Bosansko-hercegovački muslimani već stoljećima tokom mjeseca ramazana nakon sun-sunneta jacije klanjaju 20 rekata teravih namaza i 3 rekata vitra. U ovom radu pokazali smo da su na takav način postupali ashabi Allahovog Poslanika, a.s., i tabi’ini. Vidjeli smo također da niko od ashaba nije prigovorio hazreti Omeru, r.a., kada je dao instrukciju Ubejju ibn Kabu da ljudima klanja 20 rekata teravih namaza i 3 rekata vitra. Od tada do današnjih dana muslimani širom svijeta klanjaju 20 rekata teravih namaza i 3 rekata vitra, tako da je praksa klanjanja 8 rekata teravih namaza u džematu, što se tokom zadnje dvije decenije pojavila u našim krajevima, novotarija koje bi se trebali okaniti.

To je posebno potrebno stoga što oni koji napuste džemat nakon 8 rekata gube veliku vrijednost koju je spomenuo Allahov Poslanik, a.s., u dijelu gore citiranog hadisa: „Ko klanja za imamom dok imam ne završi namaz, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć.“ Dakle, onaj ko zajedno s imamom klanja 20 rekata teravih namaza i 3 vitra ima nagradu kao da je cijelu noć proveo u ibadetu. To je tradicija koju su naši preci stoljećima njegovali i koju, zbog njene vjerske utemeljenosti i izuzetne vrijednosti, ni današnji muslimani u Bosni i Hercegovini ne bi trebali zapostavljati.

Uporedo sa širenjem islama u Bosni i Hercegovini proširila se praksa klanjanja 20 rekata teravih namaza tokom mjeseca ramazana. Bošnjaci već stoljećima njeguju tu tradiciju i o tome se u literaturi do kraja XX stoljeća nisu vodile rasprave. U ovom radu navest ćemo neke od argumenta u prilog praksi obavljanja teravih namaza na način kako je to uobičajeno u islamskoj tradiciji Bošnjaka.

Vrijednost teravih namaza

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ko provede noći mjeseca ramazana u ibadetu (klanjanje travih namaz), vjerujuću i računajući (na Allahovu nagradu) oprostit će mu se njegovi raniji grijesi.“ (Buhari i Muslim)

Abdurrahman ibn Avf, r. a ., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Uzvišeni Allah vam je propisao post u ramazanu, a sunnet vam je od mene da klanjate noćni (teravih) namaz. Pa ko posti ramazan i provede njegove noći u namazu vjerujući i računajući (na nagradu od Allaha), izaći će (iz ramazana) čist od grijeha kao na dan kada ga je njegova majka rodila.“ (Et-Tehanevi, hasen)

Aiša, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., je sredinom jedne noći izašao u džamiju i klanjao s nekoliko ljudi. Ujutro su ti ljudi pričali (o tome), pa se (drugu noć) skupilo više njih koji su klanjali s Vjerovjesnikom, a.s. Kada su osvanuli i oni su pričali (o tome), pa se treće noći broj klanjača povećao. Allahov Poslanik, a.s., izašao je i klanjao, a ti ljudi su klanjali s njim. Kada je nastupila četvrta noć džamija je bila tijesna za sve posjetioce, ali je Allahov Poslanik, a.s., izašao (u džamiju) tek za sabah, pa kada je klanjao sabah namaz okrenuo se prisutnim ljudima, proučio šehadet i rekao: „A sada. Meni nije nepoznat vaš odnos prema vjeri. Međutim, pobojao sam se da vam se (teravih namaz) ne propiše kao farz (obavezni) namaz, a da vi to ne budete u stanju izvršiti.“ Jedan od prenosilaca ovog hadisa, Ibn Šihab, kaže: „Allahov Poslanik, a.s., je umro, a ova stvar je tako ostala.“ (Buhari)

Ebu Zer, r.a., kaže: „Postili smo s Vjerovjesnikom, a.s., jednog ramazana. On s nama nije klanjao nikakav dobrovoljni namaz u džematu. Kada je nastupila dvadeset i treća noć, Allahov Poslanik, a.s., klanjao je s nama sve dok nije prošla trećina noći. Dvadeset i četvrte noći nije klanjao s nama. Kada je nastupila dvadeset i peta noć, klanjao je s nama dok nije prošla polovina noći. Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, da hoćeš s nama klanjati ostatak ove noći.’ On reče: ‘Ko klanja za imamom dok imam ne završi namaz, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć.’ Allahov Poslanik, a.s., zatim nije klanjao s nama dvadeset i šeste noći. Kada je nastupila dvadeset i sedma noć, Vjerovjesnik, a.s., sakupio je svu svoju porodicu, svoje supruge i druge ljude, pa je klanjao s nama toliko da smo se pobojali da će nas proći felah.’ Upitao sam: ‘Šta je felah?’ Ebu Zer odgovori: ‘Sehur.’ Nakon toga Vjerovjesnik, a.s., više nije klanjao s nama do kraja ramazana.’” (Tirmizi, Ebu Davud, Nesai, hasen-sahih)

Abdurrahman ibn Abdulkari kaže: „Otišao sam jedne noći uz ramazan s Omerom ibn Hatabom, r.a., u džamiju. Tamo smo zatekli ljude kako podijeljeni u grupe klanjaju (teravih namaz); neki su klanjali sami, a neki u džematu. Omer tada reče: „Čini mi se da bi bilo dobro okupiti sve ove ljude iza jednog učača (imama). On se kasnije na to odlučio i sakupio ih je oko Ubejja ibn Ka’ba. Nakon toga sam s njim druge noći došao u džamiju, a svi ljudi su klanjali u (jednom) džematu. Omer tada reče: „Divna je ovo novina. Ali (noćni) namaz koji oni prespavaju bolji je od onog koji klanjaju.“ Omer je mislio reći da je teraviju bolje klanjati krajem noći nego, kao što su oni tada činili, početkom noći.“ (Buhari)

Esed ibn ‘Amir prenosi od Ebu Jusufa da je rekao: „Upitao sam Ebu Hanifu o teravih namazu i o tome što je učinio Omer, r.a., u vezi s tim? Odgovorio je: „Teravih namaz je sunneti muekkede. Omer, r.a., nije uveo klanjanje teravih namaza i to nije njegova novina. On je samo dao određene instrukcije o teraviji, na osnovu onoga što je on znao i što je bilo u doba Allahovog Poslanika, a.s.“ (Et-Tehanevi)

Cijeli tekst u štampanom izdanju “Preporoda”