“Smrtonosna sigurnosna operacija u mijanmarskoj pokrajini Rakhineu očito je planirana da iz zemlje ukloni muslimansku manjinu Rohinja. Sadašnje stanje ne može se još utvrditi u potpunosti, ali situacija sliči na primjer iz udžbenika etničkog čišćenja,” izjavio je u Ženevi visoki komesar UN-a za ljudska prava Zeid Ra’ad al-Hussein. 

Ujedinjene nacije su ranije objavile da je 294.000 izbjeglica Rohinja stiglo u Bangladeš od 25. auguta, ove godine, kada je pokrenut veliki talas nasilja. Posljednji podaci Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice (UNHCR), dočim pokazuju kako je broj arakanskih muslimana koji su utočište potražili u Bangladešu dosegao 313.000. 

Brutalna odmazda

Naime, snage sigurnosti Mijanmara su pokrenule akciju u pokrajini Rakhine nakon što je Vojska za spas Rohinja Arakana (ARSA) napala punktove armije i policije. Međutim, ono što potvrđuju izvještaji svih medijskih agencija i međunarodnih organizacija, ovaj napad je iskorišten da za brutalnu odmazdu i etničko čišćenje koje sprovode policijske i vojne snage režima uz podršku lokalnog budističkog stanovništva. Ministar vanjskih poslova Bangladeša Abul Hassan Mahmud Ali rekao je da se u mijanmarskoj državi Rakhine provodi “genocid”, zbog kojeg je gotovo 300.000 muslimana Rohinja napustilo zemlju. “Međunarodna zajednica kaže da je to genocid. Mi također kažemo da je genocid”, kazao je bangladeški šef diplomatije novinarima u Daki. Premijerka Bangladeša Sheikh Hasina Wazed, kako prenosi agencija Anadolija, danas, 13. septembra, kazala je kako je površina rijeke Naf, preko koje arakanski muslimani bježe u Bangladeš, puna tijela muškaraca žena i djece. Mediji prenose kako je u posljednjoj vojnoj akciji protiv Rohinja ubijeno preko hiljadu muškaraca, žena, djece, starih, a da su iza ovih napada ostala spaljena sela, unakažena tijela, pustoš. Ukratko, nad narodom Rohinja se provodi genocid.
Ono što posebno zabrinjava u novom talasu nasilja jeste izostanak reakcije i konkretnih poteza velikih sila da se zaustavi ubijanje, te da se prognanici zbrinu u ionako neuslovnim kampovima siromašnog Bangladeša. Već duže vrijeme vlasti Mijanmara blokiraju pristup međunarodnim humanitarnim organizacijama, novinarima i aktivistima, optužujući ih za podršku pobunjeničkim skupinama koje nazivaju teroristima. Susjedi Mijanmara, posebno Indija i Kina također su zbog geopolitičkih trvenja ostale nijeme, dok zemlje ASEAN-a svoje nereagiranje pravdaju principima nemiješanja u unutrašnje stvari svojih članica, tako da je narod Rohinja ostao kao još jedna mrlja na savjesti čovječanstva, genocid koji se odvija pred televizijskim ekranima.

Osuda šutnje i nereagiranja

Danas (srijeda, 13. septembar) dok sastavljamo ovaj tekst najavljeno je održavanje sastanka Vijeća sigurnosti iza zatvorenih vrata gdje bi se po drugi put trebalo raspravljati o ovoj krizi, ali prema nekim diplomatama iz UN-a, očekuje se da će Kina i Rusija biti protiv usaglašene izjave o nasilju nad Rohinjama najvišeg tijela Ujedinjenih Nacija. Što se tiče Sjedinjenih Država i Evropske Unije, osim zabirnutosti njenih lidera i diplomatskih apela prema vladi Mijanmara konkretnih poteza na zaustavljanju krize nema.
Posebno žestoke kritike posljednjih dana upućene su liderki Mijanmara državnoj kancelarki Aung San Suu Kyi, dobitnici Nobelove nagrade za mir, zbog njene šutnje, nečinjenja i generalnog odnosa prema ovoj manjinskoj skupini u Mijanmaru. Mnoge javne ličnosti uključujući papu Franju, nobelovca Desmonda Tutu, te budističkog duhovnog vođu Dalai Lamu, osudile su njenu šutnju, te pozvale svijet da aktivnije reagira kako bi se zaustavila patnja ovog nezaštićenog naroda. Kao jedna od posebno zabrinjavajućih dimenzija ove krize jeste mržnja i netrpeljivost prema Rohinjama koje zadnjih godina propagiraju radikalni budistički monasi i nacionalisti u Mijanmaru.
Kada je u pitanju reagiranje većinskih muslimanskih zemalja, osim sporadičnih osuda vjerskih lidera i poziva na molitvu, jedino je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan lično kontaktirao mijanmarsku kancelarku Suu Kyi i zatražio da se omogući dopremanje pomoći Turske Rohinja muslimanima. Uz to Turska je 7. septembra, interventno u Bangladeš uputila visoku delegaciju koju je uz ministra vanjskih poslova Mevluta Čavušoglua predvodila supruga predsjednika Emina Erdogan i njegov sin Bilal. Oni su posjetili izbjegličke kampove u graničnom području u koje pristižu izbjeglice iz Mijanmara.
Problem marginaliziranja i progona Rohinja muslimana i trenutna kriza u Mijanmaru, upozoravaju sigurnosni eksperti, može veoma lahko privuči međunarodne terorističke organizacije koje već odranije djeluju u nekim zemljama jugoistočne Azije, posebno na Filipinima i u Indoneziji. Čini se paradoksalno da će teška situacija Rohinja muslimana (genocid kojeg su sve države prema Konvenciji o sprječavanju genocida dužne zaustaviti) privući pažnju svijeta tek onda kada potencijal ove krize prepoznaju međunarodne terorističke mreže i upregnu ga za regrutiranje terorista i kreatora haosa. Tada će biti kasno i za Rohinje, ali i za regionalni poredak i odnose među ključnim zemljama čiji se geostrateški interesi prelamaju u ovom južnoazijskom regionu.

Nakon dolaska svih hadžija u Mekku i obavljanja umre, hadžije su obavile i sve hadžske obrede krajem prošle sedmice, te su se sve hadžije u periodu od 6. do 12. septembra vratile kućama u BiH. Nakon boravka na Arefatu i obavljanja tavafa, odnosno upotpunjavanja svih hadžskih obreda, osoba koju će svi zvati hadžijom postaje u svojoj okolini primjer drugima u svakodnevnim životnim situacijama. Naravno, samo svjesni i savjesni vjernici odgovore ovom svom zadatku i veličini titule hadžija.

Čemu nas uče Arefat i tavaf

Svake godine hadžije se autobusima prevoze iz Mekke na Arefat u večernjim satima 8. zu-l-hidžeta, kako bi boravili 9. dan zu-l-hidžeta na Arefatu, koji je ove godine bio 31. augusta. Arefat je visoravan udaljena oko dvadeset i dva kilometara od Mekke na kojoj svaki vjernik mora provesti određeno vrijeme kako bi mu hadž bio ispravan. Arefat podsjeća na okupljanje ljudi na Sudnjem danu i posvećen je čovjekovom razmišljanju o njegovim djelima i traženju oprosta kako bi došao pred Uzvišenog Gospodara čist od grijeha. Na ovaj dan, prema predaji Muhammeda, a. s., Gospodar oslobađa najveći broj ljudi od džehennemske vatre, stoga vjernici svoje vrijeme provode u spominjanju Allaha i učenju dova, kako za sebe tako i za one koji nisu u prilici obaviti hadž. Kada čovjek umre, ljudi pitaju šta je ostavio iza sebe, a meleki šta je ponio, a s ovoga svijeta nosi samo dobra ili loša djela. Upravo Arefat čovjeka, obučenog u ihrame koji se sastoje od samo dva bijela platna, podsjeća da će s ovoga svijeta otići obučen u ćefine, odnosno dva bijela platna te da će s ovoga svijeta ponijeti samo svoja djela.
Inače, na hadžu jednako obučeni vjernici postaju svjesni da Allah ne gleda u naša odijela i imetak, već srca, te da trebaju težiti jednakosti na ovome svijetu. Dok diljem svijeta muslimani dižu glas jedni protiv drugih Arefat i Harem Kabe su mjesta gdje sve razlike među muslimanima prestaju, gdje muslimani iz cijeloga svijeta klanjaju jedni pored drugih, pozdravljaju se i upućuju osmijehe jedni drugima bez rasprava i sukoba koji su očiti na političkoj sceni. Izgleda da su muslimani zaista braća u vjeri, što dokazuje hadž kada su im svima srca okrenuta ka Bogu, ali ne i u imetku, politici, statusu, odnosno kada su im lica okrenuta raznim interesima koji se nekada pokušavaju argumentirati vjerom, vjerskim simbolima i terminima. Stoga, gledajući stanje muslimana u okvirima Harema hadž čovjeka može lahko podsjetiti na kur’ansku istinu da su vjernici – mumini (Inneme-l-mu’minune ihvetun) a ne muslimani uistinu braća, te da smo mnogi u odnosu prema ibadetima mumini, a u odnosu prema drugima još uvijek „samo“ muslimani. Također, možda je ambijent ovog najvećeg mirovnog skupa muslimana u svijetu i rezultat toga što ga većinom čine „obični“ muslimani, građani zemalja s muslimanskom većinom, a ne političke i vladajuće elite, odnosno hadž pokazuje kako narod može zajedno, a dijele ih samo njihove vođe, kako političke tako i vjerske radi svojih interesa.

