Jedan dio BiH ramazan dočekuje bez domova, mnogima će teško biti osjetiti kućnu atmosferu kakvu su imali prethodnih ramazna.

Posljednja iskušenja koja su zadesela našu domovinu, kroz poplave i klizišta, učinila su da su mnogi ljudi ostali bez svojih domova, što nas uveliko podsjeća na ratna stradanja koja su još svježa u našim sjećanjima. Nažalost, brojni vjernici neće imati priliku dočekivati iftare i sehure u svojim domovima, već će tu atmosferu zamijeniti tuđe kuće ili kolektivni smještaji, čime se ni izbliza ne može oćutiti ljepota svoga doma i njegove topline. Međutim, upravo ova situacija pospješuje našu solidarnost i čini da se kod ljudi razvija osjećaj drugoga i nutarnji podsticaj na pomoć ugroženima kroz naše aktiviranje da budemo potrebnima na usluzi, a ramazan nas, s nagradama koje se obećavaju, još više podstiče da svoje osjećaje i emocije usmjerimo ka onima koji su potrebni naše pomoći.  primjer za to je atmosfera u vrijeme ratnih stradanja, kada se dijelio posljednji zalogaj hrane i kada je međusobna solidarnost dosezala do krajnjih granica, koje nije moguće bilo uopće opisati. 

Padali u nesvijest, ali se nisu mrsili

Kako motivirati ljude koji se plaše da neće moći postiti tokom ljetnih dana?

Post, kao i svaki drugi vid ibadeta, predstavlja emaniranje čovjekove vjere i njeno istinsko manifestiranje u našoj životnoj stvarnosti. Za istinske vjernike, ogrnute plaštom milosti Plemenitog Gospodara, post i u dugim, vrućim, ljetnim danima, predstavlja samo još jedan dokaz više u njihovom istinskom manifestiranju vjere u Allaha. Za one koji nemaju istinske vjere, svaka i najmanja poteškoća pogoduje im da traže opravdanje za njihovo ostavljanje Allahovih propisa. Onaj koji nema istinske vjere i svijesti, njemu će i dva sata u ljetnom periodu biti preduga, pa će naći razloga da prekine post konzumiranjem hrane ili upotrebom gutljaja vode ili druge tekućine.

Međutim, onaj koji pravilno shvata suštinu ovog propisa, kojim Allah ne želi da nam našteti, nego, naprotiv, njegovim izvršavanjem dostižemo duhovne visine, moralno jačamo, fizički se osnažujemo, odagnavamo masnoće i sve druge negativne sastojke u našem organizmu, razvijamo međusobnu solidarnost i postajemo sve više bogobojazni, on će sa zadovoljstvom postiti ramazanske dane, bez obzira na godišnje doba ili duljinu njihove apstinencije od jela i pića. Na to nas trebaju podsticati prethodne generacije muslimana. Čak su i naši stariji toliko bili revnosni u ovom mjesecu posta, da nisu htjeli prekidati post i u onim situacijama kada su se onesvješćivali od gladi ili žeđi. zar može biti veći i bolji podsticaj od Vjerovjsnikovog, s.a.v.s., obećanja da će nagrada za ispravno obavljeni post biti Džennet i njegove ljepote!? Zar nakon ovakvog obećanja može dugi ljetni dan vjernika zaustaviti ka njegovom trijumafalnom pohodu ka džennetskim baščama i perivojima, punim duboke hladovine, s prekrasnim izvorima pitke i hladne vode i svakom vrstom divnih uživanja?!

Kako objašnjavete da svakog ramazana sve veći broj mladih dolazi radije na noćni namaz nego na teravih-namaz?

Sve je ovo vezano za pravilno razumijevanje vjere. Na nama je zadatak da vjernicima podastremo argumente za svaki ibadet koji oni čine. Trebalo bi ispravno poznavati vjeru, a kada nju dovoljno poznajemo, onda redamo propise prema njihovim priroritetima. Zato se, prije svega, favoriziraju farzovi, a iza toga dobrovoljni namazi.  Obzirom da je ramazan mjesec kijama, stajanja na namazu i učenju Kur’ana, koji i jeste objavljen u ovom mjesecu.  Vjernik, nakon farz-namaza, treba što više da vodi računa o teravih-namazu, pa iako je on dobrovoljni namaz, on se ipak isključivo klanja za vrijeme ramazana. Zbog toga bi je trebali ljubomorno čuvati.  Međutim i svaki drugi vid namaza u tim noćima je dobro došao, kako bi što više probdjeli na kijamu pred svojim Gospodarom i time zaslužili Njegovu milost i oprost.

Naša predavanja su stereotipna

Na  koje teme biste skrenuli pažnju predavačima u ramazanu, ali i općenito u današnjici?

Naša predavanja najčešće su stereotipna. Ponavljaju se iz godine u godinu. Mnoge stvari se u društvu mijenjaju, ali naši programi i predavanja ostaju isti godinama, pa i desetljećima.  Tako, naprimjer, tekst mevluda, s brojnim terminima koje mnogi vjernici i ne razumiju i dalje se recitiraju, odnosno uče, kao da su sveti tekstovi, koji se ne smiju, ni pod koju cijenu, mijenjati. Taj tekst je bio namijenjen najobičnijem vjerniku, koji je u to vrijeme, mogao takav tekst da razumije.

Međutim, u vremenu komjutera, interneta i facebook-a, drastično se moraju mijenjati programi i predavanja. Nažalost, u ovoj našoj nemoći da jezikom današnjeg vjernika artikuliramo islam i njegovu poruku, mislim da nam društvene mreže sve više “preotimaju” vjernike i kreiraju njihovu vjersku svijest u sasvim drugom pravcu, čije ćemo posljedice tek osjetiti nakon izvjesnog vremena. Zbog toga, sugeriram da naša predavanja budu što aktualnija, da tretiraju teme koje se tiču konkretnih dilema i problema savremenog čovjeka, da budu nadnesena nad problemima savremenog čovjeka i rješavanju njegovih današnjih akutnih problema, devijantnih pojava i socijalne isključenosti, a da se klonemo teorijskih rasprava, demogaških nagađanja i neutemeljenih predanja, čime su često preplavljena naša obraćanja.

Zašto nemamo veći broj organiziranih posjeta imama, džemata, uposlenika Islamske zajednice bolnicama, domovima za stare i dr. ustanovama u toku mjeseca ramazana?

Izuzetno dobro pitanje! Nažalost, iako je islam došao sa misijom da se čovjeku pomogne i da je najbolji musliman onaj koji najviše koristi drugom čovjeku, mislim da je ovakva aktivnost obilaska bolesnih, starih i hendikepiranih osoba gotovo skroz zapostavljena. Treba pronaći najbolje modalitete takvoga  djelovanja u bolnicama, domovima za stare i hendikepirane osobe i drugim institucijama. Sretna je okolnost što danas imamo nekoliko generacija studenata, svršenika Odsjeka za Socijalnu pedagogiju na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici, koji su osposobljeni za ovaj vid djelovanja i koji bi, uvjeren sam, postigli zavidne rezultate na ovom polju.  Potrebno je samo da IZ koordinira u ovim aktivnostima i da evidentira priroritete u ovom segmentu našeg djelovanja.

O zekatu govoriti tokom cijele godine

Sve je više onih koji nastoje diskreditirati Islamsku zajednicu tokom ramazana te joj narušiti pravo prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra. Navode primjere da skupljaju za studentske domove i stipendije, dok ne pomišljaju da finansiraju jednu od bh medresa, fakulteta za koje IZ izdvaja velika sredstva; objašnjavaju ljudima da skupljaju za siromašne dok ne spominju sredstva koja izdvaja IZ za narodne kuhinje i sl.

Tačno. To je činjenica! Mnogi pojedinci i organizacije, uistinu, manipuliraju osjećanjima vjernika i, nerijetko, sredstva od zekata i sadakatu-l-fitra preusmjeravaju van institucija IZ, gdje su desetljećima bile usmjeravane.  Poznato je da je najviše manipulacija upravo u sferi materijalnih sredstava. Budući da sam često boravio u dijaspori i da sam zijaretio sve kontinente, gdje se, možda, i najčešće remeti ova do sada ustaljena praksa za vrijeme ramazana, sugerirao bih našim odgovornim licima i institucijama u BiH, da se o zekjatu i sadakatu-l-fitru vodi računa tokom čitave godine, a ne samo za vrijeme mubarek-ramazana. Često aktualiziranje zekjata i sadakatu-l-fitra u vrijeme ramazana može biti kontraproduktivno, kao što kod političara bude izgranja puteva pred izbore.Konstantna posjeta našim džematima u BiH i dijaspori, naša kontinuirana briga o njihovim potrebama, željama i aspiracijama, razvijanje imanske svijesti u njihovim srcima u toku čitave godine, najbolje će doprinijeti  da se instituciji zekjata i sadakatu-l-fitra vrati ono mjesto koje je nekada zauzimala, čime bi se minimizirale manipulacije određenih pojedinaca i organizacija, koje koriste ovaj vakum van ramazana, da se nametnu kao mehanizmi boljeg realizatora potreba, želja i opsesija današnjih vjernika. Današnji vjernik neće samo da daje, nego želi i da dobije. IZ nikada nije imala više osposobljenog kadra od imama, preko hafiza do doktora nauka, koji mogu ispuniti i najtananije želje naših vjernika, u smislu usmjeravanja, sugestija, savjeta, lijepe riječi... To je ono što oni od nas traže, a zauzvrat će dati ono što se od njih traže i to draga srca! Mislim da mi izuzetno malo koristimo svoje resurse. Čak smo dopustili da pojedinci i institucije, izvan IZ, veoma vješto koriste naše kadrove u svoje svrhe daleko više nego što mi činimo! Ukoliko se ne sačini detaljna analiza ovakvog stanja, ne sačini posebna strategija, i ne iskoriste svi potencijali IZ, što do sada nije slučaj, mislim da će Islamska zajednica sve više biti marginalizirana i to će biti najveća njena greška!

Bez politike u džamijama

Ovo je izborna godina. Plašite li se da će biti pokušaja iskorištavanja džamijskih prostora za političke agitacije?

To je uvijek bilo! Što bi ova godina bila izuzetak!? Svaka politika pokušava da nađe glasače. Ona ih ne traži samo u džamijama i među našim džematlijama. Ona ih traži na svakom mjestu!

Svaka politika je svjesna da,  ako ima naše džemate, imat će i dobar broj svojih glasača.  To je njihov cilj. Međutim, cilj IZ ne treba da bude utapanje u bilo kakvu stranu ili politiku. Naš cilj bi trebao biti nadstranački. Koja politika nam najviše pruža, ali ne deklarativno, nego suštinski i koja će omogućiti bolji status IZ u društvu, naših imama, obrazovnih i odgojnih institucija, povratka vakufske imovine i drugih interesa IZ, logično bi bilo da  ih blagonaklonije gledamo. Žalosno bi bilo da IZ bude samo glasačko tijelo onim strankama i političkim subjektima koji će je iskoristiti samo za svoje pojedinačne ili uskostranačke interese, a da joj neće ništa pružiti niti joj doprinijeti u realizaciji njenih ciljeva i zacrtanih projekata.