U interesantnom video-klipu iz kampanje Vjerujem i kupujem domaće.ba ukazuje se na posljedice kupovine stranih proizvoda
U Potočarima u kojima većinom žive Bošnjaci i gdje je smješten Memorijalni Centar, Srpska pravoslavna crkva u Srebrenici je sagradila Crkvu na Budaku, tik iznad mora mezarja.
Livno, grad na malenoj rijeci Bistrici, od 1463. godine do danas, imao je 14 džamija, od kojih su 4 potkupolne, 3 medrese, Daru-l-hadis, 6 mekteba i 6 derviških tekija. U tom vremenu u Livnu su djelovale mnoge generacije muderisa, vaiza, kadija, imama, muallima, hafiza i šejhova
Sa dolaskom Osmanlija na prostore Bosne i Hercegovine otpočelo je institucionalno širenje islama i njegovih učenja. Međutim, prvi susreti stanovnika Bosne sa islamom sežu dalje u prošlost (koja je mračna u pogledu izvora, ali ne i u pogledu konkretnog sadržaja toga vremena, tj. događaja kojima je obilježena)
Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK} i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike {KBSA} obavještavaju da je 14. aprila 2015. godine u Kanadskom parlamentu jednoglasno usvojena druga rezolucija o genocidu u Srebrenici
Vrijeme na svakom licu ostavi trag. Ovu sam rečenicu toliko puta čuo, a kako više primjećujem bore na svom licu i licima mojih vršnjaka, sve je dublje razumijem i jasnije vidim.
Volim izvesti sina u šetnju. Susresti pri tom prijatelja koji vodi svog sina ili kćer. Zastati s tim prijateljem u tišini posmatrajući kako djeca jednostavno prelaze prag upoznavanja i upuštaju se u iskrenu igru, bez puno riječi, pitanja i odmjeravanja. Čista insanska priroda lahko se spoji s drugom čistom insanskom prirodom. Ako se oko nečeg i raziđu u svojoj igri za minut već to zaborave i ponovo se igraju.
Svi smo tu jednostavnost imali u sebi i svi potencijal te jednostavnosti i danas nosimo u sebi. Samo smo življenjem i odgajanjem da budemo JA zapostavili i dalekim od sebe učinili milione jedinstvenih zajedničkih djelića INSANLUKA koji je postojan i sadržan u svakom od nas.
Izgradnja svog zasebnog JA do neke je mjere potrebna za rad dosezanja sopstva svakom od nas. No, mislim da naše društvo trenutno u više nego opasnoj količini naginje negaciji istoga i potenciranju različitosti koja se, da nevolja bude veća, potencira upravo s pozicije očuvanja jedinstva.
Naše oružje, gdje god se nalazilo, uvijek mora biti ljubomorno čuvano i spremno, sve dok postoji prijetnja oko nas. Predaja oružja nerijetko je i predaja samoga čovjeka, te predstavlja jedan vid izdaje
Do jučer aktualni ministar odbrane BiH sa svojim pomoćnicima najavio je nedavno veće angažiranje na uništavanju municije i naoružanja, tako da se u ovoj godini planira uništiti cijelih 2300 tona za razliku od „samo“ 900 tona koje je uništeno u 2014. godini. I tako već godinama. To je teret koji stane u približno 100 šlepera što čini transportnu kolonu od oko 10 KM ukoliko se žele zadovoljiti minimalni sigurnosni uvjeti. Radi usporedbe, autor ovih redaka je svjedok, a sigurno ih ima još hiljade, da je samo desetak sanduka municije koji mogu stati u putničko vozilo, bilo odsudno za odbranu linije i naseljenog mjesta čime je spašeno stotine života. Još prije petnaestak godina tadašnja Federalna vlada (u vrijeme Alijanse) prodala je izraelskim trgovcima jedan broj oklopnih borbenih vozila, a kanadskim nekoliko hiljada pušaka, koje su poslije završile na afričkom tržištu – ratištima Sudana i Nigerije. Koje li slučajnosti?!
U četvrtak, 07.maja 2015. godine u JU OŠ „ Musa Ćazim Ćatić “ u Zelinji Donjoj realizovan je projekat pod nazivom „ Prevencija neprimjerenog ponašanja“. Projekat je rađen u saradnji Medžlisa Islamske zajednice Gradačac i Osnovne škole „ Musa Ćazim Ćatić “ u Zelinji Donjoj.
Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, u okviru redovnih aktivnosti studenata, sutra od 8:30h organizira se akcija darivanja krvi.
Nacističke metode hapšenja, mučenja i ubistva pamte se kao jedan od najgorih oblika zločina u povijesti čovječanstva. Njihova nemilosrdnost i mentalna nestabilnost sijala je smrt diljem Evrope. Nacisti su se bez milosti obračunavali sa svima koji se nisu slagali s politikom nacizma ili su na bilo koji način kritikovali njihove predsjednike i vođe. Nažalost, nacističke metode su preživjele i do posljednje agresije na BiH, a vjerovatno, kao jedan oblik zla, moguć je i u sadašnjosti ali i budućnosti
Vratiti se u manji entitet Bosne i Hercegovine znači biti svjestan da će Bošnjak biti tretiran građaninom drugog reda. Ipak to nije najveći problem, jer spreman je čovjek mnogo toga da istrpi kako bi živio na svom gruntu i u svojoj avliji. Ljudi su se u izbjeglištvu dugo povlačili po tuđem: preseljavali se iz većih u manja mjesta, iz manjih centara u veće, iz tuđeg stana u tuđu kuću, iz pojedinačnog smještaja u kolektivni centar.
Islamska ekonomija i finansije u posljednjih desetak godina prelaze iz lokalnog fenomena islamskog dijela svijeta u globalni trend koji polahko zahvaća i mnoge Zapadne razvijene zemlju.