Svaki hifz i svaki hafiz je posebna i jedinstvena priča. Njihove razlike su u detaljima koji ih čine još zanimljivijim. Ipak, kada sretnete osmogodišnje dijete koje razdragano čeka i raduje se novom danu polaganja i kada osjetite svu tu pozitivnu energiju koju zrači bereket Božijeg govora koji on uči i pamti, ne možete ostati ravnodušni. Hafiz Enis je počeo da čita s četiri godine. Njegovi roditelji su primijetili da njihov sin veoma brzo pamti kratke sure iz Kur’ana.  Naučio je prvih dvadesetak sura iz Amme džuza, a potom je slušajući Kur’an s YouTube-a veoma brzo napamet naučio cijeli 30. džuz Kur’ana. Tada još nije znao sve harfove, odnosno nije umio čitati arapsko pismo.

Neraskidiva veza hifza

U dvorištu Gazi Husrev-begove medrese sam se sreo s njegovim muhaffizom, našim čuvenim učačem kurra hafizom Azizom Alilijem. Sjećam se tuge na njegovom licu prije nešto više od godinu dana, kada sam ga sreo izgubljenog i kaharnog. Prenio mi je je tada vijest da je teško bolestan i na samrti njegov veliki drug hafiz Bajram Ajeti, istaknuti hafiz i profesor kiraeta iz Lipkova u Makedoniji. Hafiz Aziz i hafiz Bajram su obojica hifz učili kao djeca pred Bajramovim ocem rahmetli hafizom Refikom Ajetijem. Nedugo nakon toga, 1. augusta prošle godine, preselio je hafiz Bajram. Ovoga puta, hafiz Alili je bio vidno radostan i osjetilo se da ovaj njegov kandidat koji polaže hifz u Sarajevu nekako ima veze s njegovim velikim i dugogodišnjim prijateljem. Ima ta neka čudna veza koju među ljudima uspostavi ljubav prema Božijoj riječi – neraskidiva i čvrsta jer su joj ciljevi uzvišeni i plemeniti.

Na samom početku sam hafiza Alilija upitao ko je ovaj mališan i kako je došlo da se sretnu i da ga izvede u hafiza. “Pitao sam turskog hafiza Fatiha Čolaka. Ni u Turskoj nije bilo do sad ovako mladih hafiza. Devet, devet i pol, deset godina, ali ovo je do sada nezapamćeno. Ne radi se samo o tome. On je stvarno hafiz, što se kaže, kao da ima pedeset godina. On je kavijj hafiz, veoma jak hafiz u pamćenju. Dnevno polaže po dva džuza. Mada je on meni rekao, kad smo krenuli: ‘Daj da je to za jedan dan sve završim!” Ja mu kažem: ‘Čekaj, da malo uživamo. Ja hoću u Sarajevu da uživam!’ priča nam hafiz uz radost i smijeh.

Naime, hafiz Alili dalje kazuje: „Halid-ef. Dolić iz Maljevca je došao jedan dan kod njegovog oca Denisa koji mu se povjerio: ‘Primijetili smo da ima dobro pamćenje i voljeli bismo ako možeš da pitaš hafiza Alilija da ga on preuzme. Kad je on meni to saopćio, rekao sam mu: “Ma meni to idžazetnama nalaže. Ne mogu ja nikoga odbiti. Kogod da je, pa i da ima pet godina ima, moram ga prihvatiti. Onda sam ja predložio prvo da polahko pređemo harfove. Radili smo to preko telefona. Sufaru je savladao za dvanaest dana. Vidjelo se da on ima smisla i za mahredž, tj. izgovor i za sve. To se odmah može primijetiti. To je dijete koje se, ja često kažem, rodi jedno u stotinu miliona, jednom u stotinu godina! To je posebno jedno čudo od djeteta, što se kaže.”

Hafiz Alili priča kako su prvo prešli 30. džuz Kur’ana, tzv. “Amme džuz”, pošto je Enis to već bio naučio. Preslušavao ga je potom prvih pet-šest džuzeva po redovnom kur’anskom redoslijedu, a onda su krenuli da uče hifz po krugovima. Prema njegovim riječima nekada je znao naučiti po dvije stranice, nekada po tri ili četiri.

“Zvanično smo počeli učiti hifz prije 20 mjeseci. Nijednom nije preskočio. I kad je bio bolestan, nijedan dan. Nikada! Grlo ga boli, ali on sve kroz šapat uči. Ja sam išao jednom mjesečno iz Zagreba u Maljevac, ponekad i dva puta, da se uživo malo provjerimo, da neke greške ispravimo. Uglavnom smo radili preko Whatsappa, preko telefona. Gdjegod sam išao, po Americi, po Evropi, ja sam mu bio na raspolaganju 24 sata. On mene nazove u 11 sati navečer. Nazove me za vrijeme programa nekog. Ja izađem i preslušavam ga nove stranice i tako da sam mu bio uvijek pri ruci. Ja sam njega zavolio, a on je tako mene prihvatio. Kad bismo došli kod njega kući, on ne bi htio odmah da polaže, sačekao bi da što duže ostanem da se družimo. Bilo bi mu žao da se vraćam odmah u Zagreb,” priča nam hafiz Alili.

Hafiz Enis s muhaffizom Azizom i ocem Denisom

“Ja sam Krajišnik!”

Upitali smo hafiza Alilija, kome je Enis već osmi kandidat kojeg je izveo u časno zvanje hafiza Kur’ana, da li je bilo teško izvesti ovako mladog hafiza, a on nam odgovara: “Ovo je doista bilo jedno uživanje. Ja znam često reći da tamam kad smo saznali za hafiza Bajrama Ajetija da ima onu bolest. Vjeruj mi, ja to vidim kao jedan vid Allahove milost kojom mi je nadoknadio tugu zbog odlaska mog velikog prijatelja hafiza Bajrama. Pojavio se hafiz Enis. Bili smo već saznali da hafiz Bajram ima tešku bolest. Gasio se, a ovaj hafiz, hafiz Enis je sve više i više učio i privodio kraju hifz. Bila mi je to jedna posebna utjeha i smiraj. Svaki put ako bih slučajno bio umoran, kad hafiza Enisa uključim, on je onako simpatičan i popravi mi raspoloženje. Pitam ga: “Jesi l' ti Hrvat ili Bošnjak?” Kaže: “Ja sam Krajišnik!”, kazuje nam hafiz Alili uz vidno oduševljenje i dodaje da su ga svi zavoljeli. “Naš Jonuz Idrizi, koji drži restoran u Zagrebačkoj džamiji, ga je posebno zavolio. Pa smo ga vodili na nekoliko večeri Kur’ana, naprimjer u Ljubljanu pošto su tamo Krajišnici. Već je pomalo postao poznat. Ove godine idemo na takmičenje u Mekku. Naime, prošle godine je bio, ali mu se otac razbolio pa su se morali vratiti. Ove godine, u augustu ga vodim u Mekku!”

Na kraju, hafiz Alili dodaje još jednu veoma zanimljivu specifičnost o hafizu Enisu. Naime, uz učenje Kur’ana napamet, hafiz Enis je naučio skoro 70 posto prijevoda Kur’ana. “To je jedna posebnost, jer je učio i prijevod. Vidim ja kada su u pitanju mutešabih ajeti, dakle, oni slični. Hafiz Enis nema nikakvih problema. Recimo, samo mu kažete neku priču, npr. kada je Jakub, a.s., pozvao svoje sinove… I, on odmah uči te ajete iz Kur’ana koji govore o tom događaju. I to kod nas nije bilo, da imamo takvog hafiza.” Ove godine će krajem septembra, povodom 30. godišnjice organiziranja međunarodnog takmičenja iz učenja Kur’ana u Zagrebu biti proučena hafiska dova Enisu Bašiću, a ovim činom će se u Islamskoj zajednici u Hrvatskoj nastaviti ova tradicija čuvanja i poštovanja učenja Časne Knjige.

To je nešto neopisivo i želim da se to prenese

Hafiz ima još stariju sestru. Otac Denis je bio pripadnik 5. korpusa, a zajedno sa njegovom majkom Sanelom su zaposleni u staračkom dom. Školu pohađa u Cetingradu. Naime, Bašići su porijeklom iz sela Barake kod Male Kladuše. Denisov otac, dedo hafiza Enisa, doselio se u Maljevac u Hrvatskoj 1969. godine na granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. O svom sinu nam priča. “Mi smo to primijetili da je on talenat za čitanje našeg pisma odmah u ranoj dobi. Počeo je normalno čitati s četiri godine kao dijete koje pohađa peti razred osnovne škole. I pošto smo mi u vjeri od djetinjstva, normalno kao svi roditelji želimo da nam dijete ide putem vjere. Supruga je s njim počela od kratkih sura Kevser, Nas, Felek i nadalje je to išlo do 19-20. sure. Kad smo vidjeli da s pet i pol godina to ide uspješno, posavjetovao sam se s prijateljem iz Zagreba Halid-ef. Dolićem. On mi kaže: ‘Vi idete prema Amme džuzu.’ Ja nisam znao šta je Amme džuz. I kada smo krenuli dalje za nekih dva mjeseca on je naučio napamet svih 37 sura ovog džuza slušajući bez čitanja, preko YouTube-a. Dakle, bez arapskog pisma i ičega, uspio je savladati i položiti ga pred jednim hafizom. Onda, upitam Halid-ef. šta ću dalje. On mi kaže da ima u Zagrebu naš glavni imam hafiz Aziz Alili. On je jedan od najjačih na Balkanu i u raznim je komisijama. Nedugo nakon toga hafiz Alili nas je nazvao. Kada ga je hafiz preslušao preko Whastsappa, najavio je da će doći za nekoliko dana. Kada je hafiz došao i vidio kako on s tim barata odlučio je da ga uzme i da krenu zajedno. Krenuli smo vojnički do 5. džuza, do sure En-Nisa. I kad je to završio onda je krenuo intenzivno učenje po krugovima i završio s hafizom Alilijem za godinu i pol dana.

Muftija sarajevski dr. Grabus sa hafizom Enisom i njegovim muhaffizom Alilijem/  Muftija je krajem juna nakon džuma namaza prisustvovao učenju dva džuza hafiza Enisa Bašića u sklopu višednevnog polaganja hifza pred Komisijom Rijaseta IZ, a nakon obavljenog preslušavanja i čestitao mladom hafizu Enisu, njegovom ocu Denisu i muhaffizu kurra hafizu Aliliju.

Prema riječima hafizovog oca Denisa, sveukupno je proces trajao dvadeset mjeseci. On nam je kazao da će 28. septembra ove godine u Zagrebačkoj džamiji biti održana hafiska dova. Iako ne zna učiti u Kur’anu i on je radio s njim. Čak ga je povremeno pratio na latiničnoj transkripciji Kur’ana. “To je nešto neopisivo i želim da se to prenese. Ja sam i hafizu Aliliju više puta govorio: Želim da nauči od najboljega, da danas-sutra, ako je on već talenat za te stvari, da i on sutra nekoga nauči u usmjeri. Jer tako to ide u našem ummetu. Tako to treba da ide. Osjećaj je fascinantan, doista. Nas pet ezana iz Bosne ujutro budi na sabah. Mi smo na granici Hrvatske i Bosne iz Velike Kladuše,” kaže nam na kraju Denis, otac hafiza Enisa Bašića.

Dok smo razgovarali s njegovim muhaffizom Alilijem i ocem Denisom, mladi hafiz Enis je razigrano slušao našu priču o njemu i povremeno se ubacivao vrlo simpatičnim komentarima. U jednom trenutku, budući da će taj dan polagati dva džuza koja su na redu, hafiz Alili je od njega zatražio da prouči nekoliko ajeta iz stranica koje će taj dan polagati. A Enis je odmah krenuo s neobično brzim učenjem Kur’ana. Zaista jedna fascinirajuća pojava kako jedan mališan s takvom lahkoćom i opušteno uči ajete Časne Knjige. Na kraju, hafiz Alili nam priča kako je hafiz Enis oduševio nastupima na takmičenjima u Albaniji, potom u Mekki i Zagrebu gdje je osvojio prvo mjesto u kategoriji hifza pet džuzeva. Kada sam mu prišao i rekao: “Enise, prvi si!” Odgovorio mi je kratko: “Pa znao sam!”