50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Druga škola mišljenja u akaidu

Autor: Jusuf Ramić Maj 06, 2020 0

Predstavnik ove škole je Ebu Dža’fer et-Tahavi (239-321/853-933). Rođen je u jednom malom mjestu u Egiptu gdje je živio, radio i djelovao. On je prvo bio predstavnik šafijskog pravnog sistema, a onda je to napustio i oglasio se u hanefijskoj pravnoj školi. 

Autor je mnogih djela izmedju ostalog i jednog vrlo značajnog djela iz oblasti akaida koje je pod naslovom El-Akide et-Tahavijje u Egiptu i drugdje doživjelo više izdanja, a prevedeno je i na bosanski jezik. Autor prijevoda je Ahmed Smajlović. Prijevod je objavljen u časopisu Islamska misao 1986. godine i dvojezično u El-Hidaji biltenu Udruženja ilmije u Visokom u ratnom periodu. 

Djelo nosi naslov po svome autoru što je bila praksa za velike učenjake i poznata djela. Pod tim naslovom djelo je i najpoznatije. Ovo ističemo, navodi A. Smajlović, zbog toga što Brokelman a po njemu i Kasim Dobrača registrujući djelo pod naslovom Akidetu t-Tahavi (Risala o islamskom vjerovanju) kaže: „Ovaj rad je poznat još i pod ovim naslovima: Risaletun ve mukaddimetun fi usuli d-dini (Poslanica ili uvod o temeljima vjere); Akidetu ehli s-sunneti ve l-džema’ati (Vjerovanje ehli sunneta ve l-džema'ata ) i Bejanu ehli s- suhneti ve l- džema'ati(Objašnjenje ehli sunneta ve 1-džema’ata) . Ahmed Smajlović ističe da se opredijelio za naslov El-Akide et-Tahavijje jer je tako djelo naslovio i Albani koji je uporedio tekst djela sa njegovim originalom i izdao ga uz svoj komentar i bilješke 1974. godine. To djelo služilo nam je kao osnovni tekst prema kome je napravljen naš prijevod Tahavijeva akaida. 

 

Povezani tekstovi:

Prva škola mišljenja u akaidu

 

Ovo djelo koristio je i Hasan Kafi Pruščak prilikom pisanja svoga djela iz oblasti akaida poznatog pod naslovom Nuru l-jekini fi usuli d-dini koje prema mnogima predstavlja komentar Tahavijevog akaida.

Djelo El-Akida et-Tahavijja mnogo puta je prepisivano i štampano. Danas je teško utvrditi koliko puta je to činjeno i gdje. I kod nas je prepisivano, proučavano i tumačeno. Bilo je u upotrebi sa komentarom ili bez njega, stoljećima kao udžbenik širom islamskog svijeta. I sada je ovo djelo u programu na svim teološkim i šerijatsko-pravnim fakultetima pa i na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu.

Analizom Tahavijevog djela i njegovih komentara dolazimo do zaključka da se ovdje radi o značajnom i sistematizovanom djelu nastalom iz autorovog ozbiljnog promišljanja kur’ansko-sunetskog vjerovanja i njegovog uvezivanja na temeljima hanefijskog mezheba. . 

Vidljivo je da je Tahavi imao na umu poznati hadis Allahova Poslanika kada je na upit Džibrili Emina šta je iman odgovorio: "Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove poslanike, proživljenje na drugom svijetu i susret sa Allahom na Sudnjem danu" (Sahihu l- Buhari, hadis br. 50). 

Podržite naučni rad.

Nakon ovih temelja islamskog vjerovanja Tahavi navodi i nekoliko kur’anskih ajeta koji potvrđuju ovo vjerovanje . Ovdje navodimo samo neke od tih ajeta:

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara Njegova i vjernik - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove . . . (el-Bekare, 285). 

Vjerovanje u Allaha dakle mora biti nepokolebljivo jer je On samo On Gospodar svega, jer On samo On posjeduje sve, jer On samo On vlada svim. Zato samo On zaslužuje da Ga obožavamo i da Mu se klanjamo, jer samo On ima apsolutno savršena imena i atribute čiste od svih nedostataka. 

Nakon toga Ahmed Smajlović govori o tevhidu r-rububijjetitevhihidu l-uluhijjeti i tevhidu esmaillahi ve sifatihi. Ovdje je on upotrijebio originalne akaidske izraze jer samo oni, kako kaže, najbolje izražavaju ono što se želi postići. 

Prva vrsta tevhida jeste kategoričko vjerovanje u Allaha Gospodara svega što postoji. Druga vrsta jeste da se samo Allahu može klanjati, da se samo On može obožavati i da se samo Njemu može molitvom obraćati i treća vrsta tevhida jeste vjerovanje u Božija svojstva, atribute, koja su lišena svake manjkavosti i bilo kakvog nedostatka. "Ništa nije kao On. On sve čuje i vidi. Nije rodio i rođen nije"

Suprotno od ove tri vrste tevhida postoje i tri vrste širka: širku rububijjetu, širku uluhijjetu i širk fi esmaillahi ve sifatihi od kojih se svaki vjerujući musliman mora distancirati. Allah nema saučesnika u stvaranju i upravljanju. Samo se Allahu treba klanjati i moliti nikom drugom osim Njega. On posjeduje lijepa imena i savršene atribute. Ostali temelji islamskog vjerovanja neposredno se nadovezuju na gore navedene osnovne temelje vjerovanja. 

Potražite Preporod aplikaciju za android i iOS uređanje. Instalirajte odmah i uživajte u sadržaju. 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine