digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Mišljenja

Paralele GENOCIDA

Autor: Avgust 13, 2016 0
Paralele GENOCIDA

Tačno prije godinu, dan uoči najbolnijeg datuma u bošnjačkoj kulturi pamćenja, a bio je petak-džuma, na svom profilu na Facebook-u objavio sam kratke crte svoje hutbe, a koju sam u potpunosti posvetio genocidu u Srebrenici. U ovoj kolumni misao iznosim u potpunosti.

Ono što su uradili našem narodu u posljednjoj agresiji, u Srebrenici i drugim bh. mjestima, kao npr. u Prijedoru, Kozarcu, Višegradu, Zvorniku itd., korespondira u svetoj povijesti s onim što je faraon radio Musaovom narodu. Kur'an iznosi konkretnu potku, kao matricu istog nauma, pa precizno kaže da im je faraon mušku djecu klao i ubijao, a žensku u životu ostavljao.

Ova se potka ili matrica opetuje u povijesti, svjedoci smo toga, jer mnogo su kasnije to isto radili četnici i srpski zlikovci našem narodu u Srebrenici i drugdje gdje god su mogli doći do njega; odvajali su muškarce i mušku djecu, klali ih i ubijali, a žene i žensku djecu su u životu ostavljali.

Zašto su to radili i zašto je to tako? Pa, objašnjenje je više nego jednostavno: trebalo je uništiti muškarca, kao nositelja (re)produkcije, i potpuno zatrti mušku liniju, gen i hormon, jer na način biološkog presijecanja najlakše se dolazi do potpunog istrjebljenja jednog naroda. Naravno, ta je metoda pored efikasnosti i najbrutalnija. No, pitanje je isto tako: zašto su onda žene i žensku djecu u životu ostavljali, ako već postoji bojazan da bi i one mogle biti nositeljice kulture pamćenja i sjećanja! I ovdje je razlog više nego jasan: žene i žensku djecu su u životu ostavljali samo kao „plodne njive“, koje bi kasnije rađale srpsku ili drugu djecu. U drugoj ili trećoj generaciji već bi se sve u potpunosti zaboravilo. Zato, po učenju islama i Šerijata, žena muslimanu može biti odsvakle, pa i kao ehlu kitabijka može mu biti iz srca Izraela, Rima ili Moskve, ali djeca se moraju odgajati kao muslimani, a u našem nacionalnom smislu, i kao Bošnjaci. Drugo je sada pitanje je li to nacionalno mudro i patriotski pametno, jer ostaju Bošnjakinje neudate itd.

U sklopu ovih ajeta, precizno u suri Ibrahim, Svemogući Allah poziva Musaa, a.s., da izvede svoj narod iz tmina na Svjetlo i da ih opomene Allahovim danima. Koji su to i kakvi su to dani? To su upravo takvi i ovi dani - kada se događa povijest, kako kaže Muhammed Iqbal. To su upravo i dani Srebrenice, i Prijedora, i Kozarca, i Biljana kod Ključa itd. A to su i dani kada nam je Allah ukazao Svoju milost i kada smo opstali i izvojevali pobjede.

Zato nam nije nužno potrebno sažaljenje svijeta, nećemo biti ovdje sigurniji i mirniji zbog toga što (ni)je svijet osudio zločin i genocid na način kako ga je trebao osuditi i što se nad nama sažalijevaju; to Kur'an nigdje ne govori, nego nas podsjeća i upozorava tim danima i da samo u Allaha gledamo, jer Njegova je pomoć i zaštita sve što nam primarno treba. Ako to budemo imali, sve ostalo je manje važno, gotovo nebitno.

Mnogo je još detalja iz svete povijesti, a koje prepoznajemo u našoj stvarnosti i u konotacijama genocida. Npr. poznat je detalj čuvene slike Safeta Zeca, u kojoj je naslikao staru majku Srebreničanku s rukama na licu, ona se zapravo udara u svome bolu po licu, Zec je tu bol na platnu zaustavio da stalno podsjeća i opominje. Ali, te iste ruke na licu svome, mogu se vidjeti kao takve, spuštala je i udarala se s njima po licu svome i Ibrahimova žena Sara, kada su joj meleci, izaslanici od Gospodara, saopćili nevjerovatnu i gotovo nemoguću vijest da će kao starica roditi sina. Ibrahimovoj ženi-starici saopćavaju da će roditi u dubokoj starosti sina, a majci-starici Srebreničanki saopćavaju da je sve sinove izgubila, tj. da su ih zlikovci poubijali. I u jednom i u drugom slučaju riječ je o traumama i istim reakcijama na njih.

Konačno, ostaje pitanje u kontekstu paralele s Musaovim narodom i faraonom koji je genocid činio nad njim: znamo, dakle, da je Musaov narod bio spašen iz Egipta, kao i Bošnjaci iz Titine ili Slobine Jugoslavije, gdje su bili građani petog ili desetog reda, gdje su bili osporavani kao narod u svakom smislu, gdje su konačno i genocid preživjeli, baš kao i Musaov narod u Egiptu, pa ih je Musa, s Allahovom dozvolom i pomoći, izveo iz Egipta, no, pitanje je, budući da znamo kako je okončao faraon, koji je zlo činio i genocid vršio: kada će okončati ovdašnji silnici koji još uvijek ideju genocida podržavaju i zagovaraju?! I ovdje je odgovor jasan i jednostavan, jer odgovor je itekako u nama: kada budemo iskreni i predani Bogu i svome Poslaniku, kao Musaov narod što je bio u početku, onda je i Allahova intervencija izvjesna i konkretna, silnici se počnu gušiti u moru svojih iluzija, spletki i problema. No, isto tako, postoji bojazan da se možemo „prešaltati“ u Musaov narod, u vrijeme i fazu kada se uzoholio i Božije prokletstvo na sebe navukao.

I od toga postoji bojazan. Naravno.

Ne d'o dragi Bog!

Zadnji put promjenjen Četvrtak, 06 Oktobar 2016 08:47
Oznake
Muhamed Velić

Muhamed Velić je autor, publicista i analitičar vjersko-kulturne i društveno-političke zbilje.  Završio  je Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, na kojem je magistrirao iz oblasti tefsira - tumačenja Kur'ana. Profesionalno je angažiran kao imam, hatib i muallim pri Medžlisu Islamske zajednice Sarajevo. Dugogodišnji je kolumnista Preporoda. Aktivno sudjeluje u medijskoj prezentaciji islamskog vjerovanja, pragme i baštine. Saradnik je nekoliko dnevnih listova i magazina, a autor je dvije knjige. 

Facebook

Twitter

 

Posljednje od Muhamed Velić

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine