili “hatmarušama” Kur`an s prijevodom akademika Enesa Karića.
Svršenice prve hatme: Sabina Čaušević, Jasminka Muminović, Merlin Murić, Adisa Mušija i Adisa Suljkanović. Po dvije, tri ili četiri hatme su završile: Irfana Hodžić, Refija Rožnjaković, Vahida Krupić, Mirsada Pilavdžić, Džehva Smajlović, h. Ismeta Karajković, Hajrija Avdić i Fata Klanco. Pozivamo i druge koje su aktivne u radu ženske sekcije da se priključe kursu arapskog pisma i kursu islama.

Hatme - muškarci
U prošloj vjeronaučnoj godini u džematu Kamp-Lintfort četiri vrijedna i uporna Bošnjaka su proučila hatmu: Elvir Aljukić, Mujo Hibić, h. Nail Imamović i h. Mustafa Mašić. Poklone im je ispred džemata uručio zamjenik predsjednika džematskog odbora h. Ahmo Suljkanović. Ljepšeg poklona za predramaznsko doba nije moglo biti. Neka Svemogući Allah dž.š. ukabuli trud trudbenika. AMIN!

Zajednička molitva
Predstavnici crkava ( katoličke i evangelističke) i imam džemata Kamp-Lintfort su prisustvovali i organizirali zajedničku molitvu učenicima koji su završili Realschule.
Skup je upriličen u crkvi na Kloster Kampu. Bila je to posljednja generacija svršenika ove škole koja je postojala 99 godina.

Prijem za prvačiće
Jutros je upriličen prijem za prvačiće i njihove roditelje od strane imama džamije u Kamp-Lintfortu Mustafe ef. Klanco. Već nekoliko godina uvodi se praksa da se muslimanskoj djeci omogući da prvi čas, na početku školovanja, provedu u džamiji dok kršćanska djeca odlaze u crkvu. 
Uz prisustvo roditelja i rodbine jutros je bilo prisutno desetero prvačića. Nakon učenja Kur’ana a.š. imam je u nekoliko minuta upoznao roditelje o njihovoj odgovornosti u pogledu odgoja i obrazovanja djece i o izazovima na tom putu. Uslijedila je dova za sretno školovanje. Pošto je bio internacionalni sastav imam je prilagodio obraćanje i obratio se na njemačkom jeziku, a i dovu je proučio na arapskom i njemačkom.
Želimo im uspjeh u njihovom budućem školovanju i odgajanju.

Sličica Želim Print

Turizam predstavlja značajan dio svjetske ekonomije. Turistička kretanja omogućavaju uspostavljanje ljudskih veza i upoznavanje geografskog ambijenta. Kur’an ohrabruje turistička kretanja iz dva razloga: a) upoznavanje različitih geografskih predjela na Zemlji i druženje s ljudima, b) spoznavanje Allahove moći stvaranja. U Kur’anu su opisane blagodati koje su bile date stanovnicima Sabe, prosperitet življenja i urbanizacija: naselja i poveznice, te mogućnost putovanja iz mjesta u mjesto (Saba, 15-21).

Pozicija Bosne i Hercegovine

U SAD (Sjedinjene Američke Države) prepoznate su top ‘’muslimansko-prijateljske’’ destinacije (tj. destinacije koje imaju halal ponudu za muslimanske turiste): Hjuston u Teksasu, Nju Jork, Čikago, Vašington i sl. Pored halal ponude hrane i pića, smještaja koji omogućava obavljanje molitve i korištenje odvojenih bazena za muškarce i žene, program boravka uključuje niz kulturnih i zabavnih aktivnosti koje su naročito interesantne muslimanskim turistima: halal šoping, halal restorani, obilazak džamija, islamskih centara, muzeja koji promovišu islamsku kulturu i tradiciju i sl. Npr. u Nju Jorku su popularni: Islamski kulturni centar (The Islamic Cultural Center of New York), El-Farukova džamija (Masjid Al Farouq), Džamija Takva (Masjid At-Taqwa) i Islamski centar na Univerzitetu u Nju Jorku (the Islamic Center at New York University), gdje je ujedno moguće obaviti namaz.
U strukturi turističkih posjeta (2013), Bosna i Hercegovina ima najveće učešće turista iz Turske (broj 1), ali i veliki broj turista iz arapskih zemalja. Trend porasta muslimanskih turista obilježio je i naše područje, naročito kada je riječ o sarajevskoj turističkoj destinaciji. Sarajevo ima bogate kulturno-historijske potencijale, a najveću vrijednost ima osmansko graditeljsko naslijeđe (zajedno sa austro-ugarskim). Poznato je da određene uslužno-ugostiteljske jedinice imaju priznat halal certifikat: hoteli (Europa, Hollywood, City Boutique), restorani (Terasa Ilidža, Cordoba BBI i dr.). Pored toga, naša zemlja ima i bogate prirodne turističke potencijale, u Sarajevu naročitu vrijednost imaju: Vrela Bosne i Bijambare. Sarajevska destinacija je posebito interesantna, jer se ovdje susreću Istok i Zapad, različite kulture islamskog i kršćanskog svijeta; zbog toga je Sarajevo često prepoznato kao ‘’Evropski Jerusalem’’. Sve su to pogodnosti koje omogućavaju razvoj halal turizma u BiH. Imidž naše zemlje, koju je značajno obilježio posljednji rat i agresija (1992.-1995.), recentno je u fazi restauracije, jer se sve više prenose pozitivna iskustva turista koji su doživjeli Sarajevo i BiH kao prijateljsku i mirnu sredinu.
Međutim, u halal turizmu BiH su prepoznata 2 negativna trenda: a) slab porast certificiranih halal objekata (hotela i restorana), b) nelegalne halal oznake u većim gradovima i turističkim destinacijama. Neki od ciljeva jesu da se osnaži halal industrija u Sarajevu i BiH i legalizuje certifikacija usluga. Ovo se odnosi na različite sektore halal biznisa (proizvodnja, ugostiteljstvo, turizam).

Cijeli tekst

Na društvenim mrežama objavljene su fotografije iz Pakistana o kolektivnoj akciji države na uništavanju nargila- šiša. U saopćenju za javnost se pojašnjava da su istraživanja potvrdila štetnost utjecaja korištenja nargila-šiša na ponašanje omladine.
Akcija se odvija u sklopu projekta borbe protiv droge i i podizanja kulture izbjegavanju onoga što svijest omladine uništava. Službenici pojašnjavaju da mladi u Pakistanu zbog nargila postaju lijeni, nezainteresovani i nekorisni za društvo i zajednicu.

Sličica Želim Print

Četrnaest libijskih mjesta na sredozemnoj obali i u pograničnom području na jugu zemlje je po zahtjevu Tripolija dostavilo listu infrastrukturnih potreba u slučaju realizacije sporazuma EU i Libije o zatvaranju Sredozemnog mora za izbjeglice iz Afrike. Na listi se nalaze škole, bolnice, električne i vodovodne mreže, sportski centri, te nadzorne kamere i restrukturiranje policije navodi italijanski list Corriere della Sierra 
Italijanski ministar unutrašnjih poslova Marco Minntia je kazao da bi prvi koraci realizacije sporazuma trebali početi u Libiji s ciljem uspostavljanja privrednog programa „kako bi se mladi zapošljavali i udaljili od kriminalnih grupa“, te da Italija daje milijardu i po eura godišnje za zbrinjavanje izbjeglica, a „jedan dio tih sredstava se preusmjerava direktno u afričke zemlje“.
Predsjedavajući vlade nacionalnog jedinstva Fayiz as-Sarradsch je izjavio da bi ova saradnja bila ključ u sprječavanju propasti Libije koju ubrzavaju krijumčari izbjeglicama.
Mattia Toaldo, ekspert za ovu zemlju pri Evropskom vijeću za vanjsku politiku, podsjeća da su ciljevi Evrope i Italije u Libiji nedvosmisleni, a oni podrazumijevaju smanjenje broja migranata u ovo vrijeme predizbornih obećanja, kao i postizbornih procesa.
Predsjednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani je u svojoj izjavio naveo sumu od šest milijardi eura za zatvaranje granice Libije na sjeveru i jugu.

Sličica Želim Print

Kako izvještava Al-Arabiya ezan Sirijca Mouaza an-Nassa koji je proučio tokom posjete Al-Hambri u Granadi i stavio na Facebook 7. septembra zabilježio je preko milion pregleda za kratko vrijeme. Njegov ezan je, također, izazvao oduševljenje kod turista koji su u to vrijeme obilazili ovu danas jednu od najljepših španskih znamenitosti koja predstavlja trag i dragulj islamskog naslijeđa u ovoj zemlji

Sličica Želim Print

Samit Organizacije islamske saradnje (OIC) o nauci i tehnologiji, koji se održao od 10. do 11. septembra u glavnom gradu Kazahstana Astani, predstavlja prvi samit koji je OIC posvetio razvoju znanosti i tehnologiju u islamskom svijetu. Samit je održan u sjenci brutalnog nasilja i ubilačkih napada vojske i budističkih militanata koje provode nad muslimanskom manjinom Rohinja u Burmi usljed kojih je od 25. augusta sklonište u Bangladešu zatražilo 313.000 ljudi.
“Sve međunarodne organizacije, a posebno mi iz muslimanskih zemalja, moramo zajednički raditi i iskoristiti sve resurse da zaustavimo nasilje nad muslimanima Mijanmara“, poručio je turski predsjednik Redžep Tajjip Erdogan na otvaranju samitu u Astani. “Želimo sarađivati sa vladama Mijanmara i Bangladeša na rješavanju problema u toj regiji i sprječavanju dalje eskalacije humanitarne krize“, kazao je Erdogan ističući da je Turska već ponudila svaku vrstu pomoći vladi Bangladeša za zbrinjavanje muslimana koji su iz pokrajine Arakan izbjegli u tu zemlju.
Erdogan je ranije najavio da će pitanje stradanja mijanmarskih muslimana staviti i na dnevni red rasprava na predstojećoj sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.
Predsjednik Uzbekistana govorio je u ime azijske skupine, predsjednik Republike Mauritanija se obratio u ime arapske skupine, a predsjednik Republike Gvineje u svojstvu predstavnika afričke skupine.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović je u svom obraćanju učesnicima samita predložio, između ostalog, otvaranje međunarodnih centara za obrazovanje, istraživanje, inovacije i razvoj u nekoliko zemalja članica Organizacije islamske saradnje, od kojih bi jedan bio u Evropi.
Zemlje članice OIC-a izdvajaju tek 0,46 posto BDP-a za istraživanje i nauku, dok razvijene zemlje za naučna i tehnološka istraživanja izdvajaju dva do tri posto BDP-a. „Tek 1,5 posto tehnoloških patenata u svijetu dolazi iz muslimanskih zemalja. Prema Globalnom indeksu inovacija iz 2017. godine, niti jedna muslimanska zemlja se ne nalazi među 30 najboljih svjetskih zemalja po kapacitetu i uspjehu u inovacijama“, naglasio je Izetbegović, te naveo da je islamski svijet posljednjih decenija opterećen dugotrajnim oružanim sukobima i sektaškim podjelama, potaknutim ideološkim razlikama i nemilosrdnom geopolitičkom borbom usljed čega je u velikoj mjeri izgubio iz vida i zanemario obrazovanje i razvoj.
Izetbegović je napomenuo da muslimani čine četvrtinu svjetske populacije čiju trećinu čine osobe mlađe od 15 godina što predstavljaju ogroman potencijal za islamski svijet.
„Trebamo postaviti ciljeve koji donose vrijednost ne samo muslimanima nego i ostatku svijeta, jer tako postajemo relevantni u novom globalnom poretku“, istakao je Izetbegović te dodao da je duh islama inkluzivan i priznaje sve što je dobro i progresivno.
Akcentirao je i da nema islamske ili neislamske nauke, a da je sukob nauke i religije vještački i neprirodan fenomen.
Organizacija islamske saradnje (OIC) okuplja 57 država članica, što je nakon Ujedinjenih nacija (UN) čini drugom najbrojnijom međunarodnom organizacijom na svijetu. Bosna i Hercegovina u OIC-u ima status države posmatrača.
Predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbayev je na samitu pozvao na osnivanje fonda za znanost i tehnologiju, te ponuditi nagradu za znanstvenike u državama članicama, ističući kako će biti održana ceremonija za pokretanje ove nagrade.
Generalni sekretar OIC-a Yousef Ahmed al-Othaimeen je kazao da OIC trenutno radi na sveobuhvatnom programu stipendiranja, posebno u područjima medicine, inženjerstva, tehnologije i informatike za talentirane učenike država članica. Al-Othaimeen je napomenuo da zemlje članice OIC troše iz svojih BDP-a na istraživanje i razvoj više nego prije, te da su provedena značajna ulaganja u području visokog obrazovanja između država članica OIC-a a 17 univerziteta u državama članicama su među 400 najboljih svjetskih univerziteta.
Turski predsjednik Erdogan je u svom obraćanju naglasio da je položaj znanosti, istraživanja i obrazovanja u zemljama članicama OIC žalostan, jer su te države postale potrošači, a ne proizvođači znanosti, zbog čega su u lošijem položaju, posebno u oblasti cyber kriminala. Erdogan je izrazio spremnost svoje zemlje da razmijeni know-how i tehnološku i naučnu osposobljenost sa zemljama članicama ističući da islamski svijet treba jedinstvo i solidarnost.
Predsjednik Republike Pakistan Mamnoon Hussain je ovom prilikom imenovan za predsjedatelja Stalnog vijeća za znanstvenu i tehnološku saradnju (COMSTECH).

Sličica Želim Print

Predsjednik iračkog Kurdistana je nagovijestio da će Kurdi sami povući granice buduće kurdske države ukoliko Bagdad ne prihvati glasanje za nezavisnost na referendumu, koji bi trebao biti održan 25. septemba. Massoud Barzani je za BBC kazao da je želio postići dogovor s centralnom vladom ukoliko bi Kurdi glasali za otcjepljenje. Irački premijer je ranije odbacio referendum, nazvavši ga neustavnim.
Barzani je također upozorio da će se Kurdi suprotstaviti bilo kojoj grupi koja pokuša nasilu promijeniti situaciju u Kirkuku.
Kurdske Pešmerge su preuzele kontrolu nad ovim naftom bogatim gradom u kojem živi veliki broj Arapa i Turkmena, kao i u drugim područjima nad kojima je centralna vlast u Baghdadu tvrdila da ima vlast, tokom prethodne tri godine dok su se borili protiv ISIL-a.
Referendum o nezavisnosti će biti održan 25. septembra u tri pokrajine koje su dio ove regije: Dahuk, Irbil i Sulaimaniya, te u područjima koje smatraju Kurdistanom izvan regionalne administracije, uključujući Kirkuk, Makhmour, Khanaqin i Sinjar.

Sličica Želim Print

U prostorijama Centra za istraživanje i unaprjeđenje duhovne i kulturne baštine u Bosni i Hercegovini u Tekiji u Stocu, 9.sepetembra održan je naučnu skup „Islamska duhovnost u filozofiji, nauci i umjetnosti“. Na ovom simpoziju svoja izlagači su bili: dr. Elvir Musić, doc dr. Munir Drkić, Filip Mursel Begović, dr. Amina Šiljak- Jesenković, prof. dr. Nevad Kahteran, prof. dr. Fahira Fejzić- Čengić, prof. dr. Fatoma Lačević, Mirsad Sinanović, Enes Ratkušić, Alija Dilberović i mr. Zajim Kruško.

1.
Kada čovjek u ruke uzima knjige kojima se obilježavaju jubileji i godine postojanja institucije ili udruženja, tada se pita o svrhi jubileja i knjiga o jubilejima. Mnogi su naime jubileji motivirani ljudskom taštinom ili dubokom (pod)svjesnom potrebom za samoafirmacijom. Motivirani su samoostvarenjem ili dokazivanjem samom sebi ili široj društvenoj zajednici. Ovaj općeljudski, sasvim normalni psihološko (pod)svjesni motiv, takođe ne treba isključiti pri ocjenjivanju i promišljanju naslovljene monografije i njoj srodnih knjiga, ali je takav motiv naime ovdje sasvim marginalan, sporedan. Čitajući i razmišljajući o sadržaju i smislu tekstova u naslovljenoj monografiji, navedeni motiv samoostvarenja ili samozadovoljstva eventualne taštine i zadovoljenja ega, je naime moguće tek naslutiti, pretpostaviti. Od tog eventualnog ili potencijalnog, ljudski normalnoga motiva taštine, su bitniji, dublji i humaniji, moralni i vjerski motivi i izvori nastajanju naslovljene knjige.
Iz tekstova knjige je, naime, sasvim jasno da su džematlije i njihove hodže u Kamp-Lintfortu, vođeni ili motivirani prvenstveno ljubavlju prema Bogu i prema čovjeku, u prethodnih 33 godine njegovali uzorni, intenzivni i inspirativni život u imanu i u islamu. Radi svojega ljudskoga dostojanstva. Radi Božijega zadovoljstva njima – zadovoljstva kao ideala i najveće vrijednosti življenja. Da bi time drugima i mlađim generacijama bili primjer čestitog i plemenitoga života. Riječ je, dakle, o očigledno dubljim i vrijednijim motivima koji su vodili džematlije u Kamp Lintfortu u njihovu životu. Taj su svoj život obilježili navedenom knjigom. Iz ove knjige saznajemo da su džematlije u Kamp-Lintfortu daleko od svoje domovine sačuvali svoj din i iman, da su se uspješno integrirali u njemački socijalni sistem. Ali se nisu dali asimilirati. Da su osigurali budućnost i kontinuitet islama kroz blizu dvije hiljade bosanske djece - svršenika mekteba u džematu Kamp-Lintfortu. Da su svojim rudarskim znojem i teško zarađenim novcima izgradili džamiju sa munarom, kako s ponosom i s pravom ističu poslije zagrebačke džamije - jedinu džamiju sa munarom na kršćanskom Zapadu.
Iz ovih izabranih podataka iz naslovljene knjige je očito da ovdje nije riječ o pukom vremenskom obilježavanju opstojanja islama u Kamp-Lintfortu, u gradiću sa desetak hiljada stanovnika, smještenom između zemalja Beneluxa, već da se radi prvenstveno o istinskom i kontinuiranom njegovanju islama od više stotina složnih Bošnjakinja i Bošnjaka. Riječ je o Bošnjakinjama i Bošnjacima koji su, slično Poslaniku, a. s., preseljenjem u Njemačku, doživjeli hidžru. I u vanrednim, vrlo teškim socijalnim uslovima, uspjeli očuvati svoje ljudsko i vjersko dostojanstvo. Riječ je o izuzetnom uspjehu vrijednom svake pažnje i zahvalnosti savremene i narednih generacija.

2.
Čitatelj ovih tekstova se pita odakle, iz kojih izvora je mogao da rezultira takav uspjeh džemata u Kamp-Lintfortu. Tekstovi koje ovdje iščitavamo naime direktno ne navode na čemu počivaju, i kako su ostvareni navedeni uspjesi. Nema gotove formule za uspjeh u životu, ali je iz tekstova u navedenoj monografiji moguće otkriti da je taj uspjeh građen, nastajao i izvirao iz nerazdvojive ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. Vjerujem da je bitna vrijednost ljudi džemata u Kamp-Lintfortu i njihovih hodža, u saznanju kojeg često zaboravljamo, da čovjek ne živi samo za sebe i za svoj život, već i zbog života drugih ljudi. Da su džematlije u Kamp Lintfortu, i njihove hodže, imale zašto se roditi: da bi svoje živote založili ne samo za svoje duhovno usavršavanje, za svoje oljuđenje, već i za stvaranje općeljudskog dobra. Time smo dospjeli do naredne nosive vrijednosti džematlija Kamp-Lintforta i njihovih hodža. Ta je vrijednost u saznanju da insanu ne treba “mnogo” da bi bio zadovoljan i rahat, da bi bio u selamu sa sobom i sa dunjalukom oko sebe. Imate dojam da ovaj džemat živi i radi kao jedna složna bosanska familija.

3.
Da bismo istinski pojmili, cijenili i ocijenili ostvarene vjerske, socijalne, materijalne, kulturne, patriotske i druge vrijednosti u proteklih 33 godine ljudi vjernika i ateista u ovom džematu, valja nam se zamisliti nad nekim činjenicama iz ovih rukopisa. Da je napr. blizu dvije hiljade djece i omladine završilo mekteb u malom gradiću Kamp-Lintfortu, da su ovdje žene u upravnim odborima džemata unazad par decenija, da žene u džematu unazad desetak godina organiziraju edukativne tribine. Da žene Bosanke sarađuju sa Njemicama u zajedničkoj vjerničkoj misiji ekumenizma. U ovom isticanju uloge naših Bosanki u njemačkom društvu, u razmišljanju o mjestu žene u društvu danas i uopće, bitno je markirati da mnogi naučnici drže kako je podređen ili socijalno neravnopravan položaj žene u pojedinim zemljama islama bitan uzrok stagnaciji islamskoga u odnosu na suvremeni kršćanski svijet. Možete li sebi naime zamisliti preporod, osobni i društveni progres u svijetu islama, uključivanjem u ravnopravan i aktivan društveni život blizu polovine do danas marginaliziranoga ženskoga stanovništva u zemljama islamskoga svijeta?
Saznajemo također u navedenoj monografiji da je Mustafa ef. Klanco ne samo hodža, hatib i muallim, već po njegovim riječima i dušebrižnik koji posjećuje bolesnike i socijalno ugrožene u džematu Kamp Lintfort. Da je Klanco ef. Mustafa inicijator vakufa “Gazi Husrev-beg”, vakufa za stipendiranje najboljih studenata u Bosni i u Sandžaku, vakufa koji finansira muslimansku mladost i budućnost; da je u vrijeme muftijstva Mustafe ef. Klanca, krovna institucija muslimana Bošnjaka u Njemačkoj, ne samo po mojem iskustvu i ocjeni, uspješnije funkcionirala, da je bila mnogo korisnija za opće dobro muslimana, nego u posljednjim godinama, nakon posljednjih izbora. Sve ove činjenice vode saznanju da je upravo u energiji Mustafe ef. Klanca, u njegovoj organizatorskoj sposobnosti i u ambicioznosti – bitan temelj na kojem su građeni uspjesi džemata u Kamp-Lintfortu. Ovi su uspjesi u džematu Kamp-Lintfortu nastali dakle kroz međusobnu ljubav, kroz slogu bosanskih muslimana i kroz ogroman trud i kroz umijeće vođenja džemata od džematskih odbora i njihova hodže Mustafe ef. Klanca. Posebno kroz njegovo umijeće djelovanja među muslimanima u dijaspori. Ukupni život bosanskih muslimana u dijaspori Klanco s pravom uspoređuje sa djelovanjem Poslanika a. s. u vrijeme hidžre. Riječju, svi uspjesi svakoga džemata u Njemačkoj, u duhovno-vjerskom, u materijalnom i u kulturnom smislu, neodvojivi su od njihova imama, hatiba i muallima. U ovom slučaju neodvojivi su od rada i angažmana Mustafe ef. Klanco, koji je od ukupno 33 godine postojanja džemata 32 godine u službi ovoga džemata.

4.
Bitna je vrijednost naslovljene monografije u činjenici da ovdje nije riječ o pukom vremenskom postojanju džemata, već o njegovanju ne samo kontinuirana intenzivnoga vjerskoga života, već i o njegovanju bosanske duhovne i duševne samosvojnosti, solidarnosti i bosanskoga zajedništva. Sa ciljem ugrađivanja Božijih sifata, epiteta i kvaliteta u djelovanju muslimana u njihovom svakodnevnom životu. U karakter svakog džematlije ponaosob. U ovom džematu din i iman se svakodnevno žive, doslovno se žive od bešike do motike. Od nadijevanja imena bosanskom novorođenčetu učenjem iz Kur‘ana, kroz šerijatska vjenčanja, mekteb, kurseve za odrasle na arapskom, horom ilahija, sve do dženazi i umiranja sa šehadetom na usnama i u svijesti ovih muslimana. U knjizi se ne sabire samo povijest džemata u Kamp-Lintfortu, već se sumira historija džemata i opstojanja islama među Bošnjacima u Njemačkoj od sredine osamdesetih godina do danas. U tom smislu, ova je monografija bitan doprinos očuvanju imana Bošnjaka u tuđoj zemlji, dokaz njihova bosnoljublja, dokaz njihove uspješne socijalne integraciji. Monografija je prepreka asimilaciji. Iskustva koja nalazimo u ovim tekstovima, posebno o kompleksnom i vrlo zahtjevnom poslu hodže u dijaspori, dragocjena su za sadašnje i za buduće generacije muslimana Bošnjaka, posebno za hodže u dijaspori. Stoga bi bilo neophodno da ova monografija bude promovirana ne samo u bosanskim džematima u Njemačkoj, već u dijaspori bosanskih muslimana u svijetu, a posebno da bude promovirana u domovini. Ovakvi uspjesi jednoga brojčano maloga džemata zavređuje obilježavanje u zemlji matici Bosni i Hercegovini. Uspjesi su naime zaslužili našu pažnju i opću zahvalnost. Iskustva Mustafe ef. Klanca u takvom društvu koje sve dopušta i u središte stavlja samog pojedinca - su dragocjena. Posebno u njegovu opisu triju kategorija imama u dijaspori. U opisu kojeg cijenim najstručnijim sadržajem u navedenoj monografiji. (Uporediti stranice 53 do 58).

5.
Povodom ove monografije moja savjest, moralna, vjerska i ljudska me obavezuju da moram upozoriti na anomaliju poučavanja islama u mektebima širom Njemačke: poučavanja na njemačkom umjesto na maternjem bosanskom jeziku. Ako naše hodže u Njemačkoj uče bosansko dijete islamu na arapskom, pritom izvode mektepsku nastavu na njemačkom, umjesto na bosanskom, slijedi neminovna asimilacija. Pogotovu ako se u porodici sa djetetom ne govori maternjim bosanskim jezikom, ako djeca u dijaspori ne pohađaju dopunsku nastavu na maternjem jeziku. Hoću da markiram da za izgrađivanje i za očuvanje ljudskoga dostojanstva, za očuvanje vjerske, domovinske, kulturološke, nacionalne i političke slobode i individualnosti svakog čovjeka, za izgradnju cjelovite i slobodne ličnosti – da je očuvanje maternjega jezika u dijaspori neprocjenjiva duhovna potreba i nenadoknadiva vrijednost. Nije dostatno da se u ljudskom biću izgrađuje samo njegov vjerski identitet. Identitet je naime vrlo kompleksna sastojbina ljudskoga bića. Identitet u sebe uključuje ne samo Bogom posredovanu individualnost, osobnost, slobodu izbora i volje, već i svu ljudsku potencijalnost. Identitet je relativno čvrsta i istodobno trajno promjenljiva osobna psiho-moralna i socijalna sastojbina ljudskoga bića.

Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku za historiju, magistarski rad je uspješno obranila Aida Mujezin-Čolo, uposlenica od 1995.godine u „El- Kalemu“, Izdavačkom centru Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Pred komisijom u sastavu prof. dr. Enes Pelidija, mentor i član, prof. dr. Edin Radušić, predsjednik, i doc. dr. Fahd Kasumović, član, ona je obranila magistarsku temu „Čajniče i njegova okolina od uspostavljanja osmanske vlasti do kraja 16. stoljeća“. Primarni zadatak magistarskog rada bio je da na osnovu izvorne građe i relevantne historijske literature utvrdi vrijeme uspostave osmanlijske vlasti na području čajniča o njegove okoline, zatim teritorijalni opseg nahija Samobor, Pribud i Čajniče, koje su potkraj 16. stoljeća ušle u sastav Čajničkog kadiluka. Cilj istraživanja bio je urbani, privredni i demografski razvoj samog Čajniča, ali i razvoj seoskih naselja u nahiji Pribud.

Sličica Želim Print

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine