Prije nešto manje od mjesec dana muslimani su s tugom ispratili još jedan ramazan. Kod mnogih žena tuga za ovim mjesecom praćena je i žalom zbog propuštenih ibadeta koje nisu bile u mogućnosti obaviti iz opravdanih razloga, tj. zbog spriječenosti izazvane bilo menstrualnim ciklusom (hajzom), postporođajnim krvarenjem (nifasom), krvarenjem koje nije menstrualno niti postporođajno (istihazom), trudnoćom ili dojenjem itd. Nerijetko okolnosti koje snađu žene u ramazanu, a koje ih sprječavaju da obavljaju ibadete, ostavljaju ih zbunjene i u nedoumicama kako zbog uvjeta i obaveza napaštanja propuštenih dana posta koje nisu u svim slučajevima jednostavne i jasne, tako i zbog nejasnoća oko eventualne obaveze iskupa za iste. U ovom kratkom članku pojašnjavamo pojedine situacije i dileme koje se kod žena javljaju kada je posrijedi propuštanje i napaštanje propuštenih dana ramazanskog posta.

Menstrualni ciklus (hajz)

Nema nedoumice da ženi u toku menstrualnog ciklusa nije dozvoljeno postiti, te da joj je naređeno da isti broj propuštenih dana posta naposti nakon ramazana. Ono što dovodi žene u dilemu jeste česta poremećenosti menstrualnog ciklusa koja se pojedinim ženama javlja u ramazanu, tako da ciklus ili traje duže ili kraće od uobičajenog ciklusa što ženama stvara nedoumicu u pogledu posta i napaštanja ovih „sumnjivih dana“. U ovim situacijama, žene nisu sigurne da li uopće to računati kao ciklus ili kao eventualnu sukrvicu, hormonalni poremećaj i slično. U tom smislu treba naglasiti da je ulema postavila uvjete prema kojima će se žene orijentirati prilikom računanja svoga ciklusa. Naime, prema hanefijskom mezhebu menstrualni ciklus traje od 3 dana do 10 dana (ciklus varira od žene do žene). Ovaj stav je zasnovan na hadisu kojeg bilježi al-Darekutni od Ebu Umame da je Poslanik, s.a.v.s, kazao: „Najkraći period menstrualnog ciklusa kod žene koja ima menstrualni ciklus, bilo djevice ili razdjevičene žene je tri dana, a najduži deset dana. Ono što prekorači ove dane je istihaza“ (Sunen al-Darekutni I, 2001, hadis 60/834, str. 485). Dakle, ukoliko bi ciklus trajao kraće od 3 dana (ovo podrazumijeva tri puna dana, tj. 72 sata) ili duže od 10 dana (10 punih dana, tj. 240 sati) to se neće smatrati menstrualnim ciklusom te je u slučaju da ciklus prekorači 10 dana potrebno okupati se i postiti jer se jedanaesti dan neće smatrati menstrualnim ciklusom već istihazom (posebna vrsta krvarenja ili sukrvice izazvana bilo određenom bolešću, hormonalnim poremećajem ili drugom bolešću) koja ne oslobađa posta. Oni dani posta koji su izostavili u toku ciklusa treba napostiti, dok dane posta sa istihazom nije potrebno napaštati niti za iste plaćati fidju.

Dani čistoće unutar jednog menstrualnog ciklusa

Nerijetko se dešava ženama da u toku jednog menstrualnog ciklusa koji nije prekoračio deset dana, recimo 5. dan ciklusa, menstrualno krvarenje prestane na dan, dva ili više, pa se ponovo javi. Ovakve situacije često zbunjuju žene koje bivaju nesigurne da li ove dane treba tretirati kao dijelom ciklusa koje treba napostiti ili kao dane čistoće koje ne treba napaštati. Prema hanefijskom mezhebu menstrualni ciklus ne podrazumijeva krvarenje bez prekida. Jedini ispravni prestanak krvarenja ili vrijeme čistoće jeste ono između dva krvarenja a ono traje najkraće 15 dana a nema ograničenja za najduži period čistoće, što znači da će se i svi čisti dani koji se eventualno javljaju unutar jednog uobičajenog perioda menstrualnog ciklus ubrajati u vrijeme jednog menstrualnog ciklusa i za taj period je potrebno napostiti sve dane posta uključujući i dane čistoće. Primjera radi, ako bi se ženi pojavio menstrualni ciklus dva dana, a potom uslijedilo 5 dana čistoće, pa opet jedna dan menstrualnog krvarenja, menstrualni ciklus bi se računao da je trajao svih 8 dana te je sve dane potrebno napostiti. Također, dešava se i da se, pak, u toku ciklusa krvarenje javlja sporadično, svaki dan pomalo krvarenja ili sukrvice. Ovo se, također, ubraja u menstrualni ciklus ukoliko je ispunilo uvjete ciklusa, tj. da je uslijedilo nakon 15 dana čistoće, te da nije trajalo manje od 3 dana i duže od 10 dana menstrualnog ciklusa (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 145-146). 

Smeđi, žuti i slični sekreti u toku menstrualnog ciklusa 

U menstrualni ciklus ubrajamo krv, sukrvicu i sekrete sljedećih bolja: crna, crvena, žućkasta, zelenkasta, boja prašine i zamućene vode pod uvjetom da se javljaju unutar jednog menstrualnog ciklusa. Dakle, svi sekreti koji se javljaju prije pojave bijelog iscjetka se ubrajaju u menstrualni ciklus. Ovo se argumentira predajom koju bilježi imam Malik, r.a., da su žene slale Aiši, r.a., higijenski uložak od pamuka na kojem je bilo žućkasti sekret te je pitale da li se mogu okupati, pa im je odgovarala: „Ne žurite (sa kupanjem) dok ne vidite bijeli iscjedak“ (Malik b. Enes, Muvetta’ I, 1985, hadis br. 27/97, str. 59). Dakle, u slučaju da se neki od ovih sekreta pojavi prije čistoće ti dani se neće ubrajati u čistoču, niti će se eventualni post ovih dana računati u post već ih je potrebno nadoknaditi.

Smeđi, žuti i slični sekreti nakon pojave i u toku čistoće

Vaginalni sekreti spomenutih boja se u toku čistoće ne smatraju menstrualnim ciklusom, a na osnovu hadisa kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu, u odjeljku „Pojava žučkastog i mutnog sekreta van menstruacije“ predaju od Ummu Atijje, r. a., u kojoj kaže: “Mutan i žućkast sekret nismo ubrajale niušta” (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa I, 2008, hadis br. 326, str. 251), dok se istoj predaji koju bilježi Ebu Davud prenosi vjerodostojan dodatak “nakon čistoće”, a Buharija je objasnio na šta se odnosi hadis nazivom odjeljka „Pojava žućkastog i mutnog sekreta van menstruacije“. Pod mutnim se podrazumijeva smeđi iscjedak ili iscjedak krvi ili sličnog pomiješan sa prozirnim sekretom. Ovo, dakle znači da ukoliko se sekreti ovih boja jave nakon pojave bijelog sekreta a u toku 15 dana čistoće ne spadaju u menstrualni ciklus i nije nužno nadoknaditi dane posta u kojima se sekret javio (osim ukoliko je neka žena misleći da je ciklus mrsila ovih dana). 

Smeđi, žuti i slični sekreti prije menstrualnog ciklusa 

Kod pojedinih žena se smeđi ili žuti sekret javi dan ili nekoliko dana prije samog menstrualnog krvarenja. Ovaj sekret se neće tretirati kao menstrualni ciklus, tj. obaveza posta ne prestaje pojavom ovog sekreta, osim ukoliko se javlja neposredno prije samog menstrualnog krvarenja ili je praćen drugim simptomima menstrualnog ciklusa kao što su stomačni bolovi, bolovi u leđima i slično. Dakle, u slučaju da se pojavi smeđi sekret dan ili više dana prije menstrualnog krvarenja post tog dana će biti ispravan i nije ga neophodno nadoknaditi.

Početak menstrualnog ciklusa malo prije iftara

Pojedinim ženama se desi da jedan sat ili manje od jednog sata prije iftara započne ciklus, te nisu sigurne da li taj dan treba napostiti ili se može računati da su ga ispostile. Princip je da ukoliko započne ciklus i minutu prije iftara, taj dan će se trebati napostiti shodno 187. ajetu sure al-Bakara  „..jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite do noći.“ Ona žena kojoj je ciklus započeo prije zalaska sunca nije postila do noći jer joj je post prekinut prije početka noći. 

Nakon iftara primijetila početak ciklusa

S druge strane, u određenim okolnostima žena nakon iftara, tj. akšam-namaza, primjeti da joj je menstrualni ciklus započeo, a potom se javlja nesigurnost u to da li je ciklus započeo prije ili nakon iftara, te da li je potrebno taj dan napostiti ili ne. Naime, u ovakvim slučajevima, princip je da se menstrualni ciklus računa od trenutka kada žena bude svjesna njegovog početka. U ovom slučaju će se računati da je ciklus započeo nakon iftara jer je žena tada primjetila njegov početak te nema obaveze napaštanja tog dana (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 144). 

Prestanak ciklusa u toku dana ramazanskog posta

Prestanak menstrualnog ciklusa, također, može da izazove sumnje kod žena u pogledu nastavka posta nakon čišćenja. Žene se ponekada nađu u dilemi šta činiti nakon što je ciklus prestao u toku dana kojeg nisu počele postiti, tj. da li se ostatak dana može mrsiti ili je neophodno postiti? Prema hanefijskom mezhebu, osoba kojoj u toku dana prestane razlog zbog kojeg može mrsiti, kao npr. da ženi u toku dana prestane ciklus ili postporođajno krvarenje treba da se suzdržaje „od stvari koje kvare post sve dok sunce ne zađe iz poštovanja prema svetosti ramazana“ (Tuhmaz, Hanefijski fikh 1, 2002, str. 546; Al-Razi, Tuhfetu-l-muluk fi fikhi mezhebi-l-imam Ebi Hanife, 1997, str. 147; Al-Razi, Muhtasar ihtilafi al-ulema’: Tasnif Ebi Dža’fer al-Tahavi II, 1996, str. 25). Ovaj dan, svakako, treba napostiti, jer je žena pola dana mrsila.

Prestanak ciklusa prije zore ili malo poslije zore 

Ukoliko bi žena primjetila čistoću prije zore dužna je da posti taj dan čak iako se nije uspjela okupati prije zore, jer čistoća nije uvjet valjanosti posta, s tim da ne treba odgađati kupanje do izlaska sunca jer se odgađanjem kupanja propuštaju namazi i žena je za to griješna (Tuhmaz, Hanefijski fikh 1, 2002, str. 480). Ovo se argumentira predajom koju Buharija bilježi od Aiše, r.a., koja je kazala: „Vjerovjesnika, s.a.v.s., zora je zaticala uz ramazan kao džunupa, i to ne od sanjanja, pa bi se on okupao i postio“ (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa II, 1930. hadis, str. 98). Ukoliko bi se, pak, čistoća javila i trenutak poslije zore, post ne bi bio valjan i dužnost je napostiti ga.

Postporođajno krvarenje (nifas)

Postporođajno krvarenje u šerijatskom pravu može da traje najkraće nekoliko momenta od porođaja (bilo prirodnog, porođaja carskim rezom ili spontanim pobačajem) do najduže 40 dana. Postporođajno krvarenje može da traje i kraće od 40 dana. Često žene pretpostavljaju da je trajanje postporođajnog krvarenja 40 dana, te tako izostavljaju ramazanski post i namaze do isteka 40 dana od porođaja, bez obzira na prestanak postporođajnog krvarenja (nifasa). To je pogrešno razumijevanje nifasa, te ženi kojoj je postporođajno krvarenje prestalo prije prestanka četeresnice nije dozvoljeno da mrsi, već je dužna da se nakon pojave čistoće okupa i posti. U period postporođajnog krvarenja ubrajamo, kao i u slučaju menstrualnog krvarenja, sekret svih boja osim bijele boje.

Ona žena koja je iz neznanja mrsila i kada je postporođajno krvarenje prestalo prije navršetka 40 dana misleći da treba sačekati istek 40 dana, dužna je da se pokaje te da isti broj propuštenih dana naposti ako nije imala ispriku dojilje. 

Trudnica i dojilja

Također, trudnica ili dojilja koja se boji za svoje ili zdravlje svoga djeteta, ima opravdanje da ne posti tokom perioda trudnoće ili dojenja. To se argumentira predajom koja se prenosi u četiri sunena od Enesa ibn Malika al-Ka’bija, r.a., da je Allahov Poslanik rekao: „Allah je oslobodio putnika posta i pola namaza, a trudnicu i dojilju oslobodio je posta“ (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 545). Ovo stanje je ne oslobađa obaveze napaštanja istog broja dana koliko je izostavila bez obaveze plaćanja fidje. Ovdje treba napomenuti da dojilji koja može hraniti dijete nečim drugim osim svojim mlijekom (u slučaju kada je dijete veće) nije dozvoljeno da mrsi. Ukoliko, pak, dojilja ima preporuku doktora da isključivo doji zbog bolesti djeteta ili slično, dozvoljeno joj je da mrsi (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 545).

Ginekološki pregled u toku posta

U posljednje vrijeme žene postavljaju pitanja o valjanosti posta ukoliko je žena u toku posta obavila ginekološki pregled ili Papa test. Naime, ovi pregledi ne kvare post i nije dozvoljeno mrsiti dane kada se obavljaju ginekološki pregledi niti je potrebno ove dane napaštati.

Napaštanje propuštenih dana posta u zimskom periodu

Sve dane koje žena propusti postiti bilo zbog menstrualnog ciklusa, postporođajnog krvarenja, trudnoće ili dojenja je potrebno bilježiti i isti broj propuštenih dana napostiti nakon ramazana shodno 184. ajetu sure al-Bakara: “...a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti...” Nema smetnje da se odgodi napaštanje propuštenih dana za zimski period ili drugo godišnje doba, uz obavezu da se svi propušteni dani naposte prije narednog mjeseca ramazana. Ovo se argumentira predajom koju bilježi Buharija od Ebu Seleme da je čuo Aišu, r.a., da je kazala: „Imala sam propuštenog ramazanskog posta i nisam bila u mogućnosti da ga napostim do ša’bana (mjesec koji prethodi ramazanu)“ (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa II, 1950. hadis, str. 111).

Napaštanje dan za danom ili uz prekide

Što se tiče redosljeda napaštanja, prema hanefijskoj pravnoj školi propušteni dani se mogu napostiti jedan za drugim neprekidno, ali se mogu napaštati i s prekidima shodno mogućnostima i okolnostima osobe (Al-Razi, Muhtasar ihtilafi al-ulema’: tasnig Ebi Dža’fer al-Tahavi II, 1996, str. 20). Ovo stanovište se argumentira predajom koju bilježi al-Bejheki u svom Sunenu u predaji br. 4/286 od Umm Hani da ju je Poslanik napojio pićem pa mu je kazala kako je postila ali nije željela da odbije ono što joj je davao pa joj je rekao: „Ako si napaštala ramazan, posti drugi dan umjesto ovoga, a ako je bio dobrovoljni post naposti ga ako želiš, a ako ne želiš ne moraš“ (Al-Razi, Muhtasar ihtilafi al-ulema’: Tasnif Ebi Dža’fer al-Tahavi II, 1996, str. 21). Ova predaja dokazuje da napaštanje dan za danom nema prednost u odnosu na napaštanje u prekidima. Ovdje treba napomenuti da se prekinuti dobrovoljni post, prema propisu u našem mezhebu treba napostiti zato što započinjanje dobrovoljnog ibadeta obavezuje na njegovo dovršenje, sukladno 33. ajetu sure Muhamed: „..I ne ništite svoja djela!“

Ko nije uspio napostiti do idućeg ramazana

U principu, opravdano propuštene dane ramazanskog posta treba napostiti prije narednog ramazana. Međutim, ženama se desi, da zbog opravdanih ili neopravdanih razloga, ne stignu napostiti propuštene dane do sljedećeg ramazana pa nisu sigurne da li je potrebno propuštene dane samo napostiti ili i za svaki propušteni dan platiti fidju. Ulema nije saglasna po ovom pitanju, a stav hanefijske pravne škole jeste da je pogrešno bezrazložno odgađanje obaveze napaštanja propuštenih dana ramazana, ali da nije potrebno dati fidju ako se i odgodi napaštanje istih do drugog ramazana (Al-Razi, Tuhfetu-l-muluk fi fikhi mezhebi-l-imam Ebi Hanife, 1997, str. 146). Ovaj stav se argumentira 184. ajetom sure al-Bakara “...a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti...” koji, prema učenjacima našeg mezheba, ima općenito značenje koje važi za sve godine čovjekovog života. Također, Buharija bilježi predaju od Ibrahima (Nehai’a): „Kada musliman ne stigne (napaštanje) i dođe drugi ramazan postit će oba (posta - jedan iza drugoga), a hranjenje (otkup) nije mu smatrao dužnošću“ (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa II, 1949. hadis, str. 111). Isto važi i za slučaj ako je djevojka ili žena iz opravdanih razloga propustila postiti određene dane ramazana u mladosti a nakon punoljetstva, te ih zbog nemara nije napostila. Ona je dužna da izračuna približan broj, ukoliko ne zna tačan, propuštenih dana te da iste naposti i zatraži oprost od Allaha, dž.š., ali nije dužna za iste izdvojiti fidju.

Nekoliko propuštenih ramazana zbog trudnoće i dojenja

Ukoliko se kod žene stalno smjenjuju periodi trudnoće i dojenja, tako da ne uspijeva na vrijeme napostiti propuštene dane, tj. prije nastupa narednog ramazana, te se tako sabere više ramazana koji nisu ispošteni, u tom slučaju se može primijeniti princip olakšavanja, tj. zamjena napaštanja fidjom, jer bi bilo preteško za ženu da napašta više stotina nagomilanih dana. U tom slučaju je potrebno za svaki dan propuštenog posta nahraniti jednog siromaha, jer Allah nikoga ne zadužuje iznad njegovih mogućnosti. Ovo je u skladu i sa stavom Abdullaha ibn Abbasa, r.a., kojeg prenosi Ebu Davud u svom Sunenu od Saida b. Džubejra da je kazao: „Ovaj ajet (Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane) ostao je važeći za trudnicu i dojilju“ (Sunen Ebu Davuda: Ebu Davudova zbirka hadisa sa komentarom 3, 2012, 419). Naime, po mnogima je ovaj ajet derogiran, dok prema Ibn Abbasu on je ostao važeći za određenu grupu (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 548).

Prekid posta kojim se nanijetilo napaštanje propuštenih dana ramazana

Ako se, nakon ramazana, zanijeti napaštanje propuštenog dana ramazana, taj post je dobro upotpuniti. Ukoliko bi se neka žena omrsila u toku dana isti dan nije neophodno nadoknaditi, s tim da ostaje obaveza nadoknade onog dana koji je zanijetila (Tuhmaz, Hanefijski fikh 1, 2002, str. 478). 

Dobrovoljni post prije napaštanja propuštenih dana ramazana

Nerijetko se desi da žena ima želju da posti šest dana ševvala koji je pred istek, a nije napostila propuštene dana ramazana te je u dilemi da li joj je dozvoljeno postiti ševval iako nije napostila ramazan. U principu, hanefijski pravnici smatraju da nema zapreke da se posti dobrovoljni post prije napašatanja obaveznog posta, ali je mekruh odgađanje posta koji je obavezan. Što se tiče posta šest dana ševvala prije napašatanja ramazana učenjaci s kazali sljedeće: prema sahih hadisu kojeg bilježi Muslim od Ebu Ejjub al-Ansarija, Poslanik, s.a.v.s., je kazao: „Ko isposti ramazan a zatim ga poprati sa šest dana u ševvalu bit će kao da je postio čitavu godinu“ (Al-Dimiški, Muslimova zbirka hadisa-izbor 1, 2003, 618. hadis, str. 524). Naime, ovaj hadis podrazumijeva nagradu za onoga ko isposti cijeli ramazan uključujući i napaštanje propuštenih dana a potom šest dana ševvala. Bez ovog uvjeta nema nagrade za post ševvala. Međutim, ukoliko je žena imala opravdan razlog za nenapaštanje ramazana prije posta šest dana ševvalu, kao u slučaju da je imala bolest, postporođajno krvarenje ili slično, njoj je dozvoljeno da posti ševval i prije napaštanja ramazana a za to će imati nagradu ako Bog da. 

Fidja za propuštene dane u slučaju smrti

Onoj ženi koja umre prije nego je imala priliku da naposti propuštene dane nema grijeha ni obaveze fidje. Ona žena koja je imala priliku da naposti propuštene dane a nije to učinila dužna je ostaviti oporuku da se u slučaju njezine smrti iz njezine imovine izdvoji fidja za onoliko dana koliko nije postila odnosno dane koje nije uspjela napostiti nakon ramazana. Potrebno je za svaki propušteni dan nahraniti siromaha (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 547). Fidja se može dati više siromaha za svaki dan ili jednom siromahu za svaki izostavljeni dan. Vrijednost hrane jednog siromaha iznosi koliko sadekatul-fitr za jednu osobu, a u skladu sa standardom obaveznice (tj. 7 KM, 10 KM ili 20 KM). 

Svjetski rekorder i majstor borilačkih vještina Ado Dulas 

Nakon castinga 6. maja 2017. godine za igrani film “Godine Genocida“ u jednoj od glavnih uloga bit će Adem Ado Dulaš, Bošnjak iz Glamoča koji je stalno nastanjen u Austriji. Upriličili smo kratak razgovor s ovim tridesetičetverogodišnjakom koji je mnogo poznatiji svjetskoj nego našoj domaćoj javnosti kao Ado Dulas

Ado Dulas je instruktor borilačke discipline Krav Maga i jedna je od priznatih ličnosti u svijetu borilačkih vještina, što dokazuju i njegove titule na prestižnim manifestacijama za borilačke vještine  poput Hall of  Honour, International Hall of Fame itd. Inače, proglašen je majstorom godine 2015.  u Atlantic Cityju (SAD), a  2017. godine oborio je svjetski rekord u razbijanju 76 siporeks ploča za 20 sekundi. 

Rođen je 1983. godine u Glamoču, a kao maloljetnik sa njegove 6 godina je u toku agresije na BiH odveden u Austriju, u grad Insbruk. Od malih nogu gajio je ljubav prema sportu, a posebno  prema borilačkim vještinama te je kao šestogodišnjak svakodnevno trenirao borilačke sportove.

Prvi u svijetu osmislio metod odbrane za invalide

“Jedne prilike sam na ulici vidio kako je grupa napala jednog čovjeka. U tom trenutku, ne razmišljajući mnogo, priskočio sam u pomoć. Nisam računao na posljedice. Inače, znamo princip da čovjek zlo treba spriječiti riječima ili djelom. Taj čovjek kojem sam pomogao bio je majstor borilačkih vještina. Dao mi je dao vizit-karticu i pozvao me u svoju školu borilačkih sportova i za odbranu, u kojoj se obučavalo profesionalno osoblje za osiguranje“, počinje nam svoju priču Ado, koji je svratio u Sarajevo radi daljnjih pregovora o novom filmu o Srebrenici.

Ado je u ovom klubu proveo nekoliko godina, vrijedno trenirajući da bi zadobio povjerenje trenera da sam vodi treninge i obučava druge. Završio je niz akademija za sigurnost te postao certificirani tjelohranitelj da bi kasnije osnovao i svoju osiguravajuću kuću ADSB. Nalazeći se u niz opasnih ili u najmanju ruku stresnih situacija morao je primjenjivati naučeno.

“Odbrana čovjeka počinje u glavi. Najvažniji je sabur. Što čovjek više uči, više je strpljiv. Prvo treba sagledati situaciju u kojoj se čovjek našao i najvažnije: pokušati smiriti situaciju. Znate, kada vidite da bi moglo doći do nereda učesnici su nervozni i uplašeni te je važan pristup da pokažete kako se sve može riješiti na lakši način, jer kada dođe do tuče nema povratka. Upravo sam u svojoj karijeri nastojao analizirati psihološko stanje osoba u ovim situacijama. Posvetio sam se izučavanju teorija o psihologiji čovjeka i sada mogu prepoznati u kojem je stanju čovjek: da li je riječ o nekome koji će napasti bez obzira šta vi uradili ili je potrebno samo da ga smirimo“, pojašnjava Ado.

Ado je postao naročito interesantan znanstvenoj i široj javnosti kada je predstavio koncept samoodbrane za osobe u invalidskim kolicima, što je i po prvi put da je neko osmislio i prezentirao ovaj metod samoodbrane.

“Tražio sam od različitih instituta da im prezentiram samoodbranu za invalide. Mislili su da sam lud. Mnogi su se pitali kako mogu o tome da razmišljam, jer ko bi napao osobe u kolicima. Ipak, radio sam na dugogodišnjem istraživanju, koje je uključivalo i ankete sa osobama u kolicima, od kojih su neki zaista napadani. Kada sam prezentirao metode samoodbrane za osobe u kolicima, to je postalo nevjerovatno popularno u Austriji i svi mediji su izvještavali o tome“, kazao je Ado.

Put ka filmu

Ado je 2010. godine osnovao svoj klub u Insbruku, zapravo Školu za samoodbranu i obezbjeđenje pri kojoj trenira tjelohranitelje, osobe koje žele biti član osiguravajućeg osoblja, sportiste, ali i sve druge zainteresirane koji žele da se nauče sami odbraniti i steći osnove borilačkih vještina. Kasnije je otvorio još jednu školu u Njemačkoj, a uskoro će biti otvorena škola i u Švicarskoj. Redovni je trener specijalaca i učesnik seminara o sigurnosti i odbrani.

“Otvorio sam školu, jer mnogi su radili tjelohraniteljski ili osiguravateljski posao, a nisu bili obučeni za to. Na početku je bilo teško, jer sam bio nepoznanica mnogima. Mnogi su me odgovarali da napustim, jer je došlo i do finansijskih problema. Međutim, nikada ne napuštam ono što odlučim. Neću sve prihvatati, ali ono što prihvatim, kao projekat ili izazov, idem do kraja i mislim da bi svako to trebao raditi. Nakon teškog početka danas je moja škola jedna od najkvalitetnijih, a što se tiče odnosa prema meni mnogi dolaze na trening i obuku samo kada sam ja tu, jer imaju ogromno povjerenje u ono što radim. Uglavnom, to je moja poruka svima: ako vjerujemo u svoje sposobnosti i ideju, uz Božiju pomoć moramo uspjeti. Kada smo mladi trebamo iskoristiti svaki trenutak. Svaki dan se uči, traže se nova znanja, jer je svaki dan nešto novo. Na primjer, ne može se propuštati trening. Kažu: ‘Boli me glava!’ Kada zaboli glava idite trčati nekoliko kilometara i vidjet ćete hoće li vas više boljeti“, poručuje Ado.

Jednoga dana 2014. godine u njegovu kancelariju je ušao filmski redatelj koji je želio snimiti film u kojem bi Ado trebao glumiti. Iako se nikada nije zanimao za ovu vrstu posla, uzeo je časove glume i ubrzo bio dio ekipe filma austrijske nezavisne produkcije. Kasnije je igrao sporedne uloge u različitim serijama te glavne uloge u tri filma, a 2016. godine snimio je i svoj samostalni igrani film, koji je bio i svojevrsna promocija njegove škole. Da je bio dobar potez upuštanje u filmske vode svjedoče i nove ponude za snimanje filmova u SAD, Rusiji i Kini, od kojih je jedan i u holivudskoj produkciji. Inače, određene glumce je upoznao u SAD, u kojima je boravio kako bi primio titulu Master of the Year. 

“U Americi sam upoznao niz glumaca, jer kada uđete u Kuću slavnih onda vam se otvaraju vrata u svijetu filma“, kaže Ado koji naglašava da mu, ipak, nijedna ponuda nije bila značajna kao dobivanje uloge u filmu o Srebrenici, jer je ranije snimio i kasidu o Srebrenici.

-kaže dekan Fakulteta za kriminalistiku, krimiologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, prof. dr. Nedžad Korajlić navodeći da se stanje sigurnosti reflektuje i kroz zapuštenost porodica i neorganiziranost društva

Prof. Korajlić, sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini je daleko od zadovoljavajuće. Koji su to faktori koji  u ovom momentu najviše utječu na takvo stanje?

Korajlić: Sigurnosna ili bezbjedonosna situacija sigurno nije zadovoljavajuća. I ja  lično ne osjećam da sam apsolutno siguran u tom pogledu. Nekad ćete imati vrlo često policijske agencije i njihove izvještaje o smanjenom broju krivičnih djela itd., ali se građani ne osjećaju sigurnim. Naravno, nije samo broj krivičnih djela taj koji određuje sigurnost, nego je to uveliko percepcija građana koja podrazumijeva sve što je potrebno od zakonodavne i  izvršne, do sudske vlasti. Sve to utječe na osjećaj sigurnosti. I, mnogo toga još opterećuje Bosnu i Hercegovinu. Rekli bismo da je to nekad samo kriminalitet, međutim stanje kriminaliteta nije jedini faktor. Na sam osjećaj sigurnosno- bezbjedonosne situacije utječe i određena politička dešavanja kao recimo dešavanja oko pozivanja na referendum u manjem entitetu (RS), stanje u oblasti finansija,  te socijalnog stanja boračke populacije čiji zahtjevi se, evo, baš na ispunjavaju na način kako bi to oni željeli. Da li je to sada ispravno ili ne neću u to da ulazim, ali u svakom slučaju to je jedna refleksija takvog  stanja u društvu. Bosnu i Hercegovinu još opterećuju pored tih stalnih pozivanja i česta okupljanja određene radikalne skupine i svega ostaloga. No, mislim da BiH nije nesigurnija u odnosu na druge zemlje. Prema tome, svaki događaj pa bio on i teroristički čin sa prizvukom terorizma nama je bitan i ne možemo se prema njemu odnositi imuno. Ne možemo zatvarati oči i praviti se da nema bojazni kako za našu porodicu tako i za sigurnost društva uopšte. Tu su i imovinska krivična djela kao i krivična djela različitih oblika nasilja koja vrlo često završavaju i tragično sa smrću pojedinih građana. Takva nasilja u porodici uzrokovana su još određenim socijalnim standardima građana. U krajnjoj odrednici sve je to posljedica urušenog društva u kojem živimo. 

Preporod: Zasigurno, razlog tome možemo pronaći u samome društvu u odnosima u njemu. Koliko je neorganiziranost društva preduslov pojavi  kriminala?

Korajlić: Građani ukoliko osjete da ne mogu riješiti svoje zahtjeve na način koji je civiliziran oni će u nekom momentu, možda, posegnuti za nekim stvarima koji su atipični za demokratsko društvo. U tim situacijama oni mogu pribjeći i određenim okupljanjima koja jesu legalna, ali mogu se izroditi u nasilje i vandalizam koje smo imali otprije nekoliko godina. Ukratko, inertnost zakonodavne i izvršne vlasti itekako utječe na nesigurnost i ukupnu refleksiju stanja sigurnosti građana.

Preporod: S obzirom da BiH kao država ima dva entiteta, jedan distrikt i deset kantona- kako faktički funkcioniraju sigurnosne službe?

Korajlić: Da, imamo izuzetno kompleksno uređenje. Bosna i Hercegovina sastoji se iz dva entiteta i distrikta Brčko, i mi takvo državno uređenje moramo poštovati. Potrebno je pronaći načine i mehanizme da sigurnosni sistem u ovakvom uređenju funkcionira što je bolje moguće. Činjenica je da su pojedinim segmentima nedefinisane nadležnosti, ili da se one preklapaju, ali to nije razlog da potenciramo nefunkcionalnost. To je ustavna i zakonska  obaveza svih institucija sistema i građana, a sve eventualne nesuglasice ili izmjene u načinu postavke sigurnosnog i političkog sistema treba mijenjati na Ustavom i zakonima predviđene načine. 

Preporod: Imamo li jedinstven državni zakon koji regulira obavještajno sigurnosne djelatnosti?

Korajlić: Imamo jedinstven zakon koji regulira obavještajno-sigurnosnu djelatnost. Imamo SIPA-u koja radi određene zajedničke poslove na području cijele Bosne i Hercegovine, OSA-u koja ima svoje nadležnosti, oružane snage, i određena ministarstva. Međutim, sve to je nedovoljno, a često imamo i probleme na personalnom, odnosno političkom nivou.  

Preporod: Pri izboru kadrova sigurnosnih službi koji su kriteriji odlučujući- nacionalni ili sigurnosne  procjene?

Korajlić: Nažalost, rukovodi se nacionalnim izborom. Tako se na čelu OSA-e nalazi Bošnjak, u SIPA-i je Srbin, a u nekim agencijama je Hrvat,  itd. Nadam se da ćemo brzo morati prevazići taj nacionalni ključ. Moramo se prioritetno rukovoditi stručnom sposobnošću kandidata, te poštivanjem zakona i pozivanjem na odgovornost. Sve dok mi  u okviru određenih etničkih grupa funkcioniramo, oni će sutra imati i određenu garanciju od tih koji su ih birali u skupštinama i parlamentima itd. Tako da će biti oni zaštićeni ukoliko ne budu izvršavali svoje obaveze, jer imaju faktički zaštitu od tih koji će sutra tražiti od njih izvršavanje ili neizvršavanje. Osnovni kriterij pri odabiru kadrova, i to ne samo u sigurnosnim službama, već u svakom segmentu, mora biti profesionalizam. Nažalost, svjedoci smo da se često prilikom imenovanja kadrova u našoj državi rukovodi primarno nacionalnim ili političkim kriterijima. Više je nego očito koliko su takvi kriteriji pogrešni i površni. Takođe, ne treba zanemariti ni uticaj međunarodne zajednice prilikom različitih imenovanja. Neophodno je vraćati i dalje graditi povjerenje među narodima koji čine Bosnu i Hercegovinu. Samo tako se mogu jačati institucije sistema i unutar njih rješavati problemi.  

Preporod: Ipak, kako vratiti to povjerenje o kome govoriti ako smo svjedoci veličanja ratnih zločinaca koje sada proglašavaju herojima. I to utječe na sigurnosnu situaciju?

Korajlić: Slažem se. Mi moramo svi biti transparentni, te imati nultu toleranciju prema bilo kojem nacionalizmu, neovisno od toga da li je to bošnjački, srpski ili hrvatski nacionalizam. Ne možemo u isto vrijeme podržavati jedno, a osuđivati drugo ili treće. Nama je isto tako bitno ono što je konstatirala međunarodna zajednica. Ona je  jasno rekla da je ovdje bila agresija. Ima tu elemenata  negdje  i građanskog rata u možda jednom malom dijelu, ali u pravilu je to agresija. Tu imamo elemenata četničkog pokreta i drugih raznih stvari koje negativno djeluju i stvaraju bojazan  kod druga dva naroda. Bošnjaci kao većinski narod u BiH moraju prednjačiti, moraju biti primjer. I to ne biti tek primjer na štetu svog naroda, ali moramo pokušati se izdignuti iznad toga i prevazići te i takve naše nacionalne uske poglede. Bosna i Hercegovina je evropska država, a Bošnjaci su evropski muslimani, i u tom smislu Evropa mora iskazati veći senzibilitet prema Bosni i Bošnjacima, kao manjinskom narodu i manjinskoj religijskoj skupini unutar Evrope.  Ne možemo biti svrstavani na istu stranu sa militarističkim muslimanskim grupama koje vrše određena teroristička akta u svijetu, niti nas se smije doživljavati kao potencijalne ‘islamske teroriste’. Ne postoji islamski terorizam, terorista ima ime i prezime. I nije on ni islamski, pravoslavni ili katolički. Ne može jedna grupa ljudi da vrši kriminalna djela, odnosno terorizam u ime drugih.

Preporod: Prisutnost terorizma u svijetu nije zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu. Čak su pojedinci iz BiH išli na strana ratišta. Da li je taj odlazak kontroliran?

Korajlić:  Mišljenja sam od početka da velike sigurnosne službe, u ovom slučaju i Istoka i Zapada ( da ih posebno ne izdvajam), mogli su da imaju kontrolu koliko odlazi ljudi. Prema nekim podacima ministar Mektić je rekao da je zabilježeno oko 290 njih, od kojih su neki već i osuđeni. Neki po povratku biće procesuirani i dalje. Naravno da je puno i jedan. Mi moramo svoje odnose ovdje rješavati kroz institucije sistema. I primarno sve probleme koje imamo i koje ćemo možda imati moramo rješavati institucionalno, a ne u okviru jedne grupe. Znači imamo parlamente, imamo vlade, entitete, kantone, općine-  u okviru kojih  to moramo da rješavamo. Međunarodna zajednica, zasigurno, ima svoju politiku i nužne interese. U tom dijelu međunarodna zajednica imala je kontrolu ulaska i izlaska na sirijska ratišta. Dakle, u okviru svojih potreba i svojih interesa oni procjenjuju određenu reakciju kad je šta potrebno. I, naravno, mi se moramo uklapati u poziciju u kojoj imamo dobre odnose sa našim susjedima, Srbijom , Hrvatskom, pa i regionalno u Evropi kako bismo razmjenjivali podatke. Mi  moramo razmjenjivati podatke.