digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Ebu Hurejrino (21.p.h.-59. g.h., tj. 602-679.h.g.)[i] ime je Abdrurrahman ibn Sahr Ed-Devsi. Poznat je po nadimku Ebu Hurejre, što znači vlasnik (otac) mačkice i tako ga je nazvao Poslanik, s.a.v.s., zbog mačkice koju je nosio sa sobom. To je ashab koji je bio porijeklom iz Jemena. Odrastao je kao jetim a hidžru u Medinu je učinio kao miskin/siromah. Stigao je u Medinu kada je Muhammed, s.a.v.s., osvojio Hajber, sedme godine po Hidžri

Danas poslije podne-namaza u Bijeloj džamiji u Visokom upriličen je program u povodu dodjele diplome mladom hafizu Hasibu Mimiću koji je ove godine položio hafiski ispit pred Komisijom Rijaseta IZ.

Veličanstveni događaj Miradža veličanstveno je opisan do u detalje u brojnim djelima biografske, tefsirske, hadiske i druge literature. Sintezu tih opisa nudimo u odjeljcima koji slijede.

 Šefa'at je zekat na položaj, status i ugled, te je u tom kontekstu sličan zekatu na imovinu

Alija ibn Ebi Talib, r.a., pripovijeda: Jednom prilikom smo bili sa Pejgamberom, s.a.v.s., u Džennetil-bekijji (Medinskom mazarju) na nekoj dženazi, pa nam on reče: "Nema nikog od vas a da mu već nije propisano mjesto u Džennetu ili mjesto u Džehennemu. Ashabi rekoše: -Allahov Poslaniče, pa zar se nećemo osloniti na to što je već određeno?

Preporod je godinu dana redovno objavljivao feljton hafiza Muriza Mešića, tadašnjeg člana kolektiva Radio Bir a sada imama u Čikagu, koji je na jedinstven način prikupljao tematski određene izjave i misli te objedinjavao u jedan tekst. Donosimo jedan od tekstova koji smo ranije objavili, a sada je uključen u knjigu Nadahnute misli koju je hafiz Mešić objavio u Čikagu ove godine

Mudrosti Lukmana
 
Buharija prenosi od Abdullaha da rekao je: "Kada je objavljen ajet: ''Bit će sigurni samo oni koji vjeru u i vjerovanje svoje s nepravdom ne miješaju'', ashabi Allahovog Poslanika zabrinuli su se pa su rekli: 'Koji to od nas neće miješati svoje vjerovanje s nepravdom?' Allahov Poslanik, a.s., rekao je:"Nije to tako. Zar niste čuli govor Lukmanov?: ''O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, širk je, zaista, velika nepravda.''
 
Mudri Lukman je rekao svome sinu: ''O sinko moj, sjedi sa ljudima koji spominju i veličaju Allaha, dž.š., jer ako si učen i oni će se okoristiti tvojim znanjem, ako si neznalica, oni će te podučiti, a ako se na njih spusti Allahova milost ili im Allah da iz Svog obilja i ti ćeš imati svoj dio. A nemoj sjediti sa onima koji Allaha ne veličaju, jer ako si neznalica, oni će ti povećati neznanje, ako si učen ništa im neće koristiti tvoje znanje, a ako se na nijih spusti prokletstvo ili kazna ni tebe neće zaobići. O sinko moj, zaista je dunjaluk duboko more u kojem su se mnogi utopili zato neka tvoja lađa bude bogobojaznost, njene daske čvrst iman, a njena jedra pouzdanje u Allaha. Ako tako postupiš možda ćeš se spasiti, u suprotnom nema ti spasa.''
 
Lukman je govorio svome sinu: "Sine, moli Allaha i nadaj se, ali nikad ne budi siguran da ti se neće desiti ono što ti nije drago, a boj Ga se, tako da u tom strahu nikad ne izgubiš nadu u Njegovu milost''. Sin ga je na to upitao: ''Oče, a kako ću to postići kad imam samo jedno srce?!'' Mudri Lukman mu odgovori: ''Sinčiću moj, mu'min ima dva srca. Srce kojim se nada i moli i srce kojim se boji!''
 
Savjetujući svoga sina mudri Lukman je rekao: ''Sinčiću, preporučit ću ti neke osobine, ako ih budeš stekao, ostaćeš uvažavan i respektiran: Budi jednako prijazan i prema onome ko ti je blizak i prema onome koji to nije; svoju nepromišljenost sustegni i od plemenitog i od prezrenog; čuvaj svoju braću, održavaj rodbinske veze i osiguraj ih od toga da ćeš pridavati pažnju riječima klevetnika o njima i riječima ogovarača koji žele da te iskvare i da te prevare. Neka tvoja braća budu sigurna, kada se rastanete da ih nećeš spominjati po mahanama, kao ni oni tebe! Upitaj za savjet, sine moj, onoga koji je iskusan jer će ti on dati savjet koji je skupo platio a ti ćeš ga dobiti badava. Trojica se poznaju u tri slučaja: blag čovjek u srdžbi, hrabar u borbi i prijatelj u nevolji .''
 
Sulejman Et-Tejmi je rekao: „Lukman je rekao svome sinu: 'Sinko moj, koliko si prikupio mudrosti?' Sin je odgovorio: 'Nisam koliko bih trebao.' Lukman mu je rekao: 'Sinko moj, doista ti nedostaje jedna druga stvar – druži se sa učenima. Žuri da sjedneš pred njih na koljena. Uistinu Allah oživljava mrtva srca mudrošću kao što mrtvu zemlju oživljava jakim pljuskom.'"
 
Od Lukmana se prenosi da je Isa, a.s., rekao: „Kao što su vam vladari prepustili mudrost i vi njima prepustite dunjaluk."
 
Ibn Ebi Husejn pripovjeda da mu je došla vijest kako je Lukman rekao: „Sinko moj, ne traži znanje da bi se njime nadmetao s učenima i raspravljao s glupacima i kako bi bio viđen na skupovima. Ali i ne budi skroman prema znanju i ne priželjkuj neznanje... Sinko moj, sam izaberi skupove. Ako vidiš da ljudi spominju Allaha, sjedi s njima. Ako budeš učen, okoristit ćeš ih, a ako ne budeš učen, oni će te podučiti. Možda Allah spusti Svoju milost na njih, pa time spusti i na tebe. A ako vidiš narod koji ne spominje Allaha ne sjedaj snjima. Ako budeš učen, s njima ti tvoje znanje neće koristiti, a ako budeš neznalica, oni će ti samo povećati neznanje. Možda Allah spusti Svoju kaznu na njih, pa tako spusti i na tebe."
 
Od Zejda ibn Eslema prenosi se da je Lukman, a.s., rekao svome sinu: „O sinko moj, ne traži znanje osim zbog tri stvari i ne ostavljaj ga osim zbog tri stvari. Ne traži ga kako bi se raspravljao njime s drugima, niti kako bi se njime nadmetao pred drugima, ili kako bi bio ugledan zbog njega, i ne ostavljaj ga iz skromnosti, stida i zadovoljstva neznanjem."
 
Od njegovih savjeta sinu također su i sljedeće riječi: „Ne raspravljaj se sa učenima i ne potcjenjuj ih kako te ne bi odbacili. I nemoj se raspravljati sa glupacima kako te ne bi u neznanje utjerivali i psovali te, a pokaži strpljenje prema onome koji je učeniji od tebe i prema onome koji je manje učen. Uistinu, učenima će se pridružiti samo onaj koji je bio strpljiv prema njima i ko se stalno družio s njima. I uzimaj s blagošću njihovo znanje."
 
Jednog dana Mudri Lukaman je ovako rekao svome sinu: "Sine, kada se stomak zasiti, mudrosti nestane, a čovjek se uljeni da čini ibadet."
 
Prenosi imam Ahmed od Ibn Omera da je rekao: "Izvijestio nas je Allahov Poslanik, a.s., rekao: 'Lukman je govorio: ''Ako je Allah nešto povjerio ili pohranio, to bi i sačuvao.''

 

Davno sam u nekom tekstu pročitao dio dove  imama Zejnul Abidina u kojoj moli Boga da ga ne odgaja Svojom kaznom. Nisam zapamtio ostatak dove ali su mi se ove riječi urezale u pamćenje i često razmišljam o njima. Kad god nešto fino poželim a činim kontra ispunjenju svoje želje-sjetim ih se.  Kad u namazu na sjedenju učim  dovu pred selam moleći Allaha da mi podari dobro ovog i onog svijeta i da me spasi džehennemske vatre – sjetim se i ovih riječi, svjestan da njima, na određeni način, molim i za određene teškoće koje su nužne da bi se suprotstavio svom nemaru, lutanju, zaboravu.  Riječi ove dove sjećam se u svakom prisjećanju i propitivanju prošlosti. Javljaji mi se uz moja pitanja zašto, kako, zbog čega...?

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je nužno i potrebno u domenu ahlaka, razvijanja morala i lijepog ponašanja kod ljudi, kako na relaciji čovjeka i njegovog okruženja tako i na relaciji čovjeka sa samim sobom i sa Allahom dž.š..

Povodom Dana džamija koji se svake godine obilježava 7. maja, evocirajući uspomenu na zločinačko rušenje Ferhadije džamije u Banjoj Luci 7. maja 1993. godine, za čitatelje Preporoda pripremili smo tematski tekst o džamijama u Kur'anu i Sunnetu Allahovog Poslanika, a.s.

Islam je došao radi upute čovječanstva dobroti, ljepoti i pravome putu; islam traži od ljudi da streme svakoj vrsti perfekcije i savršenosti, sprovodeći Božiju uputu i mudrost u svom svakodnevnom životu, usklađujući svoj um i razum, svoju dušu i tijelo, svoje stavove, misli i osjećaje, sa Allahovim dž.š., propisima i odredbama.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine