Da, ima i datum prvog spomena tog grada u osmanskom periodu i njegovo ime. Grb je usvojen pri kraju vladavine prethodne «omrznute vlasti». «Nova narodna vlast» je prije izbora najavila kako se neće baktati simbolima, zaštitom nacionalnih interesa i sličnim tricama i kučinama, već egzistencijalnim problemima građana. I na tome dobila izbore. Prvih dana je rješavajući «egzistencijalne» probleme, usmeno bezbeli, ukinula puštanje ilahija i sličnih reakcionarnih sadržaja na lokalnom radiju, koji je sada omiljena destinacija za sve ljubitelje prekodrinskih folk noviteta. Poboljšavajući ekonomsku situaciju i standard, vlast je raniji neproduktivni dan općine, koji se obilježavao na dan prvog četničkog napada i odsudne odbrane grada i opštine preimenovala u dan odbrane, a danom opštine proglasila dan kada je obližnja tvrđava prije osmanskog dolaska data u miraz mađarskom mladoženji, zajedno sa njegovom bosanskom mladom. Tako se i na lokalnom nivou nastavila rasprodaja rashodovanih starina iz ropotarnice povijesti, uz prodavanje konstitutivnosti na državnom nivou. Narod je nakon svega toga još bolje živio i disao punim plućima, oslobođen utvara prošlosti. Nadobudni Titini pioniri od sedamdeset i nekoliko godina, osokoljeni novim vjetrovima, u kontakt programima na lokalnom radiju tražili su da se ulicama koje nose imena ratnih zločinaca tipa Sultana Mehmeda II El-Fatiha pod hitno promijene imena, jer će tada krenuti i privreda i zapošljavanje i svekoliki napredak. To još nije učinjeno, jer treba prvo krenuti od simbola, a funkcija grba je to prije svega. Tako je ovih dana, a pred izbore, pokrenuta žuđena inicijativa za promjenu grba opštine. U «lucidnom» (čitati: stupidnom) obrazloženju stoji da je došlo do promjene okolnosti, demokratizacije društva, implementacije imovinskih zakona i sve veće zaštite ljudskih prava i sl. i da u skladu sa tim treba izvršiti i promjene na grbu, ne vezujući se za ideologiju. Na njemu ne trebaju stajati vjerska odnosno nacionalna obilježja (treba biti po onome: nit' smrdi, nit' miriše, bljutavo, pa hajd'...Hitno pokrenuti inicijativu za promjenu zastava i grbova mnogih evropskih zemalja, prepunih prokazanih obilježja. Strepite vi u rs, odoše vam krst i četiri c, pa ono vaše vapljenje Bogu za pravdom koje tamo nema...). Vijećnici iz reda sada opozicione stranke su bezbeli uzalud glasali protiv, a kasnije, kako ne bi bili nekooperativni, u komisiju predložili i svoje predstavnike!

Dakle, nebeski narod se vraća (neka, i treba se svako vratiti na svoje, ali se većinom vraća samo da preuzme imovinu i da je proda) i ne može živjeti ispod mjeseca, zvijezde i sunca, već visoko gore iznad njih. Stoga ove geografske simbole i nebeska tjelesa treba skinuti sa nebesa i baciti pod noge, da nebeski narod možebit ne ošteti svoja nježna paperjasta stopala.

U opticaju su različiti prijedlozi. Jedan traži stavljanje dimnjaka propale obližnje tvornice, uz neizbježni srp i čekić, kao simbole napretka, zanatstva i poljoprivrede i još koječega. Drugi, najsmisleniji, traži prelazak na geometrijske likove (i državna zastava nam je takva) i matematičke simbole, pošto se u svemu traži računica i sve se svelo na nju. Moglo bi se naprimjer uzeti dvije kratke podebele linije, jedna vodoravna, druga uspravna, koje se sijeku pod pravim uglom, poznate kao plus, alias krst/križ. Svima bi bilo bolje, jer bi bili u plusu. I drugi bi se lagodnije osjećali, nama je ionako svejedno, mi do simbola ne držimo ( u istom gradu stoji spomenik borcima iz onoga rata, samo sa ćirilićnim natpisom, a opštinari za svaki praznik uredno polože i na njega cvijeće, kao i na šehidsko mezarje, ne dolazeći na vjerski program u džamiji tim povodom). A što rekao jedan višestruki dobitnik priznanja za darovanu krv sa tim znakom, odgovarajući na zadirkivanje, nije to onaj krst.

Onda, promjenom simbola bi se vjerovatno promijenili i aršini, ne bi bilo opasnosti da nas proglašavaju teroristima, fundamentalistima i sl. Zamislimo dvije slike: 1. naši političari, po našim saznanjima muslimani, a i Bošnjaci, u Srebrenici za vrijeme dženaze namaza za žrtve genocida stoje sa međunarodnim zvaničnicima sa strane u navijačkom gardu i 2) predsjednik neke zapadne države, bilo koje, stoji sastrane sa gostima muslimanima i ne učestvuje dok se odaje vjerska počast naprimjer žrtvama terorističkog akta (koji je za svaku osudu) u Njujorku. Prvi prizor je stvaran, drugi se ne može dogoditi ni u snovima. Ili ovako: 1) bošnjački političar se prilikom preuzimanja dužnosti zaklinje na Kur'an i 2) zapadni političar se zaklinje na Bibliju. Ili još: 1) na novčanici od toliko i toliko KM piše: Mi u Boga vjerujemo i 2) Na dolaru piše «In God we trust» (Vjerujemo u Boga). U svim slučajevima odgovori su istovjetni: 1) nema teorije i 2) ima prakse. Eto dokaza da su simboli i aršini nerazdvojivo vezani.

U medijima se otvoreno tvrdi kako je vlada jedine velesile u svome odnosu prema Izraelu pod uticajem kršćanskih fundamentalista, koji istina ne vole Jevreje, ali vjeruju u proročanstvo po kom je uvjet za ponovni Kristov dolazak stvaranje jevrejske države na što širem prostoru (poslije ćemo lahko, tä Zapad ima iskustva sa Jevrejima). Kakve bi reakcije ili kakvi bi aršini bili kada bi recimo Lagumdžija bio pod uticajem veha(ha-ha)bija? Kada je već o aršinima riječ, evo kako aršinira kršćanski fundamentalist, pripadnik pentekostalne crkve a američki javni tužilac John Ashcroft: «Islam is a religion in which God requires you to send your son to die for him. Christianity is a faith where God sent his Son to die for you.» (Islam je religija u kojoj Bog od tebe traži da pošalješ svoga sina da umre za Njega. Kršćanstvo je vjera u kojoj je Bog poslao svoga Sina da umre za tebe)!!!!!!!!!!!!!!!!

Još malo o aršinima: zbog žrtava Njujorka se može povesti rat u kome se navodnom greškom ubijaju čak i svatovi (za svaki slučaj treba pucati; ako i nisu teroristi, jesu muslimani, a to mu dođe isto!), a zbog duplo većeg broja poklanih u Srebrenici ne mogu se uhapsiti i u hladovinu zatvora (nema smrtne kazne, sav komfor obezbijeđen, još se može i dobro zaraditi!) ne mogu staviti dokazani zločinci. Ili: I Kašmir i Istočni Timor bili pod stranom okupacijom (u prvim slučaju muslimani pod nemuslimanskom, u drugom obrnuto), rezolucije UN o oba slučaja istovjetne, ali se Istočnom Timoru naprečac daje država i sloboda, dok Kašmir i dalje trpi krvoprolića. I u samoj Indiji muslimane žive spaljuju i šikaniraju na razne načine, a onda vlast nađe sejdu bajramovića (ili nekog turalića) po imenu Abdul Kalam i imenuje ga za predsjednika sa simboličnom funkcijom. Taj je multi-kulti: hem je zaslužan za razvoj raketa kojima se prijeti «fundamentalističkom» Pakistanu, hem svako ujutro meditira uz Kur'an i hindusku Bhagavad Gitu istovremeno!

Još aršina: islamske humanitarne organizacije djeluju skoro isključivo među muslimanima (ponekad usput šireći i svoju viziju islama, rušeći institucije IZ, a uspostavljajući svoje, ali čineći i mnogo hajra), bez ikakvih namjera preobraćenja drugih na islam, ali su stalno na udaru, zabranjuju se, sumnjiče i sl. U isto vrijeme, vlade zapadnih zemalja svoje plemenite projekte, ne videći u tome ništa loše, (kako se to popularno kaže) implementiraju preko vjerskih humanitarnih organizacija, sakrivenih iza skraćenica poput UMCOR i slično, pa mi to i ne primijetimo. Čitamo da jedna od njih planira i gradnju crkve u Goraždu. Za početak dobro, jer gdje je crkve valjda će biti i pastira i stada ovaca.

Aršin kao starinska mjera nikada nije bio precizan, pa postoji više aršina različitih dužina: krojački, bagdadski, stambolski, zidarski, ovaj, onaj... Pitanje je, dakle, ko će se kojega dočepati. Lahko je poslije mjeriti kad imaš čime. I kad imaš koga. Važno pravilo u svemu je: iste stvari treba mjeriti različitim aršinom, a različite istim!