„Ko dirigira/izvršava nered u muslimanskom svijetu?“ je naziv tribine serijala „Snagom vjere do savršenstva duše“ koju organizira udruženje „Život“ iz Bihaća u saradnji sa institucijama IZ-e; Bihaćkim muftijstvom, Islamskim pedagoškim fakultetom i Medžlisom IZ-e Bihać. U potrazi za osobom koja može potpuno relevantno, nepristrasno i stručno govoriti na ovu temu, organizatori su pozvali mr. Mirnesa Kovača, novinara i publicistu koji se bavi analizom aktuelnih dešavanja vezanih za muslimane u cijelom svijetu sa posebnim akcentom na situaciju na Srednjem Istoku.
Za svaku pohvalu je onaj džemat koji baštini kulturu komunikacije. Svjesni smo da ljudi čine džemat i da jedni prema drugima imaju svoja prava. Allahov Poslanik alejhis-selam je rekao: «Pet je stvari koje musliman treba da ispuni prema muslimanu, odazvati na selam, nazdraviti onome ko kihne, odazvati se na poziv, obići bolesnog i ispratiti dženazu.»
Džuma namaz ima šesnaest rekata: četiri sunneta, dva farza, četiri sunneta ili sun sunneta (tur. son u značenju posljednji), četiri ahir-i zuhri i dva rekata sunneti-l-vakti.
Čovječanstvo se na temeljima islama organizuje kroz džemat za život koji ima cilj i svrhu, gdje im treba kultura komuniciranja (dijaloga) koja se temelji na praksi Muhammeda, a.s. Zašto muslimani današnjice ne razumijevaju ili ne praktikuju kulturu komuniciranja je važno pitanje kojim ćemo se pozabaviti.
Tokom mjeseca aprila Admir Muhić imao je promociju poeme «Hava majka Prijedočanka» i u nekoliko gradova BiH koja je, prema riječima autora, «upućena svima nama živima, ali da su to ujedno i riječi koje će svjedočiti o užasima koje su doživjele stotine majki i kada nas više ne bude među živima”.
Adnan Zec je svjedok zločina u Ahmićima. U nizu slučajeva svjedočio je kao svjedok haškog Tužilaštva. Između ostalih bio je i svjedok u procesu protiv Miroslava Brala, pripadnika vojne policije HVO, koji je prije deset godina osuđen za ubistvo i progon civilnog stanovništva u Ahmićima, kao i silovanje i rušenje vjerskih objekata.
Udžbenici za srednju školu su više namjenjeni učenicima tehničkih škola, gimnaziji, dok su učenicima strukovnih škola pojedini tekstovi teško shvatljivi. Neke nastavne jedinice u udžbenicima za osnove škole nisu prilagođene uzrastu djece i nisu jasno definirani ciljevi pojedine nastavne jedinice
Naša majka Aiša, r.a., opisujući Poslanikov odnos prema porodici kaže: „Poslanik, s.a.v.s., nikad nije kudio hranu. Ako mu se dopadala, jeo bi, u suprotnom, ostavljao bi je.“ Da, nije pravio problem od svake stvari. Enes, r.a., kaže da je deset godina služio Poslanika, i da mu on nikada nije govorio za ono što bi uradio: Zašto si uradio tako i tako? Nikada ga nije kudio, niti mu je ikada rekao 'uh'! Naravno, ovim mi ne pozivamo na ostavljanje prakse upućivanja savjeta ili na prešućivanje grešaka, već da ne budemo sitničavi u svakoj stvari, posebno u dunjalučkim pitanjima.
Teško je na dašanjem vaktu organizirati samostalno djetetu da nešto vidi i obiđe pa se uvijek obradujem kada mi se pruži prilika da putem škole priuštim djetetu neki obilazak, ekskurziju. Dijete mi je iz škole donijelo ponudu za ekskurziju. Ponuda je od neke turističke agencije: četiri dana i tri noći, uz usputni obilazak Dubrovnika, sve u Crnoj Gori.
Na današnji dan, prije trideset dvije godine , 23. marta 1983. godine, u ranim jutarnjim satima pripadnici Sekretarijata unutrašnjih poslova SR BiH uhapsili su Aliju Izetbegovića, Omera Behmena, Saliha Behmena, Rušida Prgudu Mustafu Spahića, Meliku Salihbegović i time je otpočeo najpoznatiji obračun komunističke vlasti protiv neistomišljenika, čuveni, montirani, politički ”Sarajevski proces”. U narednih danima više stotina Bošnjaka, tada Muslimana, privođeno je i saslušavano.
Dvadeset drugi mart se u svijetu, odlukom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija od decembra 1992. godine, obilježava kao svjetski Dan voda. Tim povodom smo zamolili književnika Hadžema Hajdarevića da napiše nekoliko riječi tim povodom
Nadležna ministarstva i suviše lahko izdaju dozvole da razni „dječiji“ časopisi budu nuđeni našim osnovcima.
Postoje ljudi čije preseljenje na Ahiret ostave traga ne samo na porodicu, već i na širu društvenu zajednicu.
Hrvati „zapadnog“ Mostara, nekada veleljepnu kuću gradonačelnika Komadine, žele prisvojiti i tu smjestiti Sveučilišnu knjižnicu = Građani „ istočne strane „ žele je obnoviti, otvoriti Gradski muzej, ispred podići spomenik. U podijeljenom gradu ništa ne može zajednički i dogovorom, na potezu - Sud !?