Halal-mal za hadž

U knjizi Sarajevski nekrologij rahmetli Alija Nametak na ironičan način je opisao neke Sarajlije i neke druge iz svog vremena. Na jednom mjestu priča o hadžijama: „Ko ide sa halal-malom na hadž?“
Nametak piše kako je krenula jedna grupa bosanskih hadžija na hadž. Među Sarajlijama bio i jedan Smajkić iz Podveleža. U dugom putovanju na lađi počeše razgovarati kako su zaradili hadžski mal. Među njima begova, aga, trgovaca... I ovaj Smajkić, čoban. Begovi zarađivali uzimajući od kmetova, age od dućana, trgovci od kupovine i prodaje. Upitaše Smajkića kako je on zaradio mal za hadž? On reče da je bio čoban, čuvao ovce, strigao ih i vunu prodavao, kupio sir i slao ga na pijacu, i maslo je kupio, poneko janje i od toga štedio. Jedan iskren hadžija mu reče: „Allahu a’lemu, tvoj je hadž kod Allaha kabul, a nas ostalih – da Bog da?!“

Odgađanje odlaska na hadž

Jedna grupa ahbaba sarajevskih trgovaca na jednom sijelu dogovoriše se da zajedno odu na hadž. Odrediše godinu svoga polaska. Kada dođe to vrijeme, jedan udavao kćer, drugi još otplaćivao kupljeni dućan, a treći bio slab. Ostali rekoše da neće bez njih, odgodiše putovanje i dogovoriše se da krenu slijedeće godine. Dogodine neko od tih ahbaba ponovo je bio spriječen nečim, pa zbog njega ponovo odgodiše za narednu godinu. Počeše umirati, jedan po jedan, a preostali živi nastaviše odgađati. I tako bi, svi pomriješe i ni jedan od njih ne ode na hadž.

Bošnjak obnavljao Kabu

U doba sultana Sulejmana u Mekki je živio jedna alim iz Bosne. Pored velike učenosti bio je vrstan zidar i majstor. U jednoj od tih godina pala je velika kiša na Mekku pa je Kaba više dana bila poplavljena, sa nivoom vode i do dva metra. Dva su se zida obrušila pa se tražio način njihovog obnavljanja. Taj naš učeni Bošnjak otišao je emiru Mekke i molio dozvolu da on obnovi te zidove svojim rukama i novcem. Emir mu je rekao da će o tome obavijestiti sultana i tražiti njegovu dozvolu. Dozvola je nakon nekog vremena stigla od sultana i taj naš sretnik je ovjekovječio svoj vakuf u samoj Kabi.

Gledajući u Kabu na nogama proučio hatmu

Hafiz rahmetli Mahmud ef. Traljić, pričao mi je da je u Sarajevu bilo više hafiza koji nisu ozvaničili svoj hifz. Spomenuo mi je imena nekih od njih. Među njima je bilo trgovaca, alima, običnih džematlija. Za jednog od njih mi je kazao kada je otišao na hadž da je, po ulasku u Harem u Mekki, odabrao pogodno mjesto gdje neće nikome smetati, stojeći na nogama i ne skidajući pogled sa Kabe proučio je hatmu bez prekidanja.

„Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome“ (Ali ‘Imran, 97). Hadž je jedan od stubova vjerovanja, dakle obaveza (farz) svakog vjernika ko je kadar, u fizičkom i materijalnom smislu, obaviti isti. Žena nije oslobođena ove obaveze, već je, naprotiv, njegova vrijednost i značaj za ženu potvrđena i hadisom kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Džihad starog, slabog i žene su hadž i umra“(Sunen al-Nasa’i IV, 2001, hadis br. 3592, str. 8). Međutim, kao i u slučaju drugih ibadeta, obavljanje ove dužnosti ima svoje specifičnosti i izuzetke koje se odnose samo na žene. Takve specifičnosti se, između ostalog, vežu i za mjesečni ciklus, odnosno postporođajni period koji može zadesiti ženu u toku obavljanja obreda hadža. U ovom članku ćemo pokušati iznijeti određene dileme koje se mogu javiti kod žena kojima se mjesečni ciklus (isto se odnosi i na postporođajno krvarenje) javi u vrijeme izvršavanja ove obaveze. (Ovaj tekst se odnosi na žene koje zanijete hadž temetu’ kojeg nijete uglavnom sve hadžije iz Bosne i Hercegovine).

Upotreba farmakoloških preparata za odgađanje menstrualnog ciklusa

U posljednje vrijeme česta je praksa među muslimankama da prilikom obavljanja hadžskih obreda koriste lijekove za odgađanje menstrualnog ciklusa kako bi imale priliku da u potpunosti obave sve farzove i vadžibe hadždža i iskoriste vrijeme provedeno u Medini i Mekki za intenzivniji ibadet. Ulema generalno dozvoljava upotrebu pilula za prolongiranje ciklusa uz prethodnu konsultaciju sa doktorom te pod uvjetom da ne naštete zdravlju žene.

Ciklus u vrijeme uzimanja ihrama na mikatu

Oblačenje ihrama i preuzimanje ihramskih obaveza je prvi farz hadža, a preuzimanje istih sa mikata spada u vadžibe hadža. Menstrualni ciklus (hajz) ili postporođajni ciklus (nifas) nisu prepreka da se obuku ihrami i donose odluka za obavljanje hadža. Dakle, ukoliko se neka od žena odluči da ne koristi pilule za odgađanje ciklusa te je isti zadesi u vrijeme kada hadžije oblače ihrame i ona će učiniti isto, tj. donijet će odluku za obavljanje hadža i preuzeti ihramske obaveze bez obzira na ciklus. Prilikom preuzimanja ihramskih obaveza žene su dužne da odrežu nokte ruku i nogu, depiliraju se i okupaju, bez obzira da li prilikom toga imale mjesečni ciklus ili isti očekivale. U ovome nema razilaženja među ulemom i to shodno sahih-hadisu kojeg bilježi Muslim od Aiše, r.a., da je Esma b. Umejs rodila Muhameda b. Ebi Bekra dok je Poslanik išao prema Zul-Hulejfi da zanijeti Oprosni hadž pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., „naredio Ebu Bekru da joj kaže da se okupa i obuče ihrame“ (Ad-Dimiški, Muslimova zbirka hadisa-izbor 1, 2003, 618. hadis, str. 549). Nema potrebe da žena čeka da prestane ciklus i da se vraća na mikat kako bi obukla ihrame kako pojedine žene čine.

Nijet žene koja nije sigurna da će zbog ciklusa moći obaviti umru do hadža

Ukoliko ženi započne ciklus pri samom oblačenju ihrama ili neposredno prije i nije sigurna da će stići obaviti umru prije hadža preporučuje se da prilikom odlaska na mikat, gdje će zanijetiti umru, kaže i „Allahumme mehilli hajsu habesteni“ što znači „Allahu moj, neka mi bude dopušteno prekinuti obrede umre tamo gdje me ti zaustaviš“. U ovom slučaju će žena moći da se oslobodi ihrama za umru i obuče ihrame za hadž ukoliko je ciklus spriječi da učini umru prije hadža bez ikakve naknadne obaveze. Ovo je u skladu sa predajom koju bilježi Buharija da je Aiša kazala: „Poslanik, s.a.v.s, ušao je kod Dubaje b. Zubejr te joj rekao: ‘Vjerovatno si naumila poći na hadž?’ ‘Tako mi Allaha, ja se osjećam veoma slabo!’ – odgovori ona. ‘Kreni na hadž’ – reče joj on, ‘ali prilikom nijeta postavi uvjet i reci Allahu moj, neka mi bude dopušteno prekinuti obrede umre tamo gdje me ti zaustaviš.’“ (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa III, hadis br. 5089, str. 1012).
Drugo, umjesto nijeta hadža temetu’a (odnosno umre na mikatu), žena koja nije sigurna da će do hadža imati priliku zbog ciklusa da obavi umru, može da zanijeti hadž ifrad te uči telbiju za hadž. Ona će biti u ihramu od oblačenja ihrama do prvog dana Kurban-bajrama.

Promjena nijeta hadž ifrada u hadž temetu’ nakon prestanka ciklusa

Ukoliko se desi da žena koja je na mikatu zanijetila da učini hadž ifrad, misleći da neće zbog ciklusa moći učiniti umranski tavaf, a potom joj ciklus prestane prije hadža može promijeniti nijet i učiniti umru. Prema hanefijskoj pravnoj školi, dozvoljeno je da osoba koja je zanijetila hadž ifrad na mikatu po dolasku u Mekku promijeni nijet za ifrad u temetu’ te obavi i umru kao a potom se oslobodi ihrama. Ovo je analogno dozvoli da osoba koja je u ihramima za umru donese nijet da obavi i hadž. Također, Buharija bilježi da je Džabir b. Abdullah kazao da je „činio hadž sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kada je on gonio sa sobom kurbane (deve) a ashabi su učinili ihram samo za hadž pa im je Poslanik rekao ‘Oslobodite se svojih ihrama po obavljenom tavafu oko Ka’be i sa’ju između Safe i Merve i podšišajte se, a potom ostanite kao slobodni dok ne nastupi osmi dan zu-l-hidždžeta. Tada stupite opet u ihram za hadž, a ono što ste ranije uradili učinite ga hadž temetu’om.’ ‘Kako ćemo ga učiniti temetu’om a imenovali smo ga hadžom?’ – pitali su. ‘Učinite kako sam vam naredio!’ – rekao je on.“(Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa I, hadis br. 1568, str. 1079-1080). Iz ovoga se primjećuje da je Poslanik, a.s., naredio ashabima da nijet promijene iz hadža ifrada u hadž temetu’. (Al-Kuduri, Al-Tedžrid: Al-mevsu’atu al-fikhije al-mukarene VI, 2004, str. 1691/4).

Početak ciklus nakon oblačenja ihrama a prije umranskog tavafa

Žena koja je nanijetila umru za hadž temetu’ a kojoj je ciklus započeo nakon oblačenja ihrama a prije obavljanja umranskog tavafa i sa’ja ostat će u ihramima dok se ne očisti i učini umranski tavaf i sa’j i potkrati kosu.

U džamiji na Kruščici pred duše šehida proučen je mevlud, a na platou Milaševice obilježena 24. godišnjica 6. korpusa Armije RBiH i otvoren hajir memorijalni kompleks

Dvadeset devetog jula 2017. godine na području džemata Kruščica desile su se tri memorijalne svečanosti. U džamiji je proučen mevlud pred duše šehida, a na platou Milaševica upriličeno je obilježavanje 24. godišnjice formiranja 6. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, te otvaranje memorijalnog ili hajir kompleksa koji se sastoji od hajir česme, šadrvana, šehidskog nišana za 12 šehida iz džemata Kruščica. Na ovom memorijalnom kompleksu postavit će se i spomen ploča za antifašiste iz Drugog svjetskog rata, te urediti stadion za sportske aktivnosti. Ovim događanjima prisustvovalo je više stotina ljudi, a memorijalni kompleks otvorio je Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Mevludski program izveli su imami MIZ Konjic, a domaćin je bio mjesni imam Ahmed ef. Kovačević. Gost predavač bio je dr. Džemaludin ef. Latić, a govorili su još i v.d. glavni imam Medžlisa IZ Konjic Redžo ef. Muhibić i Nezim Halilović Muderris.
Govoreći o ratnom putu i značaju 6. korpusa BiH i iskušenjima tadašnjeg i sadašnjeg vremena Izetbegović je kazao i ovo: „Mi smo odbranili zemlju, čast i obraz zato što volimo i poštujemo ovu zemlju. Mi smo bili moralni pobjednici tog vremena.”
Jedan od ratnih komandanata u jedinicama 6. korpusa bio je i Hasan Hakalović koji je, između ostalog, kazao: „“Neprijateljima smo pokazali da se ne mogu igrati dolinom Neretve.”
Govorio je i ratni komandant Enes Kovačević. On je podvukao: “Danas i 22 godine poslije rata vidi se suza u oku zbog naših šehida. Ovo nije spomenik samo šehidima ovoga kraja. Ovo su spomenici našoj mladosti da im prenesemo istinu o historiji njihove zemlje”.
Ispred civilnih struktura vlasti govorio je pomoćnik načelnika Općine Konjic Vahid Alibegović. On je istakao: “Formiranje 6. korpusa značilo je prekretnicu za općinu Konjic.“ Podvukao je da treba odati posebno priznanje mještanima Konjica i Jablanice koji su prihvatili velik broj izbjeglica.
General Armije RBiH Ramiz Dreković rekao je da, kad se zaboravi na šehide, zaboravit će se na sve zlo koje se dogodilo. “To se ne smije dozvoliti. Zahvalan sam na svemu što ste učinili za našu jedinu Bosnu i Hercegovinu“, rekao je Dreković.
Na kraju oficijelnog programa na nišan dvanaest šehida cvijeće su položile i brojne delegacije među kojima su Parlament BiH, Oružane snage, SIN Neretvica (Zavičajno udruženje za zaštitu historijskih spomenika i kulturnog naslijeđa) i brojna udruženja proistekle iz agresije na BiH.

Zahvala Uzvišenom Allahu na svim blagodatima, posebna zahvalnost na blagodati din-i islama. Neka je salavat i selam na Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve muslimane koji ga slijede kao i na naše šehide.
Naše hadžije polahko vrše posljednje pripreme pred polazak na časni put. Velika je blagodat ukazana njima. Njihove oči će vidjeti Kabu, a u svom putopisu sa hadža Fejzulah Hadžibajrić kaže “Dina će biti sve dok Kabe ima na dunjaluku”, zijaretit će Pejgambera poput ashaba u njegovom vremenu. Šta bismo mi koji ostajemo na ovom našem topraku dali da Pejgamberu nazovemo selam, da olakšamo svoju dušu, da u miru Revde pred svojim Pejgamberom proučimo šehadet, da udahnemo miris Medine i vidimo obzorja koja je on gledao svojim mubarek očima?
Ovih dana dok učimo dove našim hadžijama trebamo se dobro upitati zašto to radimo? Jesmo li zapostavili dovu uopće? Šta nama dova znači u našim životima?
Hadžije iz cijelog svijeta će se okupiti na jednom mjestu, radi jednog razloga i sa istim nijjetom.
Nije li to prilika koju današnji Ummet treba iskoristiti i dozvati se. To je simbolika Sudnjeg dana, svi isti, svi pred Rabbom.
Hoćemo li se kao Ummet zastidjeti svojih postupaka? Da li nas je, i nas koji ispraćamo hadžije, a i cjelokupni Ummet stid Rabba, što sa takvim ushićenjem gledamo Kabu, smatramo je posebnom i vrijednom (što ona i jeste), a na drugoj strani brata muslimana ne smatramo vrijednim? A znamo za hadis Poslanika, s.a.v.s., da je veći grijeh uvrijediti brata muslimana nego poruštiti Kabu. Je li nas stid dok tako razmišljamo o Kabi, da tako ne razmišljamo o svom bratu muslimanu? Davno smo prešli granicu da se samo vrijeđamo. Nažalost uveliko se i ubijamo.
Ummet je u zbjegovima, jedni sa šehadetom napadaju druge sa šehadetom. Umjesto da se danas muslimani brinu jedni o drugima oni napadaju jedni druge. Umjesto da nemoćne, stare i jetime pomažu utrkujući se ko će im veće dobročinstvo uraditi muslimani danas svojim postupcima jedni druge čine i nemoćnim i ucviljenim i jetimima. Umjesto da se muslimani danas zbližavaju jedni sa drugima, oni jedni drugima propisuju ultimatume. Umjesto da muslimani jedni drugima budu najpreči, muslimanima su preči i draži svi ostali osim njihova braća muslimani. Zar nas čudi onda što nam se to dešava sa našim Mesdžidu-l-aksom?
„Danas sam vam vjeru vašu usavršio“ kaže Uzvišeni.
Mi smo sljedbenici savršenog poziva, ali mi nismo savršeni. Mi smo se odmakli, malo po malo, od vrijednosti koje nam vjera propisuje. Vlast naših zemalja sve radi da bi imala samo što veću moć, kao da je zaboravila da je jedino prava vlast kod Uzvišenog Allaha.
“Njegova vlast je i na nebesima i na zemlji!” - Kur’an nam poručuje.
Mi sljedbenici islama u svemu tražimo uspjeh i navodnu sreću osim u onome što nam je Kur’an propisao. Kao da smo zaboravili da je spas za vjernika u saburu i namazu: “I pomozite se saburom i namazom” - poručuje Uzvišeni.
Zato su nam džamije prazne, a kladionice pune. Egoizam je u nama zavladao toliko da u našim dušama gotovo nema mjesta za drugog. Sada kada učimo dove i ispraćamo naše hadžije mijenjajmo sebe i molimo Uzvišenog da nam otvori vidike i srca da se dozovemo pameti, svi mi pojedinačno.
Nije uspjeh u mijenjaju drugih. To je sizifovski posao. Uspjeh je u mijenjaju sebe. Tako nam i Poslanik, s.a.v.s., i ashabi poručuju svojim primjerom. Nisu li oni od iznimno loše generacije, generacije džahila, došli na stepen onih koji su najbolji?
Učimo dove da nam Allah izmijeni stanje, jer je On obećao da će tako izmijeniti i stanje Ummeta. Čuvajmo svoj namaz. On je stub vjere. Onog dana kada naše džamije budu pune na sabah namazu niko muslimanima neće moći zapriječiti ulazak u Mesdžidu-l-aksa. Volimo svog brata u saffu i činimo mu dobro koliko god možemo. Nema nam od njega niko na svijetu preči. Onog dana kada budemo tako volili jedan drugog niko više neće moći sruštiti Ferhadiju, Aladžu. Imajmo povjerenja jedan u drugog, čuvajmo jedan drugog od sebe kao samog sebe, nikad nam niko više neće moći učiniti genocide.
Učimo Kur’an i držimo se kur’anske pravde pa će nestati kolone djece i žena muslimanki iz naših zemalja. Čuvajmo svoj emanet porodice i svoju odgovornost prema djeci pa će nestati maloljetniče delikvencije, djecu ćemo izvesti na Pravi put, pa će i takva djeca sutra poštovati nas kao roditelje. A sve ove pozitivne promjene društva polaze od promjena od nas samih i naših porodica.
Prvo uredimo svoju bašču, svoju porodicu. Te promjene počinju naizgled lagahnim i jednostavnim pitanjima, ali teškim odgovorima.
1. Ja sam roditelj i odgovoran sam za svoju djecu. Kada sam zadnji put ujutro ustao sa svojom djecom i klanjao sabah namaz prije negoli smo krenuli za obavezama, ja na posao, a oni u školu? Za to mi treba pet minuta. Više vremena potrošim na prelistavanje štampe, jutarnjih vijesti itd...Kada sam svojoj djeci rekao da je to najbolja zaštita tog dana i da im je najbolji početak dana kada dan počnu namazom?
2. Kad sam ja kao roditelj u večernjim satima kad se svi okupimo nakon radnih obaveza sjeo sa svojom porodicom, svojom djecom i uzeo Mushaf?
3. Kad sam ja zadnji put kao roditelj pred djetetom udijelio sadaku i naučio i njega da od onoga što on ima udijeli drugome? Ako ne bude dijelio danas neće ni sutra ma koliko imao.
4. Kad sam ja kao roditelj pokazao svome djetetu kako se treba odnositi prema svom babi i majci? Kad sam ja njemu dao primjer da se ja lijepo odnosim prema svojim roditeljima, ili sam ljut kad oni nešto zatraže od mene?
Mijenjati stanje Ummeta znači mijenjati sebe i svoje okruženje. To je princip vjere jer i Uzvišeni Allah kaže: “Brinite se o sebi”. Haman da smo to zaboravili pa brinemo se za ljude u Africi, a naši povratnici pred našim avlijama nemaju osnovna sredstva za život. Kupujemo kurbane po Australiji, a naši stočari ne mogu svoju stoku nikome prodati. Tugujemo sa majkama Sirije, a naše majke Srebrenice same hodaju svakog 11. po našem gradu. Kupujemo strane proizvode, a naši radnici ne mogu dobiti ni najmanju platu zato što njihove proizvode oni drugi neće samo zato što su naši, a ne njihovi.
Uzvišeni kaže da “Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on ne izmijeni sam sebe.”
Govoreći o ovom ajetu Muhammed Asad kaže:  “Bog povlači Svoja dobročinstva od ljudi samo ako se oni sami pokvare, upravo kao što On ne dariva svoja dobročinstva namjernim grješnicima sve dok oni ne promijene svoju unutarnju narav i ne postanu dostojni Njegove milosti. Asad u ovoj zakonitosti vidi sunnetullah koji upravlja životima pojedinaca i zajednica i čini uspon i pad civilizacija ovisnim o moralnim osobinama ljudi i o promjenama „u samima sebi”.
Dozovimo se sebi, posvetimo se sebi, popravimo sopstveno stanje, pa ćemo popravljati i stanje Ummeta. Iskoristimo ove dane kada se pripremamo da naše hadžije ispratimo da učimo dove Allahu da taj skup bude skup ujedinjenja muslimana, da našim hadžijama olakša, da nam pomogne da promijenimo sebe i svoje življenje vjere.
Uzvišeni Allahu molimo te za oprost, za milost.
Uputi nas i vodi pravim putem. Amin.