IZ u BiH kao jedinstvenoj zajednici muslimana ovih prostora postoji izborni sistem i izborna procedura u kojoj možemo učestvovati svi, možemo glasati, možemo kandidirati druge muškarce i žene i sami biti kandidati pod uvjetom da smo članovi IZ na području na kojem živimo u trenutku izbora (aktivno) ili najmanje tri godine, kako bismo bili birani, kao kandidati i kandidatkinje (pasivno).

Učešće na izborima, aktivno ili pasivno, prvi je korak da participiramo u radu i odlučivanju naše Zajednice, da se suočimo sa brojnim problemima i ponudimo dobra i plodotvorna rješenja u skladu sa svojim kompetencijama i iskustvom. Jednostavno, da budemo promjena koju priželjkujemo. Podjednako, i muškarci i žene kao dijelovi jedne cjeline. U tom pogledu IZ ovih prostora mogla bi svojim jedinstvenim pristupom u demokratskom izbornom procesu biti lider i pokretač drugim zajednicama muslimana širom svijeta. Od nje to mnogi i očekuju.

Učlani se u IZ i budi dio izbornog procesa!

Ove godine, prema saopćenju i odluci Glavne izborne komisija Rijaseta IZ u BiH, izbori na nivou džemata održat će se 7. decembra 2018. godine, te 22. i 23. decembra za nivo skupštine i izvršnog odbora medžlisa i za Sabor Islamske zajednice. Kada smo prije četiri godine, nekoliko mjeseci pred izbore u IZ pokušali jednom medijskom kampanjom „dobaciti“ do ovdašnjih pripadnika IZ informaciju da slijede izbori i da se treba uključiti u taj proces, mnogi i mnoge su nas sa čuđenjem znali upitati: „A zar mi to imamo, zar to postoji?“ Treba kazati i to da nimalo zanemarljiv broj ovdašnjih muslimana koji prakticira vjeru i odlazi u džamiju nije mogao biti dio ove priče zato što nije imao člansku kartu IZ. Nekima su izbori bili razlog da se učlane i ostvare pravo da glasaju. Iako učešće u izborima podjednako imaju i muškarci i žene, istrajnim nastojanjima dijela sabornika u povodu izbora za mandatni period 2014.-2018. godina, Rijaset i Sabor Islamske zajednice posebno su pozvali žene i mlade da se uključe u izborni proces i kandidiraju na izbornim listama na izborima za organe Islamske zajednice. Mali, ali revolucionarni korak! Po prvi put smo uradili UPUTE ZA BIRAČE sa porukom da je SVAKI GLAS BITAN! Tražili smo od naših džematlija i džematlijki da stave na raspolaganje svoje vrijeme i stručno znanje i ponude svoju kandidaturu ili predlože kandidate/kandidatkinje iz svog džemata za koje smatraju da se trebaju naći na izbornim listama. O tim pozitivnim fenomenima progovorili smo i na ovdašnjim medijima.
U biti, Ustavom IZ niti nekim drugim propisom nije zabranjeno ni mladima ni ženama da koriste svoje pravo da budu birani i da biraju, ali je i činjenica da ni žene ni mladi nisu ohrabrivani da se uključe u rad džematskih odbora što bi bilo polazna tačka za njihovo dalje napredovanje i uključivanje u rad viših organa IZ. Nedostajao je jedan pozitivni ambijent i želja da to svoje pravo i ostvare. Na njih se nije računalo pa i po cijenu da su u džematske odbore, skupštine medžlisa i upravne odbore ulazili nezainteresirani pojedinci, lišeni bilo kakvih kompetencija. Zato se ovim pozivom pokušalo pravilno, ali pomalo stidljivo, mijenjati takvo stanje. Rezultati su bili nedostatni, ali ipak ohrabrujući. Želja da se nešto promijeni bila je prisutna. Svega 55 žena postale su članica džematskih odbora (2,4%), 28 žena je ušlo u odbore medžlisa (3%), a 12 je bilo članica Sabora (dvije iz inozemstva) (13,7%). Ne postoji dobna analiza prethodnih izbora. Do ovih izbora u 2018. godini bilo je od izuzetnog značaja da se ova preporuka pretvori u obavezu kroz izborna pravila. Iako nam se činilo da je ovaj proces krenuo pozitivnom putanjom, preporuka Sabora nije postala obaveza do ovoga časa. Možda još uvijek nije kasno! Zašto? Istinska važnost ovih nastojanja ogleda se u zajedničkom kreiranju našeg vjerskog života „po mjeri svih nas“. Prednost u zajedničkom, komplementarnom i efikasnijem djelovanju muškaraca i žena na svim nivoima IZ, po Božijim standardima, ovdje nikad nije do kraja ni iskorištena. Za dobrobit nas, naše IZ. Ovi izbori su prilika da u budućnosti naša Zajednica ide drukčije, dinamičnije, hrabrije nošena pozitivnom energijom kako naših očeva, supružnika, sinova, tako i naših majki, sestara i kćeri koju nesebično dijele u svojim porodicama, na radnim mjestima pa, zašto ne, i u svojim džematima. U protivnom i dalje ostajemo samo pasivni konzumenti vjerskog i prigodničarskog života u našem okruženju.

Nema šerijatske smetnje za vidljiviji vjerski angažman žene!

Da ova nastojanja imaju svoje ozbiljne razloge potvrđuje i knjiga Žena u džamiji – Prilozi za razumnijevanje njene pozicije, uloge i doprinosa koju su zajedničkim nastojanjima publikovali CEI Nahla i CNS u Sarajevu. Uz brojne znanstvene osvrte na ovo pitanje knjiga daje značajan istraživački osvrt na učešće žena u džamijama i džematima na našim prostorima. Ovo istraživanje je pokazalo da su žene minimalno uključene u rad džematskih odbora, da ne koriste ni aktivno ni pasivno biračko pravo, niti znaju da im ono pripada, da uglavnom ne znaju ništa o izbornom procesu u IZ, što je i indikator mjesta koje žene u njoj imaju. Među brojnim preporukama koje ova studija nudi, a koje se tiču izbornog procesa navodi se podsticanje promjene svijesti imama i vjernika/ca o aktivnom i pasivnom biračkom pravu, o potrebi korištenja svih komunikacijskih kanala u prezentaciji izbornog procesa u IZ, te o otvorenijem ohrabrivanju kandidiranja žena na izborima. Upravo na ovo pitanje odgovorio je pozitivno i fetvai-emin (tumač islamskog prava) IZ u BiH prof. dr. Enes Ljevaković navodeći da nema šerijatske smetnje da žena bude članica džematskog odbora niti da bude predsjednica džematskog odbora. Žene najčešće nisu ni upoznate s ovim pravom i/ili smatraju da to nije u duhu tradicije ili vjere, iako važeći Ustav IZ to na bilo koji način ne zabranjuje.

Ustavni amandmani nisu prepoznali vidljivost žene

U svjetlu promjena u IZ koje bi za cilj morale imati njeno bolje funkcioniranje i ustrojstvo, u više navrata sam isticala da bi tekst Ustava morao eksplicitnije uključivati opredjeljenje IZ za aktivnije uvažavanje i upošljavanje žena. Nažalost, u amandmanskoj fazi kada je bilo za očekivati da će IZ u BiH iskazati spremnost i otvorenost za aktivnijim učešćem žena u organima i tijelima IZ, i pored značajnog broja zahtjeva sa prostora cijele BiH, to se nije desilo. U konačnici, jednom jedinom rečenicom kao amandman na član 5 tražilo se da “Islamska zajednica bude opredijeljena za aktivno učešće žena u radu organa i institucija Islamske zajednice u skladu sa Kur’ani-Kerimom, Sunnetom Muhammeda, a.s., islamskom tradicijom Bošnjaka i zahtjevima vremena”. Na taj zahtjev dodatno je podsticao tekst iz preambule Ustava IZ u BiH koji govori o zajednici muslimana koju je uspostavio Muhammed, s.a.v.s., sa mu’minima i mu’minkama u Medini. Ovakvo opredjeljenje našu Zajednicu lišilo je jednog značajnog iskoraka čije neizvršavanje ozbiljno dovodi u pitanje ispunjenje islamskih principa dogovaranja i saradnje u zajedničkom dobru žena i muškaraca, ispunjenje islamskih principa društvene pravde i doprinosa svakog pojedinca i pojedinke svojoj Zajednici, poštivanje zakonskih propisa u BiH koji promoviraju veće uključenje žena u društveni život općenito, podizanje imidža i ugleda IZ u zemlji i inostranstvu, smanjene stereotipa i predrasuda o muslimankama kao ženama koje su u islamu potlačene i nisu uključene u proces dogovaranja i donošenja odluka u svojoj Zajednici, pružanje primjera drugim muslimanskim zajednicama kako se poštujući šerijatske propise kapaciteti svih članova i članica zajednice mogu usmjeriti ka zajedničkom cilju. Upravo su viši interesi odgovorne ljude u Zajednici trebali potaknuti da uz brojna druga goruća pitanja i pitanje aktivnijeg učešća žena na svim razinama rada organa i institucija valjano pozicioniraju.
Podustavna akta, a to su i Izborna pravila trebala bi, tako su govorili neki učesnici ovog procesa, riješiti neka pitanja koja ne može riješiti Ustav. Ove predlagane izmjene u odnosu na zastupljenost žena u tijelima IZ svoju su potku pronalazile u islamskoj tradiciji gdje su žene imale značajne društvene i političke funkcije, u Izbornom zakon BiH koji sadrži kvotu koja osigurava najmanje 30% žena na kandidatskim listama, te u Konvenciji o sprječavanju svih oblika diskriminacije žena. Uz to jezik Kur’ana rodno je osjetljiv, uključuje vjernike i vjernice, muslimane i muslimanke i to je bila intervencija žene koja je Božijeg Poslanika o tome pitala, a Zakon o ravnopravnosti spolova u članu 9, tačka e, navodi da „Diskriminacija u jeziku postoji kada se koristi isključivo jedan gramatički rod kao generički pojam“.
Tako se ukupna percepcije islama i položaja muslimana uopće u Europi reflektira i na njihovo stanje u bh. društvu, ali i u IZ kao njegovom neodvojivom dijelu. A baš u ovom vremenu našem društvu treba taj ženski doprinos u pristupu određenim pitanjima, koja su uistinu daleko više od samo „ženskih“. Nadamo se da će ovi izbori u IZ promijeniti „preskromnu statistiku“ učešća žena u predstavničkim tijelima IZ u BiH. Dobri izborni rezultati ženu bi bolje pozicionirali unutar organa IZ na sve one funkcije za koje nisu postavljene šerijatske restrikcije. Jer, one bi mogle obavljati i one najviše pozicije šefova svih službi, pozicije generalnog sekretara, predsjednika Sabora, Ustavnog suda ili šefa kabineta reisu-l-uleme.