U svom komentaru Muslimovog Sahiha Nevevi navodi da Šafi'i i većina (džumhur) islamskih pravnika smatraju da je zabranjeno otpočeti s klanjanjem bilo kakvog dobrovoljnog namaza nakon proučenog ikameta, svejedno da li se radilo o pritvrđenom sunnetu poput sabahskog, podnevskog i ikindijskog, ili o nekoj drugoj nafili. (Nevevi, Šerh Sahih Muslim, tom 5., str. 222.)

Primijetno je kako je stav većine islamskih pravnika po ovom pitanju u današnje vrijeme u Bosni i Hercegovini u nekim slučajevima dobio neočekivane i neprihvatljive konotacije. Naime, po bosanskohercegovačkim džamijama mogu se primijetiti osobe koje kada uđu u džamiju odmah zanijete da klanjaju tehijjetu-l-mesdžid ili neku drugu nafilu (sunnet), ne obazirući se na to da li se mujezin već priprema da ustane i prouči ikamet. Autor ovih redova lično je nekoliko puta promatrao jednog mladića koji bi neposredno pred ikamet zanijetio da klanja neku nafilu da bi, čim bi mujezin otpočeo s učenjem ikameta još dok je bio na prvom rekatu prekinuo namaz i priključio se džematu. Kada sam ga upitao zašto je prekinuo namaz, rekao je da nema dobrovoljnog namaza kada se prouči ikamet. A na pitanje, zašto je onda zanijetio namaz kad je znao da ga neće završiti, rekao je da je sunnet klanjati dva rekata tehijjetu-l-mesdžida prije nego što se sjedne u džamiji. Možda se na ovom primjeru najbolje očituje zbunjenost naše omladine koja na osnovu nekoliko poznatih hadisa uzima sebi za pravo da tumači vjeru i donosi šerijatske propise. Naravno, ovakvo ponašanje je pogrešno i nije prihvatljivo započinjati namaz s očiglednom namjerom da se prekine prije nego što se upotpune barem dva rekata. Ako osoba počne klanjati nafilu ili sunnete, a imam otpočne s obavljanjem farza u džematu, osoba neće prekinuti ono što je počela klanjati, kako ne bi pokvarila već obavljeno od tog namaza. Allah, dž.š., u suri Muhammed ajet 33. kaže: „I ne ništite svoja djela.“ (Tuhmaz, Hanefijski fikh, tom 1., str. 323.)

Što se tiče klanjanja sabahskog sunneta nakon proučenog ikameta za farz namaz, učenjaci hanefijske pravne škole zastupaju drugačiji stav. Imam Muhammed eš-Šejbani (čuveni učenik Ebu Hanife) kaže: „Kada se uspostavi farz pokuđeno je klanjanje bilo kakve nafile, osim dva rekata sabahskog sunneta. Ne smeta da osoba klanja dva rekata sabahskog sunneta čak i ako je mujezin otpočeo s učenjem ikameta. Ovo je stav imama Ebu Hanife.“ (Muvetta, verzija Muhammeda eš-Šejbanija, tom 1., str. 94.) Prema hanefijskom mezhebu, dakle, ukoliko neko nije klanjao sabahske sunnete, zbog njihove velike vrijednosti može ih klanjati i nakon što je proučen ikamet za sabah namaz ukoliko je siguran da neće propustiti sabah namaz u džematu. (Tuhmaz, Hanefijski fikh, tom 1., str. 324-325.)

Argumenti o nedozvoljenosti

Kao što smo napomenuli većina islamskih učenjaka smatra da je nedopustivo klanjati sunnete ili neke druge dobrovoljne namaze (nafile) dok je klanjanje obaveznog namaza u toku. Ovo mišljenje zasniva se na općenitom značenju poznatog (mešhur) hadisa: Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kada se prouči ikamet nema drugog namaza osim propisanog.“ (Munziri, Muslimova zbirka hadisa - sažetak, hadis br. 262.) Hadisi sa sličnim značenjem preneseni su i od drugih ashaba od kojih je i Abdullah ibn Omer, r.a. (Tahavi, Šerh Muškil el-Asar, tom 10., hadis br. 4132.) Na prvi pogled može se činiti da je najkategoričniji dokaz o pokuđenosti klanjanja sabahskog sunneta nakon što se uspostavi farz dodatak na gornji hadis kojeg je zabilježio Bejheki u svom djelu Sunen el-Kubra. Bejheki bilježi da je, nakon što je Vjerovjesnik, a.s., izrekao gornje riječi, neko od prisutnih ashaba upitao: „Allahov Poslaniče, zar ni dva rekata sabahskog sunneta!?“ Muhammed, a.s., odgovorio je: „Ni dva rekata sabahskog sunneta.“ (Bejheki, Sunen el-Kubra, tom 2., hadis 4550.) Ipak, upitno je da li je ovaj dodatak hadisu autentičan? Sam Bejheki navodi da dvojica prenosilaca ovog hadisa (ravija): Nasr ibn Hadžib i njegov sin Jahja nisu pouzdani. (Bejheki, Sunen el-Kubra, tom 2., str. 679.) Ševkani naglašava da i oko Muslima ibn Halida, trećeg prenosioca ovog dodatka u hadisu, među učenjacima hadisa, također, postoje određene kontraverze. (Ševkani, Nejlu-l-evtar, str. 520.)

Drugi argument za stav većine islamskih učenjaka po ovom pitanju predstavlja hadis: Abdullah ibn Malik ibn Buhajna, r.a., je rekao: „Allahov Poslanik, a.s., vidio je nekog čovjeka da klanja dva rekata sabahskog sunneta nakon što je mujezin proučio ikamet. Kada je Allahov Poslanik, a.s., završio klanjanje (sabahskog farza) ljudi su se okupili oko njega. Vjerovjesnik, a.s., tad reče tom čovjeku: „Zar sabahski farz ima četiri rekata? Zar sabahski farz ima četiri rekata?“ (Zubejdi, Buharijina zbirka hadisa – sažetak, hadis br. 398.) Ovaj hadis zabilježen je u nekoliko verzija. U jednoj od njih stoji da je osoba koju je Allahov Poslanik, a.s., vidio kako tad klanja sabahske sunnete bio Abdullah ibn Abbas, r.a. (Ahmed, Musned, hadis br 3329. Hadis je hasen (dobar))

Argumenti hanefijskog mezheba

Učenjaci hanefijskog mezheba, također, smatraju da nije ispravno započeti s klanjanjem dobrovoljnog namaza (sunnet) nakon što se uspostavi džemat za farz namaz. Međutim, oni iz ovog pravila izuzimaju dva rekata sabahskog sunneta zbog njihove velike i izuzetne važnosti. O vrijednosti sabahskog sunneta dovoljno govore slijedeći hadisi:

Hazreti Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Dva rekata sabahskog sunneta bolja su od Dunjaluka i svega što je na njemu.“ (Munziri, Muslimova zbirka hadisa - sažetak, hadis br. 358.)

Zatim, hazreti Aiša, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., ni jednu nafilu nije brižnije čuvao od dva rekata sabahskog sunneta.“ (Zubejdi, Buharijina zbirka hadisa – sažetak, hadis br. 615.)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Nemojte ih (dva rekata sabahskog sunneta) ostavljati, pa makar vas tjerali konjanici.“ (Ebu Davud, Sunen, hadis br. 1257. Hadis je sahih.)

Naravno, vrijednost sabahskog sunneta postiže se onda kada se klanja prije farza. To je razlog zbog kojeg su učenjaci hanefijske pravne škole dozvolili da se sabahski sunneti mogu klanjati i nakon što se prouči ikamet za farz pod uslovom da osoba stigne klanjati farz u džematu. Ovaj stav dodatno argumentuju praksom ashaba Allahovog Poslanika, a.s.

Nafi' kaže: „Jednog jutra probudio sam Abdullaha ibn Omera, r.a., na sabah, a džemat za farz je već bio uspostavljen. On je ustao i klanjao dva rekata sabahskog sunneta (a zatim se priključio džematu).“ (Tahavi, Šerh me'ani el-Asar, tom 1., hadis br. 2203. Eser je sahih.)

Harise ibn Mudarrib kaže: „Abdullah ibn Mes'ud i Ebu Musa, r.a., su jednog jutra izašli iz kuće Se'ida ibn el-'Asa, a već je bio proučen ikamet za sabahski farz. Abdullah ibn Mes'ud, r.a., klanjao je dva rekata sabahskog sunneta (iza saffova), a zatim se priključio džematu, dok je Ebu Musa, r.a., odmah pristupio džematu.“ (Ibn ebi Šejbe, Musannef, tom 4., hadis br. 6476. Eser je sahih.)

Nakon što je citirao predanje sa sličnim sadržajem u kojem se navodi da je tog jutra pored Abdullaha ibn Mes'uda i Ebu Musaa, r.a., bio prisutan i Huzejfe, r.a., Tahavi kaže: „Taj što je klanjao dva rekata sabahskog sunneta nakon što se otpočelo s klanjanjem farza je (ashab) Abdullah ibn Mes'ud, r.a. S njim su bili (ashabi) Huzejfe, r.a., i Ebu Musa, r.a., koji ga nisu kritikovali niti su mu prigovorili zbog toga.“ (Tahavi, Šerh me'ani el-Asar, tom 1., str. 374.)

Ebu Mildžez kaže: „Jednog jutra otišao sam na sabah namaz sa Ibn Omerom, r.a., i Ibn Abbasom, r.a. Imam (i džemat) su već bili otpočeli s klanjanjem farza. Ibn Omer, r.a., se odmah priključio džematu, dok je Ibn Abbas, r.a., prvo klanjao dva rekata sabahskog sunneta, a potom se priključio džematu. Nakon što je imam predao selam, Ibn Omer, r.a., ostao je sjediti na svom mjestu dok se sunce nije uzdignulo. Zatim je ustao i klanjao dva rekata (sabahskog sunneta).“ (Tahavi, Šerh me'ani el-Asar, tom 1., hadis br. 2200. Eser je sahih)

Ebu Derda, r.a., kazuje da je jednog jutra ušao u džamiju, a ljudi su već bili poredani u saffove radi klanjanja sabahskog farza. On je tada uz jednu stranu džamije klanjao dva rekata sunneta, a zatim se priključio džematu. (Tahavi, Šerh me'ani el-Asar, tom 1., hadis br. 2205. Eser je hasen.)

Š'abi kaže: „Jednog jutra Mesruk je ušao (u džamiju), a ljudi klanjaju sabahski farz. On nije bio klanjao sabahske sunnete, pa ih je klanjao u džamiji, a potom se priključio džematu.“ (Tahavi, Šerh me'ani el-Asar, tom 1., hadis br. 2209. Eser je sahih.)

Hasan je običavao reći: „Kada uđeš u džamiju, a nisi klanjao sabahske sunnete, klanjaj ih, pa makar imam već bio otpočeo klanjanje farza, a zatim se priključi džematu.“ (Tahavi, Šerh me'ani el-Asar, tom 1., hadis br. 2211. Eser je sahih.)

Analiza argumenata

Snaga argumenata većine (džumhur) islamskih učenjaka je evidentna i temelji se na predanjima povezanim direktno s Allahovim Poslanikom, a.s. Ibn Hadžer prenosi da je hafiz Ibn Abdulberr rekao kako je najispravnije držati se prakse Allahovog Poslanika, a.s., pa kada se uspostavi džemat za sabahski farz najbolje je sunnete klanjati nakon farza. (Ibn Hadžer, Feth el-Bari, tom 2., str. 150-151.)

Međutim, ni dokazi koji govore suprotno nisu takve vrste da bi se olahko mogli zanemariti ili odbaciti. Ovo se posebno odnosi na činjenicu da je Abdullah ibn Omer, r.a., koji prenosi hadis: „Kada se prouči ikamet nema drugog namaza osim propisanog.“, kao što smo gore pokazali, klanjao dva rekata sabahskog sunneta u vrijeme dok je klanjanje farza bilo u toku. Slično je i s Abdullahom ibn Abbasom, r.a. Vidjeli smo kako je Allahov Poslanik, a.s., prigovorio Ibn Abbasu, r.a., zbog toga što je klanjao sabahske sunnete dok je džemat klanjao farze upitavši ga: „Zar sabahski farz ima četiri rekata?“ Komentarišući ovaj hadis Kurtubi piše: „Ovo ukazuje na to da se Allahovom Poslaniku, a.s., nije svidjelo to što je ova osoba klanjala sabahske sunnete dok je imam s džematom klanjao farz. Međutim, na osnovu ovog slučaja može se, također, zaključiti da je klanjanje sabahskog sunneta na ovaj način (dok džemat klanja farz) ispravno, jer Vjerovjesnik, a.s., nije naredio ovoj osobi da prekine namaz iako je to mogao učiniti. A Allah, dž.š., najbolje zna.“ (Kurtubi, Džami'u el-ahkam el-Kur'an, tom 1., str. 258.) Dakle, četverica ashaba koji spadaju među najučenije drugove Allahovog Poslanika, a.s., klanjali su sabahske sunnete nakon što je proučen ikamet za farz. To su: Abdullah ibn Mes'ud, Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Omer i Ebu Derda, r.a.

            Na kraju, navodimo hadis prema kojem osoba koja propusti klanjati sabahske sunnete prije farza, može ih, ali ne mora, naklanjati nakon izlaska sunca. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ko ne stigne klanjati dva rekata sabahskog sunneta (prije farza) neka ih klanja nakon izlaska sunca.“ (Tirmizi, Sunen, hadis br. 321.)

(„Praying 2 Rak’at Sunnah of Fajr when the Jam’at is in Progress“, http://www.darultahqiq.com/praying-2-rakat-sunnah-fajr-jamat-progress/)

Prilagodio i dopunio

Elvir Duranović

Antrfile

Prema hanefijskom mezhebu, dakle, ukoliko neko nije klanjao sabahske sunnete, zbog njihove velike vrijednosti može ih klanjati i nakon što je proučen ikamet za sabah namaz ukoliko je siguran da neće propustiti sabah namaz u džematu.