Nakon Arefata u noćnim satima vjernici se autobusima prevoze do Muzdelife, te nakon kratke pauze pješice idu ka Mekki, tačnije Mini gdje izvršavaju prvo bacanje kamenčića na džemreta, tačnije na veliko džemre. U jutarnjim satima prvog dana Bajrama, dok vjernici u BiH bajramuju i pripremaju kurbane, hadžije umorni dolaze u hotele gdje briju ili krate kosu te tako se oslobađaju ihramskih zabrana. Naime, ihrami predstavljaju izuzetan napor s obzirom da pored pažnje da se fizički ne ošteti i isprlja, vjernik mora poštovati određene zabrane dok je u ihramima, poput mirisanja, kupanja šamponima, uklanjanja dlaka, stavljanja bilo kakve kape ili pokrivača na kosu što je vrlo teško na temperaturi od skoro 50 stepeni, ubijanja mušica itd. Stoga, iako hadžije mogu ići direktno u Harem i obaviti tavaf uglavnom svi idu u hotele kako bi skinuli ihrame. Svake godine pa tako i ove hadžije skoro da ne osjete bajramsku atmosferu. Taj ambijent zamijeni ushićenje i radost što su završili najteži dio hadža, jer i mladi osjete teškoću nakon prelaska 12 kilometara pješice u gužvi od dva miliona ljudi s temperaturom koja je samo malo niža u toku noći.
„Dan na Arefatu je bio zaista težak. Ne znam kako su izdržale starije osobe, ali boravak u šatoru, gužva, vrućina... Samo mogu preporučiti ljudima da što ranije dođu na hadž, dok su pri snazi“, kazao nam je Muhamed Hadžihasanović.

Priprema za hadž

Ove godine preko 60 osoba je koristilo kolica kako bi ih bh. studenti ili druge hadžije dovezli od Muzdelife do Mine, te pomogli da obave tavaf i saj, ali je bilo zabrinjavajuće što su se ovom broju kasnije priključile mnoge osobe u toku samog pješačenja s Muzdelife, što je izazvalo dodatne probleme jer je bilo teško pronaći kolica ili drugi način prijevoza do Mine. Drugim riječima, u narednim godinama svaki hadžija bi trebao dobro razmisliti da li je spreman pješačiti preći ovu dionicu ili je bolje da naruči kolica i vozača kako ne bi u pola puta izazvao problem koji se odrazi na cijelu grupu. Naime, ove godine hadžije su raspoređene na 40 grupa koje su brojale oko 40 osoba. Grupe su imale vodiča koji je bio zadužen za svaku osobu u grupi, tako da iznenadni slučajevi iznemoglosti ili iscrpljenosti znali su utjecati na cijelu grupu. Naravno, nerijetko osobe ne žele zbog cijene uzeti kolica makar prevencije radi, dok s druge strane taj isti novac se potroši na kupovinu prije i nakon obreda. S druge strane, bilo je pozitivnih primjera da su hadžije za svaki slučaj iznajmili kolica, ali nisu ih koristili u toku puta već su ih ustupili drugima čime su zaradili ogroman sevab, ali i olakšali grupi da prevezu hadžiju ili hadžinicu koja je ostala bez snage već na početku puta. Inače, praktičan savjet svim budućim hadžijama da se prije hadža testiraju dugim šetnjama po toplijem vremenu. Pored ovog pješačenja s Muzdelife ne treba zaboraviti i hodanje u tavafima i saju, od Safe do Merve, što su dodatni kilometri. Sami saj iznosi preko 3 kilometra pješačenja istim tempom kroz gužvu.
Interesantan primjer nam je bila najstarija ovogodišnja hadžinica Emira Huremović, koja je s 82. godine ipak sve obrede završila samostalno, bez upotrebe kolica ili bilo čije pomoći.

„Hvala Allahu što mi je u ovim godinama dao zdravlje da sve obavim sama. Bila sam žedna dok sam išla na Minu, ali nisam se premorila, sve polahko. Sad kad sam završila sve obaveze hadža ne brinem se više toliko za zdravlje. Nek’ sam samo ovo sve prošla. Plakala sam na Bajram. Nedostajala su mi unučad i praunučad, jer se svi skupe oko mene za Bajram, a s druge strane drago mi je bilo što me Allah počastio pa sam ovdje, na ovim Svetim mjestima. Evo, spremam se za Bosnu pa mi je i drago i žao. Poželjela sam svoje, ali žao mi što napuštam Mekku. Ako mi Allah opet dadne da dođem...“, kazala nam je nana Emira nastanjena u Sarajevu.

Velika želja pobjeđuje svaki izgovor

Velika želja pobjeđuje svaki napor što dokazuje i Aziz-ef. Šabić koji je umjesto korištenja bedela - osobe koja bi umjesto njega obavila sve obrede hadža - odlučio ove godine sve obrede upotpuniti sam iako je slijep. Također, dok jedni pronalaze izgovore zašto ne mogu na hadž drugima je ta želja cilj i sve drugo podređuju njoj. Sreli smo bračni par iz Tešnja koji je prodao stoku kako bi otišao na hadž, a bračni par Ormanović iz Kaknja je primjer kako velika ljubav i želja za Bejtullahom uvijek biva realizirana uz Allahovu pomoć. „Ni ja ni supruga ne radimo nigdje. Oboje smo invalidi 40%. Imamo četvero djece. Kako smo došli na hadž? Pa sabirali smo od poljoprivrede marku po marku. Po deset feninga. Prodavali smo godinama povrće i tako skupljali. Kada smo odlučili da skupljamo za hadž ne mogu vam opisati kako se kasa brzo punila. Allah je otvorio sva vrata i poslao osobe koje su nas pomogle u našem nijetu. Iz jedne marke Allah je pravio deset“, kazali su nam Namir i Rifeta Ormanović.

Mi smo vlasnici imetka, a ne obratno

S druge strane, na hadžu su bile osobe i koje je Allah opskrbio, ali uz to dao im je i najbolju opskrbu – bogobojaznost pa su umjesto trošenja na luksuzna putovanja i druge stvari odlučili doći na hadž.
„Odlučio sam se da idem na hadž nekad u srednjoj školi čim završim fakultet. Hadž treba čovjeku pomoći da bude bolji u životu“, kazao nam je Ahmed Ahmetlić (23) koji je sam došao ove godine na hadž.
Naime, mnogi imaju poseban status u našem bh. društvu i značajne svote novca ali im srca još nisu otvorena za hadž ili ih jednostavno Allah još nije pozvao Sebi u goste. A, zar postoji bolji status nego da se bude Allahov gost? Stoga, blago onima koje Allah pozove.

Također, neki ne samo da su osjetili sve blagodati hadža, već su svojom širokogrudnošću omogućili i drugima da osjete hadž. Naime, ove godine smo saznali da je s nama na hadžu i čovjek iz Krajine koji je dosad poslao na hadž 13 osoba, ali nismo dobili izun da mu otkrijemo identitet. Da mu Allah primi hadž i ibadete kao i onima koje je poslao, ali i svima koji su ove godine bili Allahovi gosti na Svetim mjestima.

Organizacija ovogodišnjeg hadža

Na kraju, treba istaći izuzetne napore Saudijske Arabije da se najveće okupljanje u svijetu dovede u red. U samo jednoj noći tokom odlaska na Arefat angažirano je preko 18.000 autobusa za prijevoz, a hiljade članova organizacionog osoblja je čistilo, davalo instrukcije i organiziralo brojne grupe hadžija u toku cijelog hadža. Također, prednost je što je Saudijska Arabija stabilna i financijski jaka da dočeka i isprati ovaj broj ljudi, te podnese sve vanredne troškove sigurnosti i liječenja hadžija. Primjera radi, ove godine bili smo svjedoci da je zahvaljujući najsavremenijim medicinskim aparatima, koji su još rijetkost u mnogim svjetskim bolnicama, jedan hadžija ostao živ dok sami tretman liječenja košta hiljade maraka.

Kada je riječ o organizatorima hadža ispred Islamske zajednice, odnosno Uredu za hadž i umru, o čemu smo pisali u prošlom broju, treba imati u vidu da su hadžije iz BiH jedne od najorganiziranijih grupa na hadžu. To su saudijske vlasti davno prepoznale i na svaki način iskazuju poštovanje prema organizatorima i hadžijama iz BiH. Primjera radi, ove godine brojni su letovi kasnili, ali su bh. hadžije uspjele ranije dobiti letove. Međutim, organiziranost i dosljednost dogovora ne cijene pojedinci koji žive u Saudijskoj Arabiji a koji privatno nastoje zarađivati na hadžijama, te na svaki mogući način krše ugovore i dogovore. Primjera radi, dok je većina ovogodišnjih hadžija bila smještena u hotelu Ibis koji radi po evropskim standardima čime su hadžije bile oduševljene, drugi dio hadžija je zajedno sa cijelim rukovodstvom Ureda za hadž i umru bio smješten u hotel Menasiku-l-Adl, koji je, što se tiče usluge, bio sušta suprotnost Ibisu, iako je Ured regularno platio i dogovorio iste uvjete u oba hotela.
„Što se tiče ovogodišnje organizacije hadža možemo reći da je bila uspješna iako su nas pratila određena iskušenja. Naime, svoje obaveza prema ugovoru nije ispoštovao hotel Menasiku-l-Adl, s kojim smo dogovorili iste uvjete kao s hotelom Ibis, ali smo nastojali stanje riješiti u toku boravka u Mekki i obavljanja hadžskih obreda. Generalni utisak jeste da su hadžije bile zadovoljne. Bit će nezadovoljnih hadžija koji smatraju da smo mogli više ponuditi, ali zaista svi organizatori, od vodiča do medicinske ekipe i šerijatskih konsultantica, dali su sve od sebe da se obezbijede najoptimalniji uslovi našim hadžijama u toku boravka u Mekki i Medini“, kazao je rukovodilac Ureda za hadž i umru Islamske zajednice Nezim Halilović Muderris.
Nažalost, nakon povratka svih hadžija u BiH dvojica hadžija su morala ostati u mekkanskoj bolnici zbog lošeg zdravstvenog stanja pod nadzorom arapskih ljekara. Ured za hadž i umru je obezbijedio brigu o ovim osobama i sa našim studentima u Mekki. Ipak, 13. septembrana Ahiret je preselio hadžija Muhamed Baltić (75). Smrt je uslijedila nakon što je hadžija Muhamed pred povratak prvih grupa naših hadžija u Bosnu i Hercegovinu doživio težak moždani udar. Porodica je izrazila saglasnost da se merhum ukopa u Mekki. Muhamed je preselio na Ahiret u najodabranijem mjestu na dunjaluku, nakon obavljenog hadža.