Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Onoga koga Allah na pravi put uputi niko u zabludu ne može dovesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego nastupi sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se ne pokorava u velikoj je zabludi.

Allahu, naš Gospodaru, uvrsti nas među one koji Ti se pokoravaju, koji žude za Tvojim zadovoljstvom i koji se čuvaju Tvoje srdžbe.

Naš Gospodar nam je objavio riječi pune vjere, obećanja i nade:

„...Oni koji su strpljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom; oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone“. (El-Bekare, 177)

Ovdje su stajali oni koji su bili svjesni svoje slobode, dostojanstva i ponosa!

Draga braćo i sestre!

Život muslimana treba da teče u skladu s blagodatima vjere. One uređuju život, vode ka dobru, a odvraćaju od zla. Na pitanje šta znači biti musliman odgovor je dat u Kur'anu Časnom:

„Naređeno mi je da se Allahu pokoravam i da mu čvrsto, u vjeri budem postojan“. (Az-Zumar, 11) 

Ove kur'anske riječi snažno nas podsjećaju na to da se smisao ljudskog življenja na ovom svijetu krije u pokornosti Allahu. Ovaj svijet je široko i prostrano polje. Na njemu su nastupale mnoge generacije i živjeli različiti narodi. O njima saznajemo iz predaja, a o nekim, nama bližim, saznajemo iz ostataka materijalne kulture oko nas.

Ovaj svijet i dalje dočekuje generacije ljudi i svaka od njih ima svoja obilježja, nade i strahove. Sve generacije ispred sebe imaju ciljeve, a neke od njih ih i ostvare. To je Božiji zakon, Sunetullah, i ništa se tu ne može mijenjati. Kur'an nas iznova podsjeća na ove neumoljive činjenice ljudske prolaznosti i njihovih postignuća, ali i opominje da i nas čeka ista sudbina.

„Taj narod je bio i nestao, kaže Kur'an: Njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili“. (El-Bekare, 134)

Braćo i sestre!

Danas i u budućnosti prisjećat ćemo se teških trenutaka ove generacije, naših hrabrih sinova i kćeri koji su, čista srca i ne gubeći nadu u Božiju milost, hrabro stali ispred dušmana i branili nas. Uvijek se valja iznova sjetiti motiva i ciljeva koji su pokrenuli njihovo pregnuće i žrtvu. Golemi su oni i plemeniti!

Danas, kada se prisjećamo borbe za Igman, valja nam sebi posvijestiti da je ona bila mnogo veća od ove planine! To je bila borba za očuvanje emaneta vjere u Boga, borba za život, za svakog od nas i za naše dostojanstvo. U ovoj borbi su sadržane i sve one od prije, koje su vodili naši preci, koje su nam davale snagu, kao što će i naša borba za Igman nadahnuti naše potomke, sinove i kćeri, kada to bude potrebno. Zbog toga, naše prisjećanje i obilježavanje značajnih datuma i događaja bliske i dalje povijesti ima svoju vrijednost. Nužno je sačuvati pamćenje na te teške, ali veličanstvene trenutke, kako bismo iz njih učili o hrabrosti, dostojanstvu i našem ponosu.

Braćo i sestre!

Održavati sjećanje na borbu koja se vodila i pobjedu koja je izvojevana ima smisla samo onda ako se preko tog sjećanja oživljavaju ciljevi i vrijednosti za koje se borilo. Sloboda, dostojanstvo i život u miru su vrijednosti oko kojih se borba vodila po cijenu života. Poslije vjere u Boga i Njegova Poslanika ne postoji ništa svetije na dunjaluku za ljude od slobode, dostojanstva i života u miru. Međutim, ovo troje uvijek iznova zahtijevaju žrtvu kako bi se ostvarili. Allah nas podučava da to nisu vrijednosti koji se lahko ostvaruju i da njihov gubitak ima nesagledive posljedice po duh zajednice. Poput čovjeka, ni narod ne može slobodu steći spolja; on je mora prije toga iznutra zaslužiti.

Sloboda nije lahka, sloboda je surova i teška, jer slobodan život hoće žrtvu, a ona porađa patnju i tragediju, dok odricanje od slobode rađa samo prividno olakšanje i još veću patnju. Biti slobodan znači savladati strah od slobode, prije nego se savlada strah od neprijatelja. Kur'an o kušnji slobode govori na sebi svojstven način:

„Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim i životima vašim i slušat ćete doista mnogo uvreda od onih kojima je data Knjiga prije vas i od mnogobožaca. I ako budete strpljivi i izdržljivi i Allaha se bojali, pa - tako treba da postupe (slobodni ljudi) oni koji su jakom voljom obdareni“. (Ali Imran, 186)

Eto, zbog čega nam se čini današnje vrijeme teškim. Pritišće nas teret slobode, osjećamo je, to je teret svijeta kojeg smo načinili svojom voljom, svijeta koji nije nastao u nužnosti i prinudi spolja, već iznutra, od nas samih, na mjestima poput ovoga na kojem jesmo.

Braćo i sestre!

Da bi se sloboda ostvarila, mora je se biti dostojno. Biti dostojan slobode znači biti spreman na žrtvu, koja graniči s gubitkom svega, osim dostojanstva. Slobodni su oni ljudi i narodi koji su dostojni svoje slobode. Ta dostojnost se u miru stiče radom i odricanjem. Za sticanje slobode je potrebna hrabra odluka i djelo, a za njenu postojanost, trajanje i održavanje potrebni su znanje i umijeće vođenja javnih poslova u zajednici. Čuvati slobodu je najveći izazov kojeg nosimo na svojim plećima. U miru za borbu valja pripremiti sve što se može, kako savjetuje Kur'an, da bismo neprijatelja odvratili od njegovih zlih namjera. Ipak, najbolja priprema je sticanje znanja i iskustava kako da s drugima živimo u miru, tragajući za putevima saradnje i razumijevanja, jer Kur'an nas upućuje na to riječima:

„Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna“. (El-Enfal, 61)

Braćo i sestre!

Živjeti u miru i slobodno znači biti svjestan svoje snage i dostojanstva, a u isti mah učiniti da toga budu svjesni i drugi.  To znači da čitav svijet, sve ljude bez razlike, treba gledati pogledom ispunjenim dobročinstvom i milošću. Vjerovjesnik nas je učio da uvijek s drugima živimo u miru, vodeći računa o tuđem pravu. Također, poučeni smo da u našem dobročinstvu polazimo od onih koji su nam najbliži, jer je naša odgovornost naspram njih najveća. Stajati uz ljude, ma ko oni bili, u teškoćama ili kada im se nanosi nepravda i pomoći im obaveza je po Kur'anu:

„...Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je bliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite“. (El-Maida, 8)

„...A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližim i komšijama daljim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su kod vas. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu“. (En-Nisa, 36)

U miru se dobra moraju dijeliti s drugima u dobroj volji, isto kao što se u ratu svom žestinom moraju braniti od onih koji ih na silu žele prisvojiti. Borba za Igman, koju su vodili vitezovi, sinovi ove zemlje, bila je borba za slobodan i otvoren  grad, koji stoljećima leži u podnožju ove planine. Oni koji su za njega položili svoje živote željeli su da budemo dio slobodnog svijeta, gdje će i naša zastava biti postavljena kao zastava slobodnih ljudi. Stoga, naša je obaveza da učinimo sve da ona bude poznata u zajednici evropskih naroda. Ako budemo jasno ispred sebe vidjeli taj put, nećemo se obazirati na provokacije onih koji nisu dostojni naše pažnje. Odluka je baš ovdje donesena, već ranije, nazad se ne može i ne smije. To znači da je jedini put prihvatiti se posla i osloniti se na Boga, uzdajući se u Njegovu pomoć i ispravnost našega puta.

Svake godine dođemo ovdje da proučimo hajr dovu za domovinu, jer dova se i uči nakon što se odluka donese. Neka tako bude i ovaj put.

Allahu naš, olakšaj, a ne otežaj! Neka konac našeg posla bude svako dobro za nas! Učini nas dostojnim dara slobode! Pomozi nam da tu žišku održimo! Uputi nas i pomozi nam! U Tebe je sva snaga i moć. Na Tebe se oslanjamo i svoje slabosti znamo, pa se u Tvoje proviđenje pouzdajemo. Uputi nas pravim putem!

Amin!