Jer, s jedne strane, vide blagostanje, koje je šire od materijalnog pojma, to podrazumijeva i socijalni mir i druge benefite, a onda vide njihovu vjeru, u svim svojim manifestacijama, pa se onda čude. Jer, kako je onomad čuveni Herman Hesse govorio da je samo jedno leptirovo krilo ljepše i savršenije od svih tih kipova i toga sličnoga. No, nećemo sada o tome, o vjerovanju i tome slično, uzgred smo to naveli kao egzemplar toj dilemi i pitanju kao kontra-narativ materijalnom blagostanju i socijalnoj sređenosti i miru. No, pita se vjerovatno svaki musliman o tome: otkud takvo i toliko blagostanje kod Zapadnjaka?! Ne ulazimo sada ni u razloge etičke i radne prirode, jer Zapadnjaci su precizniji i više rade, što je možebitno tačno, a i ne mora biti, pa onda se može kazati da im je tehnički um osigurao sve to - konstatacija koja isto tako uvjetno stoji. Ali, musliman se pita i može se pitati: Zašto ih je Bog ostavio na miru, bez iskušenja, da se sređuju i razvijaju, a muslimane je pustio i ostavio u jednoj ogromnoj destrukciji prema samima sebi ali i svijetu u kojem žive, u mentalnom i socijalnom glibu zakovani i blokirani?! A vjera im (muslimanima) savršena. Jasna kao dan. Čista i idealna. Imaju Knjigu koja je čista Božanska Mudrost i Uputa. O čemu se onda radi?! Gdje štopa i blokira?!

Muslimani Zapadnjake često optužuju za krivo vjerovanje i samo to vide i o tome kao pokvarene kasete i kao mantru ponavljaju, ali ne vide i žmire na njihovo pošteno ponašanje i odgovornost. To prešućuju, a to nije pošteno.

Odgovor na ovo pitanje, kao i na svako drugo, može se naći u Kur'anu. Konkretno u suri Hud, Uzvišeni Allah (u prijevodu ajeta) kaže: "Jer, nikada tvoj Uzdržavatelj ne bi uništio neku zajednicu samo zbog krivih vjerovanja sve dok se njezini ljudi ponašaju pošteno (jedni prema drugima). Sura Hud, 117. ajet.

Prijevod ovog ajeta , u ovoj formi i smislu/tumačenju, navodi Muhammed Asad u svojoj "Poruci Kur'ana", kao što ga daju i hafiz Muhammed Pandža i reis Džemaluddin Čaušević, a svi se zapravo pozivaju i naslanjaju na tefsir šejha Muhammeda Abduhua koji je dao u El-Menaru, po zapisivanju šejha Rešida Ridaa, njegovog učenika. Ali, ovaj ajet, s ovim prijevodom i tefsirom, daje odgovor na pitanje i dilemu s početka teksta koje muči danas mnoge muslimane.

Mnogi muslimani imaju ispravno vjerovanje, ali se ponašaju nepošteno jedni prema drugima. No, uz ispravno vjerovanje, kako vidimo, treba se ponašati i pošteno i odgovorno; ovaj ajet upravo o tome govori. Štaviše, krivo vjerovanje spomenuto u ajetu (tefsiruz-zulmi širken) nije i neće biti razlogom da se na ovome svijetu neka zajednica i ljudi u njoj unište kaznom ili strašnim iskušenjima. Krivo i neispravno vjerovanje, ali vjerovanje uopće, je isključivo u domenu Božije nadležnosti, jer samo On zna nečije vjerovanje, za dobro nagrađuje a za krivo će naravno kazniti, kada, gdje i kako - to je opet u Njegovoj nadležnosti. Ali, to nije u ljudskoj. Nikako i nipošto. U ljudskoj su nadležnosti međuljudski odnosi i implementacija istih. A Bog sve vidi i prati.

Muslimani Zapadnjake često optužuju za krivo vjerovanje i samo to vide i o tome kao pokvarene kasete i kao mantru ponavljaju, ali ne vide i žmire na njihovo pošteno ponašanje i odgovornost. To prešućuju, a to nije pošteno.

Evo nekih primjera! U Evropi se ne krade ni u kojem smislu kako se to radi u muslimanskom svijetu. Npr. vlasnici automobila mogu biti mirni i spokojni, jer toga nema u Evropi. Ali, toga ima kod nas. U Evropi, u kontekstu međuljudskih odnosa, među običnim svijetom, ali i u njihovom odnosu prema strancima - vlada više povjerenja i poštenja nego u muslimanskom. Kada odete u neku muslimansku zemlju, kao stranac, izuzetak su Sveta Mjesta, morate dobro voditi računa da vam novčanik ne ukradu, da vas taksista ne zakine i ne naplati duplu tarifu, itd. Tako je od Turske pa do Indije i dalje. Naravno, ne iznosim generalne ocjene i ne govorim u općem smislu, ali mnogo je slučajeva koji pojačavaju indikacije. Dalje, evo nekih konkretnih primjera iz mog vlastitog iskustva. Bio sam u Švicarskoj prije nekoliko godina kod jednog ahbaba i kolege, pa smo jedan dan, na njegov prijedlog, otišli na jednu obližnju plantažu jagoda da kupimo svježih jagoda. Kada smo tamo došli, sa svojim suđem, on mi je dao posudu i rekao da uđem u plantažu i uberem po svojoj volji jagoda, kako i koliko hoću. Kada smo ubrali koliko nam treba, pitao sam ga kome ćemo platiti, tražeći prodavača ili čuvara, a na ogromnoj plantaži nisam vidio nikoga. Rekao mi je da u ćošku plantaže ima stol, na njemu je vaga, pored vage piše cijena a tu je i kasa. Pa kada izvagamo, izračunat ćemo koliko to košta i ubacit ćemo franke u kasu. Tako smo uradili a nikoga nismo zatekli. Mojoj fascinaciji nije bilo kraja, jer odmah sam pomislio na halifu Omeru, r.a., kao da je on uspostavio takvo ponašanje, bezosobni nadzor i kontrolu. Ali, hazreti Omer je davno preselio i nikada nije bio u Švicarskoj, a da je bio i vidio tako nešto, vjerujem da bi se isto osjećao kao i ja. Da ne spominjemo ponovo Abduhua i njegovu fascinaciju Evropom i čestitom ponašanju ljudi među sobom. Također, i o drugim odnosima i zakonima u Švicarskoj, da i ne govorimo! Ali, fanatizirani umovi muslimanske provenijencije kažu da je to tagut. Kako su samo smiješni i žalosni u isti čas!

Dalje, u Holandiji je slična situacija s mlijekom. Pored puta u selima znaju biti kante s mlijekom, kupac dođe i naspe mlijeka koliko mu treba, izačuna koliko je dužan i onda ostavi novce u kasu na stolu pored kojeg opet nikoga nema. Tako su jednom neki lopovi naišli, uzeli kante s mlijekom i kasu sa novcem i pobjegli. Ali, nisu stigli daleko. Uhvatila ih je policija. I da naša žalost bude veća, uspostavilo se da su lopovi bili neki Arapi, muslimani, sic! Kod nas je sada u BiH raširen uzgoj malina. Gotovo da nema mjesta, manjeg i većeg, a da nema uzgoj malina. Ali, ne lezi vraže, i tu smo postali neprikosnoveni, jer često se dogodi da preko noći lopovi uđu u malinjak i svega ga oberu (vjerovatno po mjesečini ili s baterijama na glavi), a onda hudi gazda ujutro sav očajan i poražen obilazi svoj malinjak. I mnogo je drugih primjera, na obje strane u prilog ove teme, da ih sada ne nabrajamo.

No, na koncu, kažimo i ponovimo to, kako već piše u spomenutom ajetu iz sure Hud, da dragi Bog neće uništiti neke ljude u zajednici, društvu i državi, bez obzira na krivo vjerovanje, sve dok su oni u međusobnim odnosima pošteni, čestiti i odgovorni. Eto, muslimanima odgovora na pitanje i dilemu, ali upozorenja da preispitaju i poprave svoje međuljudske odnose. Jer, kako vidimo, tu se krije rješenje enigme i misterije.