digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

U današnjoj mukabeli se uče sure Saveznici, Saba, Stvoritelj i Ja-Sin

Postoje ramazanski događaji, koji su kada ih gledamo kroz povijesnu prizmu imali presudne uticaje na islamska misaona kretanja i ostavili svoje refleksije kroz čitavu islamsku povijest. Prisećanje na ove događaje ima neprocjenjiv značaj na neprestalno obnavljanje i učvršćivanje imana – vjerovanja

Mukabela je, zadnja trećina ramazana. Slušajući učenje Kur'ana, ženino srce zadrhta. Suza se otisnu iz oka, a za njom još jedna. Poče ih brisati, krijući se da je ko ne vidi. Ali zov srca bijaše jači, i potok suza nastavi teći s svakom riječi Objave.

Nalazimo se u mjesecu ramazanu, mjesecu u kojem posteći  nastojimo dostići više deredže takvaluka ili bogobojaznosti. U ovom mjesecu nastojimo izgraditi, ili pak ojačati lijepe osobine koje bi nas pratile tokom cijele godine. Nema sumnje da je to uz ramazan mnogo lakše postići nego u bilo kojem drugom vremenu. Tome nas je podučio i naš uzor Pejgamber, s.a.v.s., kod kojeg se osobina darežljivost posebno isticala uz ramazan.

Ja sebe ne pravdam, jer duša je, doista, zlu naklonjena, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje! A Gospodar moj, zbilja, grijehe prašta i samilostan je.[i]

Uistinu Onaj koji je stvorio čovjeka najbolje ga može i opisati, predstaviti njegove osobine, karakteristike i njegove namjere, jer zna kako je "kodiran" i šta je spreman u kojem trenutku uraditi. Ovdje ćemo navesti  jedan od ajeta o osobini koju, nažalost, možemo naći kod mnogih ljudi, odnosno kod nas samih, stoga je važno da ga stalno čitamo, razmišljamo o njemu i budemo svjesni da nam je Allah dao slobodu izbora želimo li biti oni koji se spominju u ajetu ili ne. 

"Kad čovjeka zadesi šteta, zaziva Nas, a kad mu od nas blagodat podarimo, on veli: "Zato što sam zaslužio, ovo je dato meni". Ne! Nego je to iskušenje, ali ne zna njih većina". (Ez-Zumer, 49)

Iako se u ajetu prvenstveno misli na nevjernike, osobina zaborava na Allaha nije strana i vjernicima. Naime, mnogi od nas kada uživamo sve blagodati zaboravimo zahvaljivati na njima, a kada nas zadesi tuga i nesreća spremni smo klanjati, ibadetiti cijelu noć. Kada bismo samo mogli biti u istom stanju imana kada nam je dobro kao kada nam je loše... Jer kada smo tužni skoro svaka stvar nas podsjeća na tugu, ali kada uživamo malo nas koja stvar podsjeća da uživamo jer nam je to Uzvišeni dao.

Ovaj i slične ajete  trebali bismo stalno čitati i imati ih pred očima, ako ih već ne možemo biti stalno svjesni. 

Sve veći broj stanovnika naše države pati od depresije, anksioznosti, bolesti ovisnosti i drugih psihičkih smetnji. Mjesec ramazan se nameće kao izvanredna prilika za poboljšanje ne samo fizičkog, već i mentalnog zdravlja. Na koji način post pomaže u prevenciji i sanaciji psiholoških problema, za portal Preporoda smo razgovarali s Jasnom Subašić, voditeljicom Psihološkog savjetovališta 'Sara' te urednicom portala Psiholog.ba.

Devetnaesti džuz počinje interesantnim pitanjem o tome zašto Kur'an nije cijeli odjadanput objavljen. Odgovor Uzvišenog Gospodara je "da bismo njime učvrstili tvoje srce i mi ga tako polahko dostavljamo". (E-Furqan 32). Svakom muslimanu treba da bude ovo i pouka da u svom životu ne može samo proučiti cijeli Kur'an naročito u ramazanu u toku mukabele, već se stalno vraćati Kur'anu da bi se vjera učvrtila i da bi nalazio smiraj i rješenja u životu. Riječ Furqan označava rastavljanje istine od neistine i jedan od glavnih ciljeva u životu čovjeka jeste da nauči rastavljati istinu od neistine, odnosno dobro od lošega. Ovo je i jedno ime Kur'ana koji rastavlja istinu od neistine i upravo u ovoj suri Allah kaže "i Kur'anom se protiv njih borbom velikom bori", (52) odnosno protiv nevjernika koristi Kur'an i njegovu snagu i pouke. Kako biti od onih koji rastavljaju istinu od neistine ako se ne družimo s Kur'anom i s njim se ne borimo protiv neprijatelja islama. Naravno, borba prvo mora biti s riječima i silom argumenata, a ne argumentom sile, jer odmah poslije ovog ajeta Uzvišeni kaže da je poslao Poslanika, a.s., kao donositelja "vijesti radosnih i opominjatlja". (56) A u slijedećem ajetu Uzvišeni nam objašnjava i oružje: "Ti reci: za ovo ja ne tražim nikakvu nagradu, samo da se onaj ko hoće prihvati Puta svome Gospodaru" (57). Naše oružje jeste riječ, a ne mač, bomba ili vatra. Mi smo tu da govorimo i prenosimo argumente i riječi Božije i to uz napomenu da ne tražimo ništa zauzvrat. Današnje pozivanje u islam je više opterećeno, pored toga što ga neki silom žele širiti, naredbama šta i kako budući musliman mora živjeti i po kojim aršinima stranke, države, mezheba odnosno našim načinom koji je prema nama jedini ispravan. 

Jer muslimani su narod riječi, njihova vjera je vjera riječi i to je naše najveće oružje. Muslimani u povijesti nisu imali "pomuslimavanje" poput krvavog pokrštavanja. Muslimani se, nažalost, tek danas pojavljuju kao silnici koji silom žele govoriti o vjeri. Neki kada ulaze u džamiju ulaze kao vojnici da svi čuju da su ušli, kada hodaju ulicom hodaju kao da su dio neke bande, nadmeno rašireni derući se dok pričaju o vjeri i ko je na pravom putu a ko ne,  a ne kao vjernici koje opisuje u ovoj suri Allah: "A robovi Mislostivog su oni koji tiho hode po Zemlji..." (63) 

U ovom džuzu je i sura Pjesnici (Eš-Šuara). Na početku sure se opisuje slučaj Musaa i Haruna koji su otišli faraonu. U kontekstu gore napisanog pitajmo se ko ide faraonu i kako Allah želi da se jedna najveća nacija na svijetu pozove u islam. Idu dvojica ljudi koji će faraonu govoriti, njihovo oružje jesu riječi. Štaviše, Musaa nje tražio nekoga jakog da ide  s njim već od Allaha traži Haruna, brata svog, koji je vješt u govoru. Musa odlazi najjačoj tadašnjoj državi i riječima, argumentima pobjeđuje faraona! 

U ovom džuzu nalazi se i sura Mravi. U njoj se opisuje slučaj Sulejmana koji je bio najjači čovjek na zemlji i koji je mogao sravniti odmah državu koju je vodila Belkisa kraljica, ali ne. On šalje poruku da ona i njen narod prihvate islam. 

Sure u ovom džuzu su sure koje podsjećaju muslimana kako raspravljati, postupati s nevjernicima, pozivati ih u vjeru i kada si jednak, i slab i najjači. Riječima i argumentima. 

Devetnaesti džuz počinje interesantnim pitanjem o tome zašto Kur'an nije cijeli odjadanput objavljen. Odgovor Uzvišenog Gospodara je "da bismo njime učvrstili tvoje srce i mi ga tako polahko dostavljamo". (E-Furqan 32). Svakom muslimanu treba da bude ovo i pouka da u svom životu ne može samo proučiti cijeli Kur'an naročito u ramazanu u toku mukabele, već se stalno vraćati Kur'anu da bi se vjera učvrtila i da bi nalazio smiraj i rješenja u životu. Riječ Furqan označava rastavljanje istine od neistine i jedan od glavnih ciljeva u životu čovjeka jeste da nauči rastavljati istinu od neistine, odnosno dobro od lošega. Ovo je i jedno ime Kur'ana koji rastavlja istinu od neistine i upravo u ovoj suri Allah kaže "i Kur'anom se protiv njih borbom velikom bori", (52) odnosno protiv nevjernika koristi Kur'an i njegovu snagu i pouke. Kako biti od onih koji rastavljaju istinu od neistine ako se ne družimo s Kur'anom i s njim se ne borimo protiv neprijatelja islama. Naravno, borba prvo mora biti s riječima i silom argumenata, a ne argumentom sile, jer odmah poslije ovog ajeta Uzvišeni kaže da je poslao Poslanika, a.s., kao donositelja "vijesti radosnih i opominjatlja". (56) A u slijedećem ajetu Uzvišeni nam objašnjava i oružje: "Ti reci: za ovo ja ne tražim nikakvu nagradu, samo da se onaj ko hoće prihvati Puta svome Gospodaru" (57). Naše oružje jeste riječ, a ne mač, bomba ili vatra. Mi smo tu da govorimo i prenosimo argumente i riječi Božije i to uz napomenu da ne tražimo ništa zauzvrat. Današnje pozivanje u islam je više opterećeno, pored toga što ga neki silom žele širiti, naredbama šta i kako budući musliman mora živjeti i po kojim aršinima stranke, države, mezheba odnosno našim načinom koji je prema nama jedini ispravan. 

Jer muslimani su narod riječi, njihova vjera je vjera riječi i to je naše najveće oružje. Muslimani u povijesti nisu imali "pomuslimavanje" poput krvavog pokrštavanja. Muslimani se, nažalost, tek danas pojavljuju kao silnici koji silom žele govoriti o vjeri. Neki kada ulaze u džamiju ulaze kao vojnici da svi čuju da su ušli, kada hodaju ulicom hodaju kao da su dio neke bande, nadmeno rašireni derući se dok pričaju o vjeri i ko je na pravom putu a ko ne,  a ne kao vjernici koje opisuje u ovoj suri Allah: "A robovi Mislostivog su oni koji tiho hode po Zemlji..." (63) 

U ovom džuzu je i sura Pjesnici (Eš-Šuara). Na početku sure se opisuje slučaj Musaa i Haruna koji su otišli faraonu. U kontekstu gore napisanog pitajmo se ko ide faraonu i kako Allah želi da se jedna najveća nacija na svijetu pozove u islam. Idu dvojica ljudi koji će faraonu govoriti, njihovo oružje jesu riječi. Štaviše, Musaa nje tražio nekoga jakog da ide  s njim već od Allaha traži Haruna, brata svog, koji je vješt u govoru. Musa odlazi najjačoj tadašnjoj državi i riječima, argumentima pobjeđuje faraona! 

U ovom džuzu nalazi se i sura Mravi. U njoj se opisuje slučaj Sulejmana koji je bio najjači čovjek na zemlji i koji je mogao sravniti odmah državu koju je vodila Belkisa kraljica, ali ne. On šalje poruku da ona i njen narod prihvate islam. 

Sure u ovom džuzu su sure koje podsjećaju muslimana kako raspravljati, postupati s nevjernicima, pozivati ih u vjeru i kada si jednak, i slab i najjači. Riječima i argumentima. 

Sedamnaestog dana mjeseca ramazana se na mukabelama širom BiH uči osamnaesti džuz, koji započinje od 342. stranice te se završava s 361. stranicom Časnog Kur'ana. Ovaj džuz obuhvata dvije sure, El-Mu'minun i En-Nur te početne stranice sure El-Furkan.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine