Mnogo je oduzetih, uzurpiranih i uništenih vakufa. I danas je u nekim općinama na sceni uzurpacija vakufa i vakufskih prostora. Ne primjećujemo veliku borbu i zalaganje istih tih ljudi za ostale vakufe.Mnogo je oduzetih, uzurpiranih i uništenih vakufa. I danas je u nekim općinama na sceni uzurpacija vakufa i vakufskih prostora. Ne primjećujemo veliku borbu i zalaganje istih tih ljudi za ostale vakufe.

Posljednjih sedmica pažnju javnosti zaokuplja najava izgradnje na konzerviranim ostacima Tašlihana. S obzirom da ovo pitanje sve više dobija i političke konotacije, a imajući na umu da je Tašlihan pripadao Gazi Husrev-begovom vakufu, pitali smo dr. Senaida Zajimovića, direktora Vakufske direkcije, da pojasni status prostora Tašlihana kao vakufa, te da li se izgradnjom ugrožava i privatizira vakufski prostor?

U odgovoru dr. Zajimović je kazao. „Raduje me činjenica da je javnost zainteresirana za sudbinu vakufskog objekta i nacionalnog spomenika Arheološko područje – ostaci Tašlihana. Tašlihan, a i zemlja ispod njega, su prije svega vakufski objekat i lokalitet, pa tek onda nacionalni spomenik. Zato, kada raspravljamo o ovom lokalitetu kako javnost, tako i struka trebaju imati na umu ovu činjenicu.

Historijat Tašlihana

Tašlihan je bivši karavan-saraj koji se nalazio na mjestu sadašnje bašte hotela „Evropa“ u Sarajevu. Sagrađen je u periodu od 1540-1543. godine. Bio je kvadratne osnove, a njegova dužina bila je 47 metara. U svome dvorištu imao je šadrvan, na čijim je stubovima bila mala džamija. Na spratu su bile sobe za putnike. Domaći i strani trgovci imali su svoje radnje u okviru Tašlihana. Smatra se da je ovaj karavan-saraj služio više trgovini, nego prometu putnika. Tašlihan je nekoliko puta gorio, posljednji put 1879. godine, kada je i potpuno uništen. Već 1882. godine pored njegovih ostataka svečano je otvoren hotel Evropa. Ostaci hana uklonjeni su 1912. godine, osim dijela zidova izgrađenih uz bezistan. U to vrijeme Vakuf nije bio dovoljno finansijski jak da obnovi porušeni i spaljeni han. Za vrijeme socijalističkog sistema lokalitet je nacionaliziran i od tada njime Gazi Husrev-begov vakuf ne raspolaže. U okviru projekta sanacije, rekonstrukcije i dogradnje hotela „Evropa“, od 5. juna do 13. jula 1998. godine, obavljena su arheološka istraživanja u dijelu ljetne bašte hotela, koja su rezultirala otkrivanjem dijela temelja, te masivnih zidova hana. Dakle, u pitanju je vakufski objekat koji je nemarom prošlog sistema doživio potpunu devastaciju. Od njega ni temelji nisu ostali, a mjesto gdje je bio objekat je bila obična ruševina u jezgru Baščaršije. U Brusa bezistanu nalazi se maketa stare Baščaršije koja predstavlja period iz 18. stoljeća. Mnogi objekti danas ne postoje, porušeni su poslije Drugog svjetskog rata, a mnogima je promijenjena i namjena. Maketa pokazuje da je stara jezgra čaršije bila zapravo biznis-centar u kojem se odvijao privredni i društveni život grada. Na osnovu makete može se vidjeti originalni izgled Tašlihana. Također, preporučujem da se pogleda virtualna prezentacija Tašlihana koju je kreirala prof. dr. Selma Rizvić s ciljem da se javnost upozna sa originalnim izgledom ovog vrijednog objekta kulturnog naslijeđa, njegovom historijom i namjenom. Dokumentarna priča je kombinacija starih fotografija, snimaka ostataka Tašlihana i ostalih objekata koje je izgradio Gazi Husrev-beg, crtanih ilustracija i kadrova kompjuterske animacije.
Kada se radi o vakufskim objektima koji imaju status nacionalnih spomenika Islamska zajednica nastoji da prilikom obnove takvih objekata sačuva njihovu originalnost i autentičnost koliko je to moguće. To smo dokazali kroz rekonstrukciju svih vakufskih i vjerskih objekata koji imaju status kulturno-historijskih spomenika u smislu zadržavanja njihove izvornosti. To smo pokazali na obnovi Ferhadije džamije, Aladža džamije, Careve džamije, Isa-begovog hamama, kao i na velikom broju drugih objekata. U realizaciji tih projekata imali smo usku saradnju sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, te sa nadležnim ministarstvima.
Obaveza je Islamske zajednice, gdje god je to moguće, da porušeni vakufski objekat obnovi u izvornom obliku. Ondje, gdje nije moguće vratiti mu izvorni oblik, onda u skladu sa važećim zakonskim odredbama, izvršiti njegovu rekonstrukciju u obliku u kojem je to moguće. Na primjeru Bakr-babine džamije kao i Kalin hadži Alijine džamije u budućnosti može se shvatiti takva vrsta rekonstrukcije. Naime, u tim slučajevima nije moguće izvršiti izgradnju objekta u izvornom obliku zbog situacije na terenu, ali je moguće izgraditi repliku džamija. Dakle, ista, ili slična džamija u nešto manjim gabaritima.
Kada je u pitanju Tašlihan i sva problematika vezana za njega, trebamo uzeti u obzir da je taj objekat nekada bio velikih dimenzija i da je obuhvatao prostor sadašnje bašte hotela Europa pa sve do temelja samog hotela, oko 2200 kvadratnih metara. Ono što bi najprječe bilo uraditi jeste njegova temeljna rekonstrukcija ili ponovna izgradnja sa svim pratećim objektima koje je Tašlihan podrazumijevao, a precizno se zna šta je sadržavao. To bi onda bio najveći stepen zaštite ovog objekta. S obzirom da je zbog postojećih, u proteklim sistemima već izgrađenih objekata, na njegovoj lokaciji teško realizirati ovakav projekat onda se, u smislu zaštite kulturnog naslijeđa i moralne obaveze prema vakifu treba zaštititi i revitalizirati objekat na način kako je to moguće, a da se pri tome ne povrijede mjere zaštite i da se objekat ponovo učini atraktivnim i turistima privlačnim. Namjera Islamske zajednice od samog početka jeste bila eventualna mogućnost obnove u što izvornijem obliku. Odnosno, kako kaže uvaženi reisu-l-ulema, da se prostoru udahne život.

Pozicija vakufa

Vakuf je trajno dobro. On ima svoju funkciju, namjeru i svrhu zbog koje je konstituisan. Vakufima se treba vratiti njihova izvorna svrha ukoliko je to moguće. Ukoliko, nije moguće realizirati svrhu radi koje su uvakufljavani onda se u skladu sa vakufnamom određuje najsličnija moguća svrha i funkcija. Zasigurno je da Tašlihan u sadašnjem obliku ne ispunjava svoju svrhu. Također, ne bi je ispunio ni ukoliko bi se narušio njegov izvorni oblik i ukoliko bi došlo do gradnje objekta koji nema autentičnost Tašlihana. Tražeći adekvatno rješenje sve ove godine nastojali smo naći kvalitetno rješenje u smislu uvažavanja zakonskih propisa i procedura koje nalažu mjere zaštite kulturno-historijskih spomenika. Cijelo područje Baščaršije je nacionalni spomenik i sve što se radi unutar ove nulte zone radi se u skladu sa mjerama zaštite koje je propisala Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika. U slučaju da nadležno ministarstvo dozvoli bilo kakve aktivnosti na ovom lokalitetu, morat će se ispoštovati mjere zaštite kao i u slučaju drugih objekata. I ne bi se smjela narušiti njegova izvornost. Treba iskoristiti spremnost javnosti i struke da se zaštiti ovaj lokalitet, te da se zajedničkim snagama i pameću, a u saradnji sa Komisijom za zaštitu nacionalnih spomenika, federalnim Zavodom za zaštitu spomenika i nadležnim ministarstvom iznađe najbolji mogući način da se lokalitet bolje zaštiti i stavi u funkciju za dobrobit svih građana, baš onako kako je to dobri i veliki Gazi Husrev-beg namjeravao izgradnjom ovog objekta. Postojeće stanje nije dovoljno za zaštitu ovog objekta od propadanja. U odluci Komisije o proglašenju Arheološkog područja ostaci Tašlihana nacionalnim spomenikom, između ostalih, u obavezama Vlade Federacije BiH stoji da je ona dužna posebno da osigura: izradu projekta za zaštitu područja od daljnjeg propadanja. Definitivno, konzervacija sama po sebi nije dovoljna da bi se područje zaštitilo od daljnjeg propadanja.
Ukoliko nadležni organi i ustanove kažu da je moguća konzervacija i prezentacija arheološkog područja, uz revitalizaciju segmenta Tašlihana i odrede uvjete revitalizacije, mišljenja smo da treba pristupiti njoj. Ukoliko nadležni organi ne dopuste revitalizaciju onda je ne treba ni raditi. Također, želimo kazati da ostaci Tašlihana ne mogu biti javna površina kao što je to sada slučaj. Ovim lokalitetom treba upravljati u skladu sa normativnim aktima koja tretiraju pitanje upravljanja vakufskom imovinom. Islamskoj zajednici nije drago što se ovo pitanje nastoji politizirati i što ga mnogi nastoje iskoristiti u svoju svakodnevnu kampanju i propagandu. Mnogo je oduzetih, uzurpiranih i uništenih vakufa. I danas je u nekim općinama na sceni uzurpacija vakufa i vakufskih prostora. Ne primjećujemo veliku borbu i zalaganje istih tih ljudi za ostale vakufe. Šta je sa Zakonom o restituciji? Zašto se o njemu i povratu bespravno oduzete imovine ne vodi ovolika polemika?
Ovim putem želimo poslati svima jasnu poruku. Sve eventualne aktivnosti Islamske zajednice vezane za lokalitet Tašlihana će biti prije svega aktivnosti usmjerene na zaštitu i očuvanje vakufa kao trajnog dobra, kao i očuvanje kulturno-historijskog naslijeđa, te će biti realizirane u skladu sa instrukcijama Komisije i nadležnog ministarstva. Ništa nećemo uraditi što može ugroziti i privatizirati ovaj vakuf, ali isto tako nećemo dopustiti aktivnosti drugih koje bi eventualno ugrozile ovaj vakuf.

U organizaciji Vijeća za visoko obrazovanje Republike Turske (YOK), u Ankari je 26. i 27. jula ove godine održan forum na temu „Formiranje područja visokog obrazovanja u islamskom svijetu.“ Na forumu je bilo prisutno preko 330 rektora ili njihovih predstavnika iz 37 različitih muslimanskih zemalja.

Generalni pokrovitelj foruma bio je Redžep Tajjib Erdoan, predsjednik Republike Turske, koji je učesnike foruma ugostio u predsjedničkoj palati i obratio se prisutnima. U svom obraćanju podsjetio je na značaj bratskog odnosa među muslimanima i njihovog međusobnog savjetovanja, kao i da visoko obrazovanje u muslimanskom svijetu mora ići bržim koracima naprijed. Predsjednik Erdoan pozvao je univerzitetske profesore za uzmu aktivno učešće u javnom životu i pripreme nove generacije koje će se moći nositi sa izazovima s kojima se suočava islamski svijet.

Ovogodišnji forum se bazirao na nekoliko veoma bitnih tema iz područja visokog obrazovanja: a) kvalifikacioni okvir i osiguranje kvalitete, b) ECTS i mobilnost, c) agencije za ekvivalenciju i priznavanje diploma, d) organiziranje zajedničkih studijskih programa.

Tokom foruma potencirana su mnoga pitanja, a između ostalog najviše su naglašena sljedeća:

- nužnost međusobne saradnje s ciljem razmjene iskustava, pogotovo sa skoro osnovanim univerzitetima iz nerazvijenih zemalja,

- iako postoji velika disproporcija u kvaliteti nastave i naučno-istraživačkog rada, izražena je spremnost da se univerziteti u muslimanskom svijetu bolje upoznaju  i ostvaruju različite oblike saradnje na svim nivoima,

- značaj jačanja programa saradnje između univerziteta u muslimanskom svijetu, kako bi muslimanski svijet imao samostalan program i tako omogućiti lakši transfer kvalitetnih naučnih dostignuća,

- poražavajući je podatak da na listi najkvalitetnijih univerziteta u svijetu, a prema najrelevantnijim listama, nema univerziteta iz islamskom svijeta, te je zbog toga tom pitanju posvećena posebna pažnja kroz niz izlaganja i diskusija,

- susret više od 330 rektora ili njihova predstavnika iz 37 različitih muslimanskih zemalja, samo po sebi, predstavlja uspjeh, imajući u vidu nestabilnu političku situaciju u islamskom svijetu i različite oblike neprijateljstava između muslimanskih zemalja.

Drugi dan foruma bio je rezervisan za iznošenje zaključnih razmišljanja i preporuka. U tom dijelu posebno je istaknut značaj i uloga MEVLANA programa, zbog ostvarenih rezultata na planu umrežavanja univerziteta u islamskom svijetu, ali je istaknuta i činjenica da isti ostao ograničen zbog nedostatka jake financijske podrške kakvu ima ERASMUS i slični programi, iza kojih stoje jaki EU fondovi.

Prisutni su istakli postojanje značajnog broja prepreka koje sprječavaju sprovođenje ove ideje u stvarnosti, poput jezičkih barijera i nacionalnih specifičnosti, a kao najveća barijera koja sprječava da se na ovom planu naprave veći iskoraci prisutni su istakli odsustvo volje, najčešće političke volje koja u velikoj mjeri ometa realizaciju ovakvih plemenitih ideja.

Iz Bosne i Hercegovine, državni univerziteti iz Sarajeva, Zenice, Tuzle i Mostara imali su svoje predstavnike, kao i neki privatni univerziteti, poput IUS-a, a autoru ovih redaka je pripala čast da na ovakvom značajnom skupu predstavlja Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, odnosno Univerzitet u Bihaću.