Cijeli intervju u printanom izdanju od 15. oktobra 2019.

Kazna za neizvršenje 

PREPOROD: Na osnovu kojih ranijih značajnijih odluka je donesena ova konačna presuda i koliko je ukupno trajao proces? Postoje li slični predmeti u BiH?

VEHABOVIĆ: Kako sam već rekao da postoji ogroman broj odluka Evropskog suda kojim se razmatralo pitanje neizvršavanja konačnih odluka bilo domaćih sudova, bilo drugih organa koji takve odluke donose, pa je zbog toga teško izdvojiti bilo koju koja bi bila značajnija od drugih. Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, podsjećam da smo se i mi suočavali i još se suočavamo s tim problemom kroz neke druge situacije, kao što je pitanje neizvršavanja konačnih sudskih presuda koje su se ticale 'ratnog duga' u Republici Srpskoj, a koje je riješeno presudom Čolić protiv Bosne i Hercegovine te je pored utvrđene povrede prava aplikanata utvrđen i okvirni rok za izvršavanje tih obaveza. Taj posao je sada iza nas i proces izvršenja tih presuda je u toku, a samim time i onoga što je Evropski sud naložio. Ono što tek predstoji je rješavanje dugova kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine po istom osnovu, tj. pitanje neizvršavanja sudskih presuda na teret budžeta kantona u FBiH. Kakav će biti ishod, to ćemo vidjeti u narednom periodu. Što se tiče dužine trajanja postupka pred Evropskim sudom, ne može se dati neki okvirni odgovor niti precizirati vremenski okvir u kojem se rješavaju predmeti pred ovim sudom. Sve zavisi od svakog pojedinačnog predmeta. Neki predmeti se riješe relativno brzo kao što je predmet Orlović, jer se radi o izdvojenom, jedinstvenom slučaju, a kada govorimo o ovim ranijim situacijama u kojima učestvuje veliki broj aplikanata, postupak svakako traje znatno duže, jer je i obim posla mnogo veći, počevši od komunikacije predmeta sa Uredom agenta pa do komunikacije i traženja odgovora od aplikanata na odgovor države. Ovaj konkretni predmet o kojem pričamo, predmet Orlović i drugi je trajao neke dvije godine i može se reći da je to relativno kratak period od dolaska predmeta do njegovog okončanja. 

Kod predmeta Orlović odgovorni za izvršenje imaju imena i prezimena i ne uživaju nikakvu vrstu imuniteta niti političke slobode kao članovi jednog parlamenta. To je ta razlika koja me čini optimističnim da će ova presuda biti izvršena u zadatim rokovima. Ukoliko ne bude i ukoliko ne bude odgovarajuće pravne posljedice, krivce treba tražiti u Tužilastvu BiH. Naravno, ukoliko do toga uopće dođe, jer će to onda biti jasan pokazatelj da pravni poredak u BiH ne funkcioniše pa ni na onom bazičnom nivou. 

PREPOROD: Smatrate li da može doći do politizacije ove presude i pokušaja odlaganja njenog izvršenja? 

VEHABOVIĆ: Mislim da ne može, iako je kod nas politika neopravdano ušla u sve pore društva pa tako i u čisto pravnu sferu i to potpuno neopravdano, jer šta ima politika s izvršenjem konačnih odluka? Ne bi trebala da ima išta. Ubijeđen sam da se ovo pitanje ne može ispolitizirati, jer bilo kakvo odlaganje može povući i krivičnu odgovornost pošto je neizvršenje presude Evropskog suda u Krivičnom zakonu BiH definirano kao krivično djelo sa zaprijećenom kaznom zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina. Dakle, ako neko smatra da ova presuda ne treba da bude izvržena i preduzme korake u tom pravcu, mora biti svjestan da to povlači krivičnu odgovornost. Pa ako neko misli da to treba uraditi, neka pokuša pa da na taj način testiramo i efikasnost pravnog sistema Bosne i Hercegovine. 

Bolje je reći da nema nikoga u BiH ko nije čuo za ovaj Sud, ali je veoma malo ljudi koji znaju kako da koriste taj mehanizam. Sjećam se situacije sa problemima u vezi s jedinstvenim matičnim brojem i protestima koji su slijedili, ali nikada se niko nije obratio Sudu u vezi sa tim problemom.

PREPOROD: Koliko su građani BiH upoznati s njihovim pravom korištenja i mogućnostima Evropskog suda?

VEHABOVIĆ: Mislim da nisu dovoljno upoznati iako se često čuju prijetnje da će se neko obratiti Evropskom sudu radi nekog pitanja, ali se to rijetko dešava kada za to ima stvarnog osnova. Meni je čudno da uz mnoštvo problema koje građani BiH imaju: neuređenosti države, diskriminacije prava manjina, prava konstitutivnih naroda, egzistencijalnih pitanja ljudi, neefikasnih krivičnih postupaka, sporosti sudskog sistema i drugih problema, malo pravih problema dolazi do Evropskog suda. Sjećam se situacije sa problemima u vezi s jedinstvenim matičnim brojem i protestima koji su slijedili, ali nikada se niko nije obratio Sudu u vezi sa tim problemom. To mi je bilo jako čudno. To samo govori koliko ljudi nisu istinski upućeni u svoja prava i mogućnosti koje im se pružaju kroz postupak pred Sudom. Ustvari, bolje je reći da nema nikoga u BiH ko nije čuo za ovaj Sud, ali je veoma malo ljudi koji znaju kako da koriste taj mehanizam. Konačno, to govori koliko niti naše vlasti ne vode računa o presudama ovog Suda, koji rješava i slične probleme u drugim državama i time stvara jedinstven evropski stav o nekom pitanju, a koji je primjenljiv i za našu zemlju. Kao jedan mali primjer mogu navesti princip zabrane glorifikacije zločinaca za izvršena krivična djela, a koji se presudama Evropskog suda kažnjiva za države koje to rade, a koliko takvih primjera ima u BiH?! Koliko spomenika je podignuto zločincima, koliko škola nazvano po zločincima, koliko ordena sa likom zločinaca je podijeljeno u Bosni i Hercegovini? I ko uopšte zna da to nije dopušteno i zašto niko nije tražio odgovornost za takvo djelovanje?

Gdje nema pravde nema ni sretnih ljudi

PREPOROD: Kako gledate na stanje u pravosuđu u BiH? Da li isticanje etničke pripadnosti prilikom imenovanja u institucijama pravosuđa BiH dovodi do deficita u pogledu profesionalizma i kvaliteta rada tih ustanova?

VEHABOVIĆ: Mislim da s obzirom na specifičnosti BiH, u svakoj oblasti mora postojati balans, ali nikako na štetu profesionalizma i kvaliteta. Nema ništa loše u tome što se u složenoj, multietničkoj državi traži ravnopravna zastupljenost. Problem nastaje kada ta zastupljenost pokušava da se uspostavi po svaku cijenu, pa čak i po cijenu kvaliteta, jer niko u pravosuđu ne može biti Bošnjak, Srbin, Hrvat ili Ostali, jer to ne može zamijeniti druge, važnije profesionalne kvalitete. Meni pred nekim sudom ne treba neki super Bošnjak, super Srbin niti super Hrvat ili slično, da koga ne izostavim, već mi treba super sudija ili super tužilac koji će stvari istjerati do kraja po zakonu bez obzira na cijenu koju treba platiti. U suprotnom, imat ćemo još slučajeva Memić i Dragičević, a to je najmanje što nam treba. Shodno svemu tome, mislim da je stanje u pravosuđu u BiH loše i da je neophodno nešto pod hitno poduzeti da se vrati povjerenje ljudi u državne pa time i sudske organe. To je početak i kraj svake borbe za državu, jer ako sudska vlast ne funkcioniše, tu cvjeta korupcija, tu cvjeta nepotizam, tu nema pravde i konačno tu nema sreće. Zbog toga ljudi i odlaze iz BiH, jer gdje nema pravde nema ni sretnih ljudi.