digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Schindlerov lift

Autor: Mirzet Hamzić Februar 21, 2020 0

Darko Cvijetić Schindlerov lift

Darko Cvijetić je rođen 11. januara 1968.godine u mjestu Ljubija Rudnik. Redatelj je i dramaturg u Pozorištu Prijedor. Pjesme i priče prevođene sumu na francuski, engleski, njemački, slovenski, hebrejski, albanski, mađarski, poljski, makedonski i jidiš. Od 2013. godine uređuje književni blog "Hypomnemata". Objavio desetak knjiga poezije, knjigu priča, u pozorištu režirao od Becketta do Čehova, te igrao Raskoljnikova, Borisa Davidoviča, Estragona... Član P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca BiH. Izučio Vrtlarstvo kod Majstora Ivana Obrenova.

Poslije više romana Radmile Karlaš, Lane Bastašić Uhvati zeca, Nikol Ljubića Bonaca je tuga dobili smo novo ime koje, kroz književna djela, donekle, pokazuju šta je ugrađeno u temelje RS-a.

Kao što je jedan od simbola Banja Luke crveni kombi (vozilo koje je poput minotaura u Horozovićevoj priči Parabola o minotauru u svoju utrobu prima nedužne Bošnjake nastanjene u današnjem glavnom gradu RS-a) tako je, jedan od simbola Prijedora (za razliku od Grada na istoku Bosne ubijanje je bilo izvan dometa kamera i to je jedina razlika) crveni soliter tema novog iznimno kvalitetnog i uspjelog kratkog romana. Lift je, poput Haronove barke koja je prevozila u svijet mrtvih, premještao iz solitera u najveću masovnu grobnicu načinjenu tokom agresije na BiH - Tomašicu.

S urušavanjem svijeta kakvog smo poznavali, urušio se i život u dva prijedorska solitera, u gradu koji je, kako sam autor kaže, rupa svijeta poznata po ratnim zločincima, logorima i slikarima. (...) Može, i Darko Cvijetić nam svjedoči o tome, potvrđujući da o užasu koji smo imali/e sreću preživjeti i čije posljedice živimo, mogu i trebaju pisati samo najbolji. Svakom rečenicom autor Schindlerovog lifta štiti nas od mrtve kiše koja pada po Prijedoru. Njegov kišobran sačinjen je od ljudske i književne čestitosti. (Kristina Ljevak)

Ovako pišu samo oni koji se ničega i nikoga ne boje… Ovako pišu oni koji ne predstavljaju samo savest svog vremena ili mesta već koji se ne plaše da plate cenu iskupljenja – i za žrtve i za zločince. Teško je to i neshvatljivo breme koje je Darko Cvijetić delom opisao i u svom romanu Schindlerov lift… (Zlatko Jelisavac)

Vojska (srpska – prim. MH) je u par dana sklonila sve leševe s ulica i odvozila ih u Tomašicu, u svježe izbagerisane masovne grobnice. Primarne, masovne grobnice. Svi su to znali, svi su to šutjeli, svi su se nagutali pustinje i smrti, i zanijemili punih usta. Samo je Šime jednom pijan, došavši s ratišta vikao poderavši krajnike na soliter: ‘Vi komšije, vi ljudi, ma vi ste obične… pa rođene ste komšije pobili.. (odlomak)

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine