digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

U Srbiji ništa novo: Kako pretvoriti poraz u pobjedu

Autor: Ajdin Didić Juni 07, 2024 0

Rezolucija o Srebrenici u retrospektivi: Cijeli proces usvajanja Rezolucije je bila fantastična studija slučaja (case study), gdje se na svjetskoj pozornici mogla izučavati demagogija Vučića kao i njegov populizam

Dvadeset i treći maj će ostati upamćen kao jedna od najvećih diplomatskih pobjeda od sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Uprkos ogromnim pritiscima, prijetnjama i omalovažavanju koje je proizilazilo iz, kako to ambasador BiH pri UN-u Zlatko Lagumdžija naziva, Moskva - Beograd - Banja Luka osovine, Rezolucija kojom se stiče globalno priznanje genocida, a 11. juli se obilježava kao Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, je konačno ugledala svjetlo dana i time samo podsjetila svjetsku javnost na ono što je već odavno utvrđeno i dokazano pred sudovima. Genocid u Srebrenici je doista počinjen, on je nepobitna realnost i da će svi oni glasovi koji se podignu u cilju potiskivanja istine biti raskrinkani i poniženi.

A poniženi su i bili. I to, ironično, najmanje zbog same rezolucije a najviše zbog svojih političkih tantruma i izljeva bijesa koji, kako stvari stoje, ne plijene toliku pažnju na svjetskoj pozornici kao što to rade kod kuće. I dok smo gledali divljanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u sedmicama koje su prethodile usvajanju Rezolucije kao i njegove šarade sa zastavama na samoj sjednici gdje je i izglasana ista, oni skeptičniji među nama sigurno su se zapitali čemu sve to?

Srpske laži vol. ?

Cijeli proces usvajanja Rezolucije je bila fantastična studija slučaja (case study), gdje se na svjetskoj pozornici mogla izučavati demagogija Vučića kao i njegov populizam. Baš kao arhetip klasičnog heroja iz Odiseje, Telemahusa, koji se otisne u potragu za ocem ali kroz izazove avanture dobija nešto puno vrednije - spoznaju o sebi i svojoj prirodi, tako i Vučić prvobitno ode u Njujork s ciljem da zaustavi Rezoluciju, no na kraju ostvaruje nešto puno vrednije - moralnu pobjedu. Ili barem to on i poltroni bliski njemu tako nazivaju.

Tako su u jeku Rezolucije odjeknuli bombastični naslovi u srbijanskim režimskim novinama od kojih bi se i Gebels zacrvenio. 'Moralna pobjeda', 'Poraz zapada', 'Svet stao uz Srbiju' i 'Srbi nisu genocidni' su samo neki od primjera. No, šta je to što Vučić i njegov režim žele da lažno predstave kao pobjedu?

Od 193 države koje su imale pravo glasa, njih 84 su glasale za usvajanje, 19 protiv usvajanja,  68 je bilo suzdržanih dok 22 države uopšte nisu pristupile glasanju. Motive onih država koje su glasale negativno je poprilično lahko razumjeti. Ili imaju vanjsku politiku usklađenu s onom od Rusije (kao u slučaju Sirije), ili se predstavljaju kao srpski saveznici (kao Mađarska). Neke su vjerovatno i potkupljene kao što je procurilo u javnost u slučaju Hondurasa kojem je plaćno 500.000 dolara za neutralan glas. Druge, kao Mali, su vođene od strane vojnih hunti iza kojih stoji Rusija. Međutim, Vučić i Srbi grade svoju fantazmu pobjede na 68 njih koje su ostale suzdržane i to je bitno što prije raskrinkati i upoznati javnost s tim, kako svjetsku tako i našu domaću. Svijet treba da zna da to nisu ništa više nego nacionalističko-populističke dijatribe i manifestacije nemoći srpskih političkih elita koje žele zamutiti vodu i sakriti činjenicu o vlastitim doprinosima genocidu u Srebrenici i agresiji na Bosnu i Hercegovinu generalno.

Da, 68 država je bilo suzdržano pri glasanju ali ne iz razloga koje serviraju iz Vučićeve kuhinje. Nije tajna da međunarodnim odnosima dominira realpolitik odnosno interesna politika pa i samim tim mnoge države, uključujući i one iz Arapske lige, iz interesnih razloga nisu željele da zauzimaju stranu u onome što su one protumačile kao tačku spora između zapada i Rusije. Koliko god bilo razočaravajuće što su se interesi stavili iznad morala, vjere i zdravog razuma, pošteno je i pozdraviti istupe mnogih ambasadora 'neutralnih' država koji su u svojim individualnim obraćanjima nedvojbeno priznali da je u Srebrenici počinjen genocid i da je to sudski utvrđena i neosporiva činjenica.

Nije to, kako Vučić kaže 84 naprema 87 protiv rezolucije jer većina država iz tih 87, po vlastitom priznanju, priznaje genocid. Peru, San Vincent i Grenadinija, Slovačka, Meksiko, Nigerija, Oman, Alžir, Namibija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Brazil, Gana, Angola, Panama su samo neke od njih.

Cijeli tekst u printanom izdanju

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine