digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Književni kutak

Leksikona bošnjačke uleme: Fezaji Jajčanin, Hajreti,

Autor: Ahmed Mehmedović Novembar 27, 2015 0

Feljton iz Leksikona bošnjačke uleme možete čitati u svakom broju Preporoda. Riječ je o jedinstvenom djelu koje je u pripremi za štampu

 

Fezaji Jajčanin - Pjesnik Fezaji ibn Hasan-dede Šaban Bosnewi Jajčevi živio je i pisao u 17. stoljeću. Pjevao je gazele, kratke lirske pjesme, i nazire (paralele), na turskom jeziku. Za sada nam je poznato osam Fezaijevih pjesama na turskom jeziku, koje su bile zapisane u Travničkoj medžmu'i u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a koja je, nažalost, nestala u požaru posljednjeg rata. Na četvrtom listu medžmu'e bio je zapisan jedan Gazel Fezajija Jajčanina, zatim pet bejtova od po dva stiha. Na 26. i 27 listu bila su zapisana još četiri gazela od po pet, jedan gazel od sedam i jedan od osam bejtova. Na 88. listu autor medžmu'e zapisao je još jedan Fezaijev gazel od pet bejtova i naziru koju je na taj gazel spjevao Turabi Travničanin. U istoj medžmu'i zapisana je i paralela na Fezajijev gazel autora njegovog sugrađanina Kejfija Jajčanina.

I poznati sarajevski pjesnik iz druge polovine 18. i s početka 19. stoljeća Muhammed Mejli Gurani pokazao je interes za Fezajijevu poeziju. U njegovoj medžmu'i koja se čuva u GHB (R-2012) zapisan je jedan Fezaijev gazel od šest bejtova (list 89a) u kojem se govori o odlikama svakog dana u sedmici. Ovo je, za sada, jedina sačuvana Fezaijeva pjesma.

Iz njegove poezije se može izvući zaključak da je pripadao svijetu tesavvufa, a da bi krenuo tim putem nije morao maknuti iz rodne kuće jer mu je otac bio istaknuti šejh svoga vremena s titulom dede.

Nedavno je otkriveno i jedno prozno Fezajijevo djelo čiji se rukopis nalazi u Narodnoj biblioteci u Manisi u Turskoj. Riječ je o njegovom Komentaru djela Maqsad-i aqsa. Osnovno djelo napisao je Aziz Nesefi iz Buhare (u. 1138.), na arapskom jeziku, kojeg je na perzijski jezik preveo Kemaluddin Husejn Havarizmi (u. 1441.). Fezaji je svoj komentar napisao na turskom jeziku, a potpisao se ovako: Fezaji ibn Hasan-dede Šaban Bosnevi Jajčevi.

Nije zabilježeno gdje je i kada umro Fezaji Jajčanin. Iz činjenica da je stihove razmjenjivo sa svojim savremenicima iz Jajca i Travnika mogli bismo izvući zaključak da je živio (i umro) u rodnom gradu i da nije odlazio u tuđinu.

U haremu potkupolne Esme-sultan džamije u Jajcu nalazio se do posljednjeg rata nišan na kojem je bilo upisano ime: hadži-Hasan Fezaji-efendija, bez upisane godine. Bez sumnje bio je ovo nišan Fezajijevog oca koji je, kao što se vidi, i sam nosio mahlas Fezaji.

 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika BiH II, Sarajevo, 1977., str. 264; Lejla Gazić, Travnička medžmu'a, POF, XXVIII-XXIX, Sarajevo, 1980., str. 169-185; Mr. Lejla Gazić i Salih Trako, Medžmua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije, Anali GHB, Sarajevo, 1990., knj. XV-XVI, str. 119; Salih Trako-Lejla Gazić, Katalog Orijentalnog instituta, - lijepa književnost, Sarajevo, 1997., str. 254-257; Ismet Bušatlić, Kraljevski grad pod sultanima, Jajce, 2011., str. 265-267.

 

Hajreti – pjesnik, živio je u 16. stoljeću. Rođen je u mjestu Jenidže (Novi), a

do upoznavanja sa Gazi Husrev-begom živio je u Smederevskom sandžaku, u serhadu kojim je upravljao Jahja-beg. Kasnije je Hajreti živio u Sarajevu i bio u sviti Gazi Husrev-bega sve do Gazijine smrti 1534. godine. Nije zabilježeno kada je umro sam pjesnik.

Hajreti se bavio poezijom na turskom jeziku. Za sada nam je poznata njegova poema o Beogradu Belgrad Šehr-engiz u kojoj je opjevao Beograd i Beograđane.

 

Provincial elites in the Ottoman Empire: Halcyon Days in Crete V: a symposium held in Rethymnon 10-12. january 2003, Crete Universyiti Press, 2005 – History, str. 63.

 Hamid-efendija, sarajevski muftija – živio je u vremenu između 1567. i 1683. godine. Negdje u tom vremenu zauzimao je položaj sarajevskog muftije. Njegove tri fetve, od kojih jedna zastupa mišljenje da se mirijska zemljišta mogu valjano uvakufiti, za razliku od do tada važećeg stava da ne mogu, nalazile su se u rukopisnom zborniku (medžmu'a) u vlasništvu Esad-efendije Ibrahimefendića iz Maglaja. Tu fetvu objavio je i obrazložio Derviš Buturović u Glasniku IVZ-a 1942. godine.

Nažalost, nije navedeno vrijeme njenog izdavanja pa stoga ne možemo znati ni tačno vrijeme u kojem se ovaj muftija nalazio na položaju sarajevskog muftije. Buturović je iz nekih drugih pokazatelja zaključio da je predmetna fetva izdata između 1567. i 1683. godine.

 

Derviš Buturović, Jedna značajna fetva, Glasnik IVZ-a, X/1942., br. 9, str. 248-250.

 Hasan-efendija, muderris – živio je prije 1632. godine. Bio je muderris Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Uz to je imao dozvolu za izdavanje fetvi (al-ma'zun bi-l-ifta'). Jedna njegova fetva zapisana je u Zborniku fetvi egipatskog muftije i budimskog muderisa Ibrahima Laqqanija koji se čuva u zbirci orijentalnih rukopisa NUBiH, R-632 (neoznačeni list). Fetva je potpisana ovako: Katebahu al-faqir Hasan, al-mudarris bi-madrasa Husrawiyya, 'ufiya 'anh, min hattih. Iz potpisa se vidi da je Hasan-efendija imao svoj zbornik fetvi ili drugih fikhskih mes'ela.

U istom rukopisu zapisana je i fetva Ahmed-efendije, muderrisa iste medrese.

Ova dva muderrisa se prvi put spominju, za njih nije znao ni Kreševljaković ni drugi istraživači našeg školstva i prosvjete.

 

Lavić, Katalog NUBiH, London-Sarajevo, 2011., str. 413; Kopija fetve kod mene ( pregledali smo cijeli rukopis R-632 i pronašli fetve dvadesetak novih beogradskih i budimskih muftija, te dvije fetve muderrisa Gazi Husrev-begove medrese).

« Imam u provinciji Iz neobjavljenih rukopisa: Leksikon bošnjačke uleme »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